Nadin kutak 70 - čarobnjaci plodnog tla i uloga kišne gliste

 

Ništa na svijetu ne postoji bez razloga. Svako živo biće ima svoju svrhu. Život iznad zemlje ne može opstati bez živih bića pod zemljom i obrnuto.

Ispod tankog sloja zemlje u kojem sadimo svoje povrće odvija se stalna aktivnost: netko kopa, netko razgrađuje, netko povezuje vodu, zrak i hranjiva u sustav koji biljke mogu koristiti. Tlo je zapravo čitav jedan svemir. I to gust, raznolik, nevjerojatno organiziran svemir.

Zavirimo u njega i pogledajmo tko sve tu živi:

Skokuni su sitni, gotovo nevidljivi organizmi koji razgrađuju biljne ostatke i hrane se gljivicama. Oni “usitnjavaju” organsku tvar i čine je dostupnijom mikroorganizmima. Bez njih bi razgradnja bila sporija.

Grinje  ili acari - neke vrste su razlagači, neke predatori. Održavaju ravnotežu u mikrosvijetu tla i sprječavaju dominaciju jedne vrste nad drugom, a ravnoteža je ključ plodnosti. 

Mnoge vrste kornjaša žive dio svog života u tlu. Njihove ličinke sudjeluju u razgradnji organske tvari i prozračivanju tla. Posebno su važni balegari i trčci, koji su i važni predatori štetnika. Oni pomažu održavati biološku ravnotežu bez pesticida.

Mrave često doživljavamo kao napast, ali oni prozračuju tlo, premještaju organske čestice, miješaju slojeve tla, stvaraju kanale za vodu. Njihove kolonije mogu značajno poboljšati strukturu tla. 

Nematode imaju lošu reputaciju jer neke vrste napadaju biljke. Ali, velika većina nematoda u tlu hrani se bakterijama i gljivama, regulira populaciju mikroorganizama i oslobađa hranjiva u obliku dostupnom biljkama. One su važna karika u hranidbenom lancu tla.  

Puževi (da, i oni) su nam važni. Iako znaju pojesti salatu puževi također razgrađuju organske ostatke, vraćaju hranjiva u tlo, sudjeluju u kruženju tvari. U zdravom sustavu nisu “problem”, nego dio ravnoteže. 

Mikorizne gljive stvaraju simbiozu s korijenjem biljaka. Njihova hifa (mreža) proteže se daleko dalje od korijena i povećava dostupnost fosfora i drugih hranjiva, poboljšava otpornost na sušu i povezuje biljke podzemnom mrežom. Kad frezamo ili duboko štihamo trgamo tu mrežu. Treba joj mjesecima da se obnovi. 

U biovrtovima važnu ulogu još imaju i stonoge, dvopare, pauci tla i krtice (ne jedu biljke, nego gliste i ličinke - na žalost još uvijek ima mnogo onih koji to ne znaju). I da – čak i krtica sudjeluje u prozračivanju tla..

 

 

Nakon svega nabrojanog, lako je donijeti zaključak: Usitnjavanje i prevrtanje tla uništava čitave svjetove. Svakim okretajem zubaca srušen je jedan mali grad.

Tuneli koji su se gradili mjesecima  nestaju u sekundi. Jajašca se izlažu suncu. Organizmi koji žive bez svjetla odjednom su bačeni na površinu.  

Jedne od važnih djelatnika u tlu su – kišne gliste. Intenzivna obrada tla – bilo da je to plug, freza ili štihanje – može smanjiti populaciju glista i do 70 %. Sedamdeset posto! Zamislimo da nam netko u gradu u jednom danu sruši 70 % stanova.

I onda se pitamo zašto je tlo svake godine tvrđe, zašto traži sve više komposta, zašto se zbija, zašto voda stoji na površini. 

Kad jednom shvatimo koliko je važno očuvati život u tlu, neminovno je da klasičan način obrade zemlje (frezanje, štihanje, okopavanje...) poželimo svesti na najmanju moguću mjeru i doći do vrtlarenja bez kopanja, poznatog kao no-dig. 

Taj put sam i sama prošla.

Ne obrađivati tlo nije lijenost. To je odluka da ne budemo kontrolori, nego suradnici, da prestanemo popravljati prirodu i da joj dopustimo da radi ono što radi milijunima godina.

Kad jednom prestaneš frezati i štihati, treba malo hrabrosti i ustrajnosti da bi se nastavilo dalje. Ali onda, s vremenom, vidiš: tlo je tamnije, rahlo je i bez preokretanja, 

kiša ne stvara blato, biljke su bujnije i otpornije. A gliste… ima ih posvuda. I tada shvatiš da si to oduvijek htio.

 

Kako vrtlariti bez kopanja?
Kako oformiti gredice?

Nedavno sam naišla na brošuru  koju je izdao Istraživački institut za biološku poljoprivredu u Švicarskoj. Cilj im je podizanje svijesti o važnosti kišnih glista za plodnost tla i pružanje preporuka o održivim praksama koje tu plodnost štite i potiču. Brošura daje pregled

biologije, ekologije i raznolikih

usluga koje kišne gliste pružaju poljoprivredi te sadrži preporuke za poticanje tih izvanrednih organizama u poljoprivrednim tlima.

Ovdje ću pokušati prenijeti najvažnije dijelove: 

U 19. stoljeću kišne gliste ( Lumbricus terrestris) su se smatrale štetnicima tla. Iako se to gledište potpuno promijenilo, u poljoprivrednoj praksi im se još uvijek ne posvećuje dovoljno pozornosti. Umjesto toga, teški strojevi, intenzivna obrada tla i

masovna uporaba pesticida na mnogim su mjestima drastično smanjili populacije kišnih glista ili ih gotovo eliminirali. 

Broj, biomasa i raznolikost glista u tlu smatraju se važnim kriterijima za plodnost tla, jer na mnogo načina pridonosi zdravim i biološki aktivnim tlima. To donosi veću otpornost i prilagodbu poljoprivrednih sustava na klimatske promjene.  

Rasprostranjenost

Kišne gliste nalaze se – s izuzetkom polarnih područja i pustinja – u većini tala. Dok je u svijetu poznato više od 3000 vrsta, u Europi ih ima samo 400, a u srednjoj Europi 40 vrsta. Na oranicama je rasprostranjeno samo 4 do 11 vrsta.

Tla

Kišne gliste preferiraju srednje teška ilovasta do ilovasto-pjeskovita tla. Teška ilovasta i suha pjeskovita tla nepovoljna su za njihov razvoj i ograničavaju njihovo širenje. U kiselim tresetnim tlima nalaze se samo specijalizirane vrste koje su se prilagodile nepovoljnim uvjetima tla.

Klima

Kišne gliste ne mogu same regulirati svoju tjelesnu temperaturu. Kada je vrlo suho i vruće, mnoge se vrste povlače u dublje slojeve tla. Pri niskim zimskim temperaturama gliste se povlače u dijelove svojih hodnika bez mraza, a njihov metabolizam usporava se na minimum. Tijekom zimskih dana bez mraza neke vrste ponovno postaju aktivne. U proljeće i jesen kišne gliste su najaktivnije.

Osjetljive su na sušu i aktivne su samo kada je tlo vlažno. U suhom tlu su neaktivne. Budući da dnevno mogu izgubiti do 20 % svoje tjelesne mase u obliku sluzi i izlučevina, potrebna im je vlaga kako bi ostale na životu.

Razvoj

Razvijaju se sporo, s izuzetkom vrsta koje žive u stelji (npr. kompostne gliste). Velike kišne gliste proizvode samo jednu generaciju s najviše 8 do 12 kokona (jaja) godišnje, a žive 2 do 10 godina, ovisno o vrsti.

Razmnožavanje

Kišne gliste su hermafroditi. Vrhunac aktivnosti kopanja i razmnožavanja u umjerenom pojasu odvija se od ožujka do travnja te u rujnu i listopadu.

Pokretljivost i širenje

Mogu migrirati iz neuznemirenih rubnih područja poput rubova polja na oranice. Obična kišna glista ili velika kišna glista (Lumbricus terrestris) može prijeći do 20 metara godišnje. Ptice i stoka značajno doprinose širenju kišnih glista.

Prehrana

Hrane se prvenstveno odumrlim biljnim dijelovima, ali nemaju vlastite probavne enzime za razgradnju stanične strukture biljnog materijala. Stoga za probavu miješaju biljnu biomasu sa zemljom. Kako bi podmirile dnevne kalorijske potrebe, moraju pojesti 10 do 30 puta više od vlastite tjelesne mase.

Noću pasu sloj algi koji je tijekom dana narastao na površini tla i uvlače odumrle biljne dijelove u svoje hodnike, gdje ih mikroorganizmi tla „predprobavljaju“ tijekom 2 do 4 tjedna. Budući da gliste nemaju zube, ne mogu se hraniti korijenjem. Zato im je potrebna bogata ponuda hrane u obliku biljne biomase poput odumrlog korijenja, lišća, trava i razgrađenog stajskog gnoja. Imaju presudnu ulogu u očuvanju plodnosti tla i proizvodnji biljaka jer svojim djelovanjem poboljšavaju fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Njihova aktivnost doprinosi boljoj dostupnosti hranjivih tvari, većem zadržavanju vode, manjoj eroziji i većoj produktivnosti usjeva, čime izravno koriste poljoprivredi.

Kretanjem kroz tlo kišne gliste stvaraju velik broj hodnika koji povećavaju prozračnost i broj makropora, a time i bolju opskrbu tla zrakom. Ti hodnici postaju idealan prostor za rast korijena jer su obogaćeni hranjivim izlučevinama glista te omogućuju korijenju lakši prodor u dublje slojeve gdje pronalazi vodu, zrak i hranjive tvari. Posebno vertikalni hodnici znatno poboljšavaju infiltraciju i odvodnju vode, smanjuju površinsko otjecanje i eroziju, pa tla s prisutnim glistama mogu upijati vodu višestruko brže od tla bez njih.

Također, unose organske ostatke poput lišća, žetvenih ostataka i stajskog gnoja u tlo, usitnjavaju ih i probavljaju te tako ubrzavaju razgradnju organske tvari i kruženje hranjivih elemenata. Njihov izmet stvara stabilne mrvice tla bogate lako dostupnim hranjivima, pri čemu sadrži znatno više dušika, fosfora i kalija od okolnog tla. Time poboljšavaju strukturu tla, čine teška tla rahlijima, a pjeskovita povezanijima, smanjuju stvaranje pokorice i povećavaju sposobnost tla da zadrži vodu i hranjiva.

Osim toga, kišne gliste prenose hranjive tvari iz dubljih slojeva prema površini, čime „pomlađuju“ tlo i održavaju njegovu vitalnost. Njihova prisutnost potiče razvoj korisnih mikroorganizama te doprinosi prirodnoj regulaciji uzročnika bolesti i štetnika, uključujući širenje organizama koji napadaju štetne kukce. Ujedno sudjeluju u vezanju ugljika jer preradom organskih ostataka doprinose njegovu skladištenju u tlu i ublažavanju klimatskih promjena.

Sve navedene koristi moguće su ako tlo sadrži dovoljno organske tvari, ako se izbjegava uporaba pesticida i ako se tlo minimalno ometa, jer su kišne gliste osjetljive na nepovoljne uvjete.  

Prema ekološkim skupinama razlikujemo:

Epigeične kišne gliste(površinske): Žive na površini tla, u trulom lišću i kompostu. Brzo se razmnožavaju i obično su crvenkaste boje.

Endogeične kišne gliste(horizontalni kopači): Ruju vodoravno kroz gornje slojeve zemlje. Hranom bogate humusom.

Anecične kišne gliste(vertikalni kopači): Najsnažnije gliste koje prodiru duboko u zemlju (do nekoliko metara). Žive u stalnim vertikalnim rupama.

Najčešće vrste u kompostiranju i tlu:

Crvena kalifornijska glista (Eisenia fetida) je hibrid stvoren za ubrzanu proizvodnju humusa i razgradnju biootpada.

Obična kišna glista (Lumbricus terrestris): Česta u našim vrtovima, prozračuje tlo i stvara tunele.

U poljoprivredi vertikalni kopači imaju ključnu ulogu (veća biomasa i snažnije miješanje tla nego kod drugih vrsta, stabilni hodnici, infiltracija vode u tlo). Za ratarstvo i proizvodnju krme važnu ulogu imaju sve kopajuće vrste glista. Plitko kopajuće doprinose poboljšanju plodnosti i strukture tla u površinskom sloju, dok vertikalno kopajuće, u dubljim slojevima tla pridonose vidljivim poboljšanjima tla tako što unose organski materijal u dublje slojeve i svojim vertikalnim hodnicima poboljšavaju prozračivanje i sposobnost zadržavanja vode u tlu. Vertikalni hodnici također potiču dublje prodiranje korijena u oranice, što u pravilu dovodi do većih prinosa jer je na raspolaganju više hranjivih tvari.

Površinske vrste kišnih glista osobito su važne za razgradnju stelje i u kompostiranju. 

Procjena broja kišnih glista u tlu

Ako se tijekom razdoblja aktivnosti (ožujak do travanj i rujan do listopad) prebroji broj hrpica izmeta glista na površini od 50 × 50 cm 

• 5 ili manje hrpica upućuje na nisku aktivnost
• 10 hrpica na umjerenu aktivnost
• 20 ili više hrpica upućuje na dobru aktivnost s velikim brojem glista u tlu.

 

Populacije kišnih glista imaju tendenciju rasta kada se povećava sadržaj organske tvari u tlu, a smanjuju se kada je tlo uznemireno, npr. intenzivnom obradom tla i uporabom štetnih kemikalija ili kada se unosi malo organske tvari. Stoga je od presudne važnosti razumjeti koje mjere štite ili potiču kišne gliste. 

Što je obrada tla intenzivnija, to su gubici kišnih glista veći. U proljeće i jesen gubici su najveći.

To znači da:

• Intenzivna mehanička obrada uništava hodnike.
• Fizički ozljeđuje i ubija gliste.
• Smanjuje njihovu populaciju i aktivnost.
• Posredno smanjuje plodnost tla.

Neodržive poljoprivredne prakse znatno smanjuju brojnost glista. Pesticidi, osobito insekticidi i fungicidi, povećavaju smrtnost, smanjuju plodnost i remete ponašanje glista, dok bakreni pripravci također negativno djeluju. Herbicidi im uglavnom ne štete izravno, ali smanjuju količinu biljnog pokrova i tako posredno umanjuju izvor hrane. Mineralna tj. umjetna gnojiva (dušićna i ona na bazi amonijeva sulfata) takođe nepovoljno utječu, dok vapnenje obično ima pozitivan učinak.

Zaključno, organska tvar, strogo kontrolirana umjerena obrada tla i pažljivo upravljanje gnojidbom ključni su za očuvanje brojnih i aktivnih populacija kišnih glista te za dugoročnu plodnost tla. 

Istražujući ovu temu, naišla sam na podatak da sirote gliste koristimo i kao izvor enzima nazvanog Lumbrokinaza, a on služi ljudima kao lijek za hematopoezu, reguliranje krvnog tlaka i probave i kao podrška srcu i krvožilnom sustavu. Za taj enzim se naravno usmrćuju velike količine glista. Još jedan razlog više da ih čuvamo tamo gdje su nam potrebne žive. Jer nakon svega ovoga, mogu samo reći: svaki biovrt ima svoju kraljicu, a to je gujavica ili kišna glista. Neka nastavi vladati i dalje.

moje tri gredice na sjeveroistoku, lipanj, 2023.

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 69

Receptu za krafne koji je na blogu već od prije, sam dodala još par po kojima radim, a nalaze se ovdje: krafne-pokladnice

 

Također bih se htjela nadovezati na ponovo odličan Jasminin tekst u Nedjeljniku, ovaj put o kadulji, pa ako već niste prije naišli na njega, recept za sirup od kadulje nalazi se ovdje: 

kadulja-prijatelj-vrta-i-zdravlja

 "Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 68: Rajčica Pero žar ptice

Prije 15-ak dana, dok je sve još bilo prekriveno ostacima snijega, otišla sam na vrt pokupiti zemlju s krtičnjaka da napravim mješavinu za sjetvu graška. 

Možda će vam se činiti kao pretjerivanje, ali čim prođem kroz vrata koja vode u vrt, ja uđem u neki drugi mod. 

Možda zato jer se vrt nalazi na malo izoliranijem mjestu, dalje od buke s prometnice i dalje od kuća, pa je već ta tišina s okolnih livada dovoljna sama po sebi da se duša nekako umiri. 

Dok sam kao djevojka, živjela u roditeljskoj kući, biljke sam uzgajala na velikoj terasi, u razini drugog kata. To je veći dio godine bila prava džunglica bez reda i pravila, ali za mene mjesto najljepše na svijetu. Odavde sam imala lijep pogled na naselje i puno privatnosti koju još uvijek jednako cijenim kad sam među svojim biljkama. 

 

 

Ovaj puta, ušavši u vrt, još uvijek uspavan od snijega i nedavnog hladnog vala, činile su se budne samo mnogobrojne oznake s nazivima rajčica koje su lepršale na vjetru. Takav način označavanja pokazao se jako dobrim jer evo, sezona je prošla, one i dalje stoje na istom mjestu, a nazivi su još uvijek vidljivi.

U malene zip vrećice u kakve inače pakiram sjeme, sam stavila papirić na kojem sam grafitnom olovkom napisala naziv. Vrećicu sam špagicom pričvrstila za konstrukciju na kojoj su bile rajčice. 

Pošto je u neke vrećice ipak uspjela ulaziti kiša, škarama sam odrezala malo ćoška da voda može izaći van i te su oznake ostale u odličnom stanju čitavo ovo vrijeme, vidite i sami na slici. 

Da je pisano penkalom ili markerom, već bi se natpis razmočio od vlage, ali grafitna olovka se pokazala otporna baš na sve. 

Ovakav način obilježavanja mi dobro dođe kad sam na moru, a muž ostane kod kuće brinuti o vrtu i berbi voća.

Prije se znalo dogoditi da ga pitam o stanju neke sorte, ali on ne bi uspio pronaći oznaku koja je obično još od sadnje ostala negdje pod debelim slojem malča, pa bismo oboje gubili živce objašnjavajući jedno drugom o čemu se radi. 

Ovako je i on naučio kako se zove koja sorta.

 

Rajčicu "Pero žar ptice" (Перо Жар-птицы) sam nabavila samo zbog lijepog naziva. Oduševilo me kako je netko dobio inspiraciju da ju imenuje po liku iz slavenske (ruske) mitologije. 

Plod zaista bojom i oblikom podsjeća na pero čarobne, vatrene ptice iz ruskih bajki. 

Čini se da nije službeno registrirana, već je amaterska, jer nisam uspjela naći njenog tvorca (križatelja). Vrlo vjerojatno je nastala dugotrajnom selekcijom u privatnim vrtovima, što je čest slučaj kod sorti s bajkovitim imenima. 

Nakon što je rasla jednu sezonu u mom vrtu, moram vam reći da je stvarno i zaslužila to ime. 

Nekoliko njenih plodova sam nezrele skinula s biljke prije mraza i ostavila na tanjuru s još dvije sorte. Dozorili su i lijepo su se održali sve do nedavno.

druga polovica srpnja 2025.

početak kolovoza 2025.

početak prosinca 2025.

kraj siječnja 2025.

Možda to i nije uobičajeno za ovu sortu, ali ovaj put se kod mene tako dogodilo. Baš je zgodno kada plodovi dočekaju sjetvu sljedeće sezone.

Biljka je srednje veličine, oko 80 do 120 cm. Treba joj potpora, a vodila sam ju na dvije grane. Inače je poznata po svojoj otpornosti na nepovoljne vremenske uvjete. Dobro se pokazala u regijama s kratkim ljetima.

Posijati ću je ove sezone da sakupim malo veću količinu sjemenja.

 

Treba paziti da ju se ne zamijeni s F1 hibridom "Žar ptica"

U prošlotjednom i ovom Nedeljniku, naša Jasmina piše o hajdučici tj. stolisniku i vjerujem da vam se kao i meni jako sviđa način na koji je obradila tu divnu biljku. U Nadinom kutku 22 sam također pisala o stolisniku, ali zbog moje greške, link su  mogli "uhvatiti" samo oni koji su otvorili Trag Biljke Nedeljnik 22 prije izlaska Nedeljnika 23. 

Zato ovdje ponavljam link, pa ako spojite taj tekst s Jasmininim iz prošlotjednog i današnjeg Nedjeljnika, imati ćete pravu malu enciklopediju o tom "gorostasu" kako ga Jasmina lijepo naziva.

 

👉Stolisnik-biljka kao prijatelj

Ista greška mi se dogodila u još nekoliko brojeva, pa linkove stavljam ovdje uz veliku ispriku svima koji ste se klikom na neispravne linkove našli u slijepoj ulici. 

👉NADIN KUTAK 56

👉NADIN KUTAK 55

👉NADIN KUTAK 37

👉NADIN KUTAK 26

👉NADIN KUTAK 25

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 67: Malabarski špinat

U najstojanjima da u svoj vrt uvedem što više jestivih biljaka jednostavnih za uzgoj, još prije osam godina sam nabavila sjeme malabarskog špinata (lat. Basella alba). 

To je sve popularnija biljka među vrtlarima, osobito kada krenu topliji dani u sezoni jer tada pravi špinat slabo uspijeva. 

Riječ je o izuzetno otpornom, zahvalnom i višestruko korisnom povrću koje kombinira hranjivu vrijednost, dekorativni izgled i jednostavan uzgoj. 

 

Iako nosi ime špinat, botanički nije u srodstvu s pravim špinatom (Spinacia oleracea), već pripada porodici Basellaceae.

Potječe iz tropske Azije, najvjerojatnije s područja Indije, Šri Lanke i Indonezije. U prirodnim uvjetima ponaša se kao trajnica, no u umjerenoj klimi uzgaja se kao jednogodišnja biljka. Moguće je i da prezimi ako mu se korijen dobro pokrije debljim slojem malča kako bi bio zaštićen od niskih zimskih temperatura, jer nadzemni dio već s prvim mrazom završava vegetaciju. 

Radi se o brzo rastućoj penjačici s mekanim stabljikama koja se uvija oko potpore i može narasti nekoliko metara u jednoj sezoni. 

Kad sam ga posijala prvi puta, nisam o njemu ništa znala. Po nazivu sam zaključila da se radi o biljci sličnoj špinatu pa sam ga tako i tretirala. No, ubrzo mi je postalo jasno da sam u zabludi jer se on svojim izdancima proširio po cijeloj gredici i morala sam ga dizati na potpornje kako bih oslobodila mjesto mrkvi uz koju je bio posađen.

 

kolovoz, 2018.

Listovi su debeli, sjajni, ovalnog do srcolikog oblika, a cijela biljka izgleda vrlo svježe i bujno. Upravo zbog toga se  često uzgaja i kao ukrasna penjačica, a ne samo kao povrće.

Postoje dvije najčešće uzgajane varijante:

Zeleni malabarski špinat (Basella alba)

Ima zelene stabljike i tamnozelene listove. Raste bujnije, snažnije i brže od crvene varijante, a listovi su obično veći i mesnatiji. Zbog obilnijeg rasta i većeg prinosa, najčešći je izbor za povrtnjake.

 

Crveni malabarski špinat (Basella alba ‘Rubra’ ili Basella rubra)

Prepoznatljiv je po crvenim do ljubičastim stabljikama i ružičasto obojenim žilama na listovima. Raste nešto sporije i s manjim listovima, ali je izuzetno dekorativan. Okusom je gotovo identičan zelenom, pa se izbor često svodi na estetske preferencije ili na kombinaciju oba tipa u vrtu.

srpanj, 2021.

Malabarski špinat je biljka topline i sunca, ali ja sam se u svom vrtu uvjerila da mu jako odgovara kada nije cijeli dan izložen suncu, već ima zaštitu neke pokrajnje voćke i laganu polusjenu. Važno je da je dobro malčiran jer će mu tako korijen biti zaštićen od isušivanja i spriječiti da prerano ode u cvijet. To je važno ako listove koristite za jelo. Kad krene cvatnja, listovi postaju gorki. Ako se uzgaja za ukras, cvjetanje je poželjno jer mu daje još veću dekorativnu vrijednost. 

rujan, 2024.

listopad, 2024.

Malabarski špinat je toploljubiva penjačica koja ne podnosi mraz i najbolje raste tijekom toplih mjeseci. Sijem ga od druge polovice ožujka na dalje, u posudice i sadim na vrt kada prođe opasnost od mraza. Sjeme ima tvrdu ljusku pa klijanje može biti sporo, a traje od 7 do 15 dana. Preporučuje se namakanje sjemena u vodi preko noći ili naklijavanje na vlažnom ubrusu. 

Kao i većinu biljaka koje uzgajam, ne sijem ga direktno na gredice, već pojedinačno u posudice, pa ga presađujem u vrt tek kad ojača i dobije desetak listova. Zašto? U suprotnom bi ga jako oštetili puževi, a većim biljkama ne mogu nanijeti znatniju štetu. U vrt ga sadim tek kada prođe opasnost od mrazeva.

Nisam probala, ali naišla sam na informaciju da se izuzetno lako razmnožava reznicama. Vršni dijelovi stabljike brzo puštaju korijen u vodi ili vlažnom tlu. Ako se sjetim, isprobati ću to ove sezone.

Sadnice se sade uz obaveznu potporu za penjanje (rešetka, mreža, kolci, ograda).

 

Listovi i mladi izdanci mogu se brati kontinuirano tijekom cijele sezone, sve dok biljka ne počne intenzivno cvjetati. Mladi listovi su najnježniji i mogu se jesti sirovi, dok se stariji češće koriste kuhani.

Pri kuhanju oslobađa prirodnu sluzavu tvar koja zgušnjava jela, slično bamiji. To ga čini izvrsnim za juhe, variva i umake, dok svjež u salatama daje hrskavost i svježinu. Sadrži vitamin A, C, željezo i kalcij.

Redovita berba potiče rast novih listova i izdanaka.

Biljka je relativno otporna na štetnike i poremećaje. Puževi vole mlade biljke, ali već sam spomenula kako ja to rješavam.

rujan, 2024.

U suhim uvjetima ili pri kraćem danu biljka počinje cvjetati. Cvjetovi su sitni, bijeli ili ružičasti i neupadljivi, a nakon njih se razvijaju tamnoljubičasti do crni plodovi. Bobice nisu osobito ukusne, ali se koriste kao prirodno bojilo, a osušeni plodovi mogu poslužiti kao sjeme za iduću sezonu. Sjeme je zrelo kad na lagani dodir samo padne sa stabljike.

Ima tamnoljubičastu mekanu ovojnicu koja se lako oštećuje i pušta jaku boju. Sjemenke je dovoljno staviti u jednom sloju na neki tanjurić i držati na sobnoj temperaturi da se potpuno osuše. 

Malabarski špinat je idealna biljka za ljetni vrt jer u vremenu sve toplijih ljeta, predstavlja izvrsnu i održivu alternativu klasičnom špinatu.

Sjeme crvenog se već duže vrijeme može nabaviti kod nas u većim poljoapotekama i vrtnim centrima, a na internetu mu cijena jako varira, od 30-ak sjemenki za 0,70 eura do 6 eura za 5 sjemenki. No, kad ga jednom kupite, vrlo ćete lako umnožiti sjeme i višestruko vratiti uloženi novac.

 

foto: Anđelka Šafran

Na slici je zeleni malabarski špinat moje prijateljice Anđelke Šafran iz Zagreba. Pretprošle sezone sam od nje dobila nekoliko sadnica i pridružila ih svojima da im malo pojačam genetiku. Anđelka o malabarskom kaže ovako: "...Uzgajam ga preko 20 godina. Zadnjih godina samo zeleni varijetet jer je crveni puno osjetljiviji i sitnijih listova. Obožavamo ga na salatu  pomiješanog s paradajzom i lukom. Odličan je na lešo, pripremljen kao i blitva. Jako kratko se kuha. Višak se može blanširati 1 minutu i  zamrznuti. Obavezno ga nosim na more jer se odlično čuva u frižideru pa ga imamo  najmanje 15 dana...

...Moja  preporuka je da ga uzgojite ako volite zelenje na tanjuru, osim toga predivan je ukras svakog vrta... ...Uzgajala sam ga i iz reznica no brzo je otišao u sjeme pa sam odustala."

 🌿  🌿  🌿

Osim malabarskog, postoji još jedna zanimljiva inačica špinata, o njemu sam pisala 2014. godine, a tekst se nalazi ovdje: novozelandski-spinat