sadržaj će biti objavljen
u četvrtak, 27. kolovoza. 2026. g.
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog četvrtka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
Ova zanimljiva biljka latinskog naziva Solanum sisymbriifolium mi je na prvu izgledala kao da je cijeli život provela odlučujući hoće li biti pitomo voće ili bodljikavi divljak, pa je na kraju odlučila biti oboje.
 |
| sadnice ličija |
Sjeme sam dobila od Biljane Banović, pa sam i prve informacije o toj biljci potražila na njenom facebook profilu (ovdje👉Bilja o ličiju )
Ona o svakoj biljci piše s osobitom ljubavlju, pa nije čudo da sam nakon čitanja poželjela što prije vidjeti ga u svom vrtu.
Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas se danas uzgaja i raste kao divlja u različitim dijelovima svijeta.
I odmah da riješimo jednu stvar – liči rajčica zapravo nije rajčica. Pripada istom rodu, Solanum, ali je mnogo bliža patlidžanu nego našoj običnoj rajčici. Ime je dobila po plodu koji pomalo podsjeća na malu rajčicu, dok okus podsjeća na trešnju i voćku liči.
Dodatak: I još jedna mala zamka krije se u samom imenu. Liči rajčica često se zamijenjuje s ličijem (slika ispod), egzotičnim azijskim voćem koje raste na velikom zimzelenom stablu. Ali osim dijela imena, ove dvije biljke nemaju nikakve botaničke veze. Liči je Litchi chinensis iz porodice sapindovki, dok je naš bodljikavi ljepotan Solanum sisymbriifolium, pripadnik porodice pomoćnica, u kojoj su mu rođaci rajčica, patlidžan, paprika i krumpir. Dakle, liči rajčica nije ni liči ni prava rajčica – samo je dobila ime koje nas je odlučilo malo zbuniti.
 |
| Litchi chinensis |
Liči je bodljikav. I to ne onako malo, tek da se može reći da ima karakter. Naoružan je do zuba. Bodlje se nalaze na stabljikama, granama, listovima, pa čak i na zelenoj ovojnici koja štiti plod. Zato ga nazivaju i kaktus rajčica.
Srećom, sam zreli plod nema bodlje. On se nalazi unutar bodljikave čaške koja se otvara kako plod sazrijeva, a kada dostigne fiziološku zrelost, iz nje proviri sjajna crvena boba i lako se odvaja od čaške. Izgleda kao da je biljka cijelo vrijeme skrivala nešto sasvim nježno i slatko iza prilično ozbiljne zaštite.
Upravo ta bodljikavost daje ličiju još jednu zanimljivu mogućnost. U nekim krajevima koristi se kao prirodna zaštitna ograda jer oštre bodlje nisu baš nešto kroz što bi životinje i ljudi rado prolazili.
 |
| liči u mom vrtu, na gredici s kukuruzom |
Sazrijevanje kreće u kolovozu, a plodove je moguće brati sve do prosinca jer liči je prilično otporan na hladnoću i može podnijeti lagani mraz, pa tako produžuje sezonu berbe upravo onda kada većina ljetnog povrća polako završava svoju priču. Posebno se ove sezone pokazao odličan u toleranciji na visoke temperature i sušu. Nije odbacivao cvjetove kao rajčice niti je uvrtao lišće uslijed suše. Biljka koja je razvila sposobnost podnošenja hidrotermalnog stresa možda je upravo tip biljke o kojem ćemo u budućnosti sve više razmišljati.
Plodovi ličija su posebna priča. Zreli su crveni, veličine otprilike male trešnje, a meso je žućkasto i sočno. Vrlo su ukusni i najviše ih uspoređujemo s trešnjama.Mogu se jesti svježi, a koriste se i za kuhanje, marmelade i razne druge pripravke. Kada su zreli, plodovi se lako odvajaju od biljke – i to je jedan od znakova da su spremni za jelo.
Liči je zanimljiv i zbog svoje uloge u vrtu.Biljka se koristi kao mamac za cistolike nematode koje napadaju krumpir, odnosno može poslužiti kao tzv. trap crop – biljka koja privlači štetnika i na taj način može pomoći u smanjenju njegove populacije u tlu.
 |
| izvor: horticulturejournal.usamv.ro |
U jednom znanstvenom radu iz 2024. g. navodi se da je liči "potencijalna ekološka alternativa u zaštiti od zemljišnih patogena". Istraživači navode da se ova vrsta može koristiti kao podloga za cijepljenje obične rajčice i da je moguća međuvrsna hibridizacija s nekim drugim vrstama roda Solanum, uključujući patlidžan.
 |
| izvor: horticulturejournal.usamv.ro |
Dakle, nije samo „čudna biljka s jestivim bobicama“, već i zanimljiv genetski resurs. Također je otporan na plamenjaču i pepelnicu, a nisam primijetila da ga i bilo šta drugo ometa u rastu.
Cvijet mu može biti, bijel, kremast ili blijedoplav. Prema nekim izvorima navodno boja ovisi o temperaturi zraka, ali ja to nisam primijetila jer svake sezone imam biljke koje rastu jedna uz drugu, a boje cvijeta su im različite.
Odličan je kao pomoć kada u vrtu imate stjenice i krumpirove zlatice. One jako vole liči, a ne mogu mu nanijeti veću štetu. Pošto će se radije zadržavati na ličiju nego na krumpiru, potrebno je samo da ih redovito s njega skupljate i tako im smanjujete broj. Samo je važno da liči ne raste uz krumpir i patliđan, nego malo dalje od njih, kako bi privukao zlatice na sebe, a ne na njih.
 |
| stjenica "smrdljivi martin" na nezrelom plodu ličija |
Ličiju trebaju uvjeti slični kao i rajčici. Raste snažno i razgranato, pa mu je potpora dobrodošla. Moram priznati da kod mene potpora nikad nije bila potrebna jer su biljke svake sezone vrlo čvrstih grana, ali nikada nisu bile više od 160 cm, mada svi izvori navode da mogu potegnuti i do 2 metra.Sorte ličija se međusobno razlikuju po veličini i obliku plodova.
izvor: internet
Sjeme se još uvijek ne može nabaviti kod nas u poljoapotekama i vrtnim centrima već na inozemnim stranicama koje oglašavaju prodaju sjemenja. Evo par primjera kako izgledaju paketići sa sjemenjem od različitih ponuđača:
I još jedna slika od jutros iz mog vrta, jer cvijet ličija je jako fotogeničan.
Na samom dnu imate ikonice i klikom na njih možete ovaj članak podijeliti na facebooku, instagramu, twiteru ili poslati nekome putem e-maila.
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog četvrtka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
Ljuta papričica "Dallas" koju sam kupila u jednom supermarketu na Krku kad sam bila prošli mjesec kratko na odmoru. Desetak biljaka se prodavalo među začinskim biljkama. Obično tu budu peršin, celer, menta, bosiljak itd. ali rijetko kad se nađe neka papričica, pa sam ju kupila, a još više jer mi u apartmanu jako nedostaju biljke i vrt. Uvijek uberem i jednu malu grančicu ružmarina ili lovora na povratku s plaže, pa stavim u čašu kako bih imala uz sebe nešto "zeleno". Svaki put pokušam usput zakorijeniti tu sadnicu, ali bezuspješno.
Gorka dinja ovih dana dozrijeva svoje brojne plodove i baš je lijep prizor kada njeni živo obojeni plodovi vise poput lampiona na vriježama, a još je ljepše kada se sama raspukne i otvori pogledu svoju koraljno crvenu unutrašnjost. Ako ne budem brza i ne uberem plodove na vrijeme, sjemenke ispadnu, pa ih kasnije moram tražiti u malču od sijena.
Sezona je godišnjih odmora. Neki ljudi svoje slobodne dane provode na ručniku uz more, s knjigom u ruci, a mi vrtlari svoje omiljene trenutke odmora provodimo uz naše najdraže "more" - uz naš vrt, u hladu voćke ili pod nekom sjenicom... tu je najljepše mjesto za čašu hladnog pića i omiljeno štivo.
Tome u prilog donosim jedan mali djelić serijala, kod nas prevedenog naziva "Zvonki cedar ruski", a u izvorniku „Звенящие кедры России” (Zvenjaščije kedry Rossii), autora Vladimira Megrea. Ako već niste čitali ovaj zanimljivi serijal koji spaja duhovnost, ekologiju i povratak prirodi, možda ćete ga nakon ovog potražiti u knjižarama ili posuditi u knjižnicama.
"...HEKTAR ZEMLJE - DIO PLANETA ZEMLJA
Znaju mi reći zašto se stalno brinem о hektaru zemlje kad ima i važnijih stvari. Premda mislim da u našemu životu danas nema ničega važnijega od toga da zemlja procvjeta kao u prvobitno doba. Govorim upravo о hektaru zemlje, jer je iza njega nešto neizmjerno značajnije. Nemam uvijek dosta pameti, niti mogućnosti spoznati, a možda nemam ni dosta temperamenta da bih to mogao objasniti, no katkada u tome barem malo uspijevam pa ljudi mogu shvatiti, što je već pobjeda.
Evo, bilo je to 2003. godine u Švicarskoj, u Zurichu. Bio je to međunarodni forum. Pozvali su me organizatori i dali mi vrijeme za nastup. Počeo sam govoriti о ideji što se rodila u Rusiji, no to baš nije bilo prihvaćeno u dvorani. Uslijedilo je pitanje iz dvorane: - Kako povezujete hektar zemlje s duhovnim ostvarenjem čovjeka? Možda je problem obrade zemlje važan u Rusiji, no u Europi su ta pitanja davno riješena. Mi smo se tu okupili da porazgovaramo о duhovnosti.
Odgovorio sam pomalo uznemiren: - Govorim о hektaru zemlje, о stvaranju na njemu imanja na rodnoj zemlji. Za nekoga će to biti primitivno. Trebalo bi progovoriti о velikoj znanosti, о duhovnosti, jer je to tema uglednoga europsko ga foruma. Znam iz razgovora s organizatorima da su sada u ovoj dvorani poznati europski pedagozi inovatori, filozofi i pisci, koji pišu о duhovnosti. Tu su također i drugi ne manje značajni ljudi, koji razmišljaju о duhovnosti. Upravo stoga jer sam toga svjestan, govorim о hektaru zemlje. Gospodo, uvjeren sam da se pojmovi kao što su ljubav, duhov nost, obvezatno trebaju materijalno očitovati. Hektar zemlje, što ga imam u vidu, о kojemu govori Anastazija, nije samo hektar zemlje. To je prostranstvo putem kojega ćete biti povezani sa Svemirom. Na to će prostranstvo, a znači i na vas samih, reagirati svi planeti u Svemiru. Oni će biti vašim prijateljima, pomoćnicima i sustvarateljima. Pogledajte što će se dogoditi prema prirodnim zakonima: cvijet kamilice, najobičniji cvijet, tijesno je povezan sa Svemirom, planeti ma i Suncem. Kad izađe sunce, cvijet će otvoriti svoje latice, a kad zađe, zatvorit će ih. Sunce i cvijet predstavljaju harmoničnu cjelinu. Ne mogu ih razjediniti ni trilijuni kilometara i svjetlosne godine. Oni su zajedno - veliko Sunce i mali zemaljski cvijet. Oni znaju da jedino zajedno tvore veliku harmoniju Svemira. Svaka vlat trave na Zemlji ne reagira samo na Sunce. Ona reagira i na druge planete, na čovjeka, energiju njegovih osjećaja.
Znanstvenici su proveli pokus. Na sobnu su biljku priključili predajnik. Strelice su uređaja zabilježile sitne energetske impulse što su se širili od cvijeta. U sobu je redom ušlo nekoliko ljudi. Jedan je prošao mimo cvijeta. Drugi je prišao i zalio cvijet. Treći je ušao i otkinuo listić. Uređaj je zabilježio da je biljka pokazala znakove nemira, a strelica se na uređaju pomaknula kad je ušao čovjek koji je otkinuo listić. Često možemo promatrati i takvu pojavu da cvijet uvene kad domaćin otputuje. Drugim riječima, mi znamo da biljke reagiraju na čovjeka. One čovjeka mogu voljeti, a mogu ga i ne voljeti. To znači da će svojim planetima prenositi stanje ljubavi odnosno stanje neljubavi.
A sad zamislite da imate neko prostranstvo - hektar zemlje. Ne samo hektar zemlje na kojemu je posađen krumpir za prodaju nego hektar zemlje na kojemu ste, na određenome stupnju svijesti i duhovnosti, počeli stvarati. Vi imate svoje područje, na kojemu je mnoštvo biljaka što ste ih sami posadili, koje nisu posadili najamni radnici. Svaka se biljka, svaka vlat trave odnosi prema vama s ljubavlju. Te su biljke živa bića i mogu sakupiti za vas sve najbolje energije Svemira. Mogu ih sakupiti i dati vam. Biljke se ne hrane samo energijom zemlje. Znate i sami da ima takvih biljaka koje mogu rasti i bez zemlje.
U drevnome su Egiptu prije pet tisuća godina živjeli svećenici koji su stvorili mnogo religija. Ti su svećenici upravljali cijelim narodima. Oni su u to doba bili najbogatiji ljudi. U dvorskim su spremištima ispod zemlje oni čuvali kovčege sa zlatom i dragocjenostima. Oni su poznavali mnogo tajnih znanosti, a dolazio im je i faraon po savjet i novac. Ali svaki je faraon na visokome položaju imao svoj hektar zemlje na kojemu robovima nije dopuštao raditi. Ovi najbogatiji ljudi, koji su poznavali mnogo znanosti, znali su tajnu hektara zemlje. Na zidovima je drevnih egipatskih, svećeničkih hramova bilo napisano: "Ne jedi iz ruku svoga roba." To je jedan primjer. Uzmimo drugi primjer. U starome su Rimu senatori izdali naredbu prema kojoj su robu koji je znao raditi na zemlji dali zemlju. Njega se moglo prodati drugome vlasniku zajedno sa zemljom da se ne dopusti pristup došljaka koji bi mogao doći u dodir s biljkama na toj zemlji.
Zašto su rimski senatori davali zemlju pojedinim robovima? Zašto su im davali i novac da bi si tamo sagradili dom? Razlog je bio jedan jedini - da bi uzeli deset posto uroda, što su ga robovi s ljubavlju marljivo uzgojili i ispunili ga ljubavlju. Jedino se od takvih proizvoda može imati koristi. Egipatski su svećenici i senatori u starome Rimu znali koja je hrana korisna čovjeku. Proizvode kojima se danas hranimo ne bismo nikako trebali jesti jer je to mrtva hrana. Veoma je velika razlika između ploda što ste ga ubrali s grma i odmah pojeli i onoga što se prodaje u trgovini. Stvar nije samo u tome da proizvod više nije svjež. Takav proizvod nema energije i ne može hraniti dušu čovjeka.
Neću govoriti о tome da je naš tehnokratski svijet stvorio takve biljne vrste koje su mutirale. Na taj način, dakle nemate li svoj hektar zemlje, nećete nigdje naći hranu dostojnu čovjeka. Možete uzeti novac i kupiti ponešto povrća. Ali trebate znati da to povrće nije izraslo za vas. To povrće nije uopće raslo za čovjeka. Ono je raslo radi novca. Ne postoji bolest koju ne bi moglo izliječiti prostranstvo Ljubavi, prostranstvo što ste ga svim srcem stvorili svojim rukama. Ljudi su djeca Božja. Biljni i životinjski svijet, zrak i okolno prostranstvo također su Božja stvorenja. A sve to nije ništa drugo negoli ostvarenje duha Boga. Kad netko za sebe kaže da je visoko duhovan čovjek, neka onda pokaže ostvarenje svoje duhovnosti.
Zamislite da vas sada odozgo promatra Bog. Bog promatra kako netko vozi tramvaj, netko od Njegove djece gradi kuće, a netko stoji u trgovini i trguje za tezgom. To je trgovac. Ali Bog nije stvorio takva zanimanja. To su zanimanja robova. Bog nije htio da njegova djeca budu robovi. Tako je On stvorio čudesan svijet i dao ga je Svojoj djeci. Dao ga je da ga ona uzmu i da se njime služe. Ali bi taj svijet ona prvo trebala shvatiti. Trebala bi shvatiti što je to Mjesec i kakva je to trava po imenu hajdučka trava.
Što je to hektar zemlje? Je li to mjesto na kojemu čovjek treba raditi znojeći se? Ne! To je mjesto na kojemu čovjek ne bi uopće trebao raditi. To bi mu mjesto trebalo pomoći upravljati svijetom. Odgovorite mi tko će pružiti više zadovoljstva Bogu? Hoće li to biti vozač tramvaja ili onaj koji je makar i mali komad zemlje pretvorio u raj? Jasno da će to biti onaj drugi. Može li se današnjemu čovjeku otvoriti put u Svemir? Naučiti ga osvajati Mars, Mjesec? Nipošto! Jer će se tamo pojaviti oružje i prljavština i povest će se isti takvi ratovi kao i na Zemlji. Ali čovjek je ipak stvoren da bi mogao osvajati druge svjetove. To će se dogoditi samo onda kad čovjek shvati i osvoji Zemlju.
Planeti se u Svemiru nipošto ne osvajaju tehničkim putem nego psihotelepatskim. Čovjek bi trebao spoznati u čemu se sastoji istinska ljepota Svemira. Vaš se grad Zurich smatra prelijepim. Mogli bismo tisuću puta reći da je on prelijep. Ali što je to točno u njemu lijepo? Istina, tu je veoma čisto, a naizgled ima i mnogo situiranih ljudi. Ali zar je lijepa zemlja ispod asfalta? Zar je lijepo da se samo gdjegdje mogu naći zelene oaze? Zar je lijepo da u središtu vašega grada umire veličanstveno drvo cedar? Ono se guši u čađi. Guši se od ispušnih plinova.
Ne umire i ne guši se samo ovo drvo. Od tih plinova se guši i čovjek koji prolazi gradom. Trebali bismo shvatiti što smo napravili na toj zemlji. Bilo bi najbolje, najjednostavnije reći: Neka svatko od nas uzme neveliki komad zemlje, upotrijebi svu svoju pamet i duhovnost i stvori posve maleni, no stvarni raj.
Tako ćemo pretvoriti mali komad Zemlje na velikome planetu u cvatući vrt, i materijalizirat ćemo našu duhovnost, kao što je to učinio i Bog. Učini li to milijun ljudi u raznim zemljama, tad će sva Zemlja postati cvatućim vrtom, i neće biti ratova, jer će se milijuni ljudi baviti velikim stvaranjem..."
Zvonki cedar ruski VIII/I - Nova civilizacija
HVALA NA ČITANJU!
💖
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog četvrtka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
Dok ovih dana mnoge biljke klonu već oko podneva, one se ponašaju kao da je tek sada došlo njihovo vrijeme. Što je sunce jače, a dan topliji, one izgledaju ljepše. Ne smeta im sparina, ne bune se zbog visokih temperatura, a iz dana u dan otvaraju nove cvjetove.
Njihova velika prednost nije samo ljepota, nego i skromnost.
Kada se dobro ukorijene, podnose sušu mnogo bolje od većine ljetnica. Naravno, ni one ne mogu bez vode tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja, ali neće odmah klonuti ako preskočimo jedno ili dva zalijevanja.
Dubok korijen omogućuje im da bolje iskoriste vlagu iz tla pa ostaju svježe i onda kada mnoge druge biljke izgledaju umorno.
To, naravno, ne znači da ih treba namjerno držati bez vode. Svaka će biljka ljepše rasti ako ima dovoljno vlage. Međutim, cinije ne traže svakodnevno trčanje s kantom ili crijevom. Ako je tlo prekriveno malčem koji zadržava vlagu, često će im biti dovoljno tek povremeno obilnije zalijevanje.Cinije imaju još jednu osobinu zbog koje ih volim. Cvatu gotovo bez prestanka.
Dok redovito uklanjamo ocvale cvjetove, biljka neprestano stvara nove pupove pa cvatnja traje sve do prvih jesenskih mrazeva. Čak i kada ljeto postane teško i sparno, vrt ostaje pun boja.Osim toga, među najboljim su cvjetnicama za rezanje.
Što ih više režemo za vazu, to se više granaju i stvaraju nove cvjetove. Malo je biljaka koje su toliko darežljive.Još jedna njihova vrijednost često ostane neprimijećena.
Osobito su važne u biološkom povrtnjaku jer privlače pčele, bumbare, leptire i druge korisne kukce pa u vrt unose život čak i tijekom najtoplijeg dijela ljeta, kada mnoge druge cvjetnice završavaju svoju sezonu. Još važnije je dapodižu imunitet biljaka u svojoj okolini i štite ih od gljivičnih poremećaja.
U vrijeme kada vladaju visoke temperature, one nam poručuju da se i u najvećoj ljetnoj žegi može cvjetati punim sjajem. Postoje i niske cinije, one tvore vrlo simpatične male grmove.
Na slikama su neke od mojih cinija kroz sezonu, ali njih ima još u mnogo drugih boja i oblika koji oduzimaju dah.
U svakoj poljoapoteci se lako može naći sjeme, većinom mix raznih boja. Tijekom cvatnje možete skupljati sjeme skroz do mraza i tako imati svoju banku sjemena tih divnih šarenih cvjetnica.
 |
| sjeme cinije (izvor:gardentime-hr.) |
 |
| https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/ |
 |
| https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/ |
 |
| https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/ |
 |
| https://www.floretflowers.com/grow-great-zinnias/ |
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke koji izlazi svakog četvrtka prije podne i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa. 🍓🍒🌼 Za primanje newslettera se možete prijaviti putem ovog linka: 🍓🍒🌼 |
LAKTOFERMENTIRANI KRASTAVCI
(sunčani, ljetni krastavci)
U ovu svrhu pustim kornišone da se malo više udebljaju kako bi bili mesnatiji i sočniji (slika gore).
Laktofermentirani krastavci nisu samo način konzerviranja hrane, nego i proizvod živog prirodnog procesa. Tijekom fermentacije razvijaju se bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu i druge korisne spojeve, zbog čega su takvi krastavci lakše probavljivi i imaju bogatiji, složeniji okus od onih ukiseljenih octom. Fermentacija također povećava bioraspoloživost pojedinih hranjivih tvari, zadržava korisne bakterije koje pozitivno djeluju na crijevnu floru. Za razliku od octa, koji hranu konzervira dodavanjem kiseline izvana, kod laktofermentacije sama priroda obavlja posao konzerviranja.
Postupak:
Krastavce dobro oprati u hladnoj vodi, prerezati križno po dužini, ali ne do kraja. Poslagati ih tijesno u staklenku od 2,5 litre, koliko god stane, ali tako da budu 3 cm niže od ruba staklenke.Dodati dvije žlice soli, žličicu papra u zrnu, koricu kruha (polovicu od jedne šnite), desetak zelenih zrna grožđa ako imate, listove/cvjetove/sjemenke kopra ili par listova lovora, (nije dobro staviti oba začina jer se sudaraju njihove jake arome).Uliti hladnu vodu do vrha, pokriti tanjurićem da kukci ne bi ulazili (ne zatvarati poklopcem!) i staviti van, na neko osunčano mjesto. Krastavci ne smiju viriti izvan tekućine pa je dobro pritisnuti ih nečim (ja napravim križ od štapića za ražnjiće). Staklenka mora stajati na nekoj tacni ili u posudi jer će višak tekućine tijekom fermentacije prelaziti preko ruba staklenke.Noću, kada temperatura pada, može se staklenku unijeti na sobnu temperaturu, ali nije nužno.Proces ide ovako: Najprije će se sadržaj zamutiti, na vrhu se stvori pjena, ali to je normalan proces fermentacije, a nakon toga će se razbistriti, a krastavci postanu svjetlozelene boje. Proces traje dva do tri dana, ovisno o temperaturi. Na kraju fermentacije se na dnu stvori bijeli talog. Tada treba probati krastavce i ako su dovoljno kiseli, spreme se u hladnjak dok se ne potroše, a tko voli kiselije, neka ih ostavi još koji dan na suncu. Kad se kaže na suncu, misli se na toplom mjestu, jer kada traje toplinski val, temperatura u staklenci može doseći i 50 stupnjeva, pa je tada bolje staklenku držati u hladu. Ovako spremljeni krastavci mogu se mjesecima čuvati u hladnjaku, a na taj način se može fermentirati bilo koje povrće.
Pošto je tema ovog kutka zimnica, nadam se da će vam biti interesantne i korisne ove dvije stare zbirke recepata u izdanju nekadašnje ženske revije "Svijet". Možete ih čitati ili preuzeti na linkovima ispod slika.
Također sam stavila link na 11 videa kanala Trag Biljke gdje možete vidjeti Biljanin način spravljanja zimnice.
YouTube kanal Trag Biljke
i 11 videa s temom zimnice:
HVALA NA ČITANJU!
💖
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog četvrtka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
