Sušenje rajčica (paradajza, pomidora...) na suncu. Požurite dok traju ove vrućine

Okus im je fantastičan, cijena im je paprena, kad kupujete prave, domaće, sušene, a postupak sušenja u kućnoj radinosti je više nego jednostavan. Zato požurite ako još niste, jer rajčice su na vrhuncu zriobe, a sunce je sad pravi saveznik u tom poslu. Može se ovo obaviti i u pećnici ako nemate osunčani balkon ili zgodan prostor gdje ima sunca cijeli dan.

Najbolje je imati rajčice koje imaju više mesa nego koštica, a to su vrste poput pelata ili šljivara, a najčešće sušimo cherry rajčice ili jednostavno ono što imamo na raspolaganju.

Na slici su rajčice koje sam stavila na sušenje nekoliko sati prije nego sam pisala ovaj post. Sunce je već osušilo vlagu sa površine. Navečer ću ih unijeti u stan, pa ujutro rano opet s njima na kupanje u suncu. 

Rajčicama ukloniti peteljke, oprati, obrisati, manje narezati na polovice, a veće na četvrtine ili šestine itd...

Poslagati na plitke tacne, tepsije, bilo što, tako da se ne dodiruju. Posoliti ih i staviti na osunčano mjesto dok god ne budu dovoljno suhe, bez vlage. Sušenje može trajati nekoliko dana, ovisno o količini i jačini sunca. Može ih se pospremiti u papirnatu vrećicu, a može ih se i zaliti maslinovim uljem, pa dodati začine koje god poželite, ovisno o tome za koje jelo ćete ih upotrijebiti (bosiljak, origano, češnjak, papar...).

Ja sam svoje rajčice jučer ubrala, jutros narezala i poslagala na tacne i sad se suše na jakom suncu, na mom balkonu.

Ako nemate uvjeta za sušenje na otvorenom, tada se poslužite pećnicom. Sušite na 100°C oko 5-6 sati. Ako je temperatura manja, suši se duže. Odlično je ako imate ventilator u pećnici. Uglavnom, nakon prve ture znati ćete sve i dalje radite po svom guštu i potrebama.

Evo kako izgledaju drugi dan sušenja. Pošto su se stisnule, a bile su na tri tacne, prebacila sam sve na dvije tacne. Jako pomaže i to što su tacne crne boje, pa se razvija veća temperatura, ali sunce može biti tako jako da odozdo izgore i pocrne, zato treba pripaziti. Preko noći su bile u stanu, pa je vlaga probila na površinu, ali su već nakon 10 minuta na suncu ponovo bile izvana suhe i proces sušenja se dalje normalno nastavlja. Mislim da će sutra biti gotove:

Ovo je slika prošlogodišnjih:

Jedva čekam da iza ove rečenice stavim sliku osušenih, začinjenih i zalivenih maslinovim uljem.... mljac!

I..... evo ih!!!! U maslinovom ulju, uz dodatak malo šarenog papra (svježe mljevenog), češnjaka i bosiljka.

Domaći rezanci

Od jednog jaja i malo brašna ispadne rezanaca za nekih 12-14 tanjura juhe. Pa zašto onda nebi imali kod kuće uvijek spremne domaće rezance za juhu? Potrebno je malo vremena, oštar nož, jaje, brašno i dobre volje.

Čiji god recept da uzmete, omjer je uvijek više manje isti: jedno jaje na 10 dkg brašna. Neki dodaju i malo ulja, ali ja ne. Ne volim koristiti mašinu za rezance, jer mi onda nemaju onaj rustikalni izgled i umanjunju mi tek. Nikad mi ih nije teško napraviti, jer to ide dosta brzo i nije naporno, pa uživam dok ih radim. Zato sam ih radila i ove godine na ljetovanju. Na slikama su moji "apartmanski" rezanci nastali od navedene količine brašna i jaja:

100 g brašna

1 jaje

Brašno pomiješati sa jajem, pa zamijesiti sasvim glatko tijesto. Ponekad je možda potrebno dodati još 10-20 g brašna ako je jaje veće, ali uglavnom važno je da tijesto bude glatke strukture i da se ne lijepi za prste.

Tada ga se razvalja valjkom na pobrašnjenoj površini, na kocku dužine dva dlana. Nožem se narežu trake širine dva prsta i svaku se prereže na pola. Tada se valjkom svaku traku razvalja u dužinu što tanje, oko 1-2 mm. Trake se malo pobrašni da se ne slijepe, pa se 4-5 komada slažu jedna na drugu i nožem režu taaaanki rezančići. Prstima jedne ruke radite "graničnik", a nožem u drugoj rezuckate do prstiju. Svako malo uzmete nastalu hrpicu u ruku, pa ju rasipate na pobrašnjeni stolnjak ili plahtu. Kad sve narežete i raspete na stolnjak, ostavite da se suši nekih sat-dva vremena. 

 

Ako ih ne sušite, možete ih odmah staviti u vrećicu u zamrzivač, pa zamrznute stavljati u kipuću juhu. Da bi sa njih otresli višak brašna, možete ih protresti u cjediljki za čaj. Sumnjam da nas puno ima doma pravo sito za prosijavanje brašna.

Suhi se spremaju u papirnate vrećice ili limenke za kolače i mogu jako dugo stajati, ali oprez kad počne sezona moljaca na jesen.

Piroške od sira

 Jako lagane za napraviti, brzo gotove, ja ih volim grickati uz jutarnju kavicu :)

 

160 g brašna pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo

260 g sira (svježi, kravlji) posoljenog sa pola žličice soli

1-2 jaja (od jaja budu mekše)

Brašno pomiješati sa praškom za pecivo, dodati sir i jaja i rukom umijesiti tijesto. Razvaljati na pobrašnjenu površinu i izrezati oblike nožem. 

 

Ako se ostavi da odstoji oko pola sata, piroške će biti savršeno rahle i meke. Ja često nemam vremena, pa počinjem pržiti odmah. Zato se lijepo vidi razlika između onih koje su prve pečene i onih koje su čekale petnaestak minuta da dođu zadnje na red. Prve su se manje digle, a zadnje su napuhnute, raspucane i mekane. Zato je dobro da izrezano tijesto sačeka barem 15 minuta prije prženja.

 

Pržiti u ne prevručem ulju sa obje strane, pa gotove odlagati na papirnati ubrus. 
Na slici je početak prženja:

 

 Iznenaditi ćete se kako uopće ne upiju ni malo ulja, ne budu masne.

 Na ovoj slici su već poprimile malo boje:

 

  

Ovdje su već skoro gotove:

Gotove, lijepo pržene piroške:

Možete ih narezati na šire kvadrate, pa napuniti šunkom, sirom, pekmezom..., zarolati i pržiti.

Uklanjanje kožice sa rajčice (paradajza) pomoću ribeža

Ništa jednostavnije!
Rajčicu raspoloviti poprečno kao što je označeno na slici:

Polovicu uzeti u dlan, a prerezanu stranu ribati na ribež pritiskom dlana (krupnije rupice, kao za štrudlu od jabuka - vidi sliku ispod) sve dok samo gola koža ne ostane u ruci. Nema straha da bi se porezali i za čas je velika količina paradajza spremna za zimnicu, kuhanje i slično.

Knedle (okruglice) sestre Vendeline

Recept časne sestre Vendeline Ilc, slovenke, koja je izdala svoju kuharicu sa već složenim menijima za razne prigode. Bila je vrsna školovana kuharica, poučavala je kuhanje, vodila domaćinsku školu, od nje ste mogli naučiti najpriprostija i najprofinjenija jela koja je smjelo kombinirala. Umrla je na današnji dan, 2003. godine, ali je ostavila iza sebe pravo bogatstvo odličnih recepata.

Njeni knedli su meni savršeni. Odličan omjer krumpira, brašna, maslaca...Meki, nježni, lako se rukuje tijestom... U dvadesetak dana koliko smo ovog mjeseca proveli na moru, radila sam ih tri puta. Uvijek duplu mjeru :)

 

 

 

Za tijesto:

700 g krumpira (Najbolji je stari jer nema puno vode, ali ja sam zadnjih 5-6 puta radila sa mladim krumpirom kupljenim u supermarketu. Loš krumpir je, nažalost, taj koji može zadati puno glavobolje kod izrade knedli)

60 g maslaca

2 jaja

250 g oštrog brašna (ja uvijek radim sa glatkim tip-550)

oko pola kg svježih šljiva (ovisno o veličini, oko 12 komada), opranih i očišćenih od koštica

Za mrvice:

60 g maslaca

60 g krušnih mrvica

60 g šećera

Krumpir skuhati u slanoj vodi, oguliti, dobro izdrobiti vilicom, još malo prema ukusu posoliti i u još vrućeg umiješati maslac. Kada se ohladi, umiješati jaja i brašno. Promijesiti, istresti na pobrašnjenu površinu, oblikovati debeli valjak. Pobrašnjenim nožem odrezati plošku, malo raširiti rukama ako je potrebno. U sredinu staviti šljivu, pa žličicom u šljivu staviti šećer. Pobrašnjenim rukama zamotati knedlu u oblik loptice, pa odložiti sa strane dok se ne naprave sve knedle.

Za to vrijeme staviti u lonac zasoljenu vodu da zakuha, uliti malo ulja da se knedle ne lijepe, pa u kipuću vodu spuštati knedle. Lonac povremeno protresti da se knedle ne zalijepe za dno. Kada se dignu na površinu kuhati još nekih deset minuta. Šupljikavom žlicom ih vaditi na neku tacnu.

Maslac rastopiti na tavici, dodati mrvice, pa miješajući pržiti dok ne dobiju zlatnu boju. Svaku knedlu povaljati u mrvice i slagati na servirni tanjur, pa sve odozgora obilno posipati šećerom.

Umjesto maslaca može ići i margarin, ali vjerujem da nam je ipak stalo do zdravlja, pogotovo ako se radi o našoj djeci. Njima su knedle veliko veselje. Zato im dajte neka jedu zdravi maslac, a ne nekakvu hidrogeniziranu prerađevinu poput margarina koji uništava srce i krvožilni sustav.

Ja uvijek još dodatno napravim umak od šljiva (ili marelica) jer nam je jedna šljiva u knedli premalo.

Umak od šljiva:

Željenu količinu šljiva očistiti od koštica, narezati na četvrtine, dodati šećera prema želji, pa kuhati na vatri dok se šećer ne otopi i šljive malo ne omekšaju. Začiniti cimetom, klinčićem, rumom... tko što voli.

Prilikom posluživanja, knedlu staviti na tanjurić, pa okolo dodati žlicu, dvije umaka.

 

Ako niste previše vješti u oblikovanju knedli, ne uzrujavajte se! Odrezanu plošku samo preklopite na pola, malo prstima pritisnite krajeve i dobili ste školjkice sa šljivama. 
Tijesto ne morate oblikovati u valjak, već ga razvaljajte pomoću drvenog valjka, izrežite na kocke, nadjenite šljivom i šećerom, preklopite u obliku trokuta i dobili ste trokute sa šljivama. 
Za knedle ima vremena, a šteta je ne uživati u ovom tako finom tijestu.