Vrtlarska retrospektiva: proljeće 2012.g., jedna vrijedna baka i Čudo od jednog jaja kao torta

Dok traje zima prave se planovi za povrtnjak u predstojećoj sezoni. Već svi jedva čekamo da dođe proljeće, da sunce zagrije zemlju, pa da polako možemo početi sijati prvo sjeme na otvorenom i presadnice posaditi na njihovo trajno mjesto u vrtu. 
Puno toga sam prošle godine zapisivala da bi mi bilo lakše planirati novu sezonu.   Prelistavam bilješke, pregledavam sjeme i već sam pomalo nestrpljiva. 

Pozivam vas na šetnju kroz prošlogodišnji povrtnjak, na samom početku, u proljeće, kad su sve biljke još mlade i tek se spremaju bujati u svoj svojoj snazi.
Plodored i dobrosusjedski odnosi biljaka su zastupljeni koliko je to moguće, ne u onoj mjeri kako bih ja to željela, ali i ovako smo uglavnom zadovoljni rezultatima.
Ovo su slike truda kojeg je u vrt najviše uložila naša "baka" (moja svekrva) koja se za vrt požrtvovno brine, mada je prije par dana ušla u 87-u godinu života. Ja se tu uklapam prema svojim mogućnostima, obično u stanu uzgojim nešto presadnica cherry rajčice, blitve, tikvica, paprike, brokule, ... tako da nam sezona što prije počne.
Baka vrijedno nadzire vrt i provodi u njemu veći dio dana i zato ipak njoj pripadaju najveće zasluge za zelene prizore koji slijede:

Baka i unuka na vrtu slikane prije dvije godine

Gredice zasijane, neke su već oživile izniklim sjemenom, a neke čekaju prve presadnice. Voćke pupaju ili već cvatu. Bijele trake od najlona služe da poplaše ptice:

(kliknite na sliku za veći prikaz):
 

 

 Jagode su bujne, treba ih prorijediti i okopati.

Vrt je već dosta oživio, sve su gredice zauzete. Sad je najljepše obilaziti povrtnjak, jer se čini da sve na očigled raste:

Povišena gredica koju sam zasijala pastrnjakom, nevenom i dragoljubom. Neven i dragoljub sam kasnije rasadila po vrtu.

 Mlada tikvica u cvatu, otrgla sam prekobrojne muške cvijetove za pohanje.

Ova je tikvica nikla sama iz sjemena koje je ostalo od neubrane tikvice od prošle godine, pa smo ju ostavili na njenom mjestu, a oko nje izviruje posijani grašak.

Visoki grah pod kolcima i desno - niski grah.

 Mlade biljčice paprike

 Tek stasala blitva u društvu sa tikvicom.

Do blitve su mlade brokule sa rijetko posijanom šarenom mrkvicom koja se jede samo sirova.

Brokuli ne odgovara toplo vrijeme, pa najprije ubirem samo listove koji maju jednaku vrijednost kao cvijetići, a kad u jesen zahladi, ona počne stvarati lijepe cvjetne rozete. Listove i dalje berem sve do prvih smrzavica i spremam u škrinju.

 Blitva na drugom kraju vrta u društvu sa pokojom salatom odlične sorte "Majska kraljica".

 

 Povrtnjak svojom sjenom štite voćke.

 

 Vojska mladih rajčica.

Lijevo od rajčica bili su luk i salata. U pozadini se vidi "ograda" od vinove loze.

 Salata "Majska kraljica" koju sam rijetko posijala,pa ju nisam trebala prorijeđivati, desno iznad se vidi zimski luk, šupljih stabljika kojem ću se malo više posvetiti ove godine, jer sam ga neplanski posijala, a bio mi je zanimljiv. Vrlo zanimljiva biljčica.

 U vrtu gdje ja imam svoje prste mora biti i matovilca. Jako ga volim. Lijepo je gusto nikao i na slici se vidi dio koji sam obrala.

 

Peršin i mrkva.

  

 Salata u sredini ljeta.

* * *

  
I na kraju, ono što nam uljepšava proljeće i jedva ih ćekamo da nam uljepšaju okućnicu i potjeraju zimsku depresiju: jaglaci, narcise, tulipani, forzicija i magnolija:

 

 

Pošto je baki prije par dana bio rođendan, napravili smo joj jednu malu tortu za njeno malo slavljeničko društvo. Biskvit i kremu sam radila po receptu za "Čudo od jednog jaja" jer sam htjela da torta ima mekani biskvit od oraha i žutu kremu od maslaca sa okusom vanilije. Bila je jako fina.

Čudo od jednog jaja (kao torta)

Biskvit

 1 šalica šećera
 1 jaje
 1 šalica mljevenih oraha
 1 šalica mlijeka
  pola šalice ulja
 1 šalica brašna pomiješanog sa  pola vrećice praška za pecivo

Krema

  2 pudinga od vanilije
 200 g maslaca
  6 žlica šećera
  7 dcl mlijeka

Za biskvit jaje i šećer malo izmiksati, pa redom dodavati ostale sastojke. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 180°C. Ja sam pekla u plehu veličine 30 x 30 cm, na pek papiru. Kad se biskvit ohladio, izrezala sam dva puna kruga promjera 18 cm i treći sam sastavila od ostatka biskvita. Tako sam imala tri kore za tortu promjera 18 cm.

Za kremu se od mlijeka oduzme pola šalice i pomiješa sa praškom za puding i šećerom, a ostatak mlijeka se stavi da zakuha. Kad mlijeko zakuha ulije se smjesa pudinga i miješa pjenjačom par minuta na vatri dok opet ne počne kuhati, pa još par minuta dok se ne zgusne. Posuda s pudingom se stavi u hladnu vodu i miješa se kuhačom dok se puding ne ohladi.

Maslac se mikserom pjenasto izradi da lijepo omekša, pa se umiksa u hladan puding.  

Kremom se maže biskvit i torta izvana. Ja sam za omazivanje i ukrašavanje torte dodala u polovicu preostale kreme jednu žlicu kakaa, pa sam umiješala u žutu polovicu, ali samo ovlaš, tako da krema bude mramoraste boje.

Križni put: Pođi sa mnom (sastavio Tomislav Ivančić)

Korizma je. Bliži se Uskrs. Kolače, slatkiše i slasne recepte ostavljam jedno vrijeme po strani.
U Korizmi je molitva Križnog Puta najčešće ta koja na najprikladniji način svraća pažnju na Otajstva Muke i Smrti Isusove. 
Ako je netko traži neka je nađe i ovdje, a sve one koji ne očekuju ovakav sadržaj na blogu ovoga tipa, molim za razumijevanje. Suosjećanje s tuđom patnjom čovjeka oplemenjuje i oslobađa oholosti.

Ova meditacija koju je sastavio prof.dr. Tomislav Ivančić ne ostavlja ravnodušnim. Svaka postaja se preslikava na naš život. Kao da stojimo pred ogledalom i umjesto svog izvanjskog lika vidimo jasni odraz svoje duše sa svim njenim patnjama, strepnjama i nadanjima.

Ovdje se može poslušati ova meditacija koju vrlo lijepo i dirljivo čita Dubravko Sidor:

"Pođi za mnom" - Meditacija Križnog puta



Susret sa Isusom Kristom u Križnom putu

- Pođi za mnom –

sastavio Tomislav Ivančić

Isuse želim te sresti, povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu Riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao Ti: "Neka mi bude" i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me! Želim ući u Otajstvo Tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje Ti se vraća. Amen. 
Križni put - Pođi sa mnom - T. Ivančić...
I. postaja: Isusa osuđuju na smrt Prvi križ: Prihvatiti osudu  
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili.
Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali.
Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi.
No moji ga sugrađani prisiliše da me osudi.
Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati.
To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen.
To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti.
Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ.
Zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu.
Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude.
Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se!
Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene.
Tada te nitko više neće moći osuditi.

 
II. postaja: Isus prima na se križ Drugi križ: Prihvatiti svagdašnjicu  
Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane.
Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio?
No prihvatio sam križ bez mrmljanja.
Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti.
Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio.
Sad znaš gdje ćeš me naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš.
Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom.
To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju.
Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti
i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

 
III. postaja: Isus pada prvi put pod križem Treći križ: Imati hrabrosti pasti  
Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti.
Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan.
Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se,
a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.
Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati.
Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš.
Jer «tko izgubi svoj život, naći će ga«. Zašto se plašiš svojih padova?
Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen,
kad su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu?
Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad padaš, dolaziš k meni.
Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove?
čemu sram? Pad je zato da mi postaneš bliži; da te podignem.
Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice
i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima.
Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

 
IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majku četvrti križ: Ražalostiti one koje ljubiš  
Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš.
Mogao sam izbjeći taj susret s majkom.
Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao?
Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik.
Moja je majka sve to znala.
Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči.
To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole.
Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ.
Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole.
Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire.
Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam.
Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem,
tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju.
Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre.
Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni.
Prihvati to da smiješ razočarati.
Naći ćeš tu mene i moju majku.

 
V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ Peti križ: Dopustiti da ti se pomogne  
Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krvav i izranjen, potreseni od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne.
Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi,
a Šimuna su prisilili da mi ponese križ.
To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio.
Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.
I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu.
I ja sam to dopustio iako sam svemoguć.
Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć.
To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni.
I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu.
»Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i pođi za mnom.
Susrest ćemo se.

 
VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac Šesti križ: Znati primati bez uzvrata  
Sve su mi oduzeli. I svi me napustili.
Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt.
Tada prilazi Veronika i pruža mi rubac. Znaš li kako je to?
Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti.
Imao sam samo svoju patnju i muku.
I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu.
Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti.
Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio.
Dopusti da ti ljudi čine i dobro iako ih nemaš čime nagraditi.
Dopusti da smiješ ostati dužan.
Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe.
Nauči primati darove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha.
To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti.
Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću.
On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete mog Oca.
Evo ti tvoga šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav,
nego da budeš kao dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.

 
VII. postaja: Isus pada drugi put pod križem Sedmi križ: Ponovno pasti
Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak.
A onda sam pao iznova.
Znao sam da će to užasnuti majku,
izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, zaprepastiti i razočarati prijatelje.
Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su se: Je li to zaista Bog?
Prihvatio sam taj križ.
Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni.
Kad prvi put padneš, još imaš izgovor.
Ali kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš.
Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdati i sve ispraviti.
Ali to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati.
Tada će reći: Gle, netko ga je podigao.
Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš.
Ne plaši se pada, nego se okreni k meni.
Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu.
To je poraz tijela, a pobjeda duha.

 
VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene Osmi križ: Tješiti one koji tebe tješe  
Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi.
Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem.
I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga.
Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.
To je križ - pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca.
Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje,
svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje,
to je tragedija.
Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu.
Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga.
Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu.
To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život.
Ne dopusti pad u samosažaljenje.
Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći.
Otvori i ta vrata!
Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.

 
IX. postaja: Isus pada treći put pod križem Deveti križ: Potpuno izgubiti
 I treći put sam pao!
Mislili su da je to moj potpuni poraz.
I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam,
uzeo križ i iznio ga na Golgotu.
Može se i onda kad svi misle da je nemoguće:
Doći će trenutak kad će ti reći: »Ništa više od tebe, gotovo je.«
I ti ćeš pomisliti: »Ne mogu više.« Doći će čas tvoje potpune nemoći.
To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš.
Hoćeš li tada očajavati?
Ne boj se! To su samo vrata da me ponovno nađeš.
Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći.
Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati.
To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti,
više nitko na tebe ne računa,
kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti:
Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava
da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš li prihvatiti taj križ?
Ne boj se, jer ja sam s tobom.
Ja sam pobijedio svijet.

 
X. postaja: Isusa svlače Deseti križ: Dopustiti da te razgolite  
Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća pakla na meni dokraja iskali.
Dopustio sam da mi obeščaste stidljivost i intimu moga tijela.
Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta,
gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto samo tvoje,
čega se čak i ti stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. čuvat ćeš i skrivati to. Mislit ćeš da imaš pravo na to.
Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu.
Borit ćeš se za to. No dođe trenutak kad to više ne možeš sačuvati.
I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati,
da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve.
Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja.
Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu.
Grijesi su te već davno razgolitili.
Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi.
Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu.
Daj da je obuče u savršenu nevinost. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab: To je deseti križ - križ stidljivosti, srama,
čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš.
Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. Tad se nećeš bojati.
Prihvati samo to da si slab, da nisi drukčiji nego što jesi:
čovjek s obeščašćenom intimom.
Tu ćemo se susresti.
I nitko te više neće moći obeščastiti.

 
XI. postaja: Isusa pribijaju na križ Jedanaesti križ: Biti pribijen na svoj križ  
Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga.
Ali kad te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.
Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško.
Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih.
To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati.
Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene?
Ima križeva koji se nose do kraja. Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš.
Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i dođeš k meni.
Tad ćeš umrijeti i početi živjeti.
Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga:
Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti.
Što se prije prestaneš opirati, to ćeš me prije susresti.
Zapamti taj jedanaesti križ.
To je naš jedanaesti susret.
Ja mu se radujem.

 
XII. postaja: Isus umire na križu Dvanaesti križ: Umrijeti na križu  
Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem:
Moja je smrt ispunjenje Očeve volje.
I zato sam rekao: «Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.«
Dovršio sam Očev plan.
Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš.
Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka.
Kad smrt prihvatiš, tad ćeš je pobijediti. Tad ćeš me naći.
Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim.
Shvati, u smrti ćeš me naći.
Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A ja razaram smrt.
Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči.
Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. To je ono što daje Otac.
Dok se opireš smrti, ne nalaziš me.
Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega.
Zapravo, to je početak Života.

 
XIII. postaja: Isusa skidaju s križa Trinaesti križ: Ne uživati plodove svoga rada  
Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji.
Ti si sjeme za neka buduća vremena.
A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku.
Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti,
a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život.
Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ.
Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha.
Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa.
Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ.
Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi.
Ali to sam ja koji ti idem ususret.
To je uskrs.

 
XIV. postaja: Isusa polažu u grob četrnaesti križ: Ostati bez ljudske nade  
Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast
stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo.
To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao:
To je samo za tri dana.
Smrt ne vlada nada mnom.
Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema.
Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti?
Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan,
kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti!
To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti,
ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo.
Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan?
Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći?
A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život.
To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće.
Kako se radujem grobu tvoje oholosti!
Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav.
Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi,
tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti.
Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor!
Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe.
Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe.
Najveličanstvenija eksplozija ljubavi.
Ja sam prošao taj put i čekam te.
Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje?
Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje.
I ti ćeš biti takav.
Predaj smrti ono što joj i tako pripada.
Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak.
Neka umre tvoja oholost.
Uskrsna zora već je na pomolu.

 
Završetak
Oče, hvala ti za ovaj križni put.
Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti
i poći za tvojim Sinom.
Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu!
Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.
Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo.
Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju.
Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.
Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.

Maškare - kostim princeza/vila

Ovaj kostim je nastao od komada stare zavjese, ostatka predugačke spavaćice, ostataka od skraćivanja tekstilne zavjese za tuš, stare jersey plahte i ukrasne trake za zamatanje poklona. Imala sam  i malo ostataka rozog tila kojeg sam prije par godina plisirala za krsne haljinice, pa sam onda i njega dodala u kostim. Crvena i zlatna ukrasna traka također su dobro poslužile.
Kruna i štapić su kupljeni za par kuna u dućanu.

Od zavjese sam napravila gornji i donji dio. Ušila sam gumu, a na gornji dio sam još našila i crvenu ukrasnu traku, jer se ona kćerki jako sviđala, pa sam joj morala negdje naći mjesto.
Donji dio je bio kratak, pa sam našila komad koji je ostao viška od zavjese za tuš, a na spoj sam našila zlatnu traku.
Pošto je je zavjesa jako prozirna, morala sam napraviti i podsuknju, a za to su mi poslužili ostatak od predugačke platnene spavaćice (donji dio podsuknje) i stara jersey plahta (gornji dio podsuknje). U pojas sam uvela gumu.
Rozi plisirani til sam slučajno pronašla kada sam išla pretraživati vreću sa ostacima materijala, pa su kćerine oči zapele za njega. Odlučile smo da ćemo ga negdje ubaciti, mada nije bio u planu. Ali, nek je ona zadovoljna :) 
Ostalo nam je još žute ukrasne trake, pa sam od njih napravila naramenice, a preostali komadić sam iglom i koncem našila na krunu, da se bolje uklopi u kostim.
Pošto se kostim sastoji od 4 dijela, mogu se ubuduće kombinirati za neke druge kostime. 
Bijela podsuknja će nam ove i možda slijedećih par godina poslužiti kao lijepa, ljetna suknja, a dio od tila kćerka već nosi kao baletni tútú i veselo pleše s njim po stanu.

Maškare - kostim bubamare

 

Ovaj kostim sam prije par godina napravila od flisa, zapravo od flis dekica poput ovih na slici, koje se mogu vrlo jeftino kupiti na akcijama, pa dekica veličine 130X200 obično košta oko 40 kn,  ima ih u svim bojama, šarenih i jednobojnih. Prednost tog materijala je što se ne "cufa", pa nije potrebno obrađivati rubove. Također je vrlo mekan za rezanje škarama, lako se kroji i u svim je smjerovima pomalo rastezljiv što omogućuje da ne mora sve biti krojeno 100% točno.

Na glavi je rajf na koji sam pričvrstila plastične kabelske vezice da služe kao ticala, a na vrh vezica sam stavila male pom-pome koje sam napravila od trakica flisa, koncem na sredini zavezala u snopić, malo razbarušila i nataknula na vrh vezica kao što se vidi na slici.

Bubamarin oklop sam izrezala od crvenog flisa, našila točke od crnog flisa i vezice za vezanje oko vrata.

Suknjica je od crnog flisa jednostavno iskrojena u krug. Važno je da rupa za struk bude oko 5 cm manja od djetetovog struka, tako da nije potrebno ušivati gumu, kad je materijal sam po sebi rastezljiv.

Crvene čizmice, prugaste štramplice i bijela majica su se odlično uklopili, ali ovdje bi pasalo bilo što crveno, bijelo ili crno.