Nadin kutak 38 -🍅 RAJČICA - VIŠE OD POVRĆA U VRTU

⬆️
rajčica Yellow Quartz Multiflora, u mom vrtu
upravo formira svoju treću rodnu granu

    Kad sam počinjala s vrtlarenjem, najprije sam se zaljubila u rajčicu. Upoznavši raznolikost sorti, mnoštvo boja, okusa, oblika i načina rasta, željela sam i sama isprobati te divne okuse koje mnogi hvale. 

foto: internet

    Kad sam od drugih iskusnih vrtlara čula da rajčicu uopće nije lako uzgojiti i ako savladate njen uzgoj, možete se smatrati uspješnim vrtlarom, to je u meni pobudilo još veću želju da se i ja okušam u tome. Danas smo rajčice i ja jako veliki prijatelji i svake sezone u mom vrtu raste 30-ak novih sorti.

⬆️

2020. i 2021. g - iz sezone u sezonu, 

broj presadnica se ne smanjuje

 

⬆️

sezona 2024. g. 

⬆️
sezona 2021. g. 

🍅  🍅  🍅

    Kad pomislimo na rajčicu, prva slika koja se pojavi je vjerojatno crveni, zreo plod koji se sjaji na suncu. No rajčica nije samo kraljica povrtnjaka; ona je i zanimljiva putnica kroz povijest, tihi saveznik zdravlja te nadahnuće pjesnicima i slikarima.

    Rajčica, danas nezaobilazna u gotovo svakoj kuhinji, potječe iz Južne Amerike, gdje su je još davno uzgajali stari narodi poput Asteka i Inka. U Europu je stigla u 16. stoljeću, ali je dugo smatrana ukrasnom biljkom – pa čak i otrovnom!

    Za to je dijelom kriva činjenica da pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), u kojoj se nalaze i neke stvarno otrovne biljke poput kužnjaka i velebilja. U Engleskoj se čak nazivalo "rajskim voćem", ali su se gospoda bojala pojesti je. Trebalo je proći više od stoljeća da rajčica završi na tanjuru – i da ljudi shvate kako nije otrovna, nego božanstvena.

🍅  🍅  🍅

    Zanimljivo je i to da je botanički gledano rajčica zapravo voće. Ipak, u kulinarskom svijetu ju svi zovemo povrćem, jer joj je takva uporabna vrijednost.

    Rajčice su pravi rudnik hranjivih tvari. Najpoznatiji sastojak rajčice je likopen, snažan antioksidans koji se najviše koncentrira u kori zrelog ploda. Likopen se povezuje sa smanjenim rizikom od bolesti srca, određenih vrsta raka, a povoljno djeluje i na zdravlje kože. Dobra vijest: kuhana rajčica ima više dostupnog likopena nego sirova, jer se količina likopena povećava kuhanjem, pa domaći umaci nisu samo ukusni – nego i terapeutski. Zbog toga vam preporučujem da kod kuhanja rajčice za zimnicu, ne pasirate odmah čim omekša, kako većina radi, već ju kuhajte što duže sa kožicom kako bi se stvorilo što više likopena, a pasirajte tek na kraju. Nusprodukt pasiranja ne bacajte, već osušite u pećnici, sameljite u prah i koristite u jelima s rajčicom, umacima, juhama, varivima, brusketima.... 

    Osim toga, rajčice sadrže i vitamin C, kalij, folate te vitamin K. Niskokalorične su, a bogate vodom i vlaknima – prava hrana za vitalnost.

    Zanimljivo, ali i očekivano,  industrijski uzgojene rajčice često sadrže znatno manje hranjivih tvari, zbog forsiranog rasta, berbe prije zrenja i skladištenja. O kemiji kojom su tretirane, ne moramo, jel tako? Zato domaće rajčice iz biovrta – nepravilne, mirisne, različitih boja i veličina – nisu samo oku ljepše, već su i istinski hranjivije i višestruko zdravije.

                                        🍅  🍅  🍅

    Rajčica nije prošla nezapaženo ni u svijetu umjetnosti. Jedna od najpoznatijih pjesama posvećenih ovom voću je "Oda rajčici" čileanskog pjesnika Pabla Nerude. U njoj slavi kako rajčica „ulazi u kuhinje svijeta“, kako u srpnju „napada kuhinju“ i kako se „spušta niz nož“. Rajčica je tu više od hrane – ona je život, strast, boja.

    U slikarstvu se rajčica često pojavljuje kao simbol ljetnog obilja, zrelosti i domaće hrane. Možemo je vidjeti na stolovima u baroknim mrtvim prirodama, u modernim ilustracijama i na retro plakatima.

Pierre Bonnard: Rajčice 

Pierre-Auguste Renoir: Dinja i rajčice

    Rajčica je možda najomiljenije voće koje nazivamo povrćem. U vrtu je osjetljiva, ali darežljiva. U kuhinji je temelj. U zdravlju – saveznik. A u umjetnosti – inspiracija.

    Ono što je najljepše od svega: baš svatko može uzgojiti svoju rajčicu! Postoje sorte koje narastu velike poput manjeg stabla, ali također postoje i mnoge sorte koje ne narastu veće od olovke, poput sorte Vilma na donjoj slici. Ako ste u malom stanu, dovoljna vam je prozorska daska da uživate u svojoj prvoj rajčici.

⬆️
2015. g.

    Zato se zaljubite, posijte svoju prvu sjemenčicu. Čeka vas početak divne avanture! 
                                 🍅  🍅  🍅

                                🍅  🍅  🍅

Nadin kutak 37 - lipanjske vrućine

    Lipanj je na kraju. Ostati će zapamćen kao mjesec bez kiše, a sudeći po prognozi, početak srpnja ne popravlja situaciju. 

Kod tako velikih vrućina, na vrt  sadim samo biljke koje su već u vlastitim posudicama, sa razvijenim i jakim korijenom, da im presadnja bude što manje  stresna, jer je to zapravo samo premještanje s jednog mjesta na drugo, uz koje se korijen minimalno remeti. Obilno zalivene i zastrte debljim slojem sijena, osjećaju se dobro i na najjačem suncu.

    Sadnju biljaka iz kolektiva odgađam, njih zapravo sadim, ali pojedinačno - u čašice i tako svaka u svojoj posudici može komotno nastaviti sa rastom dok se ne steknu uvjeti za presadnju. Tako radim svake godine i to mi se pokazalo kao odlična opcija. Tako velike biljke manje stradaju i od puževa. Nevjerojatno, ali njih i dalje ima predvečer po gredicama, unatoč ovoj vrućini i suši. Na slikama ispod su neke biljke slikane prije tjedan dana, neposredno prije sadnje na gredice. 

špageti tikve 

tikvice žuti patišon

tomatilo

neke čekaju nove vlasnike, 

a ostale će biti posađene na gredice

uz dobro zalijevanje, redovito tuširanje i sadnju u poluhladu, 

može se i kupusnjačama osigurati 

dobre uvjete unatoč trenutnim ekstremima

Mnogi misle da su im puževi nestali iz vrtova. uvjeravam vas da nisu. Samo su se sklonili u vlažna mjesta i dublje slojeve zemlje, da prežive vrući val i tu čekaju da se uvjeti poboljšaju. Kod mene je malo drugačija mikroklima pa je dio vlage veći dio dana ipak prisutan i čim sunce zađe, pojavi se pokoji puž. Tako mi je ovaj Scarlet dosta stradao, pa sam ga zaštitila mrežastom vrećicom.

Sve na prethodnim slikama je sađeno iz čaša kad su biljke već lijepo stasale. U usporedbi sa prethodnom godinom, ove sam u nešto većem zaostatku. Ne isplati se nabrajati razloge. Ali dobro je uspoređivati sezone i voditi bilješke.

sezona 2024, na današnji dan

sezona 2023, na današnji dan

sezona 2022, na današnji dan

Kao što svaka sezona nije ista, tako nismo ni mi. Nekad smo bolji u realizaciji, nekad lošiji. I to je sasvim u redu.

🍆 🍅 🌽 🍈 🌻

Ove sam se godine potrudila posaditi osam sorti bamija i sve su se već lijepo udomaćile na gredicama. Uljepšavaju vrt svojim nježnim jednodnevnim cvjetovima, a ja se veselim njihovom sjemenju jer mi je to ove sezone prioritet. Kod nas još uvijek u poljoapotekama prodaju većinom sortu Sultanija, a za ostale treba potražiti neke druge izvore. Sa bamijama se tek upoznajem, jer ona jedna koju sam imala prije 4 godine i nije baš neko izdašno iskustvo. Odlično podnose vrućinu i sušu koja trenutno vlada na vrtu.

Dok je na vrtu jedna priča, na dvorištu je druga. Tu sam posadila biljke u velike posude i one će tu biti čitavu sezonu. Imaju optimalan odnos sunca i hlada i vidi se da im to savršeno odgovara. 

niska peruanska jagoda (ground cherry)

kovrčavi lisnati kelj u posudi s rajčicom "Maskotka"

Maskotka je prva dala berbu i ti prvi plodovi su nešto deblje kožice, 

što je možda posljedica vrućine i suše.

Mnogocvjetni grah niskog rasta uživa u hladovini u 

društvu kovrčavog lisnatog kelja i žute puzeće cinije.

Ispred u posudi rastu zajedno ružmarin, 

ljubičasti bosiljak i limunski timijan

dvobojni cvijet patuljastog mnogocvjetnog graha, sorta "Hestia"

Na dvorištu sam čuvala i novu sortu Cosmosa, jer sam htjela izbjeći da me oni mali sluzavi nevaljalci na vrtu spriječe da dođem do sjemena tih ljepotana. Čitavo vrijeme su u svojim posudama predivno cvali. Sva tri varijeteta su dala sjeme i sada su presađeni na gredice, da se i tamo razbaruše.

ove slike šalju puno ljubavi Biljani Banović i njenoj sestri Ljiljani Milić jer je njihova zasluga što svi uživamo u ovim prizorima 

💕

I za kraj, želim vam pokazati još jednu ljepoticu, Streptocarpus "Pretty  Turtle" koju sam nabavila prošle godine u jednom marketu. Stajala je sasvim suha na odjelu cvijeća, sa jedva dva živa lista. Izgledala je očajno. Naravno, cijena na akciji... a ona izgledom zapravo nije ni za prodaju. Morala sam ju odnijeti kući i evo je, predivna biljka. Pravo veselje!

💚💜💚💜💚

U "Nedeljniku Trag Biljke" sam najavila knjigu " Vrtlarski trikovi iz starih vremena" i ona slijedi nakon ovog posta 

👇

Knjige koje su me uvele u biovrtlarstvo i permakulturu (2. dio): Andrea Kern "Vrtlarski trikovi iz starih vremena"

    Ova knjiga je šarmantan, koristan i ekološki orijentiran vodič kroz sve faze vrtlarenja. U njoj je autorica skupila stare mudrosti i dragocjene savjete za ljubitelje vrta, prirode i održivosti.

    Autorica na jednostavan način otkriva kako su naši stari sjetvom, gnojenjem i njegom postizali obilne i zdrave prinose – bez kemikalija i složenih preparata.

    Knjiga sadrži savjete o pripremi sjemena, prirodne pripravke za zaštitu biljaka, te metode berbe i skladištenja plodova. Idealna je za početnike, ali i iskusne vrtlare koji žele obnoviti znanje ili isprobati nešto drugačije – staro, ali provjereno. 

    Iako sam neke savjete iz ove knjige nakon godina iskustva odbacila, a neke nisam nikada ni prihvatila jer nisu u skladu s mojim shvaćanjem odnosa prema prirodi, ipak je ovo knjiga koja mi je bila dragocjeni izvor informacija i usmjerila me u dobrom pravcu i stoga ju svima preporučujem.

    Može se posuditi u knjižnici, kupiti u antikvarijatima ili web-oglasnicima, a prije toga ju možete pregledati ovdje: vrtlarski trikovi iz starih vremena

Ulje Gospine trave (kantarionovo ulje)

 

latinski naziv biljke: Hypericum perforatum

Sastojci:

• Svježi cvjetovi gospine trave (kantariona) – količina koja rahlo stane u staklenku 
• Hladno prešano maslinovo ulje (ili suncokretovo/bademovo)

    Gospinu travu berem po suhom i sunčanom vremenu, najbolje krajem lipnja, oko sv. Ivana. Najčešće dovoljnu količinu nađem na našoj livadi. Berem samo cvjetove, tj. gornje dijelove stabljike (do 10 cm). Time biljci ostavim mogućnost da još jedno cvate i ispuni svoj prirodni ciklus u sezoni. Nema potrebe da se odreže ili ne daj bože iščupa cijela biljka. Tako nesavjesna osoba ne zaslužuje da joj ta divna biljka bude od pomoći.
    Idealno je ako biljka nije sasvim rascvjetana, već je oko trećine cvata još uvijek u fazi pupoljaka.

    Cvjetove ne perem, samo ih ostavim negdje na tlu, na papiru, da sve bube koje su na cvjetovima imaju priliku otići i da cvjetovi provenu. Zatim ih stavim u čistu, suhu staklenku – ne sabijam ih jako, nego ih rahlo složim. 

    Prelijem ih maslinovim uljem tako da svi cvjetovi budu potpuno prekriveni. Može se cvjetove pritisnuti žlicom da izađe zrak i da se sve dobro natopi u ulje. 

    Teglu zatvorim i stavim je na sunčano mjesto. Ovdje nema dvojbe, potrebno je da stoji na suncu kako bi se izvukla sva ljekovitost iz biljke. Ostavim da stoji oko 40 dana. Kad ulje poprimi tamnocrvenu boju, procijedim ga kroz gazu u čistu tamnu staklenu bocu. 

    Ulje čuvam na tamnom i hladnom mjestu, u sobi koja je inače najhladnija, na donjoj polici ormara. 

    Koristim ga za brže zacjeljivanje rana, opekline, ispucalu kožu, masažu... Nikad ga ne stavljam na kožu prije izlaska na sunce, jer kantarion može izazvati nepoželjnu reakciju na koži.

    Kada berete Gospinu travu, moguće je da uberete biljku koja joj je slična, pa je dobro provjeriti na jednostavan način: protrljati (zdrobiti) cvijet prstima, jer cvjetovi ispuštaju zagasito crvenu boju. (slika ispod)