Nadin kutak 94 - Cinije, kraljice ljetnih vrućina

 

Dok ovih dana mnoge biljke klonu već oko podneva, one se ponašaju kao da je tek sada došlo njihovo vrijeme. Što je sunce jače, a dan topliji, one izgledaju ljepše. Ne smeta im sparina, ne bune se zbog visokih temperatura, a iz dana u dan otvaraju nove cvjetove.

 

 

Često ih doživljavamo kao starinsko cvijeće iz bakinih vrtova, a to nije bez razloga, jer su zapravo su među najizdržljivijim jednogodišnjim cvjetnicama koje možemo uzgajati.

Njihova velika prednost nije samo ljepota, nego i skromnost.

 

Kada se dobro ukorijene, podnose sušu mnogo bolje od većine ljetnica. Naravno, ni one ne mogu bez vode tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja, ali neće odmah klonuti ako preskočimo jedno ili dva zalijevanja. Dubok korijen omogućuje im da bolje iskoriste vlagu iz tla pa ostaju svježe i onda kada mnoge druge biljke izgledaju umorno.

 

To, naravno, ne znači da ih treba namjerno držati bez vode. Svaka će biljka ljepše rasti ako ima dovoljno vlage. Međutim, cinije ne traže svakodnevno trčanje s kantom ili crijevom. Ako je tlo prekriveno malčem koji zadržava vlagu, često će im biti dovoljno tek povremeno obilnije zalijevanje.

Cinije imaju još jednu osobinu zbog koje ih volim. Cvatu gotovo bez prestanka.

 

Dok redovito uklanjamo ocvale cvjetove, biljka neprestano stvara nove pupove pa cvatnja traje sve do prvih jesenskih mrazeva. Čak i kada ljeto postane teško i sparno, vrt ostaje pun boja.

Osim toga, među najboljim su cvjetnicama za rezanje.

 

Što ih više režemo za vazu, to se više granaju i stvaraju nove cvjetove. Malo je biljaka koje su toliko darežljive.

Još jedna njihova vrijednost često ostane neprimijećena.

 

Osobito su važne u biološkom povrtnjaku jer  privlače pčele, bumbare, leptire i druge korisne kukce pa u vrt unose život čak i tijekom najtoplijeg dijela ljeta, kada mnoge druge cvjetnice završavaju svoju sezonu. Još važnije je da 

podižu imunitet biljaka u svojoj okolini i štite ih od gljivičnih poremećaja.

 

U vrijeme kada vladaju visoke temperature, one nam poručuju da se i u najvećoj ljetnoj žezi može cvjetati punim sjajem. Postoje i niske cinije, one tvore vrlo simpatične male grmove.

 

Na slikama su neke od mojih cinija kroz sezonu, ali njih ima još u mnogo drugih boja i oblika koji oduzimaju dah.

 

U svakoj poljoapoteci se lako može naći sjeme, većinom mix raznih boja. Tijekom cvatnje možete skupljati sjeme skroz do mraza i tako imati svoju banku sjemena tih divnih šarenih cvjetnica.

 

sjeme cinije (izvor:gardentime-hr.)

 

 

 

 

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

HVALA NA ČITANJU! 

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 93 - Ljetni krastavci i još puno recepata za zimnicu

LAKTOFERMENTIRANI KRASTAVCI  

(sunčani, ljetni krastavci)

U ovu svrhu pustim kornišone da se malo više udebljaju kako bi bili mesnatiji i sočniji (slika gore). 

 

Laktofermentirani krastavci nisu samo način konzerviranja hrane, nego i proizvod živog prirodnog procesa. Tijekom fermentacije razvijaju se bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu i druge korisne spojeve, zbog čega su takvi krastavci lakše probavljivi i imaju bogatiji, složeniji okus od onih ukiseljenih octom. Fermentacija također povećava bioraspoloživost pojedinih hranjivih tvari, zadržava korisne bakterije koje pozitivno djeluju na crijevnu floru. Za razliku od octa, koji hranu konzervira dodavanjem kiseline izvana, kod laktofermentacije sama priroda obavlja posao konzerviranja.

Postupak: 

Krastavce dobro oprati u hladnoj vodi, prerezati križno po dužini, ali ne do kraja. Poslagati ih tijesno u staklenku od 2,5 litre, koliko god stane, ali tako da budu 3 cm niže od ruba staklenke. 

Dodati dvije žlice soli, žličicu papra u zrnu, koricu kruha (polovicu od jedne šnite), desetak zelenih zrna grožđa ako imate, listove/cvjetove/sjemenke kopra ili par listova lovora, (nije dobro staviti oba začina jer se sudaraju njihove jake arome). 

Uliti hladnu vodu do vrha, pokriti tanjurićem da kukci ne bi ulazili (ne zatvarati poklopcem!) i staviti van, na neko osunčano mjesto. Krastavci ne smiju viriti izvan tekućine pa je dobro pritisnuti ih nečim (ja napravim križ od štapića za ražnjiće). Staklenka mora stajati na nekoj tacni ili u posudi jer će višak tekućine tijekom fermentacije prelaziti preko ruba staklenke.

Noću, kada temperatura pada, može se staklenku unijeti na sobnu temperaturu, ali nije nužno.

Proces ide ovako: Najprije će se sadržaj zamutiti, na vrhu se stvori pjena, ali to je normalan proces fermentacije, a nakon toga će se razbistriti, a krastavci postanu svjetlozelene boje. Proces traje dva do tri dana, ovisno o temperaturi. Na kraju fermentacije se na dnu stvori bijeli talog. Tada treba probati krastavce i ako su dovoljno kiseli, spreme se u hladnjak dok se ne potroše, a tko voli kiselije, neka ih ostavi još koji dan na suncu. Kad se kaže na suncu, misli se na toplom mjestu, jer kada traje toplinski val, temperatura u staklenci može doseći i 50 stupnjeva, pa je tada bolje staklenku držati u hladu. Ovako spremljeni krastavci mogu se mjesecima čuvati u hladnjaku, a na taj način se može fermentirati bilo koje povrće.

Pošto je tema ovog kutka zimnica, nadam se da će vam biti interesantne i korisne ove dvije stare zbirke recepata u izdanju nekadašnje ženske revije "Svijet". Možete ih čitati ili preuzeti na linkovima ispod slika.

Također sam stavila link  na 11 videa kanala Trag Biljke gdje možete vidjeti Biljanin način spravljanja zimnice. 

🠊ZIMNICA "Svijet" 1973. g.

🠊 ZIMNICA "Svijet" 1976. g.

YouTube kanal Trag Biljke 

i 11 videa s temom zimnice:

🠊ZIMNICA - Trag Biljke

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 92 - Knjiga Gertrud Franck "Gesunder Garten durch Mischkultur"

Gertrud Franck je bila iskusna vrtlarica koja je početkom 20. stoljeća razvila i popularizirala jedinstvenu metodu međuusjeva u redovima, koju mnogi vrtlari i danas koriste u svojim vrtovima. Također je bila velika zagovarateljica bioloških principa vrtlarenja. Živjela je od 1905. do 1996. g. i obrađivala je svoj vrt od jednog hektara u Hohenloheu u Njemačkoj. Nakon 30 godina prakticiranja i istraživanja, napisala je knjigu "Gesunder Garten durch Mischkultur". 

Autorica razlikuje tri sustava:

1.Tradicionalni vrt – kemija, mineralna gnojiva, monokulture.

2. Biološki vrt – bez kemije, ali se i dalje kopa, gnoji, uzgaja u klasičnim gredicama.

3. Njezin sustav mješovitih kultura – korak dalje od tadašnjeg biovrtlarstva.

Početkom 1970-ih i 1980-ih pojam "biološko vrtlarstvo" uglavnom je značio samo:

- bez pesticida,

- bez mineralnih gnojiva,

- organska gnojiva,

- ali i dalje kopanje, odvojene gredice, jedna kultura po gredici.

Gertrud Franck kaže: to nije dovoljno.


Ona uvodi još nekoliko načela:

- međusobno korisno susjedstvo biljaka,

- jedan red jedne vrste pa jedan red druge,

- tlo uvijek pokriveno živim biljkama ili kompostom,

- gotovo potpuna samodostatnost vrta,

- promatranje vrta kao jedinstvenog ekosustava.

 

Evo što Gertrud između ostalog piše u svojoj knjizi koju preporučujem kao obaveznu lektiru svakome tko želi vrtlariti po biološkim principima: 

Temeljne misli i osnovna pravila

Izraz „biološko vrtlarstvo” (biovrt) općenito je poznat, osobito među ljudima koji se bave poljoprivredom, vrtlarstvom i zdravom prehranom. Možda se ne koristi uvijek isti naziv, ali je pojam svakom čitatelju potpuno jasan.

Pod „biološkim” se u pravilu podrazumijeva sustav vrtlarenja koji ne koristi otrovne tvari, odnosno koji se protiv štetnika, uzročnika bolesti i korova bori bez otrova. Kako bi se izbjegla svaka vrsta opterećenja okoliša, ne koriste se ni mineralna gnojiva.

Biološko vrtlarstvo samo po sebi ne znači promjenu dosad uobičajenih načina obrade tla. To znači da se i dalje zadržavaju prekopavanje tla, unošenje različitih vrsta gnojiva te klasični uzgoj u gredicama. S time je u praksi povezana i gnojidba različitog intenziteta, prilagođena posebnim potrebama jedinstvenog usjeva koji se te godine uzgaja na pojedinoj gredici. Međutim, takav način gnojidbe može narušiti stalno i uravnoteženo funkcioniranje života u tlu.

Onaj tko se odluči za biološko vrtlarstvo ne koristi otrove, ali time još uvijek ne iskorištava sve mogućnosti koje pruža proizvodnja prirodne i potpuno vrijedne hrane.

Mi, vrtlari, u sve ugroženijem okolišu nalazimo se pred pitanjem: hoćemo li svoj vrt i dalje obrađivati na tradicionalan način, hoćemo li ga voditi kao klasičan biološki vrt ili ćemo ga preoblikovati u vrt mješovitih kultura, kakav je opisan u ovoj knjizi.

Vrt koji se njeguje postupcima koji čuvaju okoliš – bilo da je riječ o povrtnjaku ili voćnjaku – zahtijeva potpuno nov odnos prema njemu. Zato ćemo prije svega nastojati da naši vrtovi svojom raznolikom ljepotom odišu redom i skladom te da njihovo bogatstvo boja i mirisa postane izvor zdravlja i životne radosti.

Vrt, u skladu sa zakonima prirode, naseljava bogat životinjski svijet. U njemu svako živo biće postaje više ili manje korisno jer, poznavajući njegove životne potrebe, uzimamo ih u obzir. Čak nam i štetnici mogu biti od koristi jer njihov dolazak upozorava na naše propuste i pogreške u uzgoju.

Takav način vrtlarenja, koji teži biološkoj ravnoteži, potiče vrtlara na razmišljanje i postavlja pred njega nove zadatke. Velika odgovornost vlasnika vrtova odnosi se i na zaštitu voda te sprječavanje onečišćenja tla i zraka. Ovim načinom rada, primjerice, iskorištavamo gotovo sav prikladan otpad iz vrta, pa čak i iz kućanstva, tako da se materijali koji bi inače završili na otpadu korisno vraćaju u tlo.

Jedno od naših temeljnih načela jest da se protiv štetnika i uzročnika bolesti ne borimo kemijskim sredstvima. Oni su, poput pokazivača na osjetljivom instrumentu, znak mogućih pogrešaka u načinu uzgoja. Biljni i životinjski svijet vrta, zajedno sa svojom mikroflorom i mikrofaunom, sam održava unutarnju ravnotežu, pod uvjetom da mu to omogućimo. Pretjerana uporaba sredstava za zaštitu bilja značila bi rasipanje energije i nepotrebno opterećivanje okoliša.

Osim toga, vrtlar koji preventivnu zaštitu bilja provodi s biološkim načinom razmišljanja ne onečišćuje vode, a posebnim načinima uzgoja čak i štedi vodu te je zadržava u tlu.

Za vrt gotovo da i nije potrebno kupovati pomoćna sredstva. Samo rastom biljaka – dakle iskorištavanjem Sunčeve energije – stvaramo tlo u kojem djeluje aktivan mikrosvijet biljaka i životinja, osiguravajući životne uvjete višim biljkama.

Istodobno se uspostavlja zdrav kružni tok između tla i biljaka jer se sve što je izraslo u vrtu ponovno vraća u tlo. Time se tlo učinkovito gnoji, potiče zdrav rast biljaka, postižu se visoki prinosi i osigurava pouzdana berba u budućnosti.

Moramo, dakle, naučiti razmišljati o međusobnim povezanostima i steći razborito, promišljeno znanje.

Povrtnjak s mješovitom kulturom kroz godišnja doba

Primjer: priroda

Uzor ovom načinu vrtlarenja jest netaknuta, neiskvarena priroda. Ona je pravi udžbenik. Čemu nas priroda uči?

Ondje gdje u šumama, na poljima i livadama postoje bogate biljne zajednice, svaka je biljka u međusobnom odnosu s ostalima, a biljne zajednice povezane su i sa svojim okolišem. Pri tome se pojedini članovi tih zajednica ne mogu proizvoljno zamijeniti.

Biljni svijet čine brojne vrste i sorte kulturnih, ljekovitih i samoniklih biljaka. Istodobno, zajedno s manjim i većim životinjama koje žive na istom prostoru, tvori jedinstvenu cjelinu. Njihovi izlučevine i tijela koja se nakon uginuća razgrađuju obogaćuju život u tlu i služe kao hranjive tvari za biljke.

Ondje gdje su u prirodi ispunjeni uvjeti za život biljaka, nigdje ne nailazimo na monokulturu, niti nalazimo golo tlo koje nije obraslo ili prekriveno biljkama. Istodobno nam priroda razgradnju organskih tvari pokazuje kroz truljenje i raspadanje biljnih i životinjskih ostataka, omogućujući da ih druga živa bića ponovno ugrade u vlastiti organizam.

Sažimanjem tih opažanja nastao je novi način uzgoja. Sve procese koji se u prirodi jasno mogu uočiti prenijeli smo u vrt, prilagodili ih vrtnim uvjetima i oblikovali u jednostavne, praktične upute.

Prvi poticaj za razvoj biološkog sustava vrtlarenja nekoć su dali problemi prehrane ljudi i životinja. Procjenjivanje naših opažanja i dugogodišnji pokusi doveli su do načina uzgoja koji se lako može primijeniti u svakom vrtu.

Biljke smo odabrali tako da susjedstvo partnerskih biljaka djeluje povoljno, a da se njihovi štetnici i uzročnici bolesti međusobno odbijaju.

Danas glavno pitanje više nije: kojim sredstvom za zaštitu bilja suzbiti ovoga ili onoga štetnika? Čime liječiti određenu bolest? U našem sustavu mješovite kulture pitanje glasi: 

*uz koje se susjede pojedina biljka najbolje osjeća?

* Kojim joj susjednim biljkama možemo pomoći da se zaštiti od štetnika i odbije uzročnike bolesti? Zato susjedne biljke moramo birati pažljivo. Dobre kombinacije primjenjujmo, a loše izbjegavajmo!

Praksa uzgoja u naizmjeničnim redovima

Predstavit ćemo biljne zajednice koje su se pokazale korisnima, uzimajući u obzir brojčani omjer pojedinih biljnih vrsta, njihov način rasta i najvažnije značajke njihove dinamike razvoja.

Ovako oblikovana mješovita kultura ujedno predstavlja iznimno jednostavan, gotovo beznaporan i besplatan način zaštite bilja.

Ovim sustavom omogućuje se stvaranje mješovitih biljnih kultura. Svjesno napuštamo monokulturu na gredicama i prelazimo na uzgoj u pojedinačnim redovima, pri kojem se preporučene biljke sade na odgovarajućem razmaku. Koliko je važan njihov međusobni utjecaj iznad površine tla – koji možda opažamo preko mirisa – toliko su važni i nama nevidljivi odnosi u zoni korijena.

Te međusobne utjecaje mogu uzrokovati tvari koje izlučuje korijenje, ali i činjenica da svaka biljna vrsta koristi drukčiju skupinu hranjivih tvari iz tla, pa se ono ne iscrpljuje jednostrano. Važnu ulogu imaju i bakterije svojstvene pojedinim vrstama biljaka, koje iskorištavaju biljne ostatke vidljive ili nevidljive u tlu. U ovdje opisanom sustavu uzgoja u pojedinačnim redovima, osim redoslijeda biljaka, uzima se u obzir i izmjena skupina mikroorganizama koje žive u tlu.

Vrt s mješovitom kulturom ne iskorištava samo posebno povoljan učinak dobrog susjedstva biljaka nego u velikoj mjeri uzima u obzir i njihove zahtjeve prema tlu. Time što u tlu ostaju različiti dijelovi korijenja, a na njegovoj površini i u njemu tijekom cijele godine ima dovoljno raspadajuće organske tvari i hranjiva, stvaraju se uvjeti za cjelogodišnju opskrbu vrta hranjivim tvarima i razvoj bujne vegetacije.

Što najprije moramo učiniti? Potrebno je ostaviti dovoljno široke razmake između redova kako bi se gola površina tla tijekom cijele godine mogla prekrivati kompostom. Sav materijal iz vrta, kao i organski dio kućanskog otpada, najprije služi kao malč, zatim sazrijeva u kompost, ugrađuje se u tlo i ponovno postaje vrijedan izvor hranjivih tvari.

Na taj način neprekidna opskrba biljaka hranjivima i njihova gnojidba znači da samim načinom uzgoja stvaramo i trajno održavamo sloj tla bogat humusom.

Čak i tijekom hladnih mjeseci uvijek imamo što brati. Neke biljke nastavljaju rasti, a neke vrste sjemena – koje će proklijati tek dolaskom proljeća – mogu se posijati već tada. Zato ćemo detaljan prikaz započeti proljetnim radovima...

---

Proljeće i rano ljeto

Što se zapravo događa u prvom proljeću kada nam je cilj uspostaviti vrt s mješovitom kulturom? U rano proljeće, ovisno o klimatskim prilikama i stanju tla, s radovima započinjemo u različito vrijeme, ali tek kada se po tlu može hodati, a da se cipele ne lijepe za blato. Nakon toga njegu tla nastavljamo tijekom cijele godine.

Međusjetva špinata

U proljeće cijeli vrt zasijemo špinatom u redovima razmaknutima **50 cm**, bez ostavljanja posebnih staza za hodanje. Čim sjeme nikne, međuredni prostor okopamo motikom kako bismo uništili eventualno niknule korove.

Ova rana sjetva špinata ima više namjena. Redovi špinata brzo stvaraju jasno vidljivu mrežu koja označava raspored za cijelu godinu. Na taj način u vrtu potpuno nestaju uobičajene staze između gredica.

Unatoč tome, i kod ovakvog načina uzgoja ostaje dovoljno prostora za kretanje po vrtu 

Dakle, najprije cijeli vrt zasijemo špinatom. Njegovo korijenje postupno ispreplete tlo, sprječavajući eroziju i stvaranje pokorice na površini. Razmak između redova od **50 cm** pokazao se najboljim, iako na manjim površinama može biti dovoljan i razmak od **40 cm**.

Nakon nicanja špinata između njegovih jasno vidljivih redova dobivamo prostor u koji ćemo tijekom godine sijati ili saditi glavne kulture. Odrasli špinat štiti mlade biljke i pruža im sjenu. Njegovo lišće čuva tlo od isušivanja, odbija pojedine štetnike, a kasnije predstavlja izvrstan materijal za površinski kompost kojim se tlo prekriva. Kada špinat kasnije podrežemo motikom, ostavljamo ga između redova kultura na mjestu gdje je rastao.

Korijenje špinata vrlo je nježno. Nakon nekoliko dana više ga gotovo i ne primjećujemo, ali ono i dalje djeluje u tlu. Zahvaljujući sadržaju saponina, sluzi i svojoj mekanoj lisnoj masi, špinat se vrlo brzo razgrađuje i predstavlja vrijedno organsko gnojivo. Odumrlo korijenje i odrezano lišće služe kao početna hrana mikroorganizmima koji, pod utjecajem sve viših temperatura, počinju intenzivno djelovati.

Nekadašnji redovi špinata sada postaju međuredni prostori, odnosno staze. Unutar tog sustava redova raspoređujemo pojedine biljne vrste prema njihovim prostornim potrebama, kao što je prikazano na shematskom crtežu na početku i na kraju knjige.

Pokrov nastao od lisne mase špinata – a time i pokrivanje svih neposijanih i nezasađenih površina tla – služi zasjenjivanju tla i zaštiti života u njemu.

Takav pokrov sprječava zbijanje tla uzrokovano hodanjem te ublažava štetne posljedice vremenskih ekstrema, poput jakog sunca ili iznenadnih pljuskova. Osim toga, povećava količinu hrane za gujavice i sva ostala vidljiva i nevidljiva bića koja žive u tlu.

Zapravo smo cijeli vrt, od početka do kraja, zasijali ili prekrili, čime smo ispunili prvi i najvažniji zahtjev uzgoja u mješovitoj kulturi.

Početnika će možda zbuniti to što nema gredica niti staza koje ih povezuju. No vrlo će brzo upravo na ovako zasađenim biljkama uočiti prednosti ove metode.

Budući da se biljke više ne uzgajaju na gredicama, još je uočljivije da nema rubnih biljaka kakve postoje u klasičnim gredicama. Sve biljke imaju jednake uvjete, njihovo se korijenje jednako širi ulijevo i udesno prema susjednim redovima, a opskrba hranjivim tvarima znatno je bolja.

U tradicionalnim vrtovima tlo na stazama tijekom godine postaje zbijeno, zbog čega više ne može osigurati optimalnu opskrbu hranjivim tvarima rubnim biljkama na gredicama. Takvo se tlo često ni sljedeće godine ne može bez poteškoća ponovno uključiti u uzgoj. Kada se sve to uzme u obzir, prednosti vrta s mješovitom kulturom oblikovanog prema našoj metodi postaju sasvim očite.

 

Plan sjetve

Prije nego što odredimo mjesto planiranih kultura, moramo utvrditi koliko prostora zahtijeva svaka pojedina vrsta, ovisno o tome radi li se o visokim, nižim ili poleglim biljkama (kao što je krastavac), kada ih treba vaditi te kada dozrijevaju.

Položaj pojedinih povrtnih kultura možemo označiti na crtežu ili papiru, ali to možemo učiniti i izravno u vrtu, tako da između redova špinata zabodemo oznake na mjestima predviđenima za pojedine vrste povrća.

Na crtežu su redovi označeni slovima.

izvor slike: www.berliner-zeitung

Red označen slovom A znači da su na njemu predviđene kulture kojima kao predusjevi mogu prethoditi samo biljke kratke vegetacije, jer glavna kultura zauzima to mjesto od sredine svibnja pa do kraja godine. Te ćemo A redove na oznakama obilježiti crvenom bojom. Crvena boja, dakle, označava glavne redove. Oni su uvijek međusobno udaljeni 2 metra.

U njih, primjerice, pripadaju rajčica, visoki grah, krastavac, kasni kupus, krumpir i tikvice. Te redove možemo, zajedno s pratećim ili partnerskim biljkama koje će biti opisane u nastavku, ponavljati onoliko puta koliko zahtijevaju potrebe kućanstva ili tržišta, ali uvijek u razmaku od 2 metra.

Točno na sredini između dva A reda nalazi se B red, koji ćemo na planu označiti zelenom bojom. Dobro je da kasnije i u vrtu njegove oznake budu zelene.

U B (zeleni) red planiramo biljke koje koriste prostor tijekom prve ili druge polovice vegetacijske sezone.

To mogu biti, primjerice, poriluk, luk za glavice, crni korijen, cvjetača, celer, niski grah, rani kupus, cikla, grašak i pastrnjak. Ovi redovi tijekom godine daju najmanje dvije berbe.

Između A i B redova, ponovno na razmaku od 50 cm, nalaze se C redovi, označeni plavom bojom. Oni se pojavljuju dvostruko češće od prethodnih.

Na njima uzgajamo povrće kratke vegetacije i manjeg rasta. Ono na tom mjestu ostaje kratko vrijeme, a zatim ustupa mjesto drugim, sličnim kulturama. Takve biljke vole blagu sjenu koju im pružaju razvijenije biljke iz susjednih A i B redova.

Upravo su to povrtne vrste koje su kućanstvu najpotrebnije. U tim se redovima kulture neprestano izmjenjuju. Nakon jedne rane sorte dolazi kasnija sorta druge povrtne vrste. Tako, primjerice, nakon rane mrkve može slijediti bilo koja kasna salata.

U tim C redovima tijekom godine izmjenjuju se dvije, a često i tri kulture.

Ovdje možemo uzgajati:

rane, srednje rane i kasne sorte mrkve,

lučicu,

glavatu i druge vrste salata,

endiviju,

korabicu,

komorač.

Jedina iznimka

Ako u crveno označeni glavni A red sadimo krastavce, tada C redove lijevo i desno, udaljene 50 cm, sadimo samo jednom, jer će kasnije puzajući krastavci zauzeti i taj prostor.

Velik broj ovih plavih redova s kulturama kratke vegetacije iznimno je važan u ovom sustavu, jer se upravo pomoću njih stvaraju različite kombinacije mješovite kulture.

Kao što smo već spomenuli, ponovno naglašavamo da biljke koje su vidljivo posađene u mješovitoj kulturi ne samo da uravnotežuju i međusobno pomažu jedna drugoj, nego istodobno stvaraju raznolike uvjete za razvoj bogatog i raznovrsnog mikrobiološkog svijeta.

U ovom sustavu uzgoja u pojedinačnim redovima nije potreban klasični plodored.

Na ovom mjestu treba posebno naglasiti da uspjeh ili neuspjeh vrta s mješovitom kulturom ovisi o tome pridržavamo li se rasporeda pojedinačnih redova. Tijekom godine oznake se ne smiju premještati. Biljke koje slijede jedna drugu ili rastu jedna uz drugu uvijek moraju biti posijane ili posađene u isti red.

Razlog tome postat će sasvim jasan kada kasnije objasnimo značenje površinskog kompostiranja.

U ovakvom vrtu prvi je preduvjet uspjeha red, a nakon toga sav daljnji rad postaje znatno jednostavniji i lakši.

...

...

...

...

Životinje u vrtu

Ako u vrtu susretnemo životinje, često ih, ne sasvim nepravedno, doživljavamo kao štetnike. To su lisne uši, mravi, puževi, pauci, voluharice, razne gusjenice, mokrice, stonoge, krtice i druge.

Vrtlar koji razmišlja u skladu s načelima biološkog uzgoja i nastoji izbjeći uporabu otrovnih tvari mora još pažljivije razmotriti koju će životinju smatrati korisnom, a koju štetnom, koju će ostaviti na životu, a koju neće, jer zna da u vrtu ne postoje samo štetnici nego i korisne vrste.

Ako slijedimo primjer prirode, ne bismo smjeli istrijebiti nijednu životinju. Svaka je životinja dio prirodnog kruženja, a svaka ima važnu ulogu koja proizlazi iz njezina načina života. Svaka životinja živi zahvaljujući nekoj drugoj, pa se svaka može smatrati korisnom jer održava ravnotežu i tako sprječava da neka druga životinja postane štetnik. U tim pojavama pažljiv vrtlar može prepoznati bitne i temeljne međusobne odnose.

U prethodnim poglavljima govorili smo o međudjelovanju biljke i biljke te biljke i tla. Zato je posebno zanimljivo i poučno svoja opažanja proširiti i na odnose između životinja, biljaka i tla.

Pojavu izrazito štetnih životinja u vrtu, poput grčica hrušta ili žičnjaka, treba smatrati izvanrednim i iznimnim stanjem. Njihovu pojavu treba tumačiti kao jasan znak zapuštenog i loše održavanog tla ili tla u kojem još nije uspostavljena prirodna ravnoteža. To se može primijetiti, primjerice, nakon preoravanja livade. Protiv takvih nedvojbenih štetnika treba djelovati ciljano. Kad se tlo ponovno dovede u red, oni se više neće pojavljivati.

Sve ostale životinje prepustimo velikim prirodnim procesima uspostavljanja ravnoteže pa ćemo vidjeti da se unutar jedne životne zajednice životinje međusobno drže pod nadzorom, tako da se više ne može govoriti o jednoznačnoj šteti.

Svaka životinja mora biti prisutna kako bi drugima služila kao hrana i posebno kako bi korisnim životinjama osigurala odgovarajući životni prostor.

Koje životinje žive u našem vrtu? Kakve zadaće obavljaju za tlo i naše biljke? Kada su korisne, a kada postaju štetnici?

Mikrofauna

Većina životinjskih vrsta koje žive u vrtu za nas je nevidljiva. One se nalaze u tlu, a njihovu prisutnost prepoznajemo po tome što tlo postaje sve bogatije humusom, ispunjenije životom, lakše za obradu i prije svega plodnije. Sve dok ih hranimo organskom tvari, razmnožavaju se u velikom broju i povećavaju količinu humusa.

Te nevidljive životinjice najvažniji su sastavni dio tla. Njihov se nedostatak odmah osjeti jer tlo tada gubi svoju životnost. Takvo je tlo teško obrađivati i teško ga je obnoviti.

Samo dodavanjem organskih gnojiva životinjskog podrijetla ili, ako je na raspolaganju biljni materijal, površinskim kompostiranjem, život u tlu postupno se ponovno obnavlja. Zato moramo nadoknaditi organske tvari koje u prirodi služe kao hrana manjim i većim životinjama koje žive u vrtnom tlu.

Pojedini pripadnici mikrofaune uzimaju iz mrtvih biljnih i životinjskih ostataka u tlu tvari potrebne za svoj metabolizam, otpadne tvari ostavljaju u vrtnom tlu, a nakon uginuća i njihova se tijela raspadaju te dodatno obogaćuju tlo.

Zajedno s tim mikroskopskim životinjama žive i sitni organizmi mikroflore, koji su jednako važni za život tla i stoga nezamjenjivi.

 

...

...

 

Gujavice (Lumbricidae). Gujavica, koja se već lako može vidjeti golim okom, poznata je po svom načinu života i velikoj koristi za vrt, ali živi samo u živom tlu bogatom hranjivim tvarima. U takvom tlu rahli zemlju tako da kroz nju mogu prodirati voda i zrak. Prije svega, upravo gujavice stvaraju uvjete za život mikroskopskih organizama u tlu: miješaju tlo i obogaćuju stijenke svojih hodnika hranjivim tvarima.

Gotovo da nije potrebno posebno naglašavati da umjetna gnojiva, kao soli, ozbiljno ugrožavaju gujavice. Tko želi svoj vrt preusmjeriti s dosadašnjeg načina uzgoja na biološko vrtlarenje, prije svega treba prestati koristiti umjetna gnojiva.

Krtica (Talpa europaea). Povremeno čovjek naiđe na krtičnjak, vidljiv i pomalo neugodan znak prisutnosti krtice. Češće se pojavljuje na neobrađenim površinama, primjerice na livadama, dok se u povrtnjaku javlja samo rijetko. Dobro se osjeća u travnatom, neprekopavanom tlu, kojem poboljšava prozračnost i strukturu. Zemlja iz krtičnjaka izvanredno je pogodna za sjetvu.

Da njezini humci nisu toliko neugodni, krticu bismo mogli smatrati korisnim mesožderom, jer lovi sve vrste miševa, pa čak i voluharice koje često koriste iste podzemne hodnike. Smanjuje i broj grčica hrušta, koje su se od sedamdesetih godina počele sve više razmnožavati. Krtica se također rado hrani žičnjacima i puževima.

Rovac (Gryllotalpa gryllotalpa). Među veće životinje ubraja se i rovac. Najčešće ga nalazimo u blizini biljaka koje venu. Ne pojavljuje se posvuda, ali je osobito čest u vinogradarskim područjima (i u Mađarskoj). Masovno se pojavljuje kada se zahtjevne biljke godinama uzgajaju u monokulturi i pritom obilno gnoje stajskim gnojem kako bi se povećali prinosi, zbog čega tlo gubi prirodnu ravnotežu.

Rovac jede gotovo sve: od grčica hrušta i žičnjaka do gusjenica, ali i korijenje i same biljke, zbog čega je vrlo omražen štetnik.

Njegovi prirodni neprijatelji su čvorci, kosovi i rovke. Sve tri vrste mogu živjeti i u našem vrtu. Neprijatelj mu je i krtica. I ovdje se ponovno vidi uska povezanost svega u prirodi: poboljšanjem ravnoteže tla mijenja se i izrazito štetan karakter rovca.

Puževi (Gastropoda). Puževi se u vrtu zapravo uvijek pojavljuju kao štetnici, osobito mali golaći. Oni gotovo neprimjetno mogu prouzročiti goleme štete... 

...Međutim, i puževi imaju svoju ulogu u biološkom kruženju. Neke vrste tjeraju pripadnike drugih vrsta. Njihove međusobne borbe često možemo promatrati na vrtnim stazama. Poznato je da je vrtni golać svežder, pa čak jede i slabe ili nerazvijene pripadnike vlastite vrste. Nazivaju ga i prirodnim čistačem. Različite vrste puževa sposobne su međusobno održavati ravnotežu.

Srećom, puževi ne oštećuju sve biljke. Prvenstveno napadaju one kojima je otpornost oslabjela. To su tek posađene biljke koje se još nisu ukorijenile ili stare biljke kojima je smanjen stanični tlak (turgor). Ne napadaju žareću koprivu, starije biljke krastavca ni boražinu. Nasuprot tome, vrlo rado jedu cinije (Zinnia elegans), višegodišnji kokotić i mnoge druge biljke.

Puževi uzrokuju mnogo neugodnosti, ali su ipak potrebni kao hrana drugim životinjama koje imaju važnu ulogu u prirodnom ritmu života. Hrane se njima neke poželjne vrtne ptice, poput čvoraka, zlatnih vuga i kosova, pa i na taj način puževi neizravno doprinose ravnoteži. Jedu ih i ježevi, vrane, krtice i krastače.

Ličinke krijesnica također uništavaju puževe jer u njihovo tijelo ubrizgavaju otrovni sekret. Jedan od njihovih najopasnijih neprijatelja je i zlatni trčak. Ti su kukci iznimno važni jer uništavaju ne samo kućice nego i golaće.

Ostaci tako uništenih puževa najčešće ostaju na mjestu gdje su stradali i gotovo neprimjetno postaju vrijedno dušično gnojivo, ili ih odnesu i probave ptice. I ovdje vrijedi isto pravilo: jedno živo biće živi zahvaljujući drugome.

Zlatni trčak (Carabus auronitens)

Jedan je od najuočljivijih kukaca u vrtu. Ne uništava samo puževe nego i velik broj ličinki kukaca. Hrani se čak i gusjenicama te je veliki neprijatelj šumskih štetnika. Zato ne bismo smjeli zgaziti nijednog, a i djeci treba objasniti koliko su te životinje korisne.

Uholaža (Forficula auricularia)

Uholaže se ponajprije hrane lisnim i štitastim ušima. Zbog toga su u voćnjaku iznimno korisne. Štetnicima postaju tek kada nema dovoljno životinjske hrane ili kada za vrijeme suše pate od žeđi. Tada počinju grickati i biljke.

U ovom, kao i u mnogim sličnim slučajevima, vrtlar ne može unaprijed utjecati na biološke procese jer oni ovise o vremenskim prilikama. Unatoč tome, moguće je da u jednom vrtu sve te životinje žive zajedno, a da pritom ne uzrokuju nikakvu štetu. Omjer pojedinih životinjskih vrsta prvenstveno određuju vremenske prilike prethodne godine ili prethodnih godina. Uzrok poremećaja koji se pojave najčešće treba tražiti upravo u tim ranijim godinama.

Sastav životinjske zajednice

Ako se zbog radikalne zaštite jedne godine lisne uši uopće ne pojave ili ih bude vrlo malo, tada se bubamare iz našeg primjera neće moći dovoljno hraniti niti razmnožavati. Zato možemo biti sigurni da će sljedeće godine lisnih uši biti vrlo mnogo.

Primjer bubamare odabran je zato što je svima poznata kao korisna životinja, osobito kao uništavač lisnih uši. Ukratko možemo reći: ako jedne godine ima mnogo štetnika, korisne životinje imaju dovoljno hrane pa će ih sljedeće godine biti mnogo više kao prirodnih neprijatelja tih štetnika. Bubamare tijekom noći unište velik dio lisnih uši, tako da biljke ostaju neoštećene.

Što bi se dogodilo kada bismo, kao što se nekada uobičajeno činilo, lisne uši uništili prskanjem, a zajedno s njima, sasvim sigurno, i bubamare?

Međusobna ovisnost

Recimo još nekoliko riječi o međusobnom djelovanju biljaka, životinja i tla. Sam naslov upućuje na to da moramo pokušati razmišljati povezano i uočiti da u vrtu – jednako kao i u prirodi – sva živa bića ovise jedna o drugima. Primijenjeno na vrt, to znači sljedeće.

1. Međudjelovanje biljaka

Biljkama su potrebne druge biljke te one kao partneri na različite načine djeluju jedna na drugu (vidi poglavlje o mješovitoj sadnji).

a) Kultiviranim biljkama potrebne su različite vrste ljekovitog i začinskog bilja kao pratnja – radi očuvanja zdravlja, poticanja rasta, stvaranja sjene i zaštite od štetnika i uzročnika bolesti.

b) Kultiviranim biljkama potrebne su i samonikle biljke kako bi od njih preuzele njihove posebne vrijednosti. Međutim, kada počnu smetati, treba ih ukloniti. Ta prateća flora nezamjenjiva je iz više razloga: svojim korijenjem prožima tlo, štiti njegovu površinu i pokazuje kakvoću tla.

2. Međudjelovanje biljaka i životinja

a) Životinjama u vrtu potrebne su biljke. Primjerice, pčelama služe kao izvor hrane i sirovina za proizvodnju meda.

b) Biljkama su potrebne životinje. Ostanimo opet na primjeru pčela. Da bi se iz cvjetova razvili plodovi, pčele i drugi kukci moraju ih prethodno oprašiti.

c) Ptice također trebaju biljke kao izvor hrane i mjesto za gniježđenje. One, ali i druge životinje, primjerice ose, za podizanje svojih mladih skupljaju hranu bogatu bjelančevinama. Naši mali vrtni pomagači pritom pojedu sitne kukce koji bi se inače pretjerano namnožili i postali štetnici.

d) Životinjama u vrtu potrebne su i druge životinje koje održavaju ravnotežu. Klasičan primjer za to je već opisani odnos između lisnih uši i bubamara. Pogledajmo samo izbojak ruže koji su bubamare očistile od lisnih uši. Na tom jasnom i svima poznatom primjeru lako možemo uočiti da su lisne uši hrana bubamari, ali istodobno i da upravo ta hrana omogućuje bubamari da opstane i regulira njihovu brojnost. Zato ćemo odsad i na lisne uši gledati „drugim očima“.

e) Životinjama su potrebne i samonikle biljke kako bi na njima gradile gnijezda, polagale jaja i podizale svoje mlade. Lijepi leptiri u našim ogoljenim vrtovima često više ne mogu pronaći koprivu ili druge samonikle biljke na kojima bi se njihove gusjenice razvijale. I bubamara treba koprivu kao mjesto na kojem će se zakukuljiti.

3. Međudjelovanje tla, biljaka i životinja

Tlo – temelj našeg vrtlarenja – može biti i ostati potpuno vrijedno samo ako je uključeno u lanac izgradnje i razgradnje organskih tvari. Razgrađene tvari moraju biti dostupne za izgradnju novih. Taj se proces odvija u površinskom kompostnom sloju tla uz sudjelovanje mikroskopskih biljnih i životinjskih organizama. Samo iz tog međudjelovanja izgradnje i razgradnje živih organizama može nastati tlo u kojem se razvijaju potpuno vrijedne biljke.

 

...

 

...  

Kombiniranje trajnica i grmova ruža

Nadamo se da je dosad rečeno pobudilo vaše zanimanje i da će vam pomoći pri sadnji biljaka tako da nijedna ne bude u monokulturi, nego da svaka ima lijepe i korisne susjede.

Ono što smo prikazali za povrtnjak s mješovitom kulturom može se primijeniti i ovdje. Njega tla i poticanje života u tlu i ovdje su preduvjet uspjeha.

Ako ruže ili trajnice s vremenom izgube svoju izvornu ljepotu ili počnu stradavati od štetnika, to znači da ih trebamo njegovati na drukčiji način. Posadimo ljekovito bilje! Prisjetimo se poglavlja „Uzgoj ljekovitog i začinskog bilja”. Ondje smo lukove, a posebno češnjak, predstavili kao prave ljekovite biljke. Počnimo i ovdje s češnjakom: još u jesen posadimo ga uz ruže i sve druge biljke koje ugrožavaju miševi.

Kadulja, majčina dušica, izop i lavanda, posađeni kao obrub ili među trajnicama, pouzdano odbijaju štetnike. Među tim biljkama nećemo pronaći ni lisne uši ni puževe, a iz blizine lavande odlaze čak i mravi.

Među ljekovite biljke koje možemo saditi među trajnicama ubrajaju se sljezovi, primjerice crni sljez (Alcea rosea var. atropurpurea), od čijih se cvjetova može pripremati čaj, zatim bijeli sljez (Althaea officinalis), monarda (Monarda didyma) i matičnjak (Melissa officinalis).

Carska kruna (Fritillaria imperialis) odbija miševe i voluharice. Privlači pčele i bumbare jer u njezinim cvjetovima nalaze hranu. Dobar je susjed ljiljanima (Madonin, kraljevski i tigrasti ljiljan), jer njezin snažan miris privlači ljiljanovu zlaticu (Lilioceris lilii). Odrasli kukci odlažu jaja na stabljike carske krune koje već počinju žutjeti. Tada zajedno sa stabljikama možemo ukloniti i uništiti jaja i kasnije ličinke.

Ako ne uzgajamo carsku krunu, ljiljane, koji obično cvatu nešto kasnije, možemo zaštititi jedino ručnim skupljanjem odraslih crvenih ili crvenkastožutih kukaca te njihovih prljavosivocrvenih ličinki. (Naravno, ni u tom slučaju ne koristimo kemijska sredstva.)

Ljiljani i carska kruna posađeni među ružama i trajnicama nisu samo lijepi nego i korisni. Ljiljani vole zasjenjeno tlo i uvijek najbolje uspijevaju u biljnoj zajednici. Ako ih sadimo kao solitere, ne razvijaju se zadovoljavajuće. Budući da se ove vrste međusobno nadopunjuju svojim zahtjevima prema tlu i okolišu, preporučuje se saditi ih jedne uz druge.

Naravno, među ljiljane možemo posaditi i češnjak. Podzemne dijelove ljiljana napadaju puževi i miševi, a češnjak odbija i jedne i druge.

Neven je također ljekovita biljka. Lako ga je sijati i jednostavan je za uzgoj. Njegov latinski naziv Calendula potječe od riječi calendae, koja označava prvi dan u mjesecu. Ako biljke, prema staroj praksi, jednom mjesečno prikratimo, tijekom cijele godine neprestano će se obnavljati i obilno cvasti.

Korijen nevena posebno je vrijedan jer odbija nematode. Zato je tijekom cijele godine važna prateća biljka ispod ruža i među trajnicama. Njegove ljekovite latice možemo brati i u ukrasnim gredicama.

Kao ljekovitu biljku možemo saditi ili sijati i kadificu (Tagetes). Njezino djelovanje protiv nematoda dobro je poznato. Međutim, za tu svrhu treba koristiti visoke sorte snažnog, karakterističnog mirisa. Nove oplemenjene sorte bez mirisa nisu prikladne.

Na mjestima gdje štetu čine voluharice i krtice izvrstan je zaštitnik mlječika krtičnjak (Euphorbia lathyris). (Prema nekim navodima odbija i rovce.) Mliječni sok koji istječe iz oštećenih biljnih tkiva sadrži tvari koje nadražuju ljudsku sluznicu, a mogu biti pogubne za krtice koje kopaju u zoni korijenja biljaka. Zato pri sadnji treba biti oprezan, a djeci ne dopustiti da se približavaju toj biljci.

U ukrasnom vrtu kamilica (Matricaria chamomilla) izvrstan je susjed svim trajnicama. Treba je saditi na suhim i sunčanim mjestima.

Dvogodišnja, odavno poznata ljekovita biljka divizma (Verbascum phlomoides) lijepo se uklapa među ruže i trajnice. Pčele je vrlo rado posjećuju pa je cijene i pčelari.

Boražina svojim korijenjem gusto prožima i rahli tlo. Njezini prekrasni plavi zvjezdasti cvjetovi sadrže vrijedne ljekovite tvari. Poput divizme, i ona je koristan susjed drugim biljkama.

Pogled na stare seoske i samostanske vrtove ili na raspored biljaka u suvremenim botaničkim vrtovima uvjerava nas da novo vrednovanje biljaka koje su se nekada smatrale samo ukrasnima nije tek prolazna moda.

U takvim su vrtovima oduvijek rasli lupina (Lupinus), naprstak (Digitalis), božur (Paeonia), jedić (Aconitum), oman (Inula), pasji jezik (Cynoglossum), goruća ljubav (Lychnis), noćna ljubica (Hesperis), zvjezdan (Aster), balzamski vratić (Chrysanthemum balsamita), perunika (Iris germanica), dnevni ljiljan (Hemerocallis), levkoj (Matthiola) i mnoge druge manje biljke.

Osim njih često su se uzgajali krizanteme (Chrysanthemum), višegodišnji kokotić (Delphinium), zvončići (Campanula), suncokret (Helianthus), bradarka (Heliotropium), mirisna ljubica (Viola odorata), srdašce (Dicentra spectabilis) te ljiljani, osobito bijeli ljiljan (Lilium candidum).

Sve su se te biljke sadile izmjenično, jedna uz drugu. Niže vrste obrubljivale su povrtnjak, dok su više bile posađene u širim gredicama uz rub vrta.

Među ružama su se uvijek nalazile stolistna ruža (Rosa centifolia), damaščanska ruža (Rosa damascena) i pustenasta ruža (Rosa tomentosa). U takvim vrtovima gotovo nikada nije nedostajao ni šimšir (Buxus sempervirens).

Ovu raznoliku biljnu zajednicu upotpunjavali su grmovi koji su služili u ljekovite svrhe, ponajprije bazga (Sambucus nigra), jorgovani, kozokrvine i lijeska.

Neke su se kombinacije pokazale posebno uspješnima. Primjerice, grozdasti zumbul (Muscari racemosum) i tulipani čine lijepu i korisnu zajednicu jer grozdasti zumbul odbija miševe koji rado jedu lukovice tulipana. Zbog toga tulipane ne treba saditi ispod ruža, budući da obje vrste napadaju isti glodavci. Mnogo je povoljnija kombinacija ruža i narcisa, jer narcisi gotovo i nemaju štetnika.

Ako uklanjamo gredicu sa začinskim biljem, trajnice poput gospine trave, odoljena, buhača i sličnih vrsta presadimo u postojeći ili novi ukrasni vrt.

Ljekovite biljke koje odbijaju štetnike možemo u ukrasnom vrtu koristiti jednako kao i u povrtnjaku. Isto vrijedi i za gnojidbu. Tako ukrasni vrt, koji često zadaje mnogo briga, postaje znatno jednostavniji za održavanje.

Za ukrasni vrt vrijedi sve što smo već napisali o djelovanju ljekovitog bilja protiv štetnika i uzročnika bolesti. Jednako tako ovdje primjenjujemo sve što smo rekli o samoniklom bilju i njegovoj uporabi. Biljni pripravci od ljekovitih i samoniklih biljaka svoju gnojidbenu, zaštitnu i ljekovitu vrijednost potvrđuju bogatom cvatnjom biljaka...

 

Ovo je sasvim mali dio prenesen iz knjige, toliko da vas zainteresira, a da vam ne otkrije najzanimljivije dijelove.

 

 

Ako vrtlarite po metodi Trag Biljke, ova knjiga bit će vam posebno zanimljiva jer ćete u njoj prepoznati mnoge temeljne principe koje već primjenjujete.

Nadam se da sam vas zainteresirala da ju pročitate cijelu, možda negdje u hladu svog vrta ili na ručniku uz more. Original je na njemačkom jeziku, a na internetu se može naići na cijeli prijevod na mađarskom, francuskom i engleskom jeziku. 

link za čitanje (na engleskom jeziku) :

 companion-planting-franck

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼