Reform torta

Jednostavna za izradu, a presavršena okusom... Idealan spoj kore i kreme. Najljepša mi je kad je pravokutnog oblika, pa i to pojednostavljuje izradu, a isto se može rezati u trokutaste šnite ako je nekom tako draže. Radila sam ju i sa orasima i sa lješnjacima i ne znam koja mi je bolja. Na slici je Reforma od lješnjaka.
Ako još niste, probajte ovu kraljicu među tortama, decentnog izgleda, ali rajskog okusa. Kada radim blagdanske kolače, obavezno napravim i Reform kocke, a to je ništa drugo nego Reform torta pečena u tri kore i rezana u male kockice, kao na drugoj slici ispod.

reform kocke (u sredini)

Kod ove torte gotovo da nema straha da kore neće uspjeti. Ako se malo prepeku budu suhe, ali se nakon jednog dana stajanja navlaže sa kremom i opet je sve super. Ako se pak kore prekratko peku, pa ostanu premekane, biti će vidljive u presjeku, ali će se stopiti sa kremom, pa će vilica kroz šnitu prolaziti kao kroz maslac. Neki baš tako vole, a okus joj nije promijenjen. Kore mogu biti tanje ili deblje, ovisno o veličini pleha, pa svatko sam odlučuje kako mu je bolje.
Što se kreme tiče, nju se može "zeznuti" ako se prekratko kuha, pa se nedovoljno zgusne. Zato ju treba stalno miješajući pjenjačom, kuhati na pari, dok voda ispod lagano ključa, jaja se polako zagrijavaju, čokolada se pomalo otapa, a kad se čokolada sasvim otopi i poveže sa kremom, počinje pravo kuhanje kreme koje traje još nekoliko minuta. Kad je krema vruća na dodir, tada bi već trebala biti dostatne gustoće.
Krema može biti i bez maslaca i takva se isto koristi u nekim slasticama, ali pjenasto izrađeni maslac ovoj kremi daje potreban mliječni okus i pjenastu strukturu.

Recepata ima puno, sa različitim omjerima, neki su sa preslatkom kremom, neki su sa manje oraha ili lješnjaka, pa je biskvit više hrskav i sličniji beze kori.
Redosljed dodavanja sastojaka kod kuhanja kreme također može biti različit u nekim receptima ali zato je potrebno prvi puta ispeći i probati ovu tortu, a onda se lako sve prilagodi svom ukusu.
Ja sam vjerna ovom receptu i načinu izrade, ali priznajem da sam prije toga proučila najmanje 20 recepata što iz knjiga, što sa interneta. 

Za pleh 30 x 40 cm:

Biskvit:
10 bjelanjaka
300 g šećera
400 g poprženih, pa samljevenih lješnjaka ili oraha
4 žlice krušnih mrvica ili brašna (ja stavim pola pola)

Krema:
10 žutanjaka
200 g šećera
150 g čokolade za kuhanje
250 g maslaca

Bjelanjcima dodati 10 žlica hladne vode, pa ih umiksati u čvrsti snijeg. Dodati šećer, pa miksati još pola minute. Lješnjake ili orahe pomiješati sa mrvicama i brašnom, pa lagano umiješati u snijeg. Pleh za pečenje namazati maslacem i posuti krušnim mrvicama (ili samo staviti pek papir na vodom poškropljen pleh), pa izliti pola smjese i izravnati. Peći oko 10-15 min na 170°C (moja pećnica je stara, bez ventilatora) dok biskvit ne dobije blago-žućkastu boju. Nakon toga ispeći i drugi biskvit, pa ih ostaviti da se ohlade. Ako pečem na maslacu i mrvicama onda biskvit od dna odvojim velikom špahtlom. Zgodnije je peči na pek papiru, pogotovo ako imate samo jedan pleh, ali je malo finiji okus biskvita pečenog na maslacu i mrvicama.
Svaki biskvit prerezati na dvije trake da se dobiju 4 kore.

Ja najčešće radim "hladnu kremu" jer je ona lakša i sigurnija za izradu:
Žutanjke i šećer kratko izmiksati (oko 15 sekundi), pa staviti na paru i stalno miješati pjenjačom dok se malo ne zagrije. Tada dodati čokoladu natrganu na što manje komadiće i jedan komadić maslaca (veličine kocke šećera) koji će spriječiti da se šećer u kremi tokom kuhanja ukristalizira na stijenkama posude. Kuhati dalje stalno miješajući dok se krema lijepo ne poveže i zgusne. Maknuti sa pare i miješajući ju ohladiti u posudi (ili sudoperu) sa hladnom vodom, pa u mlaku kremu umiksati pjenasto umućeni maslac. Podijeliti kremu na jednake dijelove, pa formirati tortu. 
Obično uvijek manjka kreme za omazivanje izvana, a ja se snađem tako što pjenasto umiksam maslac, dodam šećera u prahu koliko mi odgovara za sladak okus, pa umiksam u maslac i dodam još kakao u prahu ili otopljenu čokoladu za kuhanje u količini koja odgovara boji kreme. To je sve proizvoljno i nije bitan točan omjer, već samo slatkoća i boja kreme. 
Ne bojte se maslaca, pogotovo ako je nepasteriziran, potpuno domaći. On je zdrava masnoća za razliku od margarina (hidrogenizirana biljna masnoća) koji nama i našoj djeci uništava srce i krvne žile.

Ja važem svaku kunu, kao i većina ljudi, ali srećom ovdje u Zagrebu se može kupiti kvalitetan maslac u trgovinama mljekare "Veronika" koji već godinama košta 40 kuna za kilogram (znači 25 dkg je 10 kuna). Kupim paket od jednog kilograma, nožem razdijelim na manje dijelove, pa stavim u zamrzivač ono što neću uskoro potrošiti, mada može dosta dugo stajati u hladnjaku a da se ne pokvari. Čula sam da i mljekara Bohnec ima povoljnu cijenu svog maslaca.
Čokoladu za kuhanje kupujem u "Lidlu", njihovu marku "Fin Carre" po cijeni 8 kn za 200 grama, a okus i kvaliteta su joj i više nego solidni.
Orahe, lješnjake i bademe uvijek kupujem na akcijama pred blagdane, pa često kupim u pola cijene nego što koštaju tijekom godine. Veću količinu oraha inače čuvam u zamrzivaču. Ako su mi za kolač potrebni suhi, prosušim ih malo u pećnici ili popržim ako je potrebno za recept. Inače se bez problema mogu samljeti odnah izvađeni iz zamrzivača. Lješnjake i bademe obično ne stavljam u zamrzivač jer oni neće poput oraha "užegnuti" na toplom, pa ih čuvam u limenoj kantici pokrivenoj sa par slojeva platna i zavezano gumicom.
 

I na kraju, svakako preporučujem ovaj strastveni tekst o Reform torti prepun i važnih i nevažnih podataka, ali sa puno zauzetosti, temeljitosti i truda, pa mu zato skidam kapu, a priznajem da je i meni pomogao da moja Reformica bude savršena.

Brza torta sa preljevom od voća

 

Univerzalni Cheesecake ili torta od sira u svojoj jednostavnijoj varijanti.
Kad se prvi puta radi ovakav kolač, pa krenete u potragu za receptom, teško se odlučiti koji je od ponuđenih recepata najbolji, a ima ih u raznim varijantama i sa različitim omjerima u sastojcima.
Ali srećom, kod ove slastice mjere nisu presudne. Što je više keksa - podloga je deblja, netko voli tanji sloj kreme, a deblji sloj voća... 
U podlogu može ići i više i manje maslaca, ovisno o keksima, umjesto meda može ići šećer ili bez njega. Meni je cimet jako dobar dodatak Digestive keksima ili Čajnim kolutićima, ali kod Plazme, Petit Beurre i sličnih mi ne paše. Jako je fino staviti Spekulaas kekse.
U kremu može ići svježi kravlji sir (protisnut kroz cjediljku) ili ABC sir, Philadelphia ili bilo koji slični krem sir. Krema može biti i samo od slatkog i kiselog vrhnja, bez sira, ali onda ima malo prazniji okus i krema je više pjenasta. Već mala količina kiselog vrhnja dodana u umućeni šlag čini šlag gustim kao da ste u njega stavili želatinu.
Preljev će biti gušći ili rjeđi ovisno o količini gustina (ili praha za puding). Umjesto toga može se voće pomiješati sa preljevom za torte kojem se doda šećer.  Može se i marmeladu prema izboru prokuhati sa malo vode, da se razrijedi, pa umiješati voće. Voće u preljevu može biti sirovo, a može se i prokuhati u tekućini, da bude mekše, kao kad se radi voćni umak... Ma, varijanti ima na pretek...
Zato ovaj recept svatko može prilagoditi sebi već prema tome s kojim sastojcima raspolaže ili što voli.

Za okrugli kalup promjera 24 cm:

Podloga od keksa:
240 g mljevenih keksa
70 g maslaca
1 žlica meda
malo cimeta

Krema:
400 g svježeg sira
300 ml slatkog vrhnja
100 ml kiselog vrhnja
70 g šećera (bolji je šećer u prahu)

Voćni preljev:
500 g voća (npr. smrznuto ili svježe: šumsko voće, borovnice, maline, jagode...)
6 žlica šećera
500 ml tekućine (vode ili nekog voćnog soka)
30 g (4 ravne čajne žlice) gustina ili praha za puding od vanilije

Kekse samljeti ili naribati na ribež ili dobro izdrobiti, pomiješati sa otopljenim maslacem, medom i cimetom.
Smjesu utisnuti na dno kalupa.
Sir, kiselo vrhnje i šećer dobro izmiješati. Slatko vrhnje izmiksati u šlag, spojiti sa smjesom sira i kiselog vrhnja, pa rasporediti po podlozi od keksa.
Par žlica tekućine za preljev pomiješati sa šećerom i gustinom da se dobije masa bez grudica. Ostatak staviti da zakuha, maknuti sa vatre, pa umiješati smjesu sa gustinom, miješati da postane glatko, pa vratiti na vatru miješajući još minutu dvije da se gustin skuha. Maknuti sa vatre pa umiješati voće. Ohlađeni preljev preliti na kremu i sve ohladiti u hladnjaku.

Vrtlarska retrospektiva: proljeće 2012.g., jedna vrijedna baka i Čudo od jednog jaja kao torta

Dok traje zima prave se planovi za povrtnjak u predstojećoj sezoni. Već svi jedva čekamo da dođe proljeće, da sunce zagrije zemlju, pa da polako možemo početi sijati prvo sjeme na otvorenom i presadnice posaditi na njihovo trajno mjesto u vrtu. 
Puno toga sam prošle godine zapisivala da bi mi bilo lakše planirati novu sezonu.   Prelistavam bilješke, pregledavam sjeme i već sam pomalo nestrpljiva. 

Pozivam vas na šetnju kroz prošlogodišnji povrtnjak, na samom početku, u proljeće, kad su sve biljke još mlade i tek se spremaju bujati u svoj svojoj snazi.
Plodored i dobrosusjedski odnosi biljaka su zastupljeni koliko je to moguće, ne u onoj mjeri kako bih ja to željela, ali i ovako smo uglavnom zadovoljni rezultatima.
Ovo su slike truda kojeg je u vrt najviše uložila naša "baka" (moja svekrva) koja se za vrt požrtvovno brine, mada je prije par dana ušla u 87-u godinu života. Ja se tu uklapam prema svojim mogućnostima, obično u stanu uzgojim nešto presadnica cherry rajčice, blitve, tikvica, paprike, brokule, ... tako da nam sezona što prije počne.
Baka vrijedno nadzire vrt i provodi u njemu veći dio dana i zato ipak njoj pripadaju najveće zasluge za zelene prizore koji slijede:

Baka i unuka na vrtu slikane prije dvije godine

Gredice zasijane, neke su već oživile izniklim sjemenom, a neke čekaju prve presadnice. Voćke pupaju ili već cvatu. Bijele trake od najlona služe da poplaše ptice:

(kliknite na sliku za veći prikaz):
 

 

 Jagode su bujne, treba ih prorijediti i okopati.

Vrt je već dosta oživio, sve su gredice zauzete. Sad je najljepše obilaziti povrtnjak, jer se čini da sve na očigled raste:

Povišena gredica koju sam zasijala pastrnjakom, nevenom i dragoljubom. Neven i dragoljub sam kasnije rasadila po vrtu.

 Mlada tikvica u cvatu, otrgla sam prekobrojne muške cvijetove za pohanje.

Ova je tikvica nikla sama iz sjemena koje je ostalo od neubrane tikvice od prošle godine, pa smo ju ostavili na njenom mjestu, a oko nje izviruje posijani grašak.

Visoki grah pod kolcima i desno - niski grah.

 Mlade biljčice paprike

 Tek stasala blitva u društvu sa tikvicom.

Do blitve su mlade brokule sa rijetko posijanom šarenom mrkvicom koja se jede samo sirova.

Brokuli ne odgovara toplo vrijeme, pa najprije ubirem samo listove koji maju jednaku vrijednost kao cvijetići, a kad u jesen zahladi, ona počne stvarati lijepe cvjetne rozete. Listove i dalje berem sve do prvih smrzavica i spremam u škrinju.

 Blitva na drugom kraju vrta u društvu sa pokojom salatom odlične sorte "Majska kraljica".

 

 Povrtnjak svojom sjenom štite voćke.

 

 Vojska mladih rajčica.

Lijevo od rajčica bili su luk i salata. U pozadini se vidi "ograda" od vinove loze.

 Salata "Majska kraljica" koju sam rijetko posijala,pa ju nisam trebala prorijeđivati, desno iznad se vidi zimski luk, šupljih stabljika kojem ću se malo više posvetiti ove godine, jer sam ga neplanski posijala, a bio mi je zanimljiv. Vrlo zanimljiva biljčica.

 U vrtu gdje ja imam svoje prste mora biti i matovilca. Jako ga volim. Lijepo je gusto nikao i na slici se vidi dio koji sam obrala.

 

Peršin i mrkva.

  

 Salata u sredini ljeta.

* * *

  
I na kraju, ono što nam uljepšava proljeće i jedva ih ćekamo da nam uljepšaju okućnicu i potjeraju zimsku depresiju: jaglaci, narcise, tulipani, forzicija i magnolija:

 

 

Pošto je baki prije par dana bio rođendan, napravili smo joj jednu malu tortu za njeno malo slavljeničko društvo. Biskvit i kremu sam radila po receptu za "Čudo od jednog jaja" jer sam htjela da torta ima mekani biskvit od oraha i žutu kremu od maslaca sa okusom vanilije. Bila je jako fina.

Čudo od jednog jaja (kao torta)

Biskvit

 1 šalica šećera
 1 jaje
 1 šalica mljevenih oraha
 1 šalica mlijeka
  pola šalice ulja
 1 šalica brašna pomiješanog sa  pola vrećice praška za pecivo

Krema

  2 pudinga od vanilije
 200 g maslaca
  6 žlica šećera
  7 dcl mlijeka

Za biskvit jaje i šećer malo izmiksati, pa redom dodavati ostale sastojke. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 180°C. Ja sam pekla u plehu veličine 30 x 30 cm, na pek papiru. Kad se biskvit ohladio, izrezala sam dva puna kruga promjera 18 cm i treći sam sastavila od ostatka biskvita. Tako sam imala tri kore za tortu promjera 18 cm.

Za kremu se od mlijeka oduzme pola šalice i pomiješa sa praškom za puding i šećerom, a ostatak mlijeka se stavi da zakuha. Kad mlijeko zakuha ulije se smjesa pudinga i miješa pjenjačom par minuta na vatri dok opet ne počne kuhati, pa još par minuta dok se ne zgusne. Posuda s pudingom se stavi u hladnu vodu i miješa se kuhačom dok se puding ne ohladi.

Maslac se mikserom pjenasto izradi da lijepo omekša, pa se umiksa u hladan puding.  

Kremom se maže biskvit i torta izvana. Ja sam za omazivanje i ukrašavanje torte dodala u polovicu preostale kreme jednu žlicu kakaa, pa sam umiješala u žutu polovicu, ali samo ovlaš, tako da krema bude mramoraste boje.

Križni put: Pođi sa mnom (sastavio Tomislav Ivančić)

Korizma je. Bliži se Uskrs. Kolače, slatkiše i slasne recepte ostavljam jedno vrijeme po strani.
U Korizmi je molitva Križnog Puta najčešće ta koja na najprikladniji način svraća pažnju na Otajstva Muke i Smrti Isusove. 
Ako je netko traži neka je nađe i ovdje, a sve one koji ne očekuju ovakav sadržaj na blogu ovoga tipa, molim za razumijevanje. Suosjećanje s tuđom patnjom čovjeka oplemenjuje i oslobađa oholosti.

Ova meditacija koju je sastavio prof.dr. Tomislav Ivančić ne ostavlja ravnodušnim. Svaka postaja se preslikava na naš život. Kao da stojimo pred ogledalom i umjesto svog izvanjskog lika vidimo jasni odraz svoje duše sa svim njenim patnjama, strepnjama i nadanjima.

Ovdje se može poslušati ova meditacija koju vrlo lijepo i dirljivo čita Dubravko Sidor:

"Pođi za mnom" - Meditacija Križnog puta



Susret sa Isusom Kristom u Križnom putu

- Pođi za mnom –

sastavio Tomislav Ivančić

Isuse želim te sresti, povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu Riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao Ti: "Neka mi bude" i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me! Želim ući u Otajstvo Tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje Ti se vraća. Amen. 
Križni put - Pođi sa mnom - T. Ivančić...
I. postaja: Isusa osuđuju na smrt Prvi križ: Prihvatiti osudu  
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili.
Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali.
Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi.
No moji ga sugrađani prisiliše da me osudi.
Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati.
To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen.
To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti.
Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ.
Zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu.
Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude.
Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se!
Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene.
Tada te nitko više neće moći osuditi.

 
II. postaja: Isus prima na se križ Drugi križ: Prihvatiti svagdašnjicu  
Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane.
Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio?
No prihvatio sam križ bez mrmljanja.
Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti.
Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio.
Sad znaš gdje ćeš me naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš.
Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom.
To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju.
Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti
i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

 
III. postaja: Isus pada prvi put pod križem Treći križ: Imati hrabrosti pasti  
Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti.
Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan.
Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se,
a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.
Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati.
Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš.
Jer «tko izgubi svoj život, naći će ga«. Zašto se plašiš svojih padova?
Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen,
kad su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu?
Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad padaš, dolaziš k meni.
Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove?
čemu sram? Pad je zato da mi postaneš bliži; da te podignem.
Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice
i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima.
Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

 
IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majku četvrti križ: Ražalostiti one koje ljubiš  
Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš.
Mogao sam izbjeći taj susret s majkom.
Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao?
Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik.
Moja je majka sve to znala.
Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči.
To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole.
Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ.
Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole.
Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire.
Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam.
Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem,
tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju.
Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre.
Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni.
Prihvati to da smiješ razočarati.
Naći ćeš tu mene i moju majku.

 
V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ Peti križ: Dopustiti da ti se pomogne  
Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krvav i izranjen, potreseni od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne.
Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi,
a Šimuna su prisilili da mi ponese križ.
To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio.
Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.
I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu.
I ja sam to dopustio iako sam svemoguć.
Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć.
To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni.
I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu.
»Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i pođi za mnom.
Susrest ćemo se.

 
VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac Šesti križ: Znati primati bez uzvrata  
Sve su mi oduzeli. I svi me napustili.
Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt.
Tada prilazi Veronika i pruža mi rubac. Znaš li kako je to?
Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti.
Imao sam samo svoju patnju i muku.
I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu.
Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti.
Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio.
Dopusti da ti ljudi čine i dobro iako ih nemaš čime nagraditi.
Dopusti da smiješ ostati dužan.
Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe.
Nauči primati darove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha.
To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti.
Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću.
On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete mog Oca.
Evo ti tvoga šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav,
nego da budeš kao dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.

 
VII. postaja: Isus pada drugi put pod križem Sedmi križ: Ponovno pasti
Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak.
A onda sam pao iznova.
Znao sam da će to užasnuti majku,
izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, zaprepastiti i razočarati prijatelje.
Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su se: Je li to zaista Bog?
Prihvatio sam taj križ.
Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni.
Kad prvi put padneš, još imaš izgovor.
Ali kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš.
Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdati i sve ispraviti.
Ali to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati.
Tada će reći: Gle, netko ga je podigao.
Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš.
Ne plaši se pada, nego se okreni k meni.
Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu.
To je poraz tijela, a pobjeda duha.

 
VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene Osmi križ: Tješiti one koji tebe tješe  
Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi.
Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem.
I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga.
Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.
To je križ - pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca.
Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje,
svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje,
to je tragedija.
Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu.
Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga.
Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu.
To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život.
Ne dopusti pad u samosažaljenje.
Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći.
Otvori i ta vrata!
Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.

 
IX. postaja: Isus pada treći put pod križem Deveti križ: Potpuno izgubiti
 I treći put sam pao!
Mislili su da je to moj potpuni poraz.
I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam,
uzeo križ i iznio ga na Golgotu.
Može se i onda kad svi misle da je nemoguće:
Doći će trenutak kad će ti reći: »Ništa više od tebe, gotovo je.«
I ti ćeš pomisliti: »Ne mogu više.« Doći će čas tvoje potpune nemoći.
To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš.
Hoćeš li tada očajavati?
Ne boj se! To su samo vrata da me ponovno nađeš.
Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći.
Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati.
To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti,
više nitko na tebe ne računa,
kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti:
Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava
da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš li prihvatiti taj križ?
Ne boj se, jer ja sam s tobom.
Ja sam pobijedio svijet.

 
X. postaja: Isusa svlače Deseti križ: Dopustiti da te razgolite  
Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća pakla na meni dokraja iskali.
Dopustio sam da mi obeščaste stidljivost i intimu moga tijela.
Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta,
gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto samo tvoje,
čega se čak i ti stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. čuvat ćeš i skrivati to. Mislit ćeš da imaš pravo na to.
Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu.
Borit ćeš se za to. No dođe trenutak kad to više ne možeš sačuvati.
I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati,
da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve.
Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja.
Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu.
Grijesi su te već davno razgolitili.
Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi.
Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu.
Daj da je obuče u savršenu nevinost. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab: To je deseti križ - križ stidljivosti, srama,
čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš.
Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. Tad se nećeš bojati.
Prihvati samo to da si slab, da nisi drukčiji nego što jesi:
čovjek s obeščašćenom intimom.
Tu ćemo se susresti.
I nitko te više neće moći obeščastiti.

 
XI. postaja: Isusa pribijaju na križ Jedanaesti križ: Biti pribijen na svoj križ  
Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga.
Ali kad te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.
Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško.
Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih.
To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati.
Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene?
Ima križeva koji se nose do kraja. Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš.
Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i dođeš k meni.
Tad ćeš umrijeti i početi živjeti.
Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga:
Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti.
Što se prije prestaneš opirati, to ćeš me prije susresti.
Zapamti taj jedanaesti križ.
To je naš jedanaesti susret.
Ja mu se radujem.

 
XII. postaja: Isus umire na križu Dvanaesti križ: Umrijeti na križu  
Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem:
Moja je smrt ispunjenje Očeve volje.
I zato sam rekao: «Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.«
Dovršio sam Očev plan.
Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš.
Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka.
Kad smrt prihvatiš, tad ćeš je pobijediti. Tad ćeš me naći.
Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim.
Shvati, u smrti ćeš me naći.
Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A ja razaram smrt.
Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči.
Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. To je ono što daje Otac.
Dok se opireš smrti, ne nalaziš me.
Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega.
Zapravo, to je početak Života.

 
XIII. postaja: Isusa skidaju s križa Trinaesti križ: Ne uživati plodove svoga rada  
Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji.
Ti si sjeme za neka buduća vremena.
A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku.
Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti,
a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život.
Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ.
Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha.
Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa.
Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ.
Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi.
Ali to sam ja koji ti idem ususret.
To je uskrs.

 
XIV. postaja: Isusa polažu u grob četrnaesti križ: Ostati bez ljudske nade  
Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast
stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo.
To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao:
To je samo za tri dana.
Smrt ne vlada nada mnom.
Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema.
Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti?
Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan,
kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti!
To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti,
ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo.
Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan?
Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći?
A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život.
To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće.
Kako se radujem grobu tvoje oholosti!
Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav.
Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi,
tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti.
Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor!
Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe.
Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe.
Najveličanstvenija eksplozija ljubavi.
Ja sam prošao taj put i čekam te.
Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje?
Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje.
I ti ćeš biti takav.
Predaj smrti ono što joj i tako pripada.
Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak.
Neka umre tvoja oholost.
Uskrsna zora već je na pomolu.

 
Završetak
Oče, hvala ti za ovaj križni put.
Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti
i poći za tvojim Sinom.
Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu!
Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.
Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo.
Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju.
Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.
Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.

Maškare - kostim princeza/vila

Ovaj kostim je nastao od komada stare zavjese, ostatka predugačke spavaćice, ostataka od skraćivanja tekstilne zavjese za tuš, stare jersey plahte i ukrasne trake za zamatanje poklona. Imala sam  i malo ostataka rozog tila kojeg sam prije par godina plisirala za krsne haljinice, pa sam onda i njega dodala u kostim. Crvena i zlatna ukrasna traka također su dobro poslužile.
Kruna i štapić su kupljeni za par kuna u dućanu.

Od zavjese sam napravila gornji i donji dio. Ušila sam gumu, a na gornji dio sam još našila i crvenu ukrasnu traku, jer se ona kćerki jako sviđala, pa sam joj morala negdje naći mjesto.
Donji dio je bio kratak, pa sam našila komad koji je ostao viška od zavjese za tuš, a na spoj sam našila zlatnu traku.
Pošto je je zavjesa jako prozirna, morala sam napraviti i podsuknju, a za to su mi poslužili ostatak od predugačke platnene spavaćice (donji dio podsuknje) i stara jersey plahta (gornji dio podsuknje). U pojas sam uvela gumu.
Rozi plisirani til sam slučajno pronašla kada sam išla pretraživati vreću sa ostacima materijala, pa su kćerine oči zapele za njega. Odlučile smo da ćemo ga negdje ubaciti, mada nije bio u planu. Ali, nek je ona zadovoljna :) 
Ostalo nam je još žute ukrasne trake, pa sam od njih napravila naramenice, a preostali komadić sam iglom i koncem našila na krunu, da se bolje uklopi u kostim.
Pošto se kostim sastoji od 4 dijela, mogu se ubuduće kombinirati za neke druge kostime. 
Bijela podsuknja će nam ove i možda slijedećih par godina poslužiti kao lijepa, ljetna suknja, a dio od tila kćerka već nosi kao baletni tútú i veselo pleše s njim po stanu.