Nadin kutak 91 - Ljetne crtice iz svijeta vrtlarstva

Postoje puzajuće tikvice (s vriježama) i one koje rastu kao grmovi. Kako su nastale?

 

To nisu različite vrste, nego su uglavnom različiti oblici rasta iste vrste – Cucurbita pepo. Nastale su dugotrajnim procesom prirodnih promjena i ljudske selekcije.

Na slici je puzajuća tikvica koja trenutno raste u mom vrtu. Kraj nje rastu uskolisni trputac i kovrčavi sljez. Na toj gredici su još rajčice, blitva, celer, visoke mahune, kupus, suncokret i kadifica. Sviđa mi se takav oblik rasta jer plodovi na višim katovima nisu lako dostupni puževima, a sama biljka ne zauzima puno prostora na gredici i lako ju je uklopiti u neku veću gužvu. 

Izvorni oblici vrste Cucurbita pepo bili su uglavnom puzajući. Duga vriježa omogućavala je biljci da zauzme veću površinu, pronađe više svjetla, razvije korijenje na mjestima gdje vriježa dodiruje tlo, proizvede više plodova tijekom duljeg razdoblja.

Takav način rasta i danas imaju mnoge bundeve i neke sorte tikvica.

Kako su nastale grmolike tikvice?

Kod nekih biljaka spontano su se pojavile genetske mutacije koje su uzrokovale vrlo kratke internodije (razmake između listova), skraćenu glavnu stabljiku i zbijen, grmolik izgled.

Poljoprivrednici su primijetili da su takve biljke u nekim prilikama praktičnije od puzajućih oblika.

Zato su iz godine u godinu ostavljali sjeme upravo tih biljaka. Nakon mnogo generacija nastale su stabilne grmolike sorte kakve danas poznajemo.

Mogu li se križati?

Budući da pripadaju istoj vrsti (Cucurbita pepo), puzajuće i grmolike tikvice mogu se međusobno oprašiti. Ako sačuvamo sjeme s biljaka koje su se slobodno oprašivale, potomstvo može imati različite oblike rasta – neke biljke bit će grmolike, neke polupuzajuće, a neke sasvim puzajuće, ovisno o nasljeđivanju gena. Ova moja tikvica na slici možda neće biti toliko rodna kao kad bih ju pustila da puže po tlu, jer ovako nema mogućnost dodatnog ukorijenjivanja i svu hranu i vodu dobivati će iz samo jednog - glavnog korijena. Sve ima svojih prednosti i nedostataka. Zato, da me pitate koji je uzgojni oblik tikvica bolji, ne bih znala reći jer je svaki pogodan za određene situacije. 

 

Trenutno sam na odmoru, a tada uz jutarnju kavu volim pročitati što se događa u svijetu vrtlarstva. Tako sam preko newslettera jednog velikog rasadnika u Francuskoj saznala za ovu sortu tikvice i nabavila sjeme. 

 

KORIJEN SVJETLOSTI NASTOJI OPET BITI GLAVNI PRIZOR U VRTU

Primam desetak vrtlarskih  newslettera, povremeno pratim blogove i znanstvene novosti, pa evo kratkih crtica o tome što mi je ovih dana stiglo na e-mail adresu. Da razbijem tekstualnu monotoniju, ubacila sam slike koje su nastale u mom vrtu prošlog tjedna. 

 

 HELGOLANDSKI KUPUS, NA GREDICI SMJEŠTENOJ U HLADU JABUKE

Zanimljivo je koliko se u posljednjih nekoliko godina promijenio način razmišljanja. Više se ne govori samo o tome kako uzgojiti što veći urod ili imati najljepši cvjetnjak. Sve se češće postavlja pitanje kako vrt učiniti otpornijim, održivijim i korisnijim za prirodu.

 

Djetelina više nije neprijatelj

Ako ste prije dvadesetak godina rekli da namjerno sijete djetelinu u travnjak, mnogi bi pomislili da se šalite. Danas je situacija sasvim drugačija.

Sve više krajobraznih arhitekata preporučuje upravo mješovite travnjake u kojima raste i bijela djetelina. Ostaje zelena i tijekom sušnih razdoblja, sama veže dušik iz zraka pa obogaćuje tlo, a njezini cvjetovi važan su izvor hrane za pčele i druge oprašivače.

 

ŠLJIVE KOJE NIKAD NE RAZOČARAJU URODOM, NE TRAŽE PAŽNJU, A ODLIČNE SU ZA DŽEMOVE I KOMPOTE

U mnogim europskim gradovima više se ne kosi cijela površina parkova. Dijelovi travnjaka ostavljaju se nepokošenima kako bi u njima procvale samonikle biljke koje hrane pčele, bumbare i leptire. Takvi "otoci divljine" postali su uobičajen prizor u gradovima koji žele povećati bioraznolikost.

BALKONSKA SORTA RAJČICE "VENUS" U DRUŠTVU PELARGONIJE.

U ŽARDINJERI SU TRI RAJČICE.

 

Ukrasni vrtovi postaju mali ekosustavi

Još jedan trend posebno mi je privukao pozornost. Nekada se biljke biralo gotovo isključivo prema boji cvijeta ili obliku krošnje. Danas je sve važnije odgovoriti na jedno drugo pitanje – kome ta biljka koristi?

Privlači li pčele? Hrani li leptire? Daje li sjeme pticama? Pruža li zaklon korisnim kukcima?

Sve više vrtlara želi da njihov vrt ne bude samo lijep, nego i živ. To je zapravo velika promjena u razmišljanju.

PATIŠONI, KORNIŠONI I KRASTAVAC SALATAR, SAMO JEDAN ZBOG USPOREDBE, SASVIM S DESNA (KORNIŠONI SE MOGU PUSTITI DA NARASTU VEĆI I BITI ĆE PUNO UKUSNIJI OD PROSJEČNOG SALATARA, A PUNO BRŽE STVARAJU PLODOVE.)

"Neuredan" vrt postaje poželjan

S tim je povezan još jedan zanimljiv zaokret.

Sve više stručnjaka ne savjetuje da ne budemo pretjerano revnost da se ukloni svaki ocvali cvijet, pokosi svaki centimetar trave ili počupa baš svaku samoniklu biljku.

Suhe cvjetne glavice često skrivaju sjeme kojim se hrane ptice, a brojni korisni kukci upravo u njima pronalaze zaklon tijekom najvećih vrućina. Vrt ne mora uvijek izgledati kao naslovnica kataloga da bi bio zdrav.

 

CVJETNA GRANA RAJČICE WOOLLY KATE 

Povratak starih rješenja

Ponekad imam osjećaj da vrtlarstvo ne ide samo naprijed, nego se kreće u velikim krugovima.

Primjerice, posljednjih se godina ponovno otkriva navodnjavanje pomoću poroznih glinenih posuda koje se ukopaju uz biljke i polako otpuštaju vodu korijenu. Ta je metoda stara više od dvije tisuće godina, a danas se predstavlja kao jedno od najboljih rješenja za štednju vode.

Nije li zanimljivo kako se neka od najmodernijih rješenja pokažu zapravo najstarijima?

GORKA DINJA FORMIRA PRVE PLODOVE

Što se događa ispod naših nogu

Ako je prije desetak godina najveći hit bilo podizanje visokih gredica, danas sve više članaka govori o nečemu što se uopće ne vidi – životu u tlu.

Gliste, gljive, bakterije i bezbrojni drugi organizmi postali su glavne zvijezde suvremenog vrtlarstva. Sve više stručnjaka smatra da zdravo tlo vrijedi više od bilo kojeg umjetnog gnojiva jer upravo ono hrani biljku, zadržava vodu i čini vrt otpornijim.

Najveći vrt zapravo nije onaj koji vidimo iznad zemlje, nego onaj koji se skriva ispod nje.

BOGOMOLJKE SU  UOBIČAJENI STANOVNICI MOG VRTA I OSTATKA OKUĆNICE. One su jedini poznati kukci koji mogu okretati glavu za gotovo 180 stupnjeva. To im omogućuje da promatraju okolinu bez pomicanja tijela i tako ostanu neprimijećene plijenu i grabežljivcima.

Drveće ima prednost

Još jedna preporuka koja se sve češće ponavlja odnosi se na zalijevanje tijekom sušnih razdoblja.

Ako vode nema dovoljno za sve, stručnjaci savjetuju da prednost damo drveću. Travnjak će se nakon prve ozbiljnije kiše uglavnom oporaviti, dok stablu koje pretrpi dugotrajnu sušu mogu trebati godine da ponovno stekne snagu.

To je jednostavan savjet, ali mijenja način na koji promatramo vrt i prirodu.

 

ČVORCI PRELIJEĆU NAŠ VOĆNJAK I RADE DETALJAN GEODETSKI SNIMAK. BITI ĆE VESELO.

Još par brzopoteznih "jeste li znali?"

🐞Posljednjih godina sve se češće govori o "pravoj biljci na pravom mjestu" (Right Plant, Right Place). Umjesto da biljku pokušavamo prilagoditi uvjetima navodnjavanjem, gnojidbom i zaštitom, stručnjaci preporučuju odabrati onu kojoj takvi uvjeti prirodno odgovaraju. To znači manje posla za vrtlara, manju potrošnju vode i zdravije biljke.

🐞Nisu svi cvjetovi jednako vrijedni oprašivačima. Mnoge moderne sorte s dvostrukim ili gusto ispunjenim cvjetovima imaju vrlo malo peluda i nektara, pa pčelama i bumbarima ne predstavljaju gotovo nikakav izvor hrane. Zato stručnjaci sve češće preporučuju jednostavne, "obične" cvjetove.

🐞Jedan odrasli hrast tijekom vrućeg ljetnog dana može ispariti i više od 300 litara vode. Time ne hladi samo sebe, nego i zrak oko sebe, zbog čega je temperatura ispod njegove krošnje osjetno niža nego na otvorenom.

Sve novo već je jednom bilo staro

Mnoge stvari koje se danas predstavljaju kao novi trendovi naše su bake odavno poznavale.

Malčiranje, skupljanje kišnice, kompostiranje, sadnja biljaka koje dobro podnose sušu, ostavljanje dijela vrta prirodi… Sve su to danas primjeri održivog vrtlarstva, a nekada su bili sasvim uobičajena praksa.

Možda upravo zato vrtlarstvo nikada ne prestaje biti zanimljivo. Uvijek učimo nešto novo, ali pritom sve češće otkrivamo koliko su mudrosti starih vrtlara bile ispred svog vremena. Ono što smo zaboravili, sada ponovno otkrivamo.

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

NADIN KUTAK 90 - Ogrozd, zaboravljena voćka koja zaslužuje mjesto u svakom vrtu

Nekada je gotovo svaka okućnica imala barem jedan grm ogrozda. Danas ga rijetko viđamo u vrtovima, a na tržnicama se pojavljuje tek povremeno. Mnogi ga nikada nisu ni kušali, naročito mlađe generacije, iako je riječ o jednoj od najotpornijih, najzahvalnijih i najjednostavnijih voćnih vrsta za uzgoj.

 

U našem voćnjaku raste nekoliko grmova, pa vam ga preporučujem jer sam se i sama uvjerila koliko je jednostavan za uzgoj, dragocjen u prehrani, ukusan i lako iskoristiv u kuhinji. U ovom članku koristim slike naših ogrozda iz raznih sezona.

 Ako tražite voćku koja će vam uz malo truda svake godine vratiti obiljem plodova, ogrozd zaslužuje mjesto u vašem vrtu. Njegov latinski naziv je 

Ribes uva-crispa.

 

 

Meni najukusniji, križanac ribiza i ogrozda, bez trnja - "Jostaberry". Kombinacija slatkoće crnog ribiza, te otpornosti, krupnoće ploda i rodnosti ogrozda.

Voćka koja podnosi hladnoću

Jedna od najvećih prednosti ogrozda njegova je otpornost na niske temperature. Ova voćna vrsta bez problema podnosi jake zimske mrazeve i uspješno se uzgaja u hladnijim područjima Europe.

Iako cvate vrlo rano u proljeće, njegovi su cvjetovi razmjerno otporni na proljetne hladnoće. Zbog toga ogrozd često rodi i u godinama kada neke druge voćke, poput marelica ili bresaka, stradaju od kasnih mrazeva.

Ta otpornost čini ga odličnim izborom za kontinentalne vrtove, ali i za sve one koji žele pouzdanu voćku bez puno rizika.

Uspijeva i ondje gdje druge voćke ne uspijevaju

Ogrozd nije zahtjevna biljka. Najbolje raste na tlu koje zadržava vlagu, ali ne voli vodu oko korijena. Prilagodljiv je i uspješno raste u različitim vrtnim uvjetima.

Za razliku od mnogih voćaka koje traže puno sunca, ogrozd dobro podnosi djelomičnu sjenu. Može se posaditi uz ogradu, uz zid kuće ili na rub vrta gdje druge biljke možda ne bi dale dobar urod.

Jednostavan za održavanje

Ogrozd je zahvalna voćka za početnike. Ne traži složenu njegu niti posebno znanje o uzgoju.

Tijekom godine dovoljno je:

* zaliti ga u duljim sušnim razdobljima,

* dodati kompost ili organsko gnojivo,

* ukloniti stare, oštećene i preguste grane.

Rezidba ogrozda jednostavnija je od mnogih drugih voćnih vrsta. Cilj nije savršeno oblikovanje, nego održavanje prozračnog grma u kojem svjetlost i zrak mogu doprijeti do plodova.

Čak i vrtlar koji nema puno iskustva vrlo brzo može naučiti osnovno održavanje.

Dugovječan i pouzdan

Jednom posađen grm ogrozda može vas veseliti desetljećima. Dobro održavane biljke mogu redovito rađati 20 do 30 godina, a često i dulje.

Većina sorata je samooplodna, pa za plodove nije potrebno imati više biljaka. Jedan grm dovoljan je za lijepu kućnu berbu, no imajte u vidu da se sorta zelenih plodova preporučuje za kuhanje (džem, sok, kompot, kolači...) zbog većeg sadržaja pektina i izraženije kiselosti, a ostali su bolji za svježu potrošnju.

Osim toga, ogrozd dozrijeva rano – među prvim je voćem koje stiže početkom ljeta.

 

Plodovi u velikom rasponu boja

* svijetlozeleni,

* tamnozeleni,

* gotovo bijeli,

* žuti i zlatnožuti,

* ružičasti,

* crveni,

* tamnocrveni,

* ljubičastocrveni.

Svaka sorta ima svoj karakter: neke su osvježavajuće kisele, neke slatke i aromatične, a neke su idealne za kuhanje.

izvor: https://cultivar.guide/

Odličan za kuhinju

Ogrozd je posebno zanimljiv jer se koristi u različitim fazama zrelosti.

Mladi, zeleni plodovi imaju izraženiju kiselost i puno prirodnog pektina pa su odlični za:

* džemove,

* želee,

* kompote,

* pite,

* voćne umake.

Kako dozrijevaju, postaju mekši, slađi i aromatičniji. Potpuno zreli plodovi izvrsni su za svježu potrošnju, voćne salate, kolače ili zamrzavanje.

 

Stari britanski običaj – dvokratna berba ogrozda

Prvi se put plodovi beru dok su još mali, zeleni i čvrsti. Dio uroda uklanja se s grma, a ti nezreli plodovi koriste se za kuhanje. Zbog prirodnog pektina i kiselosti idealni su za džemove, želee i deserte. Sirovi se ne smiju jesti.

U svojoj knjizi "Grow your own fruit", autorica Carol Klein, poznata engleska stručnjakinja za hortikulturu piše: "...iskusni vrtlari razvili su zanimljiv način iskorištavanja istog grma za dobivanje dviju različitih berbi.

Najprije se uklanja veći dio mladih, zelenih plodova dok su još sitni i tvrdi. Takvi su plodovi izvrsni za kuhanje sa šećerom, često uz dodatak cvjetova bazge. Berba se može obaviti odjednom ili u nekoliko navrata tijekom jednog do dva tjedna.

Plodovi koji ostanu na grmu – obično oni najkrupniji i najbolje zaštićeni granama – nastavljaju dozrijevati. Budući da ih je manje, biljka svu svoju energiju usmjerava na preostale plodove umjesto da je raspoređuje na velik broj njih. Zahvaljujući tome oni postaju znatno krupniji, sočniji i bogatijeg okusa.

Kako sazrijevaju, preostali plodovi postupno nabubre, omekšaju, a pokožica im se ponekad čak i raspukne, oslobađajući slatki, mirisni sok nalik želeu. Iako bi zbog napuknute kožice bili diskvalificirani na natjecanjima za najveći ogrozd, upravo su tada najukusniji. Svježi plodovi namijenjeni za desert zadržavaju ugodnu osvježavajuću kiselost, ali razvijaju punu, bogatu aromu koja podsjeća na muškatno grožđe."

 

Jeste li znali?

* Postoje sorte s vrlo malo trnja, pa je berba jednostavnija nego kod starih sorata.

*Klasični zeleni ogrozd za kuhanje je kiselkast i pun pektina, idealan za pravljenje džema. Ako želite napraviti džem od crvenog desertnog ogrozda, morat ćete dodati malo limunovog soka.

  * U 19. stoljeću u Velikoj Britaniji održavala su se natjecanja u uzgoju najvećeg ogrozda. Pojedini iznimno krupni plodovi prelazili su težinu od 50 grama.

*Stranica američkog Centra za poljoprivredni marketing (https://www.agmrc.org/ )navodi:  

Postoje dvije vrste ogrozda: američki (Ribes hirtellum) i europski (Ribes uva-crispa). Plodovi američkih kultivara su manji, ali produktivniji od europskih kultivara. Europske sorte obično imaju veće plodove i kaže se da su ukusnije. Američki ogrozd porijeklom je iz  Sjedinjenih Država i Kanade, a Europski ogrozd porijeklom je iz Kavkaza i Sjeverne Afrike.

  

O ovom voću bi se moglo još puno pisati, naročito o ljekovitosti plodova,  listova i korijena. Ako se odlučite za uzgoj, svakako istražite sve njegove benefite i iskoristite puni potencijal te biljke. 

U vremenu kada sve više tražimo biljke koje su jednostavne za održavanje i prilagođene kućnim vrtovima, ogrozd zaslužuje svoj povratak. U gotovo svakom rasadniku se može naći ili naručiti s interneta, a cijena mu je prihvatljiva. Biljke su obično već posađene u malim kontejnerima (slike ispod) pa se mogu presaditi u voćnjak  čitavu godinu, tako da već sutra možete imati svoj ogrozd na okućnici. Također se lako razmnožava reznicama zabodenim u jesen na nekom zaštićenom mjestu.

Jedan mali grm može donijeti godine uživanja – i podsjetiti nas zašto su ga naši stari vrtlari toliko cijenili.

 

 

HVALA NA ČITANJU!!!

💖 

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 89 - Kako biljke podnose ljetnu vrućinu?

Visoke ljetne temperature predstavljaju ozbiljan izazov za biljke. Za razliku od životinja, one se ne mogu skloniti u hlad niti potražiti izvor vode. Ali to ne znači da se ne znaju nositi s takvim uvjetima. Budući da cijeli život provode na istom mjestu, tijekom milijuna godina razvile su niz prilagodbi koje im omogućuju preživljavanje razdoblja ekstremne vrućine i suše.

Nama se možda čini da je biljka potpuno bespomoćna. Ne može pobjeći od sunca niti se rashladiti u vodi. Međutim, unutar nje neprestano se odvijaju složeni procesi koji joj omogućuju da prepozna opasnost i na vrijeme reagira.

Korijen prvi uočava problem.

On nije samo organ koji upija vodu i hranjive tvari. To je svojevrsni upravljački centar biljke koji neprestano prati stanje tla. Kada osjeti da vode ponestaje ili da je tlo presuho, u njegovim se stanicama počinje stvarati biljni hormon apscizinska kiselina (ABA).

Taj hormon putuje provodnim žilama zajedno s vodom prema listovima. Kada stigne do njih, daje signal posebnim stanicama oko puči – sitnih otvora na površini lista kroz koje biljka izmjenjuje plinove i isparava vodu.

Puči se tada počinju zatvarati. Time biljka znatno smanjuje gubitak vode, ali istodobno prima manje ugljikova dioksida potrebnog za fotosintezu. Zbog toga usporava rast i razvoj, štedeći energiju dok nepovoljni uvjeti ne prođu.

Drugim riječima, biljka sama procjenjuje što joj je u tom trenutku važnije – nastaviti rasti ili sačuvati vodu. U razdoblju suše prednost daje preživljavanju.

Posljednjih godina otkriveno je da korijen ne šalje samo kemijske signale već da biljka vrlo brzo prenosi informacije i pomoću električnih impulsa, sličnih živčanim impulsima kod životinja, iako biljke nemaju živčani sustav.

To znači da biljka ima dva sustava komunikacije: 

kemijski, u kojem hormoni koordiniraju dugotrajnije odgovore, 

i električni, u kojem brzi impulsi upozoravaju druge dijelove biljke da se nešto dogodilo.

Biljka ne čeka da problem postane ozbiljan. Korijen prvi uočava promjene i šalje upozorenje ostatku biljke da prijeđe na svojevrsni "način štednje".

Nama takve reakcije često izgledaju zabrinjavajuće pa iz neznanja pokušavamo "popraviti" situaciju.

Venuće listova tijekom najtoplijeg dijela dana ne znači uvijek da biljci nedostaje vode. Čak i kada je tlo dovoljno vlažno, korijen ponekad ne uspijeva dovoljno brzo nadoknaditi količinu vode koju listovi gube isparavanjem. Biljka tada privremeno gubi čvrstoću tkiva, listovi klonu, a nakon što temperature padnu ponovno se usprave.

To nije znak propadanja nego obrambeni mehanizam kojim biljka smanjuje površinu izloženu jakom suncu.

Brojne biljne vrste razvile su i druge načine obrane od pregrijavanja. Voštani sloj na listovima smanjuje isparavanje, dlačice odbijaju dio Sunčevog zračenja, a uski ili duboko urezani listovi imaju manju površinu zagrijavanja. Neke biljke tijekom najtoplijeg dijela dana usporavaju gotovo sve životne procese, dok rast nastavljaju tek navečer ili noću.

 

Ljudi na velikoj vrućini mogu doživjeti sunčanicu ili toplinski udar. Biljke nemaju mozak, krvotok ni tjelesnu temperaturu pa sunčanicu ne mogu dobiti. Čovjek se od vrućine hladi znojenjem, a biljka transpiracijom.

Međutim, i biljka ima svoju granicu izdržljivosti.

Ako visoke temperature traju dugo, više nije dovoljno zatvoriti puči, usporiti fotosintezu ili uviti listove. Stanice se počinju oštećivati, bjelančevine gube svoju funkciju, membrane postaju propusnije, a listovi i plodovi mogu zadobiti sunčeve ožegotine.

Zanimljivo je da biljke proizvode posebne proteine toplinskog šoka (Heat Shock Proteins). Oni djeluju poput servisera stanica. Kada temperatura naglo poraste, pomažu drugim proteinima da zadrže svoju funkciju i popravljaju dio oštećenja nastalih zbog vrućine.

Zbog toga neke biljke prežive toplinski val gotovo bez posljedica, dok druge stradaju.

 

Toplinski stres ne utječe samo na izgled biljke nego i na njezinu sposobnost stvaranja plodova.

Pri temperaturama iznad približno 30 do 35 °C pelud mnogih povrtnih kultura postaje manje vitalan. Cvjetovi se slabije oplode ili potpuno otpadaju pa rajčice, paprike i grah često obilno cvatu, ali zametnu vrlo malo plodova.

Biljka tada privremeno odgađa ulaganje energije u razvoj plodova dok se ne vrate povoljniji uvjeti.

Ako plodove već ima, nastojat će ih zaštititi vlastitim lišćem. Zato tijekom velikih vrućina nije dobro pretjerivati s uklanjanjem listova. Oni nisu samo "višak zelene mase", nego prirodni suncobrani koji štite plodove od opeklina.

To posebno vrijedi za neke hibride uzgajane za plasteničku proizvodnju koji imaju manje lišća i na otvorenom zahtijevaju dodatnu zaštitu.

Kada biljci doista treba naša pomoć?

Ovdje dolazimo do možda najvažnijeg dijela cijele priče.

Biljkama pomoć najčešće treba tek onda kada smo ih mi stavili u uvjete u kojima ne mogu koristiti svoje prirodne obrambene mehanizme.

Plastenik nije prirodno stanište.

Tamna plastična posuda nije prirodno stanište.

Monokultura nije prirodno stanište.

Gola, nemalčirana zemlja nije prirodno stanište.

U takvim uvjetima biljka je ograničena, kao da čovjeku zavežemo ruke i noge pa očekujemo da se obrani.

Biljke u žardinjerama i posudama, naročito kada su posude tamne boje, moraju trpjeti preveliku temperaturu zemlje (supstrata), pa tako i svog korijena. Biljka objesi listove i vrhove stabljike iako je zemlja vlažna. Razlog je što se korijen "skuhao" u prevrućem okruženju.

Zbog toga su svijetle posude uvijek bolji izbor. Pošto su kod mene na terasi posude od crne plastike, za zaštitu od sunca sam iskoristila bijele tanke ploče (slike ispod) koje sam slučajno dobila davnih dana u neku drugu svrhu i sačuvala ih jer su dosta trajne i koristim ih već sedmu godinu. Da nemam njih, stavila bih bijelu mrežu, neku staru bijelu tkaninu, prostirku od trstike i slično. (slike ispod)

Bijela mreža koju povremeno upotrijebim

ako je najavljena tuča ili kad posadim sadnice golog korijena za vrijeme jakog sunca.

 

Ovdje je trebalo zaštititi tek posađene paprike i patlidžane. Mrežu sam spustila preko koso položenih pritki.

Priroda je biljkama dala sve što im treba a primjeri toga su svuda oko nas. 

Dovoljno je pogledati običnu livadu.

Iako je nitko ne zalijeva, ona tijekom ljeta često ostaje zelena.

Razlog nije u tome što joj treba manje vode nego u njezinoj raznolikosti. Livadu čine deseci biljnih vrsta s korijenjem različitih dubina. Dok jedne koriste vlagu iz površinskog sloja tla, druge vodu crpe mnogo dublje. Takav biljni pokrov zasjenjuje tlo, smanjuje njegovo zagrijavanje i usporava isparavanje.

Slične uvjete stvaramo i na vlastitim gredicama kada sadimo različite vrste biljaka zajedno, održavamo tlo pokrivenim i izbjegavamo monokulture.

Nasuprot tome, ukrasni travnjak sastavljen od svega nekoliko vrsta trava s plitkim korijenjem mnogo brže pokazuje posljedice suše.

slika gore i dole:
"Džungla" koju priroda stvori
i koja me dočeka nakon ljetovanja. Biljke su u odličnom stanju iako su bile minimalno zalijevane. Mješovita sadnja i debeli malč odigrali su najvažniju ulogu.

Na prvi pogled čini se da biljke samo pasivno podnose ljetne vrućine.

U stvarnosti se u njihovim stanicama neprestano odvijaju složeni fiziološki procesi. Svaka zatvorena puč, svaki usporeni rast i svaki privremeno klonuli list dio su pažljivo usklađenog sustava koji biljci omogućuje da preživi do povoljnijih uvjeta.

Milijunima godina su učile kako preživjeti.

Što bolje razumijemo njihove prirodne obrambene mehanizme,  manje ćemo  intervenirati, a bolje ćemo znati kada im je naša pomoć doista potrebna.

 

 

🌿  🌿  🌿 

Još jedna od situacija kada biljke trebaju našu intervenciju su najezde raznih štetnika. Kod mene je to slučaj s puževima i dobivam dosta upita u vezi s time. Pošto sam u dva dijela napisala opširno sve  o toj temi, ponovo upućujem na linkove: 

kako sačuvati vrt od puževa 1. dio

kako sačuvati vrt od puževa 2. dio

Mrežaste vrećice koje koristim u tu svrhu čuvaju biljku da bi imala mogućnost formirati glavicu. Kada joj vrećica postane pretijesna, oslobađam jedan ili dva reda donjih listova, a na ostatku biljke i dalje ostavljam mrežicu. Pošto je kupusnjačama koje formiraju "glavu" poželjno skidati donje listove, ja ih ne skidam već ih "skinu" puževi. Time im također odvraćam pažnju od nezaštićenih biljaka.

 

                             🌿  🌿  🌿

Na fotografijama uz prošli Nadin kutak nekoliko je čitatelja posebno privukla biljka koju sam označila kao biljku kameleon (Houttuynia cordata). Dobila sam nekoliko e-mailova s pitanjem što je to zapravo i može li se nabaviti, pa sam o njoj pripremila tekst na ovom linku: biljka-kameleon

 

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼