utorak, 29. travnja 2014.

TRPUTAC (BOKVICA) - sad je vrijeme za berbu i spravljanje sirupa


slika sa: http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ribwort_600.jpg

Na našoj livadi i u voćnjaku raste mnogo trpuca. Najviše ima uskolisnog, koji je bolji za plućne bolesti i unutarnje organe, dok je širokolisni bolji za vanjsku primjenu. Voćnjak je moj vrijedni muž  pokosio, a livadni dio još nije, jer ćemo najprije ubrati listove trpuca da spravimo sirup koji se koristi protiv kašlja, bronhitisa...


trputac na mojoj livadi


 
Berem ga u dane za biljke lista prema Mjesečevom kalendaru Marie Thun, od travnja do lipnja.
Trputac je jako korisna i ljekovita biljka.
Maria Treben o njemu u knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne" piše ovo:

Poznata austrijska travarka Maria Treben

Još neka narodna imena: bokvica, dugi trputac, ženska bokvica, duga bokvica, ovčji jezik, glavor, krepatec, maleni ili uski trputac, ženski trputac, kopljasta bokvica, žilovka, žilovlak, duga bokva, konjsko rebro. 
Njegov rođak, veliki trputac (Plantago major) po djelotvornosti mu je jednak, pa ga jednako i primjenjujemo. Oba nalazimo na svim livadama i putevima, rudinama, u jarcima i vlažnim pustopoljinama, a raste gotovo u cijelom svijetu. Trputac prije svega koristimo kod oboljenja dišnih organa, naročito kod jakog katara, kašlja, hripavca, plućne astme pa čak i tuberkuloze pluća. 
Švicarski župnik Kunzle, pravi biljar, poznavalac velike ljekovite snage naših biljaka, piše: "Sve vrste trputca koristimo cijele, s korijenom, biljkom, cvjetovima i sjemenkama. 
Čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka, pa je dobar za sve one ljude, koji su slabokrvni ili imaju lošu krv, slaba pluća i bubrege, blijedi su, imaju osip, lišajeve ili kašljucaju, promukli su ili su kao koze mršavi i pored obilja hrane. Pomaže i slabašnoj djeci, koja i pored dobre prehrane zaostaju u razvoju. 
Kod bronhitisa, plućne i bronhalne astme jako dobro djeluje čaj pripravljen na slijedeći način: u šalicu hladne vode stavimo krišku limuna (ako je limun prskan, tada bez kore) i punu čajnu žličicu smeđeg kandisova šećera, zakuhamo, pustimo da četiri do pet puta zakipi, skinemo s vatre i tek tada dodamo punu kavenu žličicu čajne mješavine. Pustimo da odstoji pola minute. U teškim slučajevima moramo četiri do pet puta dnevno pripraviti svjež čaj. Pijemo ga gutljaj po gutljaj toliko vruć koliko možemo podnijeti. 
 U starim knjigama o bilju možemo pročitati da sjeme trputca, ako dnevno pojedemo 8 grama, spriječava stvaranje kamenaca. Uz to pijemo čaj od trputca. Sirup od trputca čisti krv od svih "nečistoća" i štetnih tvari. Najbolje je provesti pravu kuru s trpučevim sirupom tako da tijekom dana prije svakog obroka uzmemo jednu veliku žlicu (djeca jednu čajnu žličicu). 
 Seljacima je poznato da je trputac još od davnina omiljeno sredstvo za liječenje rana. Svježi smrvljeni listovi pomažu kod ogrebotina, posjekotina, uboda osa, čak i kod ugriza bijesnih pasa, otrovnih životinja i zmija, kod ovih posljednjih u nuždi, ako nema liječnika. Sa svježim listovima smrvljenim između dvije ruke i pomiješanim s malo soli te stavljenim oko vrata, liječimo gušavost. Stavimo li trputčev list u cipele oslobodit će nas žuljeva koje smo zaradili hodanjem. 
Svaka zloćudna oteklina splasne ako ju njegujemo svježe smrvljenim listovima. Listovi pomažu čak i kod zloćudnih oboljenja žlijezda. U tim je slučajevima dobro svježi mažuran, u hitnim slučajevima može biti i osušeni, staviti u maslinovo ulje. Mažuran stavimo u bocu, prelijemo uljem i ostavimo 10 dana na toplom. S tako pripravljenim mažuranovim uljem namažemo oboljele žlijezde, zatim stavimo zdrobljeni trputčev list i zavežemo s krpom (zavojem). Za kratko vrijeme nastupit će poboljšanje.
 

NAČINI UPORABE
Priprema čaja: Jednu vrhom punu čajnu žličicu lišća stavimo na 1/4 litre vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji.
Čajna mješavina: Jednu vrhom punu čajnu žličicu mješavine trputca i majčine dušice u jednakim djelovima oparimo s 1/4 litre vode.
Oblog od lišća: Svježe listove dugoga ili velikoga trputca operemo, zgnječimo na dasci s kuhinjskim valjkom u lisnatu kašu i stavimo na oboljelo mjesto.
 

Spravljanje sirupa od trpuca:
1. način: Dvije pune pregršti opranih trputčevih listova sameljemo u mašini za mljevenje mesa. Toj lisnatoj kaši dodamo malo vode, da se ne slijepi, 300 g nerafiniranoga šećera i 250 g meda. Uz stalno miješanje neka se kuha na tihoj vatri dok se ne zgusne i tada još vruće nalijemo u bočice i čuvamo u hladnjaku.
2. način: U staklenku slažemo naizmjence red opranih trpučevih listova i red nerafiniranoga šećera, te sve jako stisnemo. Masa se slegne. Sljedećih dana stavljamo nove slojeve sve dok u staklenci više nema mjesta. Na zaštićenom mjestu u vrtu iskopamo rupu i u nju stavimo staklenku omotanu s tri do četiri sloja celofana. Na to položimo dasku na koju stavimo kamenje. Sve zatrpamo zemljom. Daska i kamenje moraju ostati vidljivi. Iz smjese šećera i lišća pod utjecajem ravnomjerne zemljine temperature nastane sirup. Približno nakon tri mjeseca izvadimo staklenku, sok procijedimo kroz voćnu prešu (ne kroz krpu), još jednom ga dobro prokuhamo i njime napunimo bočice koje možemo dobro zatvoriti. Tko ne može primijeniti ovaj postupak vrenja, neka ostavi staklenku na suncu ili u blizini drugog izvora topline toliko dugo dok se na dnu ne stvori sirup. I ovaj sirup treba još jednom dobro prokuhati.


Tako stoji u knjizi. Što mi se čini razumnim prihvatim, nerazumno odbacujem (poput "ugriza bijesnih pasa, otrovnih zmija" ili "zločudnih oboljenja žlijezda" )

Ja radim na 2. način iz gornjeg teksta, a staklenku ne stavljam u zemlju, već držim na toplijem mjestu u kući (kad je vani sunčano iznesem na sunce). Kad se šećer otopi, spremim staklenku u smočnicu, na tamno mjesto, pa nakon 3 mjeseca radim sirup.
Ne stavljam smeđi šećer, već obični bijeli, on služi najprije kao konzervans, a ono malo hranjivih vrijednosti što posjeduje smeđi šećer ne smatram presudnim za ljekovitost ovog sirupa.
Spravom za tiskanje čvaraka (ili za pire krumpir) istisnem sok iz lišća.
Steriliziram bočice u pećnici ili mikrovalki, pa kad samo malo zakipi sirup, ulijem ga u bočice i zatvorim. Može se staviti original poklopce ako hermetički zatvaraju ili celofan namočen u alkohol, pa preko toga dobro omotati gumicom.
Dok su bočice još vruće, omotam sa debljom dekom ili poplunom i ostavim da stoji do drugog dana dok se ne ohlade. Tad je pasterizirano i hermetički zatvoreno jer se tijekom hlađenja stvorio podtlak. Čuvam na hladnom i tamnom mjestu. Kad otvorim bočicu, čuvam je u hladnjaku.

Dodajem još pojašnjenje riječi pregršt kojeg sam našla u "Vijencu" Matice Hrvatske:

Koliko je to "pregršt" nečega? To je onoliko koliko može stati u sastavljene dlanove i do vrha ih ispunja. Dlanovi skupljeni u oblik posude čine pregršt. 


Šetajući livadom dok sam brala trputac, naišla sam na fazanovo gnijezdo sa sedam jaja. Stalno čujem kako se glasaju, ali nisam znala da u blizini imaju gnijezdo. Savili su ga na blagoj uzvisini i brižno prekrili suhom travom. Sad pazimo da ih ne uznemiravamo, pa više ne idemo blizu gnijezda.
Iskoristila sam priliku kada nije bilo ptica da uslikam taj lijepi prizor. Nadam se da će se svih sedam izleći i imati dug život :) Kad dođu vrućine, pokušati ću im u blizinu stavljati svježu vodu, a vjerujem da neće imati ništa protiv kojeg zrna kukuruza ;)





Nema komentara:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...