Nadin kutak 101 - ukrasne biljke koje u biološkom vrtu imaju dodatnu korist

Divlji bršljan kao dekoracija koju je napravila moja sestra na rođendanskom poklonu. Bršljan je jedna od vrlo korisnih biljaka za ptice zimi. 

Neke od biljaka koje rastu na mojoj okućnici, a vole ih ptice 

(sve slike su iz mog vrta i okućnice)

Žutika (berberis)

Listopadni grm visok  do jednog metra i prepun trnja. Nakon sitnih žutih cvjetića biljka formira sitne duguljaste crvene bobice, veličine 1 cm koji pticama tijekom zime služe kao hrana. Bobice su kiselkastog okusa i od njih se može raditi džem. Berberis je medonosna biljka i zato ga pčele puno obilaze u vrijeme cvatnje. 

Dunjarica (Cotoneaster)

Niska dunjarica je zimzeleni pokrivač tla, koji u jesen rađa brojnim crvenim bobicama i one na njemu ostaju tijekom zime. Nisu jestive ljudima, zapravo su otrovne, također i psima, pa treba dobro pripaziti na to, ali pticama su odlična zimska hrana.

Božikovina

Biljka koja je lijepa i vrlo dekorativna, jedna od simbola Božićnih dekoracija. Najljepša je kad se okiti crvenim bobicama u jesen i tijekom zime, kao vrlo korisna hrana za ptice. Za ljude i kućne ljubimce je vrlo otrovna.

Divlja ruža i krumpirova ruža

Nakon cvatnje ruže formira se šipak, okrugli ili duguljasti plod u jačoj ili slabijoj nijansi crvene boje. Vrlo ukusan i zdrav za čovjeka, ali i koristan izvor hrane pticama tijekom zime. Formira se od rujna, a na biljci ostaje sve do proljeća kad se orezuje.

Mahonija

Ovaj zimzeleni grm ne samo da je iznimno koristan za ptice i pčele, već nosi i plodove koji su uvjetno jestivi za ljude.

🌿  🌿  🌿

10 ukrasnih biljaka za koje možda niste znali da su jestive

Kad govorimo o jestivim biljkama, najčešće pomislimo na povrće, voće, začinsko bilje i možda poneku samoniklu biljku. Rijetko ćemo u tom društvu spomenuti biljke koje smo posadili isključivo zato što su lijepe.

Neke od ukrasnih biljaka koje rastu u našim vrtovima, na balkonima i oko kuće možemo i pojesti.

Kod jestivih ukrasnih biljaka posebno je važno znati točnu vrstu i koji je dio biljke jestiv.

 

1. JUKA

Dekorativna zimzelena biljka velikih, krutih listova i veličanstvenih cvjetnih stabljika. 

Kod nekih vrsta juke jestivi su cvjetovi. Mogu se jesti svježi ili kuhati, a koriste se i u juhama, varivima i drugim jelima. Kod Yucce filamentosa cvjetovi su  jestivi, a okus im podsjeća na artičoku.

2. FUKSIJA

Fuksija ima karakteristične viseće cvjetovima. Mnogi je uzgajaju u teglama i na balkonima, prvenstveno zbog njezine raskošne cvatnje.

Cvjetovi su jestivi, a kod nekih vrsta i kultivara nakon cvatnje nastaju bobice koje se također mogu jesti. Njihov okus nije uvijek isti i razlikuje se ovisno o biljci, pa neke mogu biti ugodno voćne, dok druge nisu osobito zanimljive za jelo. Dakle, biljka nije završila svoj posao kada cvijet ocvate. Nakon ukrasa dolazi još jedan mali jestivi poklon.

3. GLADIOLA

Gladiole sadimo zbog njihovih raskošnih cvjetnih klasova i teško je zamisliti ljetni vrt bez njih. Cvjetovi su jestivi i mogu se koristiti u salatama, kao ukras jelima ili čak kao male posudice koje se mogu napuniti namazom ili nekim drugim nadjevom. Prije uporabe potrebno je odstraniti prašnike. Postoje i podaci o prehrambenoj uporabi podanaka nekih vrsta gladiola, ali to još nisam dovoljno istražila, pa radije ostanimo samo na laticama. 

4. JORGOVAN

Jorgovan mi je jedna od najljepših biljaka proljeća. Njegov miris odmah vraća u djetinjstvo, stare vrtove i prve toplije dane. Cvjetovi običnog jorgovana su jestivi. Mogu se jesti sirovi, koristiti za aromatiziranje ili umočiti u tijesto i pržiti. Mogu se koristiti i za različite slatke pripravke.

5. MIRISNA PELARGONIJA

Kod mirisnih pelargonija su jestivi cvjetovi, a listovi se mogu koristiti za aromatiziranje. Njima se mogu obogatiti šećer, napitci i deserti.

6. TURSKI KARANFIL

Jedna od pravih, starinskih vrtnih biljaka. Povremeno se pojavi kod mene u vrtu jer ga ostavljam da se sam zasijava, a pošto cvate tek u drugoj godini, često se dogodi da jednu sezonu izostane cvatnja pa se opet sljedeće opet pojavi.

Njegove latice su jestive. Imaju blago začinski okus koji može podsjećati na klinčić i mogu se dodavati salatama, desertima i drugim jelima. Ne jede se  cijeli cvijet. Koriste se latice, a bijeli dio pri dnu latice bolje je odstraniti jer je gorak.

7. JAGLAC

Njegovi cvjetovi među prvima unesu boju u vrt pred kraj zime.

Kod običnog jaglaca jestivi su mladi listovi, koji se mogu jesti sirovi ili kuhani, a koriste se i cvjetovi. Svaki cvijet jaglaca u sebi ima malo slatkog soka. Kao dijete sam koristila cvjetove kao trubice, a i danas se često zaigram i zatrubim kroz cvjetnu stapku koja proizvodi simpatičan zvonki zvuk.

8. TRATINČICA

Raste po travnjacima, livadama i vrtovima, često je gotovo i ne primjećujemo. Cvjetovi i mladi listovi su jestivi. Mogu se koristiti u malim količinama u salatama, sendvičima, čaju ili juhama. Cvjetovi imaju pomalo gorkast okus. Nije riječ o biljci koju ćemo brati za lonac juhe, nego o zanimljivom jestivom dodatku.

I naravno, tratinčice koje rastu uz prometnice ili na mjestima koja su tretirana kemikalijama nisu za tanjur.

9. DNEVNI LJILJAN

 

Prekrasna trajnica koju mnogi uzgajaju zbog velikih, raskošnih cvjetova, a zapravo ima dugu tradiciju korištenja u prehrani.

Cvjetovi dnevnog ljiljana mogu se jesti svježi, prženi ili osušeni, a koriste se i u azijskoj kuhinji. Mogu se dodavati različitim jelima, a okus se često uspoređuje s kombinacijom šparoge i tikvice. Kod dnevnog ljiljana također vrijedi pravilo umjerenosti, jer kod nekih ljudi može izazvati probavne tegobe.

 

10. PLAVI KRISTOV CVIJET (PASIFLORA CAERULEA)

Jedna od onih biljaka koje je teško ne primijetiti. Njezini neobični cvjetovi izgledaju gotovo nestvarno, pa je razumljivo što je najčešće uzgajamo kao ukrasnu penjačicu. Jestivi su plodovi koji nastaju nakon cvatnje. Kada potpuno sazriju, postaju narančasti, a unutar njih nalazi se meso s mnogo sjemenki. Plodovi se mogu jesti svježi, ali okus nije toliko izražen kao kod nekih drugih vrsta pasiflore koje se uzgajaju upravo zbog ploda.

HVALA NA ČITANJU!

 

💖

 

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 100 💖

Nadin kutak je van svih mojih očekivanja i planova dočekao i svoj stoti broj. I sama sam sebe iznenadila dosljednošću i upornošću koja je potrebna da se iz tjedna u tjedan nanižu sadržaji koji će naći svoje čitatelje, ali bez podrške svih vas koji dolazite na ovaj blog preko Nedjeljnika Trag Biljke i raznih drugih internetskih izvora, ne bi bilo ni ovog broja. Zato vam od srca zahvaljujem i čestitam što ste pogurali sve ovo do broja 100. 

Pošto sam vas u Nedjeljniku pozvala da zajedno nazdravimo za ovaj jubilarni, slavljenički broj, pobrinula sam se da imamo i čime nazdraviti, barem ovako, virtualno.

🥂 

Zato sam pripremila 100 recepata za razne likere koje sam dugo skupljala iz raznih knjiga i s interneta jer su mi se činili zanimljivi i vrijedni za isprobavanje. Nadam se da ćete među njima pronaći neki koji vam se sviđa, pa barem u mislima podići čašu i nazdraviti sa svima nama, pa kad bude prilike i potrebnih sastojaka, probajte napraviti neki od njih i uživati u svom domaćem likeru. 

 🥂

Kao što je Biljana u Nedjeljniku najavila, za koji dan slavimo rođendan, ali ne samo moj, nego i njen, jer je sudbina htjela da budemo rođene na isti datum. Pošto ona ima sestru blizanku, a obje svojim djelovanjem oplemenjuju ovaj svijet na svoj način, biti će taj dan slavlja na sve strane. 

 💗💗💗

Drage Biljana i Ljiljana, 

🌸

od sveg srca vam želim sretan rođendan,

🌼

puno zdravlja, 

🌺

puno sreće 

🌻

i novaca pune vreće!!!

🌷

A sada idemo na likere!

👇👇

100-likera-zbirka-recepata

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 99 - Luk ljutika, kozjak, šalot...

Za ljutiku, šalotku, kozjak, jarčec i slične nazive danas se najčešće koristi naziv:

Allium cepa Aggregatum Group

Stariji botanički naziv koji se još uvijek često susreće jest:

Allium ascalonicum L.

odnosno Allium cepa var. ascalonicum.

Prema današnjoj klasifikaciji, biljke iz skupine Aggregatum ne smatraju se zasebnom vrstom, nego pripadaju vrsti Allium cepa.

Zato, ako negdje naiđete na naziv Allium ascalonicum, nije riječ o nekoj potpuno drugoj biljci, nego o starijem botaničkom nazivu koji se koristio za ljutiku.

Međutim, stvar je ipak malo složenija kada govorimo o tradicionalnoj ljutici u Hrvatskoj. Botaničari su dokumentirali da se pod nazivom „ljutika” u Hrvatskoj tradicionalno uzgajaju tri različite forme:

Allium cepa Aggregatum Group

Allium × proliferum

Allium × cornutum

Zato nije uvijek moguće samo prema narodnom nazivu zaključiti o kojoj je točno biljci riječ.

A što se narodnih naziva tiče – ljutika, šalotka, kozjak, jarčec i brojni drugi nazivi u Hrvatskoj se često preklapaju. Razlikuju se od kraja do kraja. Često se isti naziv koristi za različite biljke i obrnuto.

Zbog toga je prilično loš potez ulaziti u rasprave o tome koji je od tih narodnih naziva ispravan. Ako želimo biti potpuno precizni, najbolje je navesti botanički naziv.

 

Porijeklo ljutike

Ljutika nema jednostavno određeno mjesto podrijetla jer je riječ o vrlo staroj kultiviranoj biljci.

Njezina je povijest povezana s običnim lukom (Allium cepa), koji se povezuje sa središnjom i jugozapadnom Azijom, odnosno područjima današnjeg Irana, Afganistana i okolnih krajeva.

Smatra se da je ljutika nastala odabirom oblika običnog luka koji su imali sposobnost stvaranja više lukovica iz jedne posađene lukovice.

Najstariji pouzdani europski zapisi o ljutici potječu iz srednjeg vijeka, a posebno se povezuje s Francuskom.

Naziv „shallot” često se povezuje s drevnim gradom Aškelonom, ali nije dokazano da je upravo ondje ljutika nastala.

 

Po čemu se ljutika razlikuje od običnog luka?

Najvažnija je njezina sposobnost da iz jedne posađene lukovice stvori više novih lukovica.

Kod običnog luka najčešće vrijedi:

1 posađena lukovica → 1 glavna lukovica.

Kod ljutike:

1 posađena lukovica → skupina više novih lukovica.

Upravo je zbog toga skupina dobila naziv Aggregatum Group.

 

Ljutika spada u višegodišnje biljke, ali se najčešće uzgaja kao jednogodišnja, u svrhu konzumacije. Tijekom vegetacije jedna posađena lukovica počinje se dijeliti i oko nje nastaje više novih lukovica koje zajedno čine busen. Svaka lukovica je nova biljka sposobna za nastavak vegetacije.

Lukovice su uglavnom puno manje od glavica običnog luka i mogu biti različitih oblika i boja: žućkaste, bakrene, smećkaste, crvenkaste, ljubičaste ili sivkaste, ovisno o sorti.

 

Kako se ljutika razmnožava?

Vegetativno razmnožavanje

To je tradicionalni i najčešći način.

Posadi se jedna zdrava lukovica, ona tijekom vegetacije formira više novih lukovica, a dio najboljih lukovica može se ponovno sačuvati za sadnju sljedeće godine.

To je vrlo praktično jer se na taj način mogu desetljećima održavati određene lokalne sorte i tipovi ljutike.

Ako se svake godine za sadnju odabiru najbolje, zdrave lukovice, postupno se održavaju upravo one osobine koje želimo. 

Razmnožavanje sjemenom

Ljutika se može razmnožavati i sjemenom, pod uvjetom da procvate, ali tradicionalne sorte koje stvaraju više lukovica uglavnom se održavaju vegetativno.

Kod vegetativnog razmnožavanja potomstvo genetski vrlo vjerno zadržava osobine matične biljke.

 

Kako izgleda biljka?

Ljutika ima uske, zelene, cjevaste ili polucjevaste listove.

Pri dnu biljke razvija se lukovica, odnosno skupina lukovica.

Ako biljka procvate, razvija cvjetnu stapku na čijem se vrhu nalazi karakterističan kuglasti cvat sastavljen od mnogo sitnih cvjetova. 

Kao i ostali lukovi, ljutika sadrži sumporne spojeve koji su odgovorni za karakterističan miris i okus.

 

Uzgoj ljutike

Ljutika je prilično zahvalna povrtna kultura.

Najbolje joj odgovara sunčano mjesto.

Što više izravne sunčeve svjetlosti dobije, to će bolje razvijati lukovice.

Najbolje uspijeva u rahloj zemlji i

plodnom, dobro dreniranom tlu, koje ne zadržava vodu. Teško i stalno mokro tlo može uzrokovati truljenje lukovica.

Kada se sadi?

Ovisi o sorti i klimatskim uvjetima.

Ovisno o sorti i klimatskom području, lukovice se sade u jesen ili proljeće. Sada je početak rujna i neke bolje opremljene poljoapoteke i vrtni centri imaju u ponudi lučice ljutike za sadnju u jesen.

U jesen posađena biljka razvija korijen, pa u proljeće vrlo rano počinje rasti.

Ovaj način posebno odgovara područjima s blagim zimama.

Ako se sadi u proljeće, treba krenuti vrlo rano, čim uvjeti u tlu to dozvoljavaju jer ljutika treba dovoljno vremena za formiranje lukovica.

 

Kako se sadi?

Lukovica se stavlja u zemlju tako da je vrh okrenut prema gore, a dio iz kojeg izlazi korijen prema dolje. Ja uvijek ostavim vrh da malo viri iz zemlje. Ako imate problem s pticama koje izvlače lučice misleći da su crvi, onda ih radije zabodite dublje ili pokrijte tankim slojem sijena.

 

Mali trik za početnike: ako niste sigurni kako okrenuti lučicu kod sadnje, položite je vodoravno. 

 

Ne treba ih saditi preduboko jer su lukovi nadzemne biljke. 

Razmak od barem 15 cm je važan jer iz jedne posađene lukovice nastaje više novih lukovica. Ako su biljke pregusto posađene, lukovice mogu ostati sitnije.

 

Zalijevanje

U početku i tijekom aktivnog rasta treba imati dovoljno vlage.

Međutim, kako se približava sazrijevanju, zalijevanje treba postupno smanjivati.

Kada listovi počnu žutjeti i polijegati, biljka ulazi u završnu fazu sazrijevanja i tada joj višak vode više šteti nego koristi. Previše vlage pred berbu može povećati opasnost od truljenja i skratiti vrijeme skladištenja.

 

Prihrana

Ljutika ne voli pretjerivanje s dušikom.

Previše dušika može potaknuti snažan rast lišća na štetu stvaranja i sazrijevanja lukovica.

Bolje je imati dobro pripremljeno tlo i umjerenu prihranu nego biljku stalno prihranjivati.

Kada se bere?

Najbolje je gledati samu biljku, a ne samo datum.

Znakovi zrelosti su: listovi počinju žutjeti, savijaju se i poliježu, lukovice su dobro razvijene, vanjski ovoj lukovice počinje se sušiti.

Tada se ljutika izvadi iz zemlje, 

najbolje po suhom vremenu.

 

Sušenje nakon berbe

Ovo je vrlo važno ako da ljutika dugo traje. Nakon vađenja treba je ostaviti da se dobro osuši na suhom, prozračnom mjestu. Ne treba je odmah zatvoriti u plastične vrećice ili spremnike.

Cilj je da se osuši vanjski ovoj lukovice, vrat lukovice i preostali listovi.

Tek kada je dobro osušena, može se spremiti.

Za skladištenje joj odgovara:

suho, ne prehladno, tamno, i dobro prozračeno mjesto. 

Ljutika u kuhinji

Ljutika je vrlo cijenjena zbog nježnije i složenije arome u odnosu na obični luk. Može imati izraženu ljutinu dok je sirova, ali kuhanjem postaje znatno blaža i slađa.

Odlična je za salate, vinaigrette, umake, juhe, pečenje, karameliziranje, pečenje u pećnici, kiseljenje, zimnicu, prženje.

Posebno je dobra kada se polako karamelizira jer dobije vrlo izražen slatkasti okus.

 

Ljutika i tradicijske sorte

U Hrvatskoj naziv ljutika ne mora uvijek označavati istu botaničku biljku.

Istraživanja hrvatskih ljutika pokazala su da postoje različiti tradicionalni tipovi koji pripadaju različitim genetskim skupinama.

To znači da tradicionalna hrvatska ljutika nije nužno identična šalotki koju danas kupujemo kao komercijalno sjeme ili sadni materijal.

To je osobito važno za stare domaće ljutike. Prema navodima priručnika "Ekološko sjemenarstvo", na području Hrvatske zabilježen je velik broj lokalnih populacija. 

 

Ako neka obitelj desetljećima čuva svoju ljutiku tako da svake godine ostavlja najbolje lukovice za sadnju, moguće je da ima vrijednu lokalnu genetsku populaciju koja se razlikuje od modernih komercijalnih sorti.

Takvu ljutiku svakako vrijedi čuvati.

Za sadnju sljedeće godine uvijek biram

potpuno zdrave lukovice i one koje su pravilno razvijene. 

Tako se kroz godine može očuvati vlastiti tip ljutike.

 

Ako imate domaću ljutiku koja se prenosi iz generacije u generaciju, nemojte ju olako zamijeniti komercijalnom „šalotkom” iz trgovine. Možda upravo ta vaša ljutika predstavlja vrijedan lokalni tradicijski materijal.

 

Mali trik koji sam isprobala: ako želite uzgojiti što veći primjerak ljutike, po malo berite i ostavite na kraju samo jednu ili dvije lukovice, pa će se one razviti u solidno velike glavice.

 

Također se u nekim izvorima navodi da se deblje vanjske lukovice dobivaju izvlačenjem središnje lukovice (iz sredine), ali to još nisam uspjela isprobati pošto sam taj podatak saznala istražujući za ovaj broj Kutka. 

 

Može li se od ljutike dobiti sjeme? 

Ljutika cvate, ali znatno rjeđe od običnog luka. Zbog toga mnogi vrtlari misle da uopće nema cvijet.  

 

- sklonost cvatnji ovisi o sorti: neke tradicionalne sorte ljutike koje se razmnožavaju isključivo lučicama (klonovi) gotovo su potpuno izgubile sposobnost cvatnje. 

S druge strane, novije sorte ljutike koje se uzgajaju iz sjemena (poput hibrida) u drugoj godini cvatu vrlo lako, no sjemenom se ne dobiju biljke identičnih osobina. 

U trgovinama je moguće kupiti vrlo krupnu ljutiku, neki dan sam naišla na nju u jednom supermarketu, ali gotovo uvijek se radi o nekom hibridu. Ovaj put je to Conservor F1, vrlo ukusna ljutika za pripremu raznih jela:

 

 

- cvjetovi kod ljutike su često sterilni: čak i kada ljutika procvjeta i razvije onu prepoznatljivu okruglu loptu s bjelkastim ili nježno ljubičastim cvjetićima, ti cvjetovi kod mnogih sorti ne proizvode plodno sjeme.  

 

Što potiče cvatnju kod lukova? 

Ako ih posadimo u jesen i tijekom zime prođu kroz razdoblje niskih temperatura. To je glavni okidač koji ih u proljeće tjera da izbace cvjetnu stabljiku. Kod proljetne sadnje to se događa puno rjeđe.

 

 

Prethodne slike su bile iz mog vrta, s mojim ljutikama, a sada slijede slike s interneta:

 

Neke sorte ljutike mogu narasti jako krupne, težinom gotovo jednakom prosječnoj glavici običnog luka.

Ljutika se kao i svi lukovi uvjetno može smatrati i jednogodišnjom i višegodišnjom biljkom, 

ovisno u koju svrhu se uzgaja. 

O drugim vrstama višegodišnjih lukova sam pisala na ovom linku: 

 VIŠEGODIŠNJI LUKOVI U MOM VRTU

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 98 - Što nas je ova suša naučila?

Nakon vrućeg i sušnog ljeta koje još uvijek traje i koje me je dosta iscrpilo, veselim se jeseni i zimskom vrtu. Ljeto je na mene i moj vrt odjednom sručilo sve svoje loše strane. Vrućina, suša, neki novi nametnici koji su se po prvi put pojavili u vrtu, obiteljske prilike koje su mi ograničavale da se bavim vrtom kada me je najviše trebao, sve to je ostavilo manji ili veći pečat na svakoj pojedinoj gredici, od perma modela do gole gredice i biljaka u posudama na dvorištu i terasi. 

Što se voćaka tiče, one velike i starije poput ove jabuke na gornjoj slici još nekako izdržavaju, ali mlađe voćke, unatoč povremenom zalijevanju pokazuju ozbiljnu ugroženost i nisam sigurna u povoljan ishod. Breskve vinogradarke, kojih imamo nekoliko su dale dobar urod i pokazale zašto su uvijek bile sastavni dio svakog starinskog vinograda.

Smokve su također otporne na sušu i daju odličan urod. Svatko bi trebao imati barem jedno stablo smokve. Sada bez problema uspijevaju na kontinetu.

Ako je istina da će svaka sljedeća godina biti sve toplija i sušnija, potrebno je tome pristupiti krajnje ozbiljno i nakon ovog ljetnog udarca prestrojiti redove i dobro iskoristiti ovo iskustvo za planiranje strategije u sljedećoj godini. 

Vrt ne završava ljetom, a jesenja i zimska sezona se počinje planirati i pripremati već u travnju. Dok se uobičajena slika povrtnjaka često vrti oko rajčica, paprika, krastavaca, tikvica i obilja tijekom ljeta, veliki dio naše hrane dolazi upravo iz jesenskog i zimskog vrta. Zima u vrtu nije prazna. Ona je prava smočnica svježe hrane i ima jedan fini, usporen i sasvim drugačiji ritam. Hrana ne dolazi sva od jednom, ne mora se juriti sa staklenkama i na brzinu spremati zimnicu prije nego plodovi propadnu.

Poriluk, kelj, raštika, zimske salate, blitva, pastrnjak, mrkva, cikla, kupusnjače i mnoge druge kulture mogu ostati u vrtu i nastaviti nas hraniti onda kada je ljetna sezona već odavno završila.

Ovakve godine nisu lake. Mislim da zapravo ni ne pamtim puno potpuno lakih sezona. Uvijek se pojavi nešto neočekivano. Jedne godine previše kiše, druge premalo, treće neki poremećaji ili novi štetnici. Možemo planirati, pripremati tlo, birati sjeme i sadnice, malčirati, zalijevati, štititi biljke, ali ne možemo unaprijed znati kakva će biti sljedeća godina. Zato uvijek razmišljam o tome kako svoj vrt učiniti spremnijim za različite mogućnosti.

Voda se čuva prije nego što nam zatreba. Kada nastupi suša, svi odjednom počnemo razmišljati o vodi. Koliko je imamo, koliko je trošimo, koje biljke moramo zaliti i koliko dugo možemo tako. Ali, tada je već pomalo kasno za neke stvari. Vodu je puno lakše čuvati u vrtu prije nego što nastupi problem. Tu se odmah vidi koliko je važno tlo koje u sebi može zadržati vlagu, organska tvar, malč i način na koji je gredica napravljena.

Ove godine još sam jednom vidjela koliko različiti dijelovi istog vrta mogu različito reagirati na iste vremenske uvjete. Moj vrt je kombinacija raznih načina uzgoja i mogu uspoređivati što se događa kada isti problem dođe na različita mjesta. Tuđa iskustva su dragocjena, ali najbolje se uči iz onoga što se događa pred našim očima.

U ekstremnim uvjetima jasnije vidimo širu sliku. Zbog toga se nadam da će mnogi vrtlari promijeniti način vrtlarenja i sa prekopanih, golih gredica prijeći barem na malčirane, a to će ih možda dovesti do perma modela kao najbolje opcije.

Dobro tlo mora biti sposobno zadržati vodu, omogućiti korijenju da se razvija, imati dovoljno organske tvari i biti živo. Kada u njega stalno vraćamo organski materijal, ne hranimo samo biljku koja trenutno raste. Gradimo sustav koji će biljci pomoći i onda kada uvjeti više nisu idealni.

Ono što ostane nakon berbe, košnje ili pripreme hrane još uvijek ima veliku vrijednost. Biljni ostaci mogu postati malč, mogu završiti u kompostu, mogu se vratiti u gredicu ili poslužiti na neki drugi način. Opalo lišće, pokošena trava, ostaci biljaka, sijeno i drugi materijali koje imamo pri ruci trebaju postati dio sustava koji dugoročno poboljšava tlo. 

Sezone poput ove pokažu nam koliko je važno čuvanje površine tla. Malč usporava isušivanje i štiti tlo od izravnog zagrijavanja. Istodobno se s vremenom razgrađuje i vraća organsku tvar u tlo. Kada vode nema, razlika postaje vrlo očita. Ne mora uvijek biti riječ o savršenom materijalu. Koristimo ono što imamo. Sijeno, lišće, biljni ostaci, sve je to dragocijeni resurs za svaku gredicu.

Zalijevanje vrta je također veliki izazov. U dugoj suši lako je upasti u zamku stalnog zalijevanja svega pomalo. Ali kada vode nema dovoljno, treba početi razlikovati ono što biljci stvarno treba od onoga što bismo joj željeli pružiti. Zato sam  kod ove suše dala prioritet mladim biljkama tj. tek posađenim sadnicama i biljkama u posudama. Prvima korijenov sustav još nije dovoljno razvijen, a druge imaju ograničen prostor sa dostupnom vlagom. Zatim dolaze biljke čiji mi je urod posebno važan. A neke druge jednostavno moram pustiti da se same snađu i moram priznati da sam se opet  iznenadila koliko otpornih heroja imamo među povrtnim kulturama. Za rajčice već znamo. Također i za začinsko bilje. Patlidžani i paprike mogu bez stalnog zalijevanja, ali kod njih će se to odraziti na urod i plodovi će biti manji i lošijeg okusa. Bamije,  pastrnjak, suncokret, amarant i tikve su mi kroz nekoliko godina pokazali dobru otpornost. Takve podatke vrijedi zapamtiti.

Osim vrsta, važno je i dobro odabrati sorte. Ako neka sorta u savršenim uvjetima daje dobar urod, a u prvoj ozbiljnoj suši potpuno posustane, možda nije najbolji izbor za moj vrt. S druge strane, biljka koja daje nešto manje plodova, ali nastavlja rasti i donositi urod kada uvjeti postanu teški, može na kraju biti puno vrjednija. Zato mi je zanimljiva raznolikost.

Ne želim imati samo jednu sortu neke kulture. Ako uzgajam više različitih sorti, povećavam mogućnost da će barem neke dobro reagirati na ono što nam određena godina donese. To je zapravo neki oblik osiguranja. Ne stavljam sve na jednu kartu.

Ne biram samo stare sorte niti samo moderne hibride. U mom vrtu ima i jednih i drugih. Ono što želim jest promatrati kako se ponašaju u mojim uvjetima. Neka će me sorta ugodno iznenaditi, druga razočarati, treća će biti odlična jedne godine, a prosječna druge. Zbog toga vrijedi bilježiti vlastita iskustva. Nakon nekoliko godina počinjemo stvarati vlastitu malu zbirku znanja o tome što zaista uspijeva kod nas.

Nadalje, pošto unutar jednog vrta mogu postojati potpuno različiti mikroklimatski uvjeti, vrt može biti kombinacija različitih rješenja. Ova ekstremno topla sezona mi je vrlo brzo pokazala vrijednost sjene. Ljetni vrt često promatramo kao prostor u kojem sve treba imati što više sunca. To je za mnoge biljke točno, ali ne za sve i ne u svim uvjetima.

Lisnato povrće, salate i neke začinske biljke mogu imati velike koristi od dijela dana provedenog u sjeni. Sjena smanjuje zagrijavanje tla i isparavanje vode, a može pomoći i biljkama koje na velikoj vrućini prerano odlaze u cvat. Zato je dobro pažljivije gledati gdje je tijekom dana sunce, a gdje nastaje prirodna sjena. Kod planiranja sadnje treba uzeti u obzir i da se vrt stalno mijenja. Ono što je sunčano u proljeće ne mora biti jednako sunčano usred ljeta.

Što više razmišljam o ovom ljetu i suši, to me više opušta pomisao na jesen i zimu. Veliki je pritisak na ljetni dio godine jer većina vrtlara veći dio hrane pokušava proizvesti u najtoplijem dijelu sezone, kada su uvjeti često najteži. 

Zimsko povrće ima jednu veliku prednost: mnoge kulture možemo pustiti da rastu polako i čekaju svoj trenutak. Ne moramo sve ubrati čim sazrije. Neke mogu ostati u vrtu i nastaviti koristiti jesensku vlagu i niže temperature. Zato vrt treba iskoristiti kroz cijelu godinu. Ljetni vrt može biti obilniji, ali zimski vrt nas također obilno hrani, a k tome donosi i jednu lijepu promjenu ritma. Umjesto velikog vala hrane koji moramo odjednom ubrati, imamo puno ravnomjerniju opskrbu.

Vrijeme ne možemo promijeniti, ali možemo ga promatrati i prilagođavati se. 

Također treba gledati svoj vrt, jer ono što je odlično na jednom mjestu ne mora biti najbolje na drugom. Ono što je nekome savršeno rješenje možda u mom vrtu neće funkcionirati i obrnuto. Zato volim isprobavati. Ako imam dvije slične biljke, mogu jednoj dati drugačije uvjete i promatrati što će se dogoditi. Mogu usporediti malčiranu i nemalčiranu površinu (naročito kada su puževi u pitanju). Mogu isprobati dvije različite sorte. 

Nakon nekoliko sezona takvih malih pokusa počinjemo upoznavati vlastiti vrt puno bolje. 

Neću nakon jedne teške godine preokrenuti cijeli vrt naglavačke. Više ću razmišljati o vodi prije nego što je bude premalo, čuvati tlo od isušivanja, pažljivije gledati koje biljke i sorte dobro podnose teške uvjete, kombinirati načine uzgoja, bolje iskoristiti mikroklimate u vrtu, sjenu i prirodne resurse koje već imam. I svakako, pristupiti zimskom vrtu kao jednako važnom dijelu godine.

Ali najviše od svega želim zapamtiti ono što me vrt već toliko puta naučio: ne moram imati savršen plan da bih imala dobar vrt. Treba prihvatiti da nešto nije uspjelo, pomoći tamo gdje mogu i pustiti biljke da me iznenade. Treba graditi vrt koji može podnijeti različitu budućnost.

 

Nakon svake teške sezone ostaje nešto što nije moguće ubrati u košaru niti izmjeriti vagom, a to je iskustvo. Njega, srećom, možemo ponijeti sa sobom u sljedeću sezonu.

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼