Prije interneta i brze dostave, vrtlari su u naručivanje sjemenja morali uložiti puno strpljenja i planiranja. Danas naručujemo sjeme iz svog doma, u nekoliko klikova - uz fotografije, opise, iskustva drugih vrtlara...
Nekad je taj proces izgledao bitno drugačije i trajao je znatno dulje.
U drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća nabava sjemena najčešće je započinjala katalogom. No katalog nije bio nešto što se podrazumijeva, nego se morao zatražiti.
Vrtlar ili poljoprivrednik najprije bi poslao pismo trgovcu ili sjemenarskoj kući i zatražio cjenik, odnosno katalog. Nakon toga je slijedilo čekanje i po nekoliko mjeseci. Jedan od najzanimljivijih i najnostalgičnijih načina bio je putem starih kataloga sjemenja – pravih umjetnina s naslovnicama punih boja i crteža cvijeća i plodova. Oni su bili izvor znanja i inspiracije.
Kompanije poput Burpee (SAD), Sutton’s (Velika Britanija) ili Kiepenkerl (Njemačka) izdavale su godišnje kataloge koji su postali obvezna literatura za ozbiljne vrtlare. Ti katalozi nisu bili samo popisi sjemena, već prave knjige: sadržavali su detaljne opise biljaka, savjete o uzgoju, crteže i fotografije, a ponekad čak i priče o uspješnim vrtlarima. Često su bili bogato ilustrirani, s ručno crtanim slikama biljaka i cvjetova. Svaka stranica bila je pažljivo uređena, a tekstovi su pisani na način koji je trebao privući pažnju i pobuditi maštu.
Opisi su uključivali informacije o visini biljke, vremenu cvatnje, otpornosti na bolest i savjete o sjetvi.Vrtlari su birali željene artikle, upisivali ih na narudžbenice (često priložene uz katalog) i slali ih poštom, zajedno s novčanicama ili poštanskim nalogom za plaćanje. Čekanje na isporuku ovisilo je o udaljenosti i sezoni.
U mnogim slučajevima uz svaku sortu bila je navedena i posebna oznaka ili šifra. Te šifre su se nazivale telegrafskima jer su omogućavale da se narudžba pošalje što kraće i jeftinije, u vrijeme kada se telegraf naplaćivao po riječi. .Evo primjera jedne stranice iz takvog kataloga:
A naravno, osim za naziv sjemena, trebalo je navesti i težinu, pa je i za to postojao popis telegrafskih šifri:
Uglavnom, postupak narudžbe imao je nekoliko koraka. Nakon što bi katalog stigao, kupac bi odabrao željene sorte, zapisao njihove nazive ili šifre i sastavio narudžbu koju je zatim slao telegrafom ili poštom, često uz novčanu uputnicu ili drugi oblik plaćanja koji je bio dostupan u to vrijeme. Tek nakon toga slijedilo je novo čekanje – ovaj put na isporuku sjemena.Za razliku od današnjeg sustava, gdje najprije vidimo cjelokupnu ponudu pa biramo, tada je prvi korak bio sam čin traženja informacija. Tek nakon što bi katalog stigao, kupac bi uopće saznao koje su sorte dostupne.Na našim prostorima situacija je bila donekle drugačija nego u zemljama s razvijenom kataloškom prodajom, poput Sjedinjenih Američkih Država. Iako su postojali trgovci sjemenom, oglasi i cjenici (primjerice u gospodarskim listovima i kalendarima), velik dio opskrbe sjemenom temeljio se na lokalnoj razmjeni i čuvanju vlastitog sjemena.
Najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo je Gospodarski list koji je od svog začetka, 1842. g. bio u službi informiranja i educiranja o poljoprivrednim temama. Tako su se u njemu mogli naći i razni oglasi, pa i oni s prodajom sjemenja.U takvim oglasima često se isticala “čistoća sorte”, “prokušano sjeme” ili “zajamčena klijavost”, a zainteresirani su se pozivali da zatraže cjenik ili dodatne informacije.
 |
zanimljiv članak iz prvog broja:
U usporedbi s današnjim vremenom, razlika je prije svega u dostupnosti i brzini. Danas imamo trenutačan uvid u ponudu sjemena iz cijelog svijeta, mogućnost usporedbe i brze kupnje, uz dostavu u relativno kratkom roku. Nekada je cijeli proces bio višestupanjski i puno sporiji.Unatoč toj razlici, osnovna svrha ostala je ista – doći do kvalitetnog sjemena koje će dati dobar urod. Razlikuje se način na koji do tog sjemena dolazimo, ali ne i ono što od njega očekujemo.
Drago mi je što neki proizvođači sjemenja i danas drže do izgleda svojih kataloga i ozbiljno se potrude oko njihove vizuale:
💌
Nadam se da vam je bilo zanimljivo na ovaj način putovati kroz vrijeme. Ja ne trošim puno vremena na aktualna događanja u svijetu koja zamaraju duh, opterećuju um i tjeraju nas da se osjećamo bespomoćno. Volim ispiti šalicu kave ili čaja uz zanimljivosti iz prošlosti kada se živjelo teže, ali je ta težina rezultirala mnogim ljudskim vrlinama.
Za kraj, dva linka sa zanimljivostima na ovu temu:
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
