Nadin kutak 72

 

    Puževima mogu zahvaliti što su me natjerali da i na terasi uzgajam hranu, mada na vrtu imam sasvim dovoljno mjesta. Najprije sam terasu koristila za presadnice, pošto ih nisam smjela saditi na gredice dok ne budu dovoljno velike i jake da im puževi ne mogu nanijeti drastične štete. 

    U posudama sam tada imala samo začinsko bilje da mi bude na dohvat ruke kad kuham. Kako se problem s puževima nastavljao iz sezone u sezonu, tako sam na terasi krenula s uzgojem salate i bila prezadovoljna rezultatima. 

    U početku sam jako pazila da sa zemljom ne donesem i kojeg puža na terasu, pa sam koristila samo kupovne supstrate. No, s vremenom sam odustala od toga jer mi nije financijski prihvatljivo. 

    Kad sam počela posude puniti sa zemljom iz vrta, s njom su naravno došli i puževi, ali ovdje mi oni nisu veliki problem jer čim vidim da je neka biljka oštećena, podignem posudu u kojoj se nalazi i gotovo uvijek nađem krivca.           Ovdje ih je vrlo lako kontrolirati i pomoću hranilica s kukuruzom i klopkama s pivom. Sve u svemu, svidio mi se taj prizor posuda punih biljaka u kojem sam mogla uživati gledajući ga iz dnevnog boravka i tako sam malo po malo dodavala posudu po posudu i u njima je bilo sve više različitih kultura.        Sad gotovo da nema toga što ovdje ne može rasti, mada nema idealnu količinu sunčeve svjetlosti, no pravilnim rasporedom biljaka se i taj nedostatak smanji na zanemarivo. 

    U jesen sam tu posadila većinu azijskog povrća kako bih bila sigurna da ću ove sezone moći s njih uzeti sjeme. Neke sam posadila u posude na dvorište, jer je ipak lakše izbjeći križanje sorti kada su fizički odvojene što dalje, a ove koje su blizu ću naizmjence pokrivati mrežicom kako ne bi bile dostupne oprašivačima u isto vrijeme.

    Terasa mi je uz azijsko i ove zime dala solidnu količinu povrća. Poriluk, celer, peršin, blitva, salata, kupusnjače, mladi luk... sve je to još uvijek raspoloživo za berbu.

Na dvorištu u posudama je ostatak povrća čije sjeme čekam, a usput su i pravi hvatači pogleda. 

🠉 russian frills kale & pak choi

🠉 ukrasni (jestivi) kelj

    Na vrtu dominiraju lisnati i glavati keljovi i čeka me još puno posla oko pripreme vrta za ovu sezonu.                     

 

    Grašak još ne smijem sijati direktno jer sam nakon tri sezone uvidjela da je glad u ovo vrijeme još uvijek prejaka i čim u zemlji grašak pusti svoju slatku, sočnu klicu, osim puževa (na slici ispod), pojedu ga i druge gladne životinje. Na mjestu gdje je bilo zrnje ostanu samo rupe.

zelenim točkama je označen grašak, a crvenim crtama puževi. Omjer je 1:1, svako zrno ima svog puža.

 

Kod sjetve u travnju i kasnije, to nije bio slučaj. No, na mojoj terasi se može krenuti s graškom vrlo rano i uzgojiti lijepe količine (slike ispod).

 

žuti šećerac

 

mali provansalac 

    Umjesto direktne sjetve na vrt, grašak sijem u čaše po 5 zrna (na slici ispod), pa kad naraste za dobar pedalj, onda ga presađujem u gredice. Tako ne kasnim sa sjetvom, berba također ne kasni, a u vrt biljke dolaze već jake i dovoljno velike da im puževi ne mogu puno naškoditi. 

 

sjetva proklijalih zrna

grašak, tek iznikao

 

još uvijek premalen za vrt

na kraju slijede berbe

    Nema nam druge nego se prilagođavati prilikama koje imamo. Ne postoji jedan način primjenjiv na svaki vrt, već uz pomoć vlastitog iskustva i svojih preferencija svaki vrtlar sam dolazi do djelotvornih metoda.                   Vrtlarenje je stalna interakcija između nas i tisuća živih bića (biljaka, životinja, kukaca...)

    Prošle godine sam presadila svoje tri rabarbare na povoljnije mjesto. Do tada su bile u podnožju velike oskoruše i prilikom berbe oskoruša previše bi se gazilo po zemlji oko rabarbara, a također i u proljeće dok su još male, često je njihova gredica služila kao prečica za prolazak u drugi dio vrta, pa sam ih presadila u pripremljenu malu gredicu s rahlom zemljom. Odmah su veličinom listova pokazale svoje zadovoljstvo novom lokacijom. Njih sam uzgojila iz sjemena prije par godina, a to je dug proces i bilo bi mi jako žao da propadnu. Prvu godinu su rasle u posudi gdje su bile i posijane, a onda sam ih presadila u vrt.

 

mlade biljke rabarbare u posudi, uzgojene iz sjemenja

jednogodišnje biljke

rabarbare na svom novom mjestu u vrtu

    Baš sam se poveselila kako im je dobro, ali veselje je splasnulo kad sam prije dva tjedna vidjela rupe od voluharica na sva tri mjesta gdje bi se trebali uskoro pojaviti izdanci. Nisam se puno zadržavala, odlučila sam odavno da se oko takvih stvari ne vrijedi uzrujavati. 

    No, jučer kad sam radila slike za ovaj kutak, primijetim da iz tih rupa izviruju mladi, crveni rabarbarini izdanci! Oh, kako mi je samo laknulo! 

    Ne znam zašto je voluharica tako postupila, možda uopće nije dirala korijen, ne znam. Vjerojatno se poslužila rahlom zemljom uz korijenje da baš uz njih napravi svoje tunele. 

    Ako ju vidim, zahvalit ću joj, nadajući se da će naša ljubav potrajati kroz čitavu sezonu. Prošle sezone su me podzemni stanari lišili sjemenja 5 novih rijetkih sorti rajčica jer su mi nakon sadnje pojeli korijen. Ne znam tko: voluharice, rovci.. mogu samo nagađati.

    Na terasi u posudi imam i ovu biljku. Slučajno se našla tu jer sam ju u brzini pred odlazak na more morala presaditi iz male čaše u kojoj je kupljena, pa sam ju "tušnula" u posudu s povrćem. Ima ih s nekoliko boja cvjetova pa sam htjela imati bar još jednu uz rozu, jer takvu imam na dvorištu. 

    Divna, ljekovita biljka. Zovu ju ranjenik, žednjak, hermelika, debela koka, latinskog imena Hylotelephium spectabile.  

    Upravo sad je zgodno vrijeme za razmnožavanje i presadnju, mada se to može obaviti čitave godine, jer čak i ako usred cvjetanja otkinete granu sasvim do zemlje gdje se dodiruje s korijenjem i posadite dublje, ona će se lako "primiti" i već sljedeće proljeće dati nekoliko mladica. 

    No, sad dok su izdanci sasvim mali je zgodno razdijeliti busene na više manjih jer je lako s njima baratati. Kasnije su jako nježni i lako se lome, sve dok ne dostignu visinu od jednog pedlja. Biljka koja je vrlo lijepa, krajnje jednostavna za uzgoj, a jako ljekovita i korisna. Na žalost, nemam sad vremena pisati opširnije o tome, ali budem uskoro.

    Limun koji je duže na ovoj adresi nego ja, osuo se cvjetovima. Zimi je uvijek u predsoblju i toplina ga natjera na cvatnju.  Divan miris se širi dvorištem. 

    Gajbice u kojima je prošlu jesen bila posađena salata, sada mi služe za ljutiku, a ovdje još uskoro dolaze bob i grašak.

    Još imam dosta ljutike koju moram rasporediti po gredicama, a sad čeka u stiroporima da nađem vremena i za to.

Ovi ljepotani ispod su tu da dodaju još ljepote u ovaj ponedjeljak 💖

🠉 lisnati keljevi

    Konačno opet ima divljeg maslačka u izobilju i to je moja omiljena salata. Nema bolje nagrade za organizam nakon zime, od pune zdjele njegovih ljekovitih listova.

 

o njemu sam pisala opširno prošle godine, 

a cijeli tekst možete pročitati 👉ovdje

Čekam vas ovdje ponovo, 

za tjedan dana

💖

 

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 71 - naklijavanje sjemenja i krumpira

Nakon cijele godine i zimskih dugih, hladnih zimskih mjeseci, lijepo je ponovo vidjeti vjesnike proljeća u cvatu. Kod mene su uvijek visibabe te koje se pojave prve, a iza njih kreću šafrani i jaglaci, dok narcise još uvijek ne otvaraju pupoljke.

Zimsko sivilo vrlo uspješno nadjačava ovaj pjegavi javor kojem žute šare čitavu godinu blješte poput sunca.

 

Dok je vani hladno za bilo kakve radove u vrtu ( hvala Bogu, posla vani uvijek  ima, ali hladnoća i ja nikad nismo bile prijateljice), pa nastojim što više toga posijati  u kući jer veljača je jedan od mjeseci velike sjetve.  Rajčice, paprike, patlidžani, tomatillo... Lijepo sam ih smjestila na blazinice od vate u ambalažu od bombonijera koju uvijek koristim u tu svrhu, pošpricala čajem od kamilice, zatvorila u najlonske vrećice i sve zabilježila na papir.

 

Time sam trebala dobiti  pet šest dana mira, ali već za jedan dan počele su se pojavljivati prve klice. To znači - nema odmora, nego treba proklijale sjemenke prebaciti u čaše sa zemljom. Paprike i čilije najčešće prvo ovako naklijavam. Njima treba više vremena da proklijaju, pa dok čekam,  ovako mi zauzimaju manje prostora i lakše je baratati s njima nego kad su u posudama sa supstratom.

Uz čilije, paprike i patlidžane sam na klijanje stavila tomatillo, andske jagode i  litchi. Većina je moje, prošlogodišnje sjeme i ugodno me iznenadilo brzinom klijanja. Ukupno sam posijala 34 sorte paprika, 8 čilija, 4 tomatilla, 3 andskih jagoda i 10 patlidžana.

Dvadesetak rajčica Submarine blush je već pred puštanjem svog prvog para pravih listova.

 

Što se krumpira tiče, ne treba mu dodatni poticaj jer već sve sorte imaju klice. Kartonske kutije od jaja su mi jako praktične za naklijavanje i čuvanje gomolja do sadnje. Ako su vam krumpiri u mrežastim vrećama, požurite ih izvaditi prije nego klice prorastu kroz mrežu jer ih je tada gotovo nemoguće osloboditi bez da se polome klice. 

🌽🌿🌾

Mnoge biljke su obilježile ljudsku povijest i bez obzira radi li se o tužnim ili sretnim događajima,  one su uvijek tu da posvjedoče, prežive, oplemene i svemu daju viši smisao. 

O tome pišem u nastavku, na ovom linku:  

Sjemenje s pričom

 🌽🌿🌾

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Sjemenje s pričom 1. dio

Kad u sandučić za poštu stigne kuverta sa sjemenjem zaboravlja se trenutačno na sve brige i probleme. 

Faze od sjemenja do sadnice su protkane mnogim lijepim i uzbudljivim aktivnostima kojih ste se lišili ako put do ploda počinjete kupljenom sadnicom. Pretraživanje raznih stranica s prodajom sjemenja, lutanje internetskim bespućima u kasne noćne sate, sve je to po malo nalik na potragu za blagom. 

Ljudi koji vole putovanja žele obići što više svjetskih destinacija, doživjeti uživo daleke krajeve, upoznati razne kulture... a mi, zaljubljenici u vrt i biljke, kad nam u ruke dođe neko sjeme iz dalekih krajeva, osjećamo jednaku radost kao i pasionirani putnik kada prvi put stane pred piramide Maja. 

Često me dirne priča koja je povezana s nekim sjemenjem i poželim ga posijati u svom vrtu. Sreća se pobrinula da mi se to i ove sezone ostvarilo, a evo i nekih od njih: 

Ovaj mali crni grah na mom dlanu je "Cherokee Trail of Tears" stara, nasljedna sorta visokog graha koja nosi snažnu povijesnu priču. Grah su Cherokee Indijanci nosili sa sobom u vrijeme  prisilnog preseljenja iz svoje domovine na jugoistoku SAD-a u Oklahomu, 1830-ih.  

Tijekom tog dugog zimskog pješačenja 6000 ljudi umrlo je od gladi, bolesti i iscrpljenosti, pa je put dobio tako tužno ime - Trail of Tears (Put suza). Unatoč tome, sjeme su uspjeli sačuvati i ponovno posaditi. To je grah boje žalosti, ali vrlo rodan i otporan. 

Narod Cherokee je 2006. g. osnovao vlastitu banku sjemena kako bi osigurao da se sjeme poput graha Trail of Tears zauvijek sačuva za njihove buduće generacije. U njihovoj banci se nalaze još i 24 razne sorte usjeva, koje su velikodušno podijelili sa ostatkom svijeta.   

Grah "Cherokee Trail of Tears" i danas tradicionalno koriste kao suhi grah u juhama, varivima, jelima s kukuruzom i tikvama, a može se jesti i kao mahuna ili mladi grah.

slika s interneta🠉

Gustavova salata (slika iznad) započinje svoju priču u vrtu jednog čovjeka na južnim nizozemskim otocima. Gustav je desetljećima uzgajao svoju omiljenu putericu, tada poznatu pod lokalnim nazivom Tatina salata.  Brižno je čuvao sjeme i svake godine birao najljepše glavice za novu sjetvu. Tako je nastala sorta koju su u selu jednostavno zvali „Gustavova“.

U mnogim sjemenarskim katalozima spominje se i slika koja se ponavlja: Gustav je na biciklu vozio košaru punu svježe salate i prodavao mještanima. Salata je bila na glasu po kvaliteti.

Tek nakon njegove smrti sorta je stigla do sjemenara i ušla u kataloge. Zahvaljujući njegovoj dugogodišnjoj brizi da unaprijedi i sačuva tu kvalitetnu sortu, Gustavova salata i danas raste u vrtovima širom svijeta – kao nježna, svijetlozelena puterica, sočnih, mesnatih listova. Najbolje sorte često dolaze iz malih, amaterskih vrtova, a ovo je dobar primjer kako predanost jednog čovjeka može ostaviti trag koji traje desetljećima. Sjeme sam nabavila prošle godine i razdijelila male količine na par strana. Nisam ju stigla posijati, pa mi ostaje da se ove sezone uvjerim u njenu kvalitetu.

 

"Jacobs cattle gasless" (slika iznad)

Ovaj grah  potječe iz sjeveroistočnih Sjedinjenih Država, gdje je bio tradicionalna sorta farmera još u 19. stoljeću. Ime dolazi od biblijske priče u  Knjizi Postanka koja opisuje kako se Jakov uspio osloboditi dugogodišnjeg služenja ujaku  Labanu i čudom dobiti od njega mnoštvo pjegave i šarene stoke. Kad pogledate šare na tom grahu, jasno vam je da je zaslužio to ime. 

Kasnija selekcija dobila je dodatak "gasless" jer se smatralo da je lakše probavljiv i stvara manje plinova. Bio je jedan od glavnih sastojaka poznatog jela „Boston baked beans“ i zimskih variva u Novoj Engleskoj. Grah je izdržljiv, lijepo se suši i može se čuvati godinama, zato je bio važan za seoska domaćinstva. Vrtlari ga vole zbog dekorativnih, pjegavih zrnja, odličnog okusa i kremaste teksture. Dobar je za sušenje i zimnicu. To je stara sorta koja se lako čuva vlastitim sjemenom.

 

Latvijski božićni grašak (slika iznad)

Stara sorta graška iz Latvije (Latvijas pelēkie zirņi) koja je stoljećima dio tradicionalnog božićnog jela. Riječ je o specifičnoj sorti graška (lat. Pisum sativum L. arvense), a ne običnom zelenom grašku. Kuha se s lukom i slaninom, a vjeruje se da donosi sreću u novoj godini. Svako pojedeno zrno predstavlja jednu suzu manje u sljedećoj godini. 

To je izdržljiva, hladno-otporna sorta koja dobro uspijeva u sjevernijim klimama i skromnijim tlima. Okus mu je blag i orašast, a nakon kuhanja ostaje čvrst.

 

slike s interneta🠉

Jednostavan recept za ovo jelo glasi ovako: 

Sastojci

• 500 g sivog graška (Latvijas pelēkie zirņi)

• 200 g sušene slanine

• 1 veliki luk

• sol

Priprema

Namoči grašak, zatim ga kuhaj dok ne omekša. Ocijedi ga i posoli. Nareži slaninu na male kockice, a luk sitno nasjeckaj. Prži slaninu dok ne pusti masnoću, zatim dodaj luk i prži dok ne postane zlatne boje. Na kraju prelij grašak prženom slaninom i lukom i sve dobro promiješaj.

 Za sada toliko, a nastavak slijedi u nekim od idućih brojeva Nadinog kutka. 😊