Nadin kutak 96 - Litchi (liči), bodljikava rajčica (Solanum sisymbriifolium)

Ova zanimljiva biljka latinskog naziva Solanum sisymbriifolium mi je na prvu izgledala kao da je cijeli život provela odlučujući hoće li biti pitomo voće ili bodljikavi divljak, pa je na kraju odlučila biti oboje. 

sadnice ličija

Sjeme sam dobila od Biljane Banović, pa sam i prve informacije o toj biljci potražila na njenom facebook profilu (ovdje👉Bilja o ličiju )

 

Ona o svakoj biljci piše s osobitom ljubavlju, pa nije čudo da sam nakon čitanja poželjela što prije vidjeti ga u svom vrtu.

Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas  se danas uzgaja i raste kao divlja u različitim dijelovima svijeta. 

I odmah da riješimo jednu stvar – liči rajčica zapravo nije rajčica. Pripada istom rodu, Solanum, ali je mnogo bliža patlidžanu nego našoj običnoj rajčici. Ime je dobila po plodu koji pomalo podsjeća na malu rajčicu, dok okus podsjeća na trešnju i voćku liči. 

 

Dodatak: I još jedna mala zamka krije se u samom imenu. Liči rajčica često se zamijenjuje s ličijem (slika ispod), egzotičnim azijskim voćem koje raste na velikom zimzelenom stablu. Ali osim dijela imena, ove dvije biljke nemaju nikakve botaničke veze. Liči je Litchi chinensis iz porodice sapindovki, dok je naš bodljikavi ljepotan Solanum sisymbriifolium, pripadnik porodice pomoćnica, u kojoj su mu rođaci rajčica, patlidžan, paprika i krumpir. Dakle, liči rajčica nije ni liči ni prava rajčica – samo je dobila ime koje nas je odlučilo malo zbuniti.

 

Litchi chinensis

Liči je bodljikav. I to ne onako malo, tek da se može reći da ima karakter. Naoružan je do zuba. Bodlje se nalaze na stabljikama, granama, listovima, pa čak i na zelenoj ovojnici koja štiti plod. Zato ga nazivaju i kaktus rajčica. 

Srećom, sam zreli plod nema bodlje. On se nalazi unutar bodljikave čaške koja se otvara kako plod sazrijeva, a kada dostigne fiziološku zrelost, iz nje proviri sjajna crvena boba i lako se odvaja od čaške. Izgleda kao da je biljka cijelo vrijeme skrivala nešto sasvim nježno i slatko iza prilično ozbiljne zaštite.

Upravo ta bodljikavost daje ličiju još jednu zanimljivu mogućnost. U nekim krajevima koristi se kao prirodna zaštitna ograda jer oštre bodlje nisu baš nešto kroz što bi životinje i ljudi rado prolazili. 

Može narasti u velik veliki grm, gotovo dva metra visok, pa ga je potrebno vezati. Ne skidaju se zaperci kao kod rajčice, pa se biljka lijepo razgrana i daje mnoštvo plodova. Nije samooprašiv i potrebno je posaditi u grupi barem 4 do 6 biljaka.

liči u mom vrtu, na gredici s kukuruzom

Sazrijevanje kreće u kolovozu, a plodove je moguće brati sve do prosinca jer liči je prilično otporan na hladnoću i može podnijeti lagani mraz, pa tako produžuje sezonu berbe upravo onda kada većina ljetnog povrća polako završava svoju priču. Posebno se ove sezone pokazao odličan u toleranciji na visoke temperature i sušu. Nije odbacivao cvjetove kao rajčice niti je uvrtao lišće uslijed suše. Biljka koja je razvila sposobnost podnošenja hidrotermalnog stresa možda je upravo tip biljke o kojem ćemo u budućnosti sve više razmišljati.

Plodovi ličija su posebna priča. Zreli su crveni, veličine otprilike male trešnje, a meso je žućkasto i sočno. Vrlo su ukusni i najviše ih uspoređujemo s trešnjama.

Mogu se jesti svježi, a koriste se i za kuhanje, marmelade i razne druge pripravke. Kada su zreli, plodovi se lako odvajaju od biljke – i to je jedan od znakova da su spremni za jelo.

Liči je zanimljiv i zbog svoje uloge u vrtu.

Biljka se koristi kao mamac za cistolike nematode koje napadaju krumpir, odnosno može poslužiti kao tzv. trap crop – biljka koja privlači štetnika i na taj način može pomoći u smanjenju njegove populacije u tlu. 

izvor: horticulturejournal.usamv.ro

U jednom znanstvenom radu iz 2024. g. navodi se da je liči "potencijalna ekološka alternativa u zaštiti od zemljišnih patogena". Istraživači navode da se ova vrsta može koristiti kao podloga za cijepljenje obične rajčice i da je moguća međuvrsna hibridizacija s nekim drugim vrstama roda Solanum, uključujući patlidžan.

izvor: horticulturejournal.usamv.ro

Dakle, nije samo „čudna biljka s jestivim bobicama“, već i zanimljiv genetski resurs. Također je otporan na plamenjaču i pepelnicu, a nisam primijetila da ga i bilo šta drugo ometa u rastu.

Cvijet mu može biti, bijel, kremast ili blijedoplav. Prema nekim izvorima navodno boja ovisi o temperaturi zraka, ali ja to nisam primijetila jer svake sezone imam biljke koje rastu jedna uz drugu, a boje cvijeta su im različite.

 

Odličan je kao pomoć kada u vrtu imate stjenice i krumpirove zlatice. One jako vole liči, a ne mogu mu nanijeti veću štetu. Pošto će se radije zadržavati na ličiju nego na krumpiru, potrebno je samo da ih redovito s njega skupljate i tako im smanjujete broj. Samo je važno da liči ne raste uz krumpir i patliđan, nego malo dalje od njih, kako bi privukao zlatice na sebe, a ne na njih.

stjenica "smrdljivi martin"
na nezrelom plodu ličija

Ličiju trebaju uvjeti slični kao i rajčici. Raste snažno i razgranato, pa mu je potpora dobrodošla. Moram priznati da kod mene potpora nikad nije bila potrebna jer su biljke svake sezone vrlo čvrstih grana, ali nikada nisu bile više od 160 cm, mada svi izvori navode da mogu potegnuti i do 2 metra. 

Sorte ličija se međusobno razlikuju po veličini i obliku plodova. 

izvor: internet

 

Sjeme se još uvijek ne može nabaviti kod nas u poljoapotekama i vrtnim centrima već na inozemnim stranicama koje oglašavaju prodaju sjemenja. Evo par primjera kako izgledaju paketići sa sjemenjem od različitih ponuđača:

 

 

I još jedna slika od jutros iz mog vrta, jer cvijet ličija je jako fotogeničan.

Na samom dnu imate ikonice i klikom na njih možete ovaj članak podijeliti na facebooku, instagramu, twiteru ili poslati nekome putem e-maila. 

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 95

Ljuta papričica "Dallas" koju sam kupila u jednom supermarketu na Krku kad sam bila prošli mjesec kratko na odmoru. Desetak biljaka se prodavalo među začinskim biljkama. Obično tu budu peršin, celer, menta, bosiljak itd. ali rijetko kad se nađe neka papričica, pa sam ju kupila, a još više jer mi u apartmanu jako nedostaju biljke i vrt. Uvijek uberem i jednu malu grančicu ružmarina ili lovora na povratku s plaže, pa stavim u čašu kako bih imala uz sebe nešto "zeleno". Svaki put pokušam usput zakorijeniti tu sadnicu, ali bezuspješno.

 

Gorka dinja ovih dana dozrijeva svoje brojne plodove i baš je lijep prizor kada njeni živo obojeni plodovi vise poput lampiona na vriježama, a još je ljepše kada se sama raspukne i otvori pogledu svoju koraljno crvenu unutrašnjost. Ako ne budem brza i ne uberem plodove na vrijeme,  sjemenke ispadnu, pa ih kasnije moram tražiti u malču od sijena.

Sezona je godišnjih odmora. Neki ljudi svoje slobodne dane provode na ručniku uz more, s knjigom u ruci, a mi vrtlari  svoje omiljene trenutke odmora provodimo uz naše najdraže "more" - uz naš vrt, u  hladu voćke ili pod nekom sjenicom... tu je najljepše mjesto za čašu hladnog pića i omiljeno štivo.

Tome u prilog donosim jedan mali djelić serijala, kod nas prevedenog naziva "Zvonki cedar ruski", a u izvorniku „Звенящие кедры России” (Zvenjaščije kedry Rossii), autora Vladimira Megrea. Ako već niste čitali ovaj zanimljivi serijal koji spaja duhovnost, ekologiju i povratak prirodi, možda ćete ga nakon ovog potražiti u knjižarama ili posuditi u knjižnicama. 

"...HEKTAR ZEMLJE - DIO PLANETA ZEMLJA

Znaju mi reći zašto se stalno brinem о hektaru zemlje kad ima i važnijih stvari. Premda mislim da u našemu životu danas nema ničega važnijega od toga da zemlja procvjeta kao u prvobitno doba. Govorim upravo о hektaru zemlje, jer je iza njega nešto neiz­mjerno značajnije. Nemam uvijek dosta pameti, niti mogućnosti spoznati, a možda nemam ni dosta temperamenta da bih to mogao objasniti, no katkada u tome barem malo uspijevam pa ljudi mogu shvatiti, što je već pobjeda. 

Evo, bilo je to 2003. godine u Švicarskoj, u Zurichu. Bio je to međunarodni forum. Pozvali su me organizatori i dali mi vrijeme za nastup. Počeo sam govoriti о ideji što se rodila u Rusiji, no to baš nije bilo prihvaćeno u dvorani. Uslijedilo je pitanje iz dvorane: - Kako povezujete hektar zemlje s duhovnim ostvarenjem čovje­ka? Možda je problem obrade zemlje važan u Rusiji, no u Europi su ta pitanja davno riješena. Mi smo se tu okupili da porazgovaramo о duhovnosti.

Odgovorio sam pomalo uznemiren: - Govorim о hektaru zemlje, о stvaranju na njemu imanja na rodnoj zemlji. Za nekoga će to biti primitivno. Trebalo bi progovoriti о velikoj znanosti, о duhovnosti, jer je to tema uglednoga europsko­ ga foruma. Znam iz razgovora s organizatorima da su sada u ovoj dvorani poznati europski pedagozi inovatori, filozofi i pisci, koji pišu о duhovnosti. Tu su također i drugi ne manje značajni ljudi, koji razmišljaju о duhovnosti. Upravo stoga jer sam toga svjestan, govorim о hektaru zemlje. Gospodo, uvjeren sam da se pojmovi kao što su ljubav, duhov­ nost, obvezatno trebaju materijalno očitovati. Hektar zemlje, što ga imam u vidu, о kojemu govori Anastazija, nije samo hektar zemlje. To je prostranstvo putem kojega ćete biti povezani sa Svemirom. Na to će prostranstvo, a znači i na vas samih, reagirati svi planeti u Svemiru. Oni će biti vašim prijateljima, pomoćnicima i sustvarateljima. Pogledajte što će se dogoditi prema prirodnim zakonima: cvijet kamilice, najobičniji cvijet, tijesno je povezan sa Svemirom, planeti­ ma i Suncem. Kad izađe sunce, cvijet će otvoriti svoje latice, a kad zađe, zatvorit će ih. Sunce i cvijet predstavljaju harmoničnu cjelinu. Ne mogu ih razjediniti ni trilijuni kilometara i svjetlosne godine. Oni su zajedno - veliko Sunce i mali zemaljski cvijet. Oni znaju da jedino zajedno tvore veliku harmoniju Svemira. Svaka vlat trave na Zemlji ne reagira samo na Sunce. Ona reagi­ra i na druge planete, na čovjeka, energiju njegovih osjećaja.

Znanstvenici su proveli pokus. Na sobnu su biljku priključili predajnik. Strelice su uređaja zabilježile sitne energetske impulse što su se širili od cvijeta. U sobu je redom ušlo nekoliko ljudi. Jedan je prošao mimo cvijeta. Drugi je prišao i zalio cvijet. Treći je ušao i otki­nuo listić. Uređaj je zabilježio da je biljka pokazala znakove nemira, a strelica se na uređaju pomaknula kad je ušao čovjek koji je otkinuo listić. Često možemo promatrati i takvu pojavu da cvijet uvene kad domaćin otputuje. Drugim riječima, mi znamo da biljke reagiraju na čovjeka. One čovjeka mogu voljeti, a mogu ga i ne voljeti. To znači da će svojim planetima prenositi stanje ljubavi odnosno stanje neljubavi. 

A sad zamislite da imate neko prostranstvo - hektar zemlje. Ne samo hektar zemlje na kojemu je posađen krumpir za prodaju nego hektar zemlje na kojemu ste, na određenome stupnju svijesti i duhov­nosti, počeli stvarati. Vi imate svoje područje, na kojemu je mnoštvo biljaka što ste ih sami posadili, koje nisu posadili najamni radnici. Svaka se biljka, svaka vlat trave odnosi prema vama s ljubavlju. Te su biljke živa bića i mogu sakupiti za vas sve najbolje energije Svemira. Mogu ih sakupiti i dati vam. Biljke se ne hrane samo energijom zemlje. Znate i sami da ima takvih biljaka koje mogu rasti i bez zemlje. 

U drevnome su Egiptu prije pet tisuća godina živjeli svećenici koji su stvorili mnogo religija. Ti su svećenici upravljali cijelim narodima. Oni su u to doba bili najbogatiji ljudi. U dvorskim su spremištima ispod zemlje oni čuvali kovčege sa zlatom i dragocjenos­tima. Oni su poznavali mnogo tajnih znanosti, a dolazio im je i faraon po savjet i novac. Ali svaki je faraon na visokome položaju imao svoj hektar zemlje na kojemu robovima nije dopuštao raditi. Ovi najbo­gatiji ljudi, koji su poznavali mnogo znanosti, znali su tajnu hektara zemlje. Na zidovima je drevnih egipatskih, svećeničkih hramova bilo napisano: "Ne jedi iz ruku svoga roba." To je jedan primjer. Uzmimo drugi primjer. U starome su Rimu senatori izdali naredbu prema kojoj su robu koji je znao raditi na zemlji dali zemlju. Njega se moglo prodati drugome vlasniku zajedno sa zemljom da se ne dopusti pristup došljaka koji bi mogao doći u dodir s biljkama na toj zemlji. 

Zašto su rimski senatori davali zemlju pojedinim robovi­ma? Zašto su im davali i novac da bi si tamo sagradili dom? Razlog je bio jedan jedini - da bi uzeli deset posto uroda, što su ga robovi s ljubavlju marljivo uzgojili i ispunili ga ljubavlju. Jedino se od takvih proizvoda može imati koristi. Egipatski su svećenici i senatori u starome Rimu znali koja je hrana korisna čovjeku. Proizvode kojima se danas hranimo ne bismo nikako trebali jesti jer je to mrtva hrana. Veoma je velika razlika između ploda što ste ga ubrali s grma i odmah pojeli i onoga što se prodaje u trgovini. Stvar nije samo u tome da proizvod više nije svjež. Takav proizvod nema energije i ne može hraniti dušu čovjeka. 

Neću govoriti о tome da je naš tehnokratski svijet stvorio takve biljne vrste koje su mutirale. Na taj način, dakle nemate li svoj hektar zemlje, nećete nigdje naći hranu dostojnu čovjeka. Možete uzeti novac i kupiti ponešto povrća. Ali trebate znati da to povrće nije izraslo za vas. To povrće nije uopće raslo za čovjeka. Ono je raslo radi novca. Ne postoji bolest koju ne bi moglo izliječiti prostranstvo Ljubavi, prostranstvo što ste ga svim srcem stvorili svojim rukama. Ljudi su djeca Božja. Biljni i životinjski svijet, zrak i okolno pros­transtvo također su Božja stvorenja. A sve to nije ništa drugo negoli ostvarenje duha Boga. Kad netko za sebe kaže da je visoko duhovan čovjek, neka onda pokaže ostvarenje svoje duhovnosti. 

Zamislite da vas sada odozgo promatra Bog. Bog promatra kako netko vozi tramvaj, netko od Njegove djece gradi kuće, a netko stoji u trgovini i trguje za tezgom. To je trgovac. Ali Bog nije stvorio takva zanimanja. To su zanimanja robova. Bog nije htio da njegova djeca budu robovi. Tako je On stvorio čudesan svijet i dao ga je Svojoj djeci. Dao ga je da ga ona uzmu i da se njime služe. Ali bi taj svijet ona prvo trebala shvatiti. Trebala bi shvatiti što je to Mjesec i kakva je to trava po imenu hajdučka trava. 

Što je to hektar zemlje? Je li to mjesto na kojemu čovjek treba raditi znojeći se? Ne! To je mjesto na kojemu čovjek ne bi uopće trebao raditi. To bi mu mjesto trebalo pomoći upravljati svijetom. Odgovorite mi tko će pružiti više zadovoljstva Bogu? Hoće li to biti vozač tramvaja ili onaj koji je makar i mali komad zemlje pretvorio u raj? Jasno da će to biti onaj drugi. Može li se današnjemu čovjeku otvoriti put u Svemir? Naučiti ga osvajati Mars, Mjesec? Nipošto! Jer će se tamo pojaviti oružje i prljavština i povest će se isti takvi ratovi kao i na Zemlji. Ali čovjek je ipak stvoren da bi mogao osvajati druge svjetove. To će se dogoditi samo onda kad čovjek shvati i osvoji Zemlju. 

Planeti se u Svemiru nipošto ne osvajaju tehničkim putem nego psihotelepatskim. Čovjek bi trebao spoznati u čemu se sastoji istinska ljepota Svemira. Vaš se grad Zurich smatra prelijepim. Mogli bismo tisuću puta reći da je on prelijep. Ali što je to točno u njemu lijepo? Istina, tu je veoma čisto, a naizgled ima i mnogo situiranih ljudi. Ali zar je lijepa zemlja ispod asfalta? Zar je lijepo da se samo gdjegdje mogu naći zele­ne oaze? Zar je lijepo da u središtu vašega grada umire veličanstveno drvo cedar? Ono se guši u čađi. Guši se od ispušnih plinova. 

Ne umire i ne guši se samo ovo drvo. Od tih plinova se guši i čovjek koji prolazi gradom. Trebali bismo shvatiti što smo napravili na toj zemlji. Bilo bi najbolje, najjednostavnije reći: Neka svatko od nas uzme neveliki komad zemlje, upotrijebi svu svoju pamet i duhovnost i stvori posve maleni, no stvarni raj. 

Tako ćemo pretvoriti mali komad Zemlje na velikome planetu u cvatući vrt, i materijalizirat ćemo našu duhovnost, kao što je to učinio i Bog. Učini li to milijun ljudi u raznim zemljama, tad će sva Zemlja postati cvatućim vrtom, i neće biti ratova, jer će se milijuni ljudi baviti velikim stvaranjem..."

Zvonki cedar ruski VIII/I - Nova civilizacija

 

HVALA NA ČITANJU!  

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 94 - Cinije, kraljice ljetnih vrućina

 

Dok ovih dana mnoge biljke klonu već oko podneva, one se ponašaju kao da je tek sada došlo njihovo vrijeme. Što je sunce jače, a dan topliji, one izgledaju ljepše. Ne smeta im sparina, ne bune se zbog visokih temperatura, a iz dana u dan otvaraju nove cvjetove.

 

 

Često ih doživljavamo kao starinsko cvijeće iz bakinih vrtova, a to nije bez razloga, jer su zapravo su među najizdržljivijim jednogodišnjim cvjetnicama koje možemo uzgajati.

Njihova velika prednost nije samo ljepota, nego i skromnost.

 

Kada se dobro ukorijene, podnose sušu mnogo bolje od većine ljetnica. Naravno, ni one ne mogu bez vode tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja, ali neće odmah klonuti ako preskočimo jedno ili dva zalijevanja.

 

Dubok korijen omogućuje im da bolje iskoriste vlagu iz tla pa ostaju svježe i onda kada mnoge druge biljke izgledaju umorno.

 

To, naravno, ne znači da ih treba namjerno držati bez vode. Svaka će biljka ljepše rasti ako ima dovoljno vlage. Međutim, cinije ne traže svakodnevno trčanje s kantom ili crijevom. Ako je tlo prekriveno malčem koji zadržava vlagu, često će im biti dovoljno tek povremeno obilnije zalijevanje.

Cinije imaju još jednu osobinu zbog koje ih volim. Cvatu gotovo bez prestanka.

 

Dok redovito uklanjamo ocvale cvjetove, biljka neprestano stvara nove pupove pa cvatnja traje sve do prvih jesenskih mrazeva. Čak i kada ljeto postane teško i sparno, vrt ostaje pun boja.

Osim toga, među najboljim su cvjetnicama za rezanje.

 

Što ih više režemo za vazu, to se više granaju i stvaraju nove cvjetove. Malo je biljaka koje su toliko darežljive.

Još jedna njihova vrijednost često ostane neprimijećena.

 

Osobito su važne u biološkom povrtnjaku jer  privlače pčele, bumbare, leptire i druge korisne kukce pa u vrt unose život čak i tijekom najtoplijeg dijela ljeta, kada mnoge druge cvjetnice završavaju svoju sezonu. Još važnije je da 

podižu imunitet biljaka u svojoj okolini i štite ih od gljivičnih poremećaja.

 

U vrijeme kada vladaju visoke temperature, one nam poručuju da se i u najvećoj ljetnoj žegi može cvjetati punim sjajem. Postoje i niske cinije, one tvore vrlo simpatične male grmove.

 

Na slikama su neke od mojih cinija kroz sezonu, ali njih ima još u mnogo drugih boja i oblika koji oduzimaju dah.

 

U svakoj poljoapoteci se lako može naći sjeme, većinom mix raznih boja. Tijekom cvatnje možete skupljati sjeme skroz do mraza i tako imati svoju banku sjemena tih divnih šarenih cvjetnica.

 

sjeme cinije (izvor:gardentime-hr.)

 

 

 

 

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/

HVALA NA ČITANJU! 

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 93 - Ljetni krastavci i još puno recepata za zimnicu

LAKTOFERMENTIRANI KRASTAVCI  

(sunčani, ljetni krastavci)

U ovu svrhu pustim kornišone da se malo više udebljaju kako bi bili mesnatiji i sočniji (slika gore). 

 

Laktofermentirani krastavci nisu samo način konzerviranja hrane, nego i proizvod živog prirodnog procesa. Tijekom fermentacije razvijaju se bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu i druge korisne spojeve, zbog čega su takvi krastavci lakše probavljivi i imaju bogatiji, složeniji okus od onih ukiseljenih octom. Fermentacija također povećava bioraspoloživost pojedinih hranjivih tvari, zadržava korisne bakterije koje pozitivno djeluju na crijevnu floru. Za razliku od octa, koji hranu konzervira dodavanjem kiseline izvana, kod laktofermentacije sama priroda obavlja posao konzerviranja.

Postupak: 

Krastavce dobro oprati u hladnoj vodi, prerezati križno po dužini, ali ne do kraja. Poslagati ih tijesno u staklenku od 2,5 litre, koliko god stane, ali tako da budu 3 cm niže od ruba staklenke. 

Dodati dvije žlice soli, žličicu papra u zrnu, koricu kruha (polovicu od jedne šnite), desetak zelenih zrna grožđa ako imate, listove/cvjetove/sjemenke kopra ili par listova lovora, (nije dobro staviti oba začina jer se sudaraju njihove jake arome). 

Uliti hladnu vodu do vrha, pokriti tanjurićem da kukci ne bi ulazili (ne zatvarati poklopcem!) i staviti van, na neko osunčano mjesto. Krastavci ne smiju viriti izvan tekućine pa je dobro pritisnuti ih nečim (ja napravim križ od štapića za ražnjiće). Staklenka mora stajati na nekoj tacni ili u posudi jer će višak tekućine tijekom fermentacije prelaziti preko ruba staklenke.

Noću, kada temperatura pada, može se staklenku unijeti na sobnu temperaturu, ali nije nužno.

Proces ide ovako: Najprije će se sadržaj zamutiti, na vrhu se stvori pjena, ali to je normalan proces fermentacije, a nakon toga će se razbistriti, a krastavci postanu svjetlozelene boje. Proces traje dva do tri dana, ovisno o temperaturi. Na kraju fermentacije se na dnu stvori bijeli talog. Tada treba probati krastavce i ako su dovoljno kiseli, spreme se u hladnjak dok se ne potroše, a tko voli kiselije, neka ih ostavi još koji dan na suncu. Kad se kaže na suncu, misli se na toplom mjestu, jer kada traje toplinski val, temperatura u staklenci može doseći i 50 stupnjeva, pa je tada bolje staklenku držati u hladu. Ovako spremljeni krastavci mogu se mjesecima čuvati u hladnjaku, a na taj način se može fermentirati bilo koje povrće.

Pošto je tema ovog kutka zimnica, nadam se da će vam biti interesantne i korisne ove dvije stare zbirke recepata u izdanju nekadašnje ženske revije "Svijet". Možete ih čitati ili preuzeti na linkovima ispod slika.

Također sam stavila link  na 11 videa kanala Trag Biljke gdje možete vidjeti Biljanin način spravljanja zimnice. 

🠊ZIMNICA "Svijet" 1973. g.

🠊 ZIMNICA "Svijet" 1976. g.

YouTube kanal Trag Biljke 

i 11 videa s temom zimnice:

🠊ZIMNICA - Trag Biljke

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 92 - Knjiga Gertrud Franck "Gesunder Garten durch Mischkultur"

Gertrud Franck je bila iskusna vrtlarica koja je početkom 20. stoljeća razvila i popularizirala jedinstvenu metodu međuusjeva u redovima, koju mnogi vrtlari i danas koriste u svojim vrtovima. Također je bila velika zagovarateljica bioloških principa vrtlarenja. Živjela je od 1905. do 1996. g. i obrađivala je svoj vrt od jednog hektara u Hohenloheu u Njemačkoj. Nakon 30 godina prakticiranja i istraživanja, napisala je knjigu "Gesunder Garten durch Mischkultur". 

Autorica razlikuje tri sustava:

1.Tradicionalni vrt – kemija, mineralna gnojiva, monokulture.

2. Biološki vrt – bez kemije, ali se i dalje kopa, gnoji, uzgaja u klasičnim gredicama.

3. Njezin sustav mješovitih kultura – korak dalje od tadašnjeg biovrtlarstva.

Početkom 1970-ih i 1980-ih pojam "biološko vrtlarstvo" uglavnom je značio samo:

- bez pesticida,

- bez mineralnih gnojiva,

- organska gnojiva,

- ali i dalje kopanje, odvojene gredice, jedna kultura po gredici.

Gertrud Franck kaže: to nije dovoljno.


Ona uvodi još nekoliko načela:

- međusobno korisno susjedstvo biljaka,

- jedan red jedne vrste pa jedan red druge,

- tlo uvijek pokriveno živim biljkama ili kompostom,

- gotovo potpuna samodostatnost vrta,

- promatranje vrta kao jedinstvenog ekosustava.

 

Evo što Gertrud između ostalog piše u svojoj knjizi koju preporučujem kao obaveznu lektiru svakome tko želi vrtlariti po biološkim principima: 

Temeljne misli i osnovna pravila

Izraz „biološko vrtlarstvo” (biovrt) općenito je poznat, osobito među ljudima koji se bave poljoprivredom, vrtlarstvom i zdravom prehranom. Možda se ne koristi uvijek isti naziv, ali je pojam svakom čitatelju potpuno jasan.

Pod „biološkim” se u pravilu podrazumijeva sustav vrtlarenja koji ne koristi otrovne tvari, odnosno koji se protiv štetnika, uzročnika bolesti i korova bori bez otrova. Kako bi se izbjegla svaka vrsta opterećenja okoliša, ne koriste se ni mineralna gnojiva.

Biološko vrtlarstvo samo po sebi ne znači promjenu dosad uobičajenih načina obrade tla. To znači da se i dalje zadržavaju prekopavanje tla, unošenje različitih vrsta gnojiva te klasični uzgoj u gredicama. S time je u praksi povezana i gnojidba različitog intenziteta, prilagođena posebnim potrebama jedinstvenog usjeva koji se te godine uzgaja na pojedinoj gredici. Međutim, takav način gnojidbe može narušiti stalno i uravnoteženo funkcioniranje života u tlu.

Onaj tko se odluči za biološko vrtlarstvo ne koristi otrove, ali time još uvijek ne iskorištava sve mogućnosti koje pruža proizvodnja prirodne i potpuno vrijedne hrane.

Mi, vrtlari, u sve ugroženijem okolišu nalazimo se pred pitanjem: hoćemo li svoj vrt i dalje obrađivati na tradicionalan način, hoćemo li ga voditi kao klasičan biološki vrt ili ćemo ga preoblikovati u vrt mješovitih kultura, kakav je opisan u ovoj knjizi.

Vrt koji se njeguje postupcima koji čuvaju okoliš – bilo da je riječ o povrtnjaku ili voćnjaku – zahtijeva potpuno nov odnos prema njemu. Zato ćemo prije svega nastojati da naši vrtovi svojom raznolikom ljepotom odišu redom i skladom te da njihovo bogatstvo boja i mirisa postane izvor zdravlja i životne radosti.

Vrt, u skladu sa zakonima prirode, naseljava bogat životinjski svijet. U njemu svako živo biće postaje više ili manje korisno jer, poznavajući njegove životne potrebe, uzimamo ih u obzir. Čak nam i štetnici mogu biti od koristi jer njihov dolazak upozorava na naše propuste i pogreške u uzgoju.

Takav način vrtlarenja, koji teži biološkoj ravnoteži, potiče vrtlara na razmišljanje i postavlja pred njega nove zadatke. Velika odgovornost vlasnika vrtova odnosi se i na zaštitu voda te sprječavanje onečišćenja tla i zraka. Ovim načinom rada, primjerice, iskorištavamo gotovo sav prikladan otpad iz vrta, pa čak i iz kućanstva, tako da se materijali koji bi inače završili na otpadu korisno vraćaju u tlo.

Jedno od naših temeljnih načela jest da se protiv štetnika i uzročnika bolesti ne borimo kemijskim sredstvima. Oni su, poput pokazivača na osjetljivom instrumentu, znak mogućih pogrešaka u načinu uzgoja. Biljni i životinjski svijet vrta, zajedno sa svojom mikroflorom i mikrofaunom, sam održava unutarnju ravnotežu, pod uvjetom da mu to omogućimo. Pretjerana uporaba sredstava za zaštitu bilja značila bi rasipanje energije i nepotrebno opterećivanje okoliša.

Osim toga, vrtlar koji preventivnu zaštitu bilja provodi s biološkim načinom razmišljanja ne onečišćuje vode, a posebnim načinima uzgoja čak i štedi vodu te je zadržava u tlu.

Za vrt gotovo da i nije potrebno kupovati pomoćna sredstva. Samo rastom biljaka – dakle iskorištavanjem Sunčeve energije – stvaramo tlo u kojem djeluje aktivan mikrosvijet biljaka i životinja, osiguravajući životne uvjete višim biljkama.

Istodobno se uspostavlja zdrav kružni tok između tla i biljaka jer se sve što je izraslo u vrtu ponovno vraća u tlo. Time se tlo učinkovito gnoji, potiče zdrav rast biljaka, postižu se visoki prinosi i osigurava pouzdana berba u budućnosti.

Moramo, dakle, naučiti razmišljati o međusobnim povezanostima i steći razborito, promišljeno znanje.

Povrtnjak s mješovitom kulturom kroz godišnja doba

Primjer: priroda

Uzor ovom načinu vrtlarenja jest netaknuta, neiskvarena priroda. Ona je pravi udžbenik. Čemu nas priroda uči?

Ondje gdje u šumama, na poljima i livadama postoje bogate biljne zajednice, svaka je biljka u međusobnom odnosu s ostalima, a biljne zajednice povezane su i sa svojim okolišem. Pri tome se pojedini članovi tih zajednica ne mogu proizvoljno zamijeniti.

Biljni svijet čine brojne vrste i sorte kulturnih, ljekovitih i samoniklih biljaka. Istodobno, zajedno s manjim i većim životinjama koje žive na istom prostoru, tvori jedinstvenu cjelinu. Njihovi izlučevine i tijela koja se nakon uginuća razgrađuju obogaćuju život u tlu i služe kao hranjive tvari za biljke.

Ondje gdje su u prirodi ispunjeni uvjeti za život biljaka, nigdje ne nailazimo na monokulturu, niti nalazimo golo tlo koje nije obraslo ili prekriveno biljkama. Istodobno nam priroda razgradnju organskih tvari pokazuje kroz truljenje i raspadanje biljnih i životinjskih ostataka, omogućujući da ih druga živa bića ponovno ugrade u vlastiti organizam.

Sažimanjem tih opažanja nastao je novi način uzgoja. Sve procese koji se u prirodi jasno mogu uočiti prenijeli smo u vrt, prilagodili ih vrtnim uvjetima i oblikovali u jednostavne, praktične upute.

Prvi poticaj za razvoj biološkog sustava vrtlarenja nekoć su dali problemi prehrane ljudi i životinja. Procjenjivanje naših opažanja i dugogodišnji pokusi doveli su do načina uzgoja koji se lako može primijeniti u svakom vrtu.

Biljke smo odabrali tako da susjedstvo partnerskih biljaka djeluje povoljno, a da se njihovi štetnici i uzročnici bolesti međusobno odbijaju.

Danas glavno pitanje više nije: kojim sredstvom za zaštitu bilja suzbiti ovoga ili onoga štetnika? Čime liječiti određenu bolest? U našem sustavu mješovite kulture pitanje glasi: 

*uz koje se susjede pojedina biljka najbolje osjeća?

* Kojim joj susjednim biljkama možemo pomoći da se zaštiti od štetnika i odbije uzročnike bolesti? Zato susjedne biljke moramo birati pažljivo. Dobre kombinacije primjenjujmo, a loše izbjegavajmo!

Praksa uzgoja u naizmjeničnim redovima

Predstavit ćemo biljne zajednice koje su se pokazale korisnima, uzimajući u obzir brojčani omjer pojedinih biljnih vrsta, njihov način rasta i najvažnije značajke njihove dinamike razvoja.

Ovako oblikovana mješovita kultura ujedno predstavlja iznimno jednostavan, gotovo beznaporan i besplatan način zaštite bilja.

Ovim sustavom omogućuje se stvaranje mješovitih biljnih kultura. Svjesno napuštamo monokulturu na gredicama i prelazimo na uzgoj u pojedinačnim redovima, pri kojem se preporučene biljke sade na odgovarajućem razmaku. Koliko je važan njihov međusobni utjecaj iznad površine tla – koji možda opažamo preko mirisa – toliko su važni i nama nevidljivi odnosi u zoni korijena.

Te međusobne utjecaje mogu uzrokovati tvari koje izlučuje korijenje, ali i činjenica da svaka biljna vrsta koristi drukčiju skupinu hranjivih tvari iz tla, pa se ono ne iscrpljuje jednostrano. Važnu ulogu imaju i bakterije svojstvene pojedinim vrstama biljaka, koje iskorištavaju biljne ostatke vidljive ili nevidljive u tlu. U ovdje opisanom sustavu uzgoja u pojedinačnim redovima, osim redoslijeda biljaka, uzima se u obzir i izmjena skupina mikroorganizama koje žive u tlu.

Vrt s mješovitom kulturom ne iskorištava samo posebno povoljan učinak dobrog susjedstva biljaka nego u velikoj mjeri uzima u obzir i njihove zahtjeve prema tlu. Time što u tlu ostaju različiti dijelovi korijenja, a na njegovoj površini i u njemu tijekom cijele godine ima dovoljno raspadajuće organske tvari i hranjiva, stvaraju se uvjeti za cjelogodišnju opskrbu vrta hranjivim tvarima i razvoj bujne vegetacije.

Što najprije moramo učiniti? Potrebno je ostaviti dovoljno široke razmake između redova kako bi se gola površina tla tijekom cijele godine mogla prekrivati kompostom. Sav materijal iz vrta, kao i organski dio kućanskog otpada, najprije služi kao malč, zatim sazrijeva u kompost, ugrađuje se u tlo i ponovno postaje vrijedan izvor hranjivih tvari.

Na taj način neprekidna opskrba biljaka hranjivima i njihova gnojidba znači da samim načinom uzgoja stvaramo i trajno održavamo sloj tla bogat humusom.

Čak i tijekom hladnih mjeseci uvijek imamo što brati. Neke biljke nastavljaju rasti, a neke vrste sjemena – koje će proklijati tek dolaskom proljeća – mogu se posijati već tada. Zato ćemo detaljan prikaz započeti proljetnim radovima...

---

Proljeće i rano ljeto

Što se zapravo događa u prvom proljeću kada nam je cilj uspostaviti vrt s mješovitom kulturom? U rano proljeće, ovisno o klimatskim prilikama i stanju tla, s radovima započinjemo u različito vrijeme, ali tek kada se po tlu može hodati, a da se cipele ne lijepe za blato. Nakon toga njegu tla nastavljamo tijekom cijele godine.

Međusjetva špinata

U proljeće cijeli vrt zasijemo špinatom u redovima razmaknutima **50 cm**, bez ostavljanja posebnih staza za hodanje. Čim sjeme nikne, međuredni prostor okopamo motikom kako bismo uništili eventualno niknule korove.

Ova rana sjetva špinata ima više namjena. Redovi špinata brzo stvaraju jasno vidljivu mrežu koja označava raspored za cijelu godinu. Na taj način u vrtu potpuno nestaju uobičajene staze između gredica.

Unatoč tome, i kod ovakvog načina uzgoja ostaje dovoljno prostora za kretanje po vrtu 

Dakle, najprije cijeli vrt zasijemo špinatom. Njegovo korijenje postupno ispreplete tlo, sprječavajući eroziju i stvaranje pokorice na površini. Razmak između redova od **50 cm** pokazao se najboljim, iako na manjim površinama može biti dovoljan i razmak od **40 cm**.

Nakon nicanja špinata između njegovih jasno vidljivih redova dobivamo prostor u koji ćemo tijekom godine sijati ili saditi glavne kulture. Odrasli špinat štiti mlade biljke i pruža im sjenu. Njegovo lišće čuva tlo od isušivanja, odbija pojedine štetnike, a kasnije predstavlja izvrstan materijal za površinski kompost kojim se tlo prekriva. Kada špinat kasnije podrežemo motikom, ostavljamo ga između redova kultura na mjestu gdje je rastao.

Korijenje špinata vrlo je nježno. Nakon nekoliko dana više ga gotovo i ne primjećujemo, ali ono i dalje djeluje u tlu. Zahvaljujući sadržaju saponina, sluzi i svojoj mekanoj lisnoj masi, špinat se vrlo brzo razgrađuje i predstavlja vrijedno organsko gnojivo. Odumrlo korijenje i odrezano lišće služe kao početna hrana mikroorganizmima koji, pod utjecajem sve viših temperatura, počinju intenzivno djelovati.

Nekadašnji redovi špinata sada postaju međuredni prostori, odnosno staze. Unutar tog sustava redova raspoređujemo pojedine biljne vrste prema njihovim prostornim potrebama, kao što je prikazano na shematskom crtežu na početku i na kraju knjige.

Pokrov nastao od lisne mase špinata – a time i pokrivanje svih neposijanih i nezasađenih površina tla – služi zasjenjivanju tla i zaštiti života u njemu.

Takav pokrov sprječava zbijanje tla uzrokovano hodanjem te ublažava štetne posljedice vremenskih ekstrema, poput jakog sunca ili iznenadnih pljuskova. Osim toga, povećava količinu hrane za gujavice i sva ostala vidljiva i nevidljiva bića koja žive u tlu.

Zapravo smo cijeli vrt, od početka do kraja, zasijali ili prekrili, čime smo ispunili prvi i najvažniji zahtjev uzgoja u mješovitoj kulturi.

Početnika će možda zbuniti to što nema gredica niti staza koje ih povezuju. No vrlo će brzo upravo na ovako zasađenim biljkama uočiti prednosti ove metode.

Budući da se biljke više ne uzgajaju na gredicama, još je uočljivije da nema rubnih biljaka kakve postoje u klasičnim gredicama. Sve biljke imaju jednake uvjete, njihovo se korijenje jednako širi ulijevo i udesno prema susjednim redovima, a opskrba hranjivim tvarima znatno je bolja.

U tradicionalnim vrtovima tlo na stazama tijekom godine postaje zbijeno, zbog čega više ne može osigurati optimalnu opskrbu hranjivim tvarima rubnim biljkama na gredicama. Takvo se tlo često ni sljedeće godine ne može bez poteškoća ponovno uključiti u uzgoj. Kada se sve to uzme u obzir, prednosti vrta s mješovitom kulturom oblikovanog prema našoj metodi postaju sasvim očite.

 

Plan sjetve

Prije nego što odredimo mjesto planiranih kultura, moramo utvrditi koliko prostora zahtijeva svaka pojedina vrsta, ovisno o tome radi li se o visokim, nižim ili poleglim biljkama (kao što je krastavac), kada ih treba vaditi te kada dozrijevaju.

Položaj pojedinih povrtnih kultura možemo označiti na crtežu ili papiru, ali to možemo učiniti i izravno u vrtu, tako da između redova špinata zabodemo oznake na mjestima predviđenima za pojedine vrste povrća.

Na crtežu su redovi označeni slovima.

izvor slike: www.berliner-zeitung

Red označen slovom A znači da su na njemu predviđene kulture kojima kao predusjevi mogu prethoditi samo biljke kratke vegetacije, jer glavna kultura zauzima to mjesto od sredine svibnja pa do kraja godine. Te ćemo A redove na oznakama obilježiti crvenom bojom. Crvena boja, dakle, označava glavne redove. Oni su uvijek međusobno udaljeni 2 metra.

U njih, primjerice, pripadaju rajčica, visoki grah, krastavac, kasni kupus, krumpir i tikvice. Te redove možemo, zajedno s pratećim ili partnerskim biljkama koje će biti opisane u nastavku, ponavljati onoliko puta koliko zahtijevaju potrebe kućanstva ili tržišta, ali uvijek u razmaku od 2 metra.

Točno na sredini između dva A reda nalazi se B red, koji ćemo na planu označiti zelenom bojom. Dobro je da kasnije i u vrtu njegove oznake budu zelene.

U B (zeleni) red planiramo biljke koje koriste prostor tijekom prve ili druge polovice vegetacijske sezone.

To mogu biti, primjerice, poriluk, luk za glavice, crni korijen, cvjetača, celer, niski grah, rani kupus, cikla, grašak i pastrnjak. Ovi redovi tijekom godine daju najmanje dvije berbe.

Između A i B redova, ponovno na razmaku od 50 cm, nalaze se C redovi, označeni plavom bojom. Oni se pojavljuju dvostruko češće od prethodnih.

Na njima uzgajamo povrće kratke vegetacije i manjeg rasta. Ono na tom mjestu ostaje kratko vrijeme, a zatim ustupa mjesto drugim, sličnim kulturama. Takve biljke vole blagu sjenu koju im pružaju razvijenije biljke iz susjednih A i B redova.

Upravo su to povrtne vrste koje su kućanstvu najpotrebnije. U tim se redovima kulture neprestano izmjenjuju. Nakon jedne rane sorte dolazi kasnija sorta druge povrtne vrste. Tako, primjerice, nakon rane mrkve može slijediti bilo koja kasna salata.

U tim C redovima tijekom godine izmjenjuju se dvije, a često i tri kulture.

Ovdje možemo uzgajati:

rane, srednje rane i kasne sorte mrkve,

lučicu,

glavatu i druge vrste salata,

endiviju,

korabicu,

komorač.

Jedina iznimka

Ako u crveno označeni glavni A red sadimo krastavce, tada C redove lijevo i desno, udaljene 50 cm, sadimo samo jednom, jer će kasnije puzajući krastavci zauzeti i taj prostor.

Velik broj ovih plavih redova s kulturama kratke vegetacije iznimno je važan u ovom sustavu, jer se upravo pomoću njih stvaraju različite kombinacije mješovite kulture.

Kao što smo već spomenuli, ponovno naglašavamo da biljke koje su vidljivo posađene u mješovitoj kulturi ne samo da uravnotežuju i međusobno pomažu jedna drugoj, nego istodobno stvaraju raznolike uvjete za razvoj bogatog i raznovrsnog mikrobiološkog svijeta.

U ovom sustavu uzgoja u pojedinačnim redovima nije potreban klasični plodored.

Na ovom mjestu treba posebno naglasiti da uspjeh ili neuspjeh vrta s mješovitom kulturom ovisi o tome pridržavamo li se rasporeda pojedinačnih redova. Tijekom godine oznake se ne smiju premještati. Biljke koje slijede jedna drugu ili rastu jedna uz drugu uvijek moraju biti posijane ili posađene u isti red.

Razlog tome postat će sasvim jasan kada kasnije objasnimo značenje površinskog kompostiranja.

U ovakvom vrtu prvi je preduvjet uspjeha red, a nakon toga sav daljnji rad postaje znatno jednostavniji i lakši.

...

...

...

...

Životinje u vrtu

Ako u vrtu susretnemo životinje, često ih, ne sasvim nepravedno, doživljavamo kao štetnike. To su lisne uši, mravi, puževi, pauci, voluharice, razne gusjenice, mokrice, stonoge, krtice i druge.

Vrtlar koji razmišlja u skladu s načelima biološkog uzgoja i nastoji izbjeći uporabu otrovnih tvari mora još pažljivije razmotriti koju će životinju smatrati korisnom, a koju štetnom, koju će ostaviti na životu, a koju neće, jer zna da u vrtu ne postoje samo štetnici nego i korisne vrste.

Ako slijedimo primjer prirode, ne bismo smjeli istrijebiti nijednu životinju. Svaka je životinja dio prirodnog kruženja, a svaka ima važnu ulogu koja proizlazi iz njezina načina života. Svaka životinja živi zahvaljujući nekoj drugoj, pa se svaka može smatrati korisnom jer održava ravnotežu i tako sprječava da neka druga životinja postane štetnik. U tim pojavama pažljiv vrtlar može prepoznati bitne i temeljne međusobne odnose.

U prethodnim poglavljima govorili smo o međudjelovanju biljke i biljke te biljke i tla. Zato je posebno zanimljivo i poučno svoja opažanja proširiti i na odnose između životinja, biljaka i tla.

Pojavu izrazito štetnih životinja u vrtu, poput grčica hrušta ili žičnjaka, treba smatrati izvanrednim i iznimnim stanjem. Njihovu pojavu treba tumačiti kao jasan znak zapuštenog i loše održavanog tla ili tla u kojem još nije uspostavljena prirodna ravnoteža. To se može primijetiti, primjerice, nakon preoravanja livade. Protiv takvih nedvojbenih štetnika treba djelovati ciljano. Kad se tlo ponovno dovede u red, oni se više neće pojavljivati.

Sve ostale životinje prepustimo velikim prirodnim procesima uspostavljanja ravnoteže pa ćemo vidjeti da se unutar jedne životne zajednice životinje međusobno drže pod nadzorom, tako da se više ne može govoriti o jednoznačnoj šteti.

Svaka životinja mora biti prisutna kako bi drugima služila kao hrana i posebno kako bi korisnim životinjama osigurala odgovarajući životni prostor.

Koje životinje žive u našem vrtu? Kakve zadaće obavljaju za tlo i naše biljke? Kada su korisne, a kada postaju štetnici?

Mikrofauna

Većina životinjskih vrsta koje žive u vrtu za nas je nevidljiva. One se nalaze u tlu, a njihovu prisutnost prepoznajemo po tome što tlo postaje sve bogatije humusom, ispunjenije životom, lakše za obradu i prije svega plodnije. Sve dok ih hranimo organskom tvari, razmnožavaju se u velikom broju i povećavaju količinu humusa.

Te nevidljive životinjice najvažniji su sastavni dio tla. Njihov se nedostatak odmah osjeti jer tlo tada gubi svoju životnost. Takvo je tlo teško obrađivati i teško ga je obnoviti.

Samo dodavanjem organskih gnojiva životinjskog podrijetla ili, ako je na raspolaganju biljni materijal, površinskim kompostiranjem, život u tlu postupno se ponovno obnavlja. Zato moramo nadoknaditi organske tvari koje u prirodi služe kao hrana manjim i većim životinjama koje žive u vrtnom tlu.

Pojedini pripadnici mikrofaune uzimaju iz mrtvih biljnih i životinjskih ostataka u tlu tvari potrebne za svoj metabolizam, otpadne tvari ostavljaju u vrtnom tlu, a nakon uginuća i njihova se tijela raspadaju te dodatno obogaćuju tlo.

Zajedno s tim mikroskopskim životinjama žive i sitni organizmi mikroflore, koji su jednako važni za život tla i stoga nezamjenjivi.

 

...

...

 

Gujavice (Lumbricidae). Gujavica, koja se već lako može vidjeti golim okom, poznata je po svom načinu života i velikoj koristi za vrt, ali živi samo u živom tlu bogatom hranjivim tvarima. U takvom tlu rahli zemlju tako da kroz nju mogu prodirati voda i zrak. Prije svega, upravo gujavice stvaraju uvjete za život mikroskopskih organizama u tlu: miješaju tlo i obogaćuju stijenke svojih hodnika hranjivim tvarima.

Gotovo da nije potrebno posebno naglašavati da umjetna gnojiva, kao soli, ozbiljno ugrožavaju gujavice. Tko želi svoj vrt preusmjeriti s dosadašnjeg načina uzgoja na biološko vrtlarenje, prije svega treba prestati koristiti umjetna gnojiva.

Krtica (Talpa europaea). Povremeno čovjek naiđe na krtičnjak, vidljiv i pomalo neugodan znak prisutnosti krtice. Češće se pojavljuje na neobrađenim površinama, primjerice na livadama, dok se u povrtnjaku javlja samo rijetko. Dobro se osjeća u travnatom, neprekopavanom tlu, kojem poboljšava prozračnost i strukturu. Zemlja iz krtičnjaka izvanredno je pogodna za sjetvu.

Da njezini humci nisu toliko neugodni, krticu bismo mogli smatrati korisnim mesožderom, jer lovi sve vrste miševa, pa čak i voluharice koje često koriste iste podzemne hodnike. Smanjuje i broj grčica hrušta, koje su se od sedamdesetih godina počele sve više razmnožavati. Krtica se također rado hrani žičnjacima i puževima.

Rovac (Gryllotalpa gryllotalpa). Među veće životinje ubraja se i rovac. Najčešće ga nalazimo u blizini biljaka koje venu. Ne pojavljuje se posvuda, ali je osobito čest u vinogradarskim područjima (i u Mađarskoj). Masovno se pojavljuje kada se zahtjevne biljke godinama uzgajaju u monokulturi i pritom obilno gnoje stajskim gnojem kako bi se povećali prinosi, zbog čega tlo gubi prirodnu ravnotežu.

Rovac jede gotovo sve: od grčica hrušta i žičnjaka do gusjenica, ali i korijenje i same biljke, zbog čega je vrlo omražen štetnik.

Njegovi prirodni neprijatelji su čvorci, kosovi i rovke. Sve tri vrste mogu živjeti i u našem vrtu. Neprijatelj mu je i krtica. I ovdje se ponovno vidi uska povezanost svega u prirodi: poboljšanjem ravnoteže tla mijenja se i izrazito štetan karakter rovca.

Puževi (Gastropoda). Puževi se u vrtu zapravo uvijek pojavljuju kao štetnici, osobito mali golaći. Oni gotovo neprimjetno mogu prouzročiti goleme štete... 

...Međutim, i puževi imaju svoju ulogu u biološkom kruženju. Neke vrste tjeraju pripadnike drugih vrsta. Njihove međusobne borbe često možemo promatrati na vrtnim stazama. Poznato je da je vrtni golać svežder, pa čak jede i slabe ili nerazvijene pripadnike vlastite vrste. Nazivaju ga i prirodnim čistačem. Različite vrste puževa sposobne su međusobno održavati ravnotežu.

Srećom, puževi ne oštećuju sve biljke. Prvenstveno napadaju one kojima je otpornost oslabjela. To su tek posađene biljke koje se još nisu ukorijenile ili stare biljke kojima je smanjen stanični tlak (turgor). Ne napadaju žareću koprivu, starije biljke krastavca ni boražinu. Nasuprot tome, vrlo rado jedu cinije (Zinnia elegans), višegodišnji kokotić i mnoge druge biljke.

Puževi uzrokuju mnogo neugodnosti, ali su ipak potrebni kao hrana drugim životinjama koje imaju važnu ulogu u prirodnom ritmu života. Hrane se njima neke poželjne vrtne ptice, poput čvoraka, zlatnih vuga i kosova, pa i na taj način puževi neizravno doprinose ravnoteži. Jedu ih i ježevi, vrane, krtice i krastače.

Ličinke krijesnica također uništavaju puževe jer u njihovo tijelo ubrizgavaju otrovni sekret. Jedan od njihovih najopasnijih neprijatelja je i zlatni trčak. Ti su kukci iznimno važni jer uništavaju ne samo kućice nego i golaće.

Ostaci tako uništenih puževa najčešće ostaju na mjestu gdje su stradali i gotovo neprimjetno postaju vrijedno dušično gnojivo, ili ih odnesu i probave ptice. I ovdje vrijedi isto pravilo: jedno živo biće živi zahvaljujući drugome.

Zlatni trčak (Carabus auronitens)

Jedan je od najuočljivijih kukaca u vrtu. Ne uništava samo puževe nego i velik broj ličinki kukaca. Hrani se čak i gusjenicama te je veliki neprijatelj šumskih štetnika. Zato ne bismo smjeli zgaziti nijednog, a i djeci treba objasniti koliko su te životinje korisne.

Uholaža (Forficula auricularia)

Uholaže se ponajprije hrane lisnim i štitastim ušima. Zbog toga su u voćnjaku iznimno korisne. Štetnicima postaju tek kada nema dovoljno životinjske hrane ili kada za vrijeme suše pate od žeđi. Tada počinju grickati i biljke.

U ovom, kao i u mnogim sličnim slučajevima, vrtlar ne može unaprijed utjecati na biološke procese jer oni ovise o vremenskim prilikama. Unatoč tome, moguće je da u jednom vrtu sve te životinje žive zajedno, a da pritom ne uzrokuju nikakvu štetu. Omjer pojedinih životinjskih vrsta prvenstveno određuju vremenske prilike prethodne godine ili prethodnih godina. Uzrok poremećaja koji se pojave najčešće treba tražiti upravo u tim ranijim godinama.

Sastav životinjske zajednice

Ako se zbog radikalne zaštite jedne godine lisne uši uopće ne pojave ili ih bude vrlo malo, tada se bubamare iz našeg primjera neće moći dovoljno hraniti niti razmnožavati. Zato možemo biti sigurni da će sljedeće godine lisnih uši biti vrlo mnogo.

Primjer bubamare odabran je zato što je svima poznata kao korisna životinja, osobito kao uništavač lisnih uši. Ukratko možemo reći: ako jedne godine ima mnogo štetnika, korisne životinje imaju dovoljno hrane pa će ih sljedeće godine biti mnogo više kao prirodnih neprijatelja tih štetnika. Bubamare tijekom noći unište velik dio lisnih uši, tako da biljke ostaju neoštećene.

Što bi se dogodilo kada bismo, kao što se nekada uobičajeno činilo, lisne uši uništili prskanjem, a zajedno s njima, sasvim sigurno, i bubamare?

Međusobna ovisnost

Recimo još nekoliko riječi o međusobnom djelovanju biljaka, životinja i tla. Sam naslov upućuje na to da moramo pokušati razmišljati povezano i uočiti da u vrtu – jednako kao i u prirodi – sva živa bića ovise jedna o drugima. Primijenjeno na vrt, to znači sljedeće.

1. Međudjelovanje biljaka

Biljkama su potrebne druge biljke te one kao partneri na različite načine djeluju jedna na drugu (vidi poglavlje o mješovitoj sadnji).

a) Kultiviranim biljkama potrebne su različite vrste ljekovitog i začinskog bilja kao pratnja – radi očuvanja zdravlja, poticanja rasta, stvaranja sjene i zaštite od štetnika i uzročnika bolesti.

b) Kultiviranim biljkama potrebne su i samonikle biljke kako bi od njih preuzele njihove posebne vrijednosti. Međutim, kada počnu smetati, treba ih ukloniti. Ta prateća flora nezamjenjiva je iz više razloga: svojim korijenjem prožima tlo, štiti njegovu površinu i pokazuje kakvoću tla.

2. Međudjelovanje biljaka i životinja

a) Životinjama u vrtu potrebne su biljke. Primjerice, pčelama služe kao izvor hrane i sirovina za proizvodnju meda.

b) Biljkama su potrebne životinje. Ostanimo opet na primjeru pčela. Da bi se iz cvjetova razvili plodovi, pčele i drugi kukci moraju ih prethodno oprašiti.

c) Ptice također trebaju biljke kao izvor hrane i mjesto za gniježđenje. One, ali i druge životinje, primjerice ose, za podizanje svojih mladih skupljaju hranu bogatu bjelančevinama. Naši mali vrtni pomagači pritom pojedu sitne kukce koji bi se inače pretjerano namnožili i postali štetnici.

d) Životinjama u vrtu potrebne su i druge životinje koje održavaju ravnotežu. Klasičan primjer za to je već opisani odnos između lisnih uši i bubamara. Pogledajmo samo izbojak ruže koji su bubamare očistile od lisnih uši. Na tom jasnom i svima poznatom primjeru lako možemo uočiti da su lisne uši hrana bubamari, ali istodobno i da upravo ta hrana omogućuje bubamari da opstane i regulira njihovu brojnost. Zato ćemo odsad i na lisne uši gledati „drugim očima“.

e) Životinjama su potrebne i samonikle biljke kako bi na njima gradile gnijezda, polagale jaja i podizale svoje mlade. Lijepi leptiri u našim ogoljenim vrtovima često više ne mogu pronaći koprivu ili druge samonikle biljke na kojima bi se njihove gusjenice razvijale. I bubamara treba koprivu kao mjesto na kojem će se zakukuljiti.

3. Međudjelovanje tla, biljaka i životinja

Tlo – temelj našeg vrtlarenja – može biti i ostati potpuno vrijedno samo ako je uključeno u lanac izgradnje i razgradnje organskih tvari. Razgrađene tvari moraju biti dostupne za izgradnju novih. Taj se proces odvija u površinskom kompostnom sloju tla uz sudjelovanje mikroskopskih biljnih i životinjskih organizama. Samo iz tog međudjelovanja izgradnje i razgradnje živih organizama može nastati tlo u kojem se razvijaju potpuno vrijedne biljke.

 

...

 

...  

Kombiniranje trajnica i grmova ruža

Nadamo se da je dosad rečeno pobudilo vaše zanimanje i da će vam pomoći pri sadnji biljaka tako da nijedna ne bude u monokulturi, nego da svaka ima lijepe i korisne susjede.

Ono što smo prikazali za povrtnjak s mješovitom kulturom može se primijeniti i ovdje. Njega tla i poticanje života u tlu i ovdje su preduvjet uspjeha.

Ako ruže ili trajnice s vremenom izgube svoju izvornu ljepotu ili počnu stradavati od štetnika, to znači da ih trebamo njegovati na drukčiji način. Posadimo ljekovito bilje! Prisjetimo se poglavlja „Uzgoj ljekovitog i začinskog bilja”. Ondje smo lukove, a posebno češnjak, predstavili kao prave ljekovite biljke. Počnimo i ovdje s češnjakom: još u jesen posadimo ga uz ruže i sve druge biljke koje ugrožavaju miševi.

Kadulja, majčina dušica, izop i lavanda, posađeni kao obrub ili među trajnicama, pouzdano odbijaju štetnike. Među tim biljkama nećemo pronaći ni lisne uši ni puževe, a iz blizine lavande odlaze čak i mravi.

Među ljekovite biljke koje možemo saditi među trajnicama ubrajaju se sljezovi, primjerice crni sljez (Alcea rosea var. atropurpurea), od čijih se cvjetova može pripremati čaj, zatim bijeli sljez (Althaea officinalis), monarda (Monarda didyma) i matičnjak (Melissa officinalis).

Carska kruna (Fritillaria imperialis) odbija miševe i voluharice. Privlači pčele i bumbare jer u njezinim cvjetovima nalaze hranu. Dobar je susjed ljiljanima (Madonin, kraljevski i tigrasti ljiljan), jer njezin snažan miris privlači ljiljanovu zlaticu (Lilioceris lilii). Odrasli kukci odlažu jaja na stabljike carske krune koje već počinju žutjeti. Tada zajedno sa stabljikama možemo ukloniti i uništiti jaja i kasnije ličinke.

Ako ne uzgajamo carsku krunu, ljiljane, koji obično cvatu nešto kasnije, možemo zaštititi jedino ručnim skupljanjem odraslih crvenih ili crvenkastožutih kukaca te njihovih prljavosivocrvenih ličinki. (Naravno, ni u tom slučaju ne koristimo kemijska sredstva.)

Ljiljani i carska kruna posađeni među ružama i trajnicama nisu samo lijepi nego i korisni. Ljiljani vole zasjenjeno tlo i uvijek najbolje uspijevaju u biljnoj zajednici. Ako ih sadimo kao solitere, ne razvijaju se zadovoljavajuće. Budući da se ove vrste međusobno nadopunjuju svojim zahtjevima prema tlu i okolišu, preporučuje se saditi ih jedne uz druge.

Naravno, među ljiljane možemo posaditi i češnjak. Podzemne dijelove ljiljana napadaju puževi i miševi, a češnjak odbija i jedne i druge.

Neven je također ljekovita biljka. Lako ga je sijati i jednostavan je za uzgoj. Njegov latinski naziv Calendula potječe od riječi calendae, koja označava prvi dan u mjesecu. Ako biljke, prema staroj praksi, jednom mjesečno prikratimo, tijekom cijele godine neprestano će se obnavljati i obilno cvasti.

Korijen nevena posebno je vrijedan jer odbija nematode. Zato je tijekom cijele godine važna prateća biljka ispod ruža i među trajnicama. Njegove ljekovite latice možemo brati i u ukrasnim gredicama.

Kao ljekovitu biljku možemo saditi ili sijati i kadificu (Tagetes). Njezino djelovanje protiv nematoda dobro je poznato. Međutim, za tu svrhu treba koristiti visoke sorte snažnog, karakterističnog mirisa. Nove oplemenjene sorte bez mirisa nisu prikladne.

Na mjestima gdje štetu čine voluharice i krtice izvrstan je zaštitnik mlječika krtičnjak (Euphorbia lathyris). (Prema nekim navodima odbija i rovce.) Mliječni sok koji istječe iz oštećenih biljnih tkiva sadrži tvari koje nadražuju ljudsku sluznicu, a mogu biti pogubne za krtice koje kopaju u zoni korijenja biljaka. Zato pri sadnji treba biti oprezan, a djeci ne dopustiti da se približavaju toj biljci.

U ukrasnom vrtu kamilica (Matricaria chamomilla) izvrstan je susjed svim trajnicama. Treba je saditi na suhim i sunčanim mjestima.

Dvogodišnja, odavno poznata ljekovita biljka divizma (Verbascum phlomoides) lijepo se uklapa među ruže i trajnice. Pčele je vrlo rado posjećuju pa je cijene i pčelari.

Boražina svojim korijenjem gusto prožima i rahli tlo. Njezini prekrasni plavi zvjezdasti cvjetovi sadrže vrijedne ljekovite tvari. Poput divizme, i ona je koristan susjed drugim biljkama.

Pogled na stare seoske i samostanske vrtove ili na raspored biljaka u suvremenim botaničkim vrtovima uvjerava nas da novo vrednovanje biljaka koje su se nekada smatrale samo ukrasnima nije tek prolazna moda.

U takvim su vrtovima oduvijek rasli lupina (Lupinus), naprstak (Digitalis), božur (Paeonia), jedić (Aconitum), oman (Inula), pasji jezik (Cynoglossum), goruća ljubav (Lychnis), noćna ljubica (Hesperis), zvjezdan (Aster), balzamski vratić (Chrysanthemum balsamita), perunika (Iris germanica), dnevni ljiljan (Hemerocallis), levkoj (Matthiola) i mnoge druge manje biljke.

Osim njih često su se uzgajali krizanteme (Chrysanthemum), višegodišnji kokotić (Delphinium), zvončići (Campanula), suncokret (Helianthus), bradarka (Heliotropium), mirisna ljubica (Viola odorata), srdašce (Dicentra spectabilis) te ljiljani, osobito bijeli ljiljan (Lilium candidum).

Sve su se te biljke sadile izmjenično, jedna uz drugu. Niže vrste obrubljivale su povrtnjak, dok su više bile posađene u širim gredicama uz rub vrta.

Među ružama su se uvijek nalazile stolistna ruža (Rosa centifolia), damaščanska ruža (Rosa damascena) i pustenasta ruža (Rosa tomentosa). U takvim vrtovima gotovo nikada nije nedostajao ni šimšir (Buxus sempervirens).

Ovu raznoliku biljnu zajednicu upotpunjavali su grmovi koji su služili u ljekovite svrhe, ponajprije bazga (Sambucus nigra), jorgovani, kozokrvine i lijeska.

Neke su se kombinacije pokazale posebno uspješnima. Primjerice, grozdasti zumbul (Muscari racemosum) i tulipani čine lijepu i korisnu zajednicu jer grozdasti zumbul odbija miševe koji rado jedu lukovice tulipana. Zbog toga tulipane ne treba saditi ispod ruža, budući da obje vrste napadaju isti glodavci. Mnogo je povoljnija kombinacija ruža i narcisa, jer narcisi gotovo i nemaju štetnika.

Ako uklanjamo gredicu sa začinskim biljem, trajnice poput gospine trave, odoljena, buhača i sličnih vrsta presadimo u postojeći ili novi ukrasni vrt.

Ljekovite biljke koje odbijaju štetnike možemo u ukrasnom vrtu koristiti jednako kao i u povrtnjaku. Isto vrijedi i za gnojidbu. Tako ukrasni vrt, koji često zadaje mnogo briga, postaje znatno jednostavniji za održavanje.

Za ukrasni vrt vrijedi sve što smo već napisali o djelovanju ljekovitog bilja protiv štetnika i uzročnika bolesti. Jednako tako ovdje primjenjujemo sve što smo rekli o samoniklom bilju i njegovoj uporabi. Biljni pripravci od ljekovitih i samoniklih biljaka svoju gnojidbenu, zaštitnu i ljekovitu vrijednost potvrđuju bogatom cvatnjom biljaka...

 

Ovo je sasvim mali dio prenesen iz knjige, toliko da vas zainteresira, a da vam ne otkrije najzanimljivije dijelove.

 

 

Ako vrtlarite po metodi Trag Biljke, ova knjiga bit će vam posebno zanimljiva jer ćete u njoj prepoznati mnoge temeljne principe koje već primjenjujete.

Nadam se da sam vas zainteresirala da ju pročitate cijelu, možda negdje u hladu svog vrta ili na ručniku uz more. Original je na njemačkom jeziku, a na internetu se može naići na cijeli prijevod na mađarskom, francuskom i engleskom jeziku. 

link za čitanje (na engleskom jeziku) :

 companion-planting-franck

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼