U vrtlarstvu se puno vodi računa o klijavosti sjemena. Na pakiranjima koja su nama, hobi vrtlarima dostupna, obično stoji rok od dvije ili tri godine, maksimalno pet. Međutim, znanstvena istraživanja pokazuju da stvarnost može biti mnogo fascinantnija. Postoje dokumentirani slučajevi u kojima su biljke proklijale iz sjemena starog dvije tisuće godina, a postoje i eksperimenti koji već gotovo stoljeće i pol prate koliko dugo sjeme može ostati živo. Priča o dugovječnosti sjemena zapravo je jedna od najzanimljivijih u botanici. Istražujući podatke o raznim biljkama, nailazim često i na mnoge zanimljive priče i činjenice o klijavosti, pa evo nekih:
Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz istraživanja u kojem su znanstvenici proučavali drevne sjemenke datulje vrste Phoenix dactylifera pronađene u arheološkim iskopinama u judejskoj pustinji. Radiokarbonska analiza pokazala je da su stare između približno 1800 i 2400 godina, odnosno da potječu iz vremena kasnog helenističkog i rimskog razdoblja.
Odlučili su nešto što se činilo gotovo nemogućim – potaknuti ih da proklijaju. Prije sadnje sjemenke su nekoliko dana rehidrirane u vodi kako bi se nadoknadio gubitak vlage nastao tijekom stoljeća. Nakon toga tretirane su otopinom koja je sadržavala giberelinsku kiselinu i druge tvari koje potiču rast, a istodobno su zaštićene pripravkom protiv truljenja. Tek nakon tog postupka posađene su u sterilni supstrat u kontroliranim uvjetima topline i vlage. Nakon otprilike osam tjedana pojavili su se prvi znakovi života.
Od nekoliko desetaka posađenih sjemenki niknulo je šest biljaka. Prvo stablo dobilo je simbolično ime “Methuselah” (Metuzalem) prema biblijskom patrijarhu Metuzalemu koji je prema predaji živio iznimno dugo. To je stablo postalo najstarije sjeme za koje je dokumentirano da je uspješno proklijalo. Kasnije su proklijale i druge biljke, među njima i ženske jedinke. “Methuselah” je bio muška palma, pa nije mogao dati plod.
Ali kasnije su dobili i ženske biljke, pa su ih oprašili njegovim peludom. Tako su dobili plodove koji predstavljaju nastavak davno nestale linije judejske datulje. Na neki način, nakon gotovo dvije tisuće godina ponovno je oživjela sorta koja je nekada bila poznata diljem antičkog svijeta.
Analiza sjemenki otkrila je i dodatne zanimljive podatke. Koštice drevnih datulja bile su veće od onih kod većine modernih kultivara, što upućuje na to da su i plodovi vjerojatno bili krupniji. Povijesni zapisi iz rimskog doba doista govore da su datulje iz Judeje bile iznimno cijenjene i da su se izvozile širom Rimskog Carstva. Genetska analiza pokazala je i da su te stare datulje zapravo bile kombinacija dviju velikih genetskih skupina: istočnih datulja iz područja Arabije i Mezopotamije te zapadnih iz sjeverne Afrike. To znači da su poljoprivrednici već prije dvije tisuće godina namjerno križali različite populacije kako bi dobili kvalitetnije plodove.
Zašto je baš sjeme datulje moglo preživjeti toliko dugo? Izvor navodi sljedeće: Jedan od razloga je sama građa sjemena. Koštica datulje ima vrlo čvrstu i gustu zaštitnu ovojnicu koja sprjječava prodor vlage i mikroorganizama. Unutar nje nalazi se relativno velik endosperm, odnosno zaliha hranjivih tvari, koja embriju omogućuje da preživi dugo razdoblje mirovanja. Drugi važan čimbenik bili su uvjeti u kojima je sjeme pronađeno. Judejska pustinja ima iznimno suhu klimu i stabilne temperature, pa su arheološke posude u kojima su sjemenke bile pohranjene zapravo djelovale poput prirodne banke sjemena.
Iako je klijanje dvijetisućljetnog sjemena impresivno, postoji još jedan spektakularan slučaj, ali s malom razlikom.
U sibirskom permafrostu pronađeni su ostaci biljke Silene stenophylla, sačuvani u starim jazbinama arktičkih vjeverica.
Radiokarbonsko datiranje pokazalo je starost od oko 31 800 godina. Sjeme samo po sebi nije proklijalo, ali su znanstvenici uspjeli uzeti tkivo iz ploda i uzgojiti novu biljku metodom kulture tkiva. Tako je dobivena biljka koja je nakon desetaka tisuća godina ponovno rasla, cvjetala i stvarala sjeme. Ipak, treba naglasiti da to nije bilo klijanje sjemena, nego regeneracija biljke iz očuvanog tkiva.
Zanimljivo je da Silene stenophylla nije bila u svemu potpuno identična današnjim divljim populacijama iste vrste, već su primijećene male razlike u obliku i strukturi cvjetova. Cvjetovi regenerirane biljke bili su nešto drukčiji od onih kod suvremenih primjeraka koji danas rastu u Sibiru.Razlog za to nije potpuno jasan, ali postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Jedno je da su populacije te vrste tijekom desetaka tisuća godina evolucijski promijenile neke osobine, pa današnje biljke više nisu sasvim iste kao one iz ledenog doba. Druga je mogućnost da su male razlike nastale tijekom procesa uzgoja u laboratoriju metodom kulture tkiva, gdje ponekad dolazi do sitnih genetskih ili epigenetskih promjena.
U svakom slučaju, eksperiment je pokazao nešto fascinantno: tkivo biljke može ostati biološki održivo desetke tisuća godina, a kada dobije odgovarajuće uvjete, može ponovno pokrenuti razvoj i stvoriti cijelu novu biljku. To je jedan od najstarijih uspješno regeneriranih biljnih organizama ikada.
🌱 🌱 🌱
Još jedna iznimno zanimljiva priča dolazi iz eksperimenta koji traje više od stoljeća. Američki botaničar William James Beal pokrenuo je 1879. godine pokus na Michigan State University kako bi provjerio koliko dugo sjeme može ostati klijavo u tlu. U staklene boce je stavio je mješavinu pijeska i sjemena 21 vrste, uglavnom divljih biljaka. Boce su zakopane naopako na dubini od oko jednog metra kako bi se spriječilo zadržavanje vode i truljenje.
Plan je bio da se jedna boca otkopa svakih nekoliko godina i da se sjeme posije kako bi se provjerilo hoće li klijati. Kako bi eksperiment trajao što dulje, razmaci između otkopavanja postupno su produženi na dvadeset godina. Kada istraživači otvore bocu, sjeme se sije u kontroliranim uvjetima i prati se koje vrste još uvijek mogu proklijati.
Rezultati su bili iznenađujući. I nakon više od 140 godina neke su sjemenke još uvijek bile žive. Posebno se istaknula biljka Verbascum blattaria, poznata kao moljac-divizma, čije je sjeme pokzalo iznimnu otpornost i sposobnost klijanja čak i nakon više od jednog stoljeća provedenog u zemlji.
Sve ove priče zajedno pokazuju da je biologija sjemena mnogo složenija nego što sugeriraju rokovi na vrećicama u trgovinama. Sjeme može preživjeti iznimno dugo ako su uvjeti povoljni: ako je suho, zaštićeno od mikroorganizama i ako temperatura ostaje relativno stabilna. U prirodi takvi uvjeti postoje u pustinjama, suhim špiljama ili permafrostu, gdje sjeme može ostati uspavano stoljećima ili čak tisućljećima.
Dok proizvođači iz praktičnih razloga navode rok od nekoliko godina, stvarni biološki potencijal mnogih biljaka može biti daleko veći. Priča o dvijetisućljetnoj datulji i stoljetnim sjemenkama iz zakopanih staklenki podsjeća nas koliko su biljke izdržljive i koliko još tajni skriva svijet sjemena.
🌱 🌱 🌱
I kao zadnji primjer, navešću još i ovaj:
Radi se o biljci Nelumbo nucifera, poznatoj kao sveti ili indijski lotos. U prvoj polovici 20. stoljeća botaničari su proučavali stare sjemenke lotosa pronađene na dnu isušenih jezera u sjeveroistočnoj Kini. Sjeme je bilo izuzetno dobro očuvano u slojevima suhog mulja. Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su neke sjemenke stare više od tisuću godina.Tijekom eksperimenata uspjelo se potaknuti klijanje nekoliko vrlo starih sjemenki. Prije sadnje njihova je tvrda ovojnica pažljivo lagano oštećena (skarificirana) kako bi voda mogla prodrijeti do embrija, a zatim su sjemenke stavljene u toplu vodu.Rezultat je bio iznenađujući. Nakon više od tisuću godina mirovanja, neke su sjemenke počele klijati i razvile normalne biljke. Jedna od uspješno proklijalih sjemenki bila je stara oko 1300 godina.Razlog tako izvanredne dugovječnosti lotosovog sjemena leži u njegovoj građi. Sjemenke lotosa imaju iznimno tvrdu i gotovo nepropusnu ovojnicu koja štiti embrij od vlage, mikroorganizama i kemijskih promjena. Upravo zbog toga sjeme može preživjeti stoljećima ako se nalazi u suhim i stabilnim uvjetima.Za vrtlara su ove stvarne priče zanimljive jer pokazuju da je potencijal sjemena često mnogo veći nego što sugeriraju rokovi na vrećicama u trgovinama. U prirodi, kada su uvjeti pravi, neke biljke mogu čekati na klijanje stoljećima.
🌱 🌱 🌱
Koliko dugo zadržavaju vitalnost sjemenke nekih nama vrlo poznatih divljih biljaka, u uobičajenim uvjetima našeg podneblja, spavajući u raznim dubinama tla? Evo fascinantnih brojeva:
Kako pisati o sjemenju a ne spomenuti njegov izgled?Najveće sjeme na svijetu ima palma Lodoicea maldivica, poznata kao Coco de mer, jedna od simbola Sejšela. Raste prirodno samo na sejšelskim otocima i može narasti i do 30 kg, promjera do 50 cm. To je golema dvostruka koštica. Sjeme klija vrlo sporo, ponekad mu treba više od godinu dana da razvije klicu.
Najmanje sjeme imaju biljke iz porodice orhideja, npr. Goodyera repens (ili mnoge druge orhideje). Sjemenke orhideja su veličine oko 0,2–0,3 mm. Toliko su sitne da izgledaju poput prašine. Zbog toga se često nazivaju “dust seeds” (prašinasto sjeme). Za razliku od većine biljaka, sjemenke orhideja nemaju gotovo nikakve zalihe hrane, pa u prirodi mogu proklijati samo ako stupe u simbiozu s određenim gljivama u tlu
Sjemenke su često prava mala umjetnička djela. Mnoge su nevjerojatno lijepe.
Svaki izgled, oblik i veličina imaju svoju svrhu u prirodi, a pravi je poklon s Neba što često usput i naše oči profitiraju.
Evo nekih iz moje kolekcije:
Sjeme turske lubenice “Çekirdeği Oyalı”, kao da je filigranski izrezbareno
Blue speckled tepary grah ima sjemenje nalik na male kamene oblutke
Sjemenje gorke dinje ima reljefnu površinu s prirodnim ornamentima
Smeđi, rozi i obični pamuk - sjeme obavijeno pahuljastim pamučnim vlaknima
Sjeme rajčice ima površinu poput plišane igračke
Ricinusovo sjeme sa svojim šarama
Indijanska banana (paw-paw)
Dolichos, lab-lab grah
Afrički sirak
Bodljikavo sjeme starinske, danas vrlo rijetke sorte špinata (Spinacia turkestanica)
Kukuruz "Glass gem" - sjemenje nalik staklenim perlama
Andski kukuruz - svako zrno je mala umjetnička slika
I na kraju, sjeme biljke Cardiospermum ili balon biljke, čija svaka mala, okrugla, crna sjemenka ima nacrtano bijelo srce.
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
