Posljednja ovogodišnja berba gorke dinje (momordica, karela...) Toliko je jednostavna za uzgoj i ne zauzima puno prostora, pa svake godine uzgojim bar dvije biljke jer me vesele njihovi plodovi. Nalikuju mi na male krokodile, ovako naborane kore.
Sjemenke im je priroda ukrasila filigranskim vezom, a plodove izrazitom gorčinom. Tek kada potpuno dozori u plodu se dolazi do
1. jesenji prizori iz mog vrta i s terase
2. privremeno čuvanje sjemenja u vrećicama i staklenkama (slike)
3. besplatni priručnici o sjemenarstvu
 |
 |
Nastavljamo s temom iz današnjeg tjednog izdanja newslettera Trag Biljke, a to je vrtlarenje i ono o čemu vrtlari često počnu razmišljati tek kad ih nešto zaboli – kako sačuvati vlastito tijelo dok brinemo o vrtu. Mene je premještanje i povlačenje teških gajbica na slici, koštalo jakih bolova u leđima i tako se tema za ovaj kutak sama nametnula.
Bolovi uzrokovani vrtlarenjem obično se ne javljaju odmah, nego tek kasnije tijekom dana ili čak dan nakon vrtlarenja. Može se osjetiti kao stalna, tupa bol ili ukočenost, a također i kao snažna nelagoda pri pokretanju.
Takva je na primjer, probadajuća bol koja se širi kroz stražnjicu i niz noge, a to se kod mene pojavilo par puta u zadnjih 20-ak godina.
Pošto mi je još u ranoj mladosti dijagnosticirana skolioza i liječnici su mi dobro objasnili što me čeka ako zanemarim svoje tijelo, trudim se shvatiti ozbiljno svaku tegobu čim se pojavi i odmah na početku intenziviram vježbe za koje sam se uvjerila da mi pomažu, a također stalno istražujem i pronalazim nova rješenja. Stoga, ovdje donosim tekst sa dva različita izvora i nekoliko videa s vježbama koje su meni pomogle da od faze kad nisam mogla stati na noge, u samo par dana vratim pokretljivost i nadam se da ću kroz koji dan moći opet prionuti poslu koji me čeka.
NAJVAŽNIJI SAVJETI ZA SPRJEČAVANJE, SMANJIVANJE I UBLAŽAVANJE BOLOVA NAKON VRTLARENJA
(izvor: www.kingedwardvii.co.uk)
1. Dobro se zagrijte prije početka rada u vrtu.
Možda mislite da se, budući da vrtlarenje nije sport, ne morate zagrijavati. Međutim, saginjanje, kopanje, povlačenje i podizanje zahtijevaju da mišići budu potpuno spremni za rad. Što su mišići zagrijaniji, manja je vjerojatnost ozljede. Pokušajte neposredno prije početka vrtlarenja napraviti
Na slici je ugrožena i zaštićena vrsta leptira veliki plavac (timijanov plavac) (Phengaris arion L.) na majčinoj dušici (Thymus serpyllum), o čemu sam pisala u današnjem izdanju nedjeljnika Trag Biljke.
Vrste crvenih mrava koji su presudni za opstanak velikog plavca.
mravi Myrmica sabuleti
mravi Myrmica scabrinodis |
Izumiranju tog leptira u Velikoj Britaniji je uzrok bio pad populacije mrava Myrmica sabuleti. Zbog prestanka tradicionalne ispaše stoke i širenja bolesti među divljim kunićima, trava na britanskim brežuljcima je narasla. Viša trava stvorila je sjenu i snizila temperaturu tla, što ovim mravima (koji traže toplu, kratko pokošenu zemlju) nije odgovaralo.
Spasili su leptira tako što su vratili intenzivnu ispašu stoke i očistili šikare, čime su ponovno stvoreni idealni mikroklimatski uvjeti za mrave, a posljedično i za velikog plavca. Gusjenice i jajašca leptira donijeli su iz Švedske. To je jedan od najuspješnijih i najpoznatijih primjera spašavanja i ponovnog naseljavanja ugroženih kukaca, na svijetu.
Ovo je samo jedan od primjera povezanosti leptira, biljke i mrava gdje svaki od njih predstavlja vrlo krhku kariku kojoj je dovoljno i malo nesavjesnog uplitanja čovjeka da bi se ugrozio opstanak jedne vrste.
Kako onda ne ostati zadivljen nad svakim mravinjakom, svakom gusjenicom, svakom divljom biljkom?
Mijenjamo temu, ali ostajemo u istom raspoloženju.
Prije odlaska na more sam u posude na staroj terasi i na gredice u vrt posadila sadnice povrća za jesen, zimu i proljeće (razne kupuse i keljeve, razne radiče, razno azijsko povrće, poriluk, prokulice, razne salate, cvjetaču, brokulu itd). Sve sam obilno zalila. Kao zaštitu od gusjenica i puževa, gredice na vrtu sam prekrila mrežom, zapravo zavjesom od tila koju kupim u IKEI jer ima povoljnu cijenu i odlično mi već godinama služi u tu svrhu. U pakiranju su dva komada 280 X 300 cm. Odlične su i kao zaštita od komaraca, zaštita rasadnika od sovice i za izradu mrežastih vrećica za pojedinačnu zaštitu povrća i voća.
Temperature su bile još uvijek visoke, ali biljke su bile pod debelim malčem od sijena kojeg sam imala u zalihi još od prošle godine i koji odlično čuva tlo od
Divlji bršljan kao dekoracija koju je napravila moja sestra na rođendanskom poklonu. Bršljan je jedna od vrlo korisnih biljaka za ptice zimi. Uz njega su i cvjetni vrhovi obične pavitine koji su vrlo korisni pčelama zbog nektara i peludi.
Listopadni grm visok do jednog metra i prepun trnja. Nakon sitnih žutih cvjetića biljka formira sitne duguljaste crvene bobice, veličine 1 cm koji pticama tijekom zime služe kao hrana. Bobice su kiselkastog okusa i od njih se može raditi džem. Berberis je medonosna biljka i zato ga pčele puno obilaze u vrijeme cvatnje.
Biljka koja je lijepa i vrlo dekorativna, jedna od simbola Božićnih dekoracija. Najljepša je kad
Nadin kutak je van svih mojih očekivanja i planova dočekao i svoj stoti broj. I sama sam sebe iznenadila dosljednošću i upornošću koja je potrebna da se iz tjedna u tjedan nanižu sadržaji koji će naći svoje čitatelje, ali bez podrške svih vas koji dolazite na ovaj blog preko Nedjeljnika Trag Biljke i raznih drugih internetskih izvora, ne bi bilo ni ovog broja. Zato vam od srca zahvaljujem i čestitam što ste pogurali sve ovo do broja 100.
Pošto sam vas u Nedjeljniku pozvala da zajedno nazdravimo za ovaj jubilarni, slavljenički broj, pobrinula sam se da imamo i čime nazdraviti, barem ovako, virtualno.
Zato sam pripremila 100 recepata za razne likere koje sam dugo skupljala iz raznih knjiga i s interneta jer su mi se činili zanimljivi i vrijedni za isprobavanje. Nadam se da ćete
Za ljutiku, šalotku, kozjak, jarčec i slične nazive danas se najčešće koristi naziv:Allium cepa Aggregatum GroupStariji botanički naziv koji se još uvijek često susreće jest:Allium ascalonicum L.odnosno Allium cepa var. ascalonicum.Prema današnjoj klasifikaciji, biljke iz skupine Aggregatum ne smatraju se zasebnom vrstom, nego pripadaju vrsti Allium cepa.Zato, ako negdje naiđete na naziv Allium ascalonicum, nije riječ o nekoj potpuno drugoj biljci, nego o starijem botaničkom nazivu koji se koristio za ljutiku.Međutim, stvar je ipak malo složenija kada govorimo o tradicionalnoj ljutici u Hrvatskoj. Botaničari su dokumentirali da se pod nazivom „ljutika” u Hrvatskoj tradicionalno uzgajaju tri različite forme:Allium cepa Aggregatum GroupAllium × proliferumAllium × cornutumZato nije uvijek moguće samo prema narodnom nazivu zaključiti o kojoj je točno biljci riječ.A što se narodnih naziva tiče – ljutika, šalotka, kozjak, jarčec i brojni drugi nazivi u Hrvatskoj se često preklapaju. Razlikuju se od kraja do kraja. Često se isti naziv koristi za različite biljke i obrnuto.Zbog toga je prilično loš potez ulaziti u rasprave o tome koji je od tih narodnih naziva ispravan. Ako želimo biti potpuno precizni, najbolje je navesti botanički naziv.
Porijeklo ljutikeLjutika nema jednostavno određeno mjesto podrijetla jer je riječ o vrlo staroj kultiviranoj biljci.Njezina je povijest povezana s običnim lukom (Allium cepa), koji se povezuje sa središnjom i jugozapadnom Azijom, odnosno područjima današnjeg Irana, Afganistana i okolnih krajeva.Smatra se da je ljutika nastala odabirom oblika običnog luka koji su imali sposobnost stvaranja više lukovica iz jedne posađene lukovice.Najstariji pouzdani europski zapisi o ljutici potječu iz srednjeg vijeka, a posebno se povezuje s Francuskom.Naziv „shallot” često se povezuje s drevnim gradom Aškelonom, ali nije dokazano da je upravo ondje ljutika nastala.
 |
Po čemu se ljutika razlikuje od običnog luka?Najvažnija je njezina sposobnost da iz jedne posađene lukovice stvori više novih lukovica.Kod običnog luka najčešće vrijedi:1 posađena lukovica → 1 glavna lukovica.Kod ljutike:
Nakon vrućeg i sušnog ljeta koje još uvijek traje i koje me je dosta iscrpilo, veselim se jeseni i zimskom vrtu. Ljeto je na mene i moj vrt odjednom sručilo sve svoje loše strane. Vrućina, suša, neki novi nametnici koji su se po prvi put pojavili u vrtu, obiteljske prilike koje su mi ograničavale da se bavim vrtom kada me je najviše trebao, sve to je ostavilo manji ili veći pečat na svakoj pojedinoj gredici, od perma modela do gole gredice i biljaka u
Vrtlari nisu baš poznati po tome da uživaju u kućanskim poslovima. Barem ja ne poznajem takve. I sama spadam u one kojima pegla, krpa i metle nisu na popisu omiljenih predmeta.
Nije problem u tome što ne želim da mi je kuća čista i uredna, nego mi se uvijek čini da postoji nešto važnije. Dok perem pod, mogla bih još nešto posijati. Dok slažem rublje, mogla bih privezati rajčice. Dok perem prozore, možda je baš sada pravi trenutak za branje graha. A ako već imam par slobodnih sati, nekako mi je uvijek draže provesti ih među biljkama nego s krpom u ruci.
Imam na stotine fotografija slikanih dok brinem o vrtu i biljkama, ali ni jednu dok radim kućanske poslove. To dovoljno govori u prilog tome da je vrt moje omiljeno mjesto.
(Sve fotografije su iz moje arhive)
Vrt ima jednu nezgodnu osobinu – nikada zapravo nije gotov. Uvijek nešto raste, cvate, sazrijeva, treba zaliti, povezati, ubrati ili jednostavno pogledati. I zato mi kućanski poslovi ponekad izgledaju kao posao koji mi netko namjerno podvaljuje upravo onda kada je u vrtu najzanimljivije.Možda zato posebno dobro razumijem onu vrlo jednostavnu želju: kada bi se barem neke stvari mogle napraviti same.
Mnogi vrtlari pokušavaju osmisliti sustave u kojima se dio posla obavlja gotovo sam od sebe. Malč čuva vlagu i smanjuje količinu zalijevanja, mudro birane vrste biljaka pokrivaju tlo i smanjuju rast divljih biljaka, sjeme mnogih kultura se samozasijava i čeka svoju sezonu, kompost nastaje dok mi radimo nešto drugo. Zar nije lijepo da ne moramo baš svaki posao napraviti vlastitim rukama?
I upravo me je to podsjetilo na jednu Amerikanku o kojoj sam svojevremeno čitala na nekom internetskom portalu, a pošto je još uvijek vrijeme za ljetnu razbibrigu, ispričati ću vam tu zanimljivu, a nadam se i poučnu priču.
Dakle, ta žena je odlučila napraviti
Ova zanimljiva biljka latinskog naziva Solanum sisymbriifolium mi je na prvu izgledala kao da je cijeli život provela odlučujući hoće li biti pitomo voće ili bodljikavi divljak, pa je na kraju odlučila biti oboje.
 |
| sadnice ličija |
Sjeme sam dobila od Biljane Banović, pa sam i prve informacije o toj biljci potražila na njenom facebook profilu (ovdje👉Bilja o ličiju )
Ona o svakoj biljci piše s osobitom ljubavlju, pa nije čudo da sam nakon čitanja poželjela što prije vidjeti ga u svom vrtu.
Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas se danas uzgaja i raste kao divlja u različitim dijelovima svijeta.
I odmah da riješimo jednu stvar – liči rajčica zapravo nije rajčica. Pripada istom rodu, Solanum, ali je mnogo bliža patlidžanu nego našoj običnoj rajčici. Ime je dobila po plodu koji pomalo podsjeća na malu rajčicu, dok okus podsjeća na trešnju i voćku liči.
Dodatak: I još jedna mala zamka krije se u samom imenu. Liči rajčica često se zamjenjuje s ličijem (slika ispod), egzotičnim azijskim voćem koje raste na velikom zimzelenom stablu. Ali osim dijela imena, ove dvije biljke nemaju nikakve botaničke veze. Liči je Litchi chinensis iz porodice sapindovki, dok je naš bodljikavi ljepotan Solanum sisymbriifolium, pripadnik porodice pomoćnica, u kojoj su mu rođaci rajčica, patlidžan, paprika i krumpir. Dakle, liči rajčica nije ni liči ni prava rajčica – samo je dobila ime koje nas je odlučilo malo zbuniti.
 |
| Litchi chinensis |
Liči je bodljikav. I to ne onako malo, tek da se može reći da ima karakter. Naoružan je do zuba. Bodlje se nalaze na stabljikama, granama, listovima, pa čak i na zelenoj ovojnici koja štiti plod. Zato ga nazivaju i kaktus rajčica.
Srećom, sam zreli plod nema bodlje. On se nalazi unutar bodljikave čaške koja se otvara kako plod sazrijeva, a kada dostigne fiziološku zrelost, iz nje proviri
Ljuta papričica "Dallas" koju sam kupila u jednom supermarketu na Krku kad sam bila prošli mjesec kratko na odmoru. Desetak biljaka se prodavalo među začinskim biljkama. Obično tu budu peršin, celer, menta, bosiljak itd. ali rijetko kad se nađe neka papričica, pa sam ju kupila, a još više jer mi u apartmanu jako nedostaju biljke i vrt. Uvijek uberem i jednu malu grančicu ružmarina ili lovora na povratku s plaže, pa stavim u čašu kako bih imala uz sebe nešto "zeleno". Svaki put pokušam usput zakorijeniti tu sadnicu, ali bezuspješno.
Gorka dinja ovih dana dozrijeva svoje brojne plodove i baš je lijep prizor kada njeni živo obojeni plodovi vise poput lampiona na vriježama, a još je ljepše kada se sama raspukne i otvori pogledu svoju koraljno crvenu unutrašnjost. Ako ne budem brza i ne uberem plodove na vrijeme, sjemenke ispadnu, pa ih kasnije moram tražiti u malču od sijena.
Tome u prilog donosim jedan mali djelić serijala, kod nas prevedenog naziva "Zvonki cedar ruski", a u izvorniku „Звенящие кедры России” (Zvenjaščije kedry Rossii), autora Vladimira Megrea. Ako već niste čitali ovaj zanimljivi serijal koji spaja duhovnost, ekologiju i povratak prirodi, možda ćete ga nakon ovog potražiti u knjižarama ili posuditi u knjižnicama.
"...HEKTAR ZEMLJE - DIO PLANETA ZEMLJA
Znaju mi reći zašto se stalno brinem о hektaru zemlje kad ima i važnijih stvari. Premda mislim da u našemu životu danas nema ničega važnijega od toga da zemlja procvjeta kao u prvobitno doba. Govorim upravo о hektaru zemlje, jer je iza njega nešto neizmjerno značajnije. Nemam uvijek dosta pameti, niti mogućnosti spoznati, a možda nemam ni dosta temperamenta da bih to mogao objasniti, no katkada u tome barem malo uspijevam pa ljudi mogu shvatiti, što je već pobjeda.
Evo, bilo je to 2003. godine u Švicarskoj, u Zurichu. Bio je to međunarodni forum. Pozvali su me organizatori i dali mi vrijeme za nastup. Počeo sam govoriti о ideji što se rodila u Rusiji, no to baš nije bilo prihvaćeno u dvorani. Uslijedilo je pitanje iz dvorane: - Kako povezujete
Dok ovih dana mnoge biljke klonu već oko podneva, one se ponašaju kao da je tek sada došlo njihovo vrijeme. Što je sunce jače, a dan topliji, one izgledaju ljepše. Ne smeta im sparina, ne bune se zbog visokih temperatura, a iz dana u dan otvaraju nove cvjetove.
Njihova velika prednost nije samo ljepota, nego i skromnost.
Kada se dobro ukorijene, podnose sušu mnogo bolje od većine ljetnica. Naravno, ni one ne mogu bez vode tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja, ali neće odmah klonuti ako preskočimo jedno ili dva zalijevanja.
Dubok korijen omogućuje im da bolje iskoriste vlagu iz tla pa ostaju svježe i onda kada mnoge druge biljke izgledaju umorno.
To, naravno, ne znači da ih treba namjerno držati bez vode. Svaka će biljka ljepše rasti ako ima dovoljno vlage. Međutim, cinije ne traže svakodnevno trčanje s kantom ili crijevom. Ako je tlo prekriveno malčem koji zadržava vlagu, često će im biti dovoljno tek povremeno obilnije zalijevanje.Cinije imaju još jednu osobinu zbog koje ih volim. Cvatu gotovo bez prestanka.
Dok redovito uklanjamo
