Nadin kutak 108 - zemlja koja hrani već 40 stoljeća

Stare vrtlarske knjige zanimljive su mi jer opisuju načine na koji su ljudi nekada promatrali zemlju, biljke i prirodu. Nakon Nedeljnika i poetičnih isječaka iz 1883. godine, ostajemo među starim stranicama, ali ovoga puta putujemo mnogo dalje – sve do Kine, Koreje i Japana.

Onamo je 1909. godine otputovao američki znanstvenik Franklin Hiram King, želeći pronaći odgovor na pitanje koje ni danas nije izgubilo važnost: kako je moguće stoljećima uzgajati hranu na istoj zemlji, a pritom održavati njezinu plodnost?

Poljoprivrednici četrdeset stoljeća – što su znali o zemlji prije više od stotinu godina?

Jedna stara knjiga, putovanje na Daleki istok i pitanje koje ni danas nije izgubilo važnost: kako uzgajati hranu, a pritom sačuvati plodnost zemlje? Prenijeti ću i neke fotografije iz knjige.

Nadin kutak 107 - Od tradicijskih sorti do Ultracrossa: kako je slučajno nastala nova populacija lisnatog kupusa

 

neki od lisnatih keljeva i raštika
uzgajanih u mom vrtu

Počeci ove priče povezani su s nastojanjima da se očuva genetska raznolikost lisnatog kupusa (Brassica oleracea subsp. viridis), tradicionalne povrtne kulture američkog juga, čije su brojne lokalne sorte tijekom vremena postupno nestajale iz uzgoja.

Još 1992. godine dr. Mark Farnham, genetičar i istraživač američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA), specijaliziran za kupusnjače, uočio je ozbiljan

Nadin kutak 106 - Zakopajte gaće ili vrećice čaja i istražite vlastito tlo

Ako vas je moja priča iz današnjeg newslettera Trag Biljke, o zakopanim gaćama, nasmijala, a možda i zaintrigirala, kako bi bilo da takav pokus provedete u vlastitom vrtu? 

Ako vam je ipak draže nešto manje neobično, možete upoznati svoje tlo pomoću vrećica čaja. 

Obje metode su vrlo jednostavne, zabavne, poučne i motivirajuće.

Izvor fotografija: Agroscope i Sveučilište u Zürichu,
projekt „Proof by Underpants”.

1. Pokus s gaćama: što će ostati nakon dva mjeseca?

Dakle, uvod ste pročitali u Nedeljniku, 

a sad idemo na ono bitno:

NADIN KUTAK 105: gorka dinja, recepti za knedle i njoke, recepti za sušenje šipka, džem od šipkove melase i džem od pečenih dunja

Posljednja ovogodišnja berba gorke dinje (momordica, karela...) Toliko je jednostavna za uzgoj i ne zauzima puno prostora, pa svake godine uzgojim bar dvije biljke jer me vesele njihovi plodovi. Nalikuju mi na male krokodile, ovako naborane kore. 

Sjemenke im je priroda ukrasila filigranskim vezom, a plodove izrazitom gorčinom.  Tek kada potpuno dozori u plodu se dolazi do

Nadin kutak 104

1. jesenji prizori iz mog vrta i s terase

 

2. privremeno čuvanje sjemenja u vrećicama i staklenkama (slike)

 

3. besplatni priručnici o sjemenarstvu

 

🌿 V R T  🌿

.

Nadin kutak 103

Nastavljamo s temom iz današnjeg tjednog izdanja newslettera Trag Biljke, a to je vrtlarenje i ono o čemu vrtlari često počnu razmišljati tek kad ih nešto zaboli – kako sačuvati vlastito tijelo dok brinemo o vrtu. Mene je premještanje i povlačenje teških gajbica na slici, koštalo jakih bolova u leđima i tako se tema za ovaj kutak sama nametnula.

Bolovi uzrokovani vrtlarenjem obično se ne javljaju odmah, nego tek kasnije tijekom dana ili čak dan nakon vrtlarenja. Može se osjetiti kao stalna, tupa bol ili ukočenost, a također i kao snažna nelagoda pri pokretanju. 

Takva je na primjer, probadajuća bol koja se širi kroz stražnjicu i niz noge, a to se kod mene pojavilo par puta u zadnjih 20-ak godina. 

Pošto mi je još u ranoj mladosti dijagnosticirana skolioza i liječnici su mi dobro objasnili što me čeka ako zanemarim svoje tijelo, trudim se shvatiti ozbiljno svaku tegobu čim se pojavi i odmah na početku intenziviram vježbe za koje sam se uvjerila da mi pomažu, a također stalno istražujem i pronalazim nova rješenja. Stoga, ovdje donosim tekst sa dva različita izvora i nekoliko videa s vježbama koje su meni pomogle da od faze kad nisam mogla stati na noge, u samo par dana vratim pokretljivost i nadam se da ću kroz koji dan moći opet prionuti poslu koji me čeka. 

 

NAJVAŽNIJI SAVJETI ZA SPRJEČAVANJE, SMANJIVANJE I UBLAŽAVANJE BOLOVA NAKON VRTLARENJA 

(izvor: www.kingedwardvii.co.uk)

1. Dobro se zagrijte prije početka rada u vrtu.

Možda mislite da se, budući da vrtlarenje nije sport, ne morate zagrijavati. Međutim, saginjanje, kopanje, povlačenje i podizanje zahtijevaju da mišići budu potpuno spremni za rad. Što su mišići zagrijaniji, manja je vjerojatnost ozljede. Pokušajte neposredno prije početka vrtlarenja napraviti

Nadin kutak 102

Na slici je ugrožena i zaštićena vrsta leptira veliki plavac (timijanov plavac) (Phengaris arion L.) na majčinoj dušici (Thymus serpyllum), o čemu sam pisala u današnjem izdanju nedjeljnika Trag Biljke.

Vrste crvenih mrava koji su presudni za opstanak velikog plavca.

mravi Myrmica sabuleti

mravi Myrmica scabrinodis

Izumiranju tog leptira u Velikoj Britaniji je uzrok bio pad populacije mrava Myrmica sabuleti. Zbog prestanka tradicionalne ispaše stoke i širenja bolesti među divljim kunićima, trava na britanskim brežuljcima je narasla. Viša trava stvorila je sjenu i snizila temperaturu tla, što ovim mravima (koji traže toplu, kratko pokošenu zemlju) nije odgovaralo.

Spasili su leptira tako što su vratili intenzivnu ispašu stoke i očistili šikare, čime su ponovno stvoreni idealni mikroklimatski uvjeti za mrave, a posljedično i za velikog plavca. Gusjenice i jajašca leptira donijeli su iz Švedske. To je jedan od najuspješnijih i najpoznatijih primjera spašavanja i ponovnog naseljavanja ugroženih kukaca, na svijetu.  

Ovo je samo jedan od primjera povezanosti leptira, biljke i mrava gdje svaki od njih predstavlja vrlo krhku kariku kojoj je dovoljno i malo nesavjesnog uplitanja čovjeka da bi se ugrozio opstanak jedne vrste. 

Kako onda ne ostati zadivljen nad svakim mravinjakom, svakom gusjenicom, svakom divljom biljkom? 

🌿  🌿  🌿

Mijenjamo temu, ali ostajemo u istom raspoloženju. 

Prije odlaska na more sam u posude na staroj terasi i na gredice u vrt posadila sadnice povrća za jesen, zimu i proljeće (razne kupuse i keljeve, razne radiče, razno azijsko povrće, poriluk,  prokulice, razne salate, cvjetaču, brokulu itd). Sve sam obilno zalila. Kao zaštitu od gusjenica i puževa, gredice na vrtu sam prekrila mrežom, zapravo zavjesom od tila koju kupim u IKEI jer ima povoljnu cijenu i odlično mi već godinama služi u tu svrhu. U pakiranju su dva komada 280 X 300 cm. Odlične su i kao zaštita od komaraca, zaštita rasadnika od sovice i za izradu mrežastih vrećica za pojedinačnu zaštitu povrća i voća.

 

Temperature su bile još uvijek visoke, ali biljke su bile pod debelim malčem od sijena kojeg sam imala u zalihi još od prošle godine i koji odlično čuva tlo od

Nadin kutak 101 - ukrasne biljke koje u biološkom vrtu imaju dodatnu korist

Divlji bršljan kao dekoracija koju je napravila moja sestra na rođendanskom poklonu. Bršljan je jedna od vrlo korisnih biljaka za ptice zimi. Uz njega su i cvjetni vrhovi obične pavitine koji su vrlo korisni pčelama zbog nektara i peludi.

Neke od biljaka koje rastu na mojoj okućnici, a vole ih ptice 

(sve slike su iz mog vrta i okućnice)

Japanska žutika, berberis

(Berberis thunbergii)

Listopadni grm visok  do jednog metra i prepun trnja. Nakon sitnih žutih cvjetića biljka formira sitne duguljaste crvene bobice, veličine 1 cm koji pticama tijekom zime služe kao hrana. Bobice su kiselkastog okusa i od njih se može raditi džem. Berberis je medonosna biljka i zato ga pčele puno obilaze u vrijeme cvatnje. 

Dunjarica (Cotoneaster)

Niska dunjarica je zimzeleni pokrivač tla, koji u jesen rađa brojnim crvenim bobicama i one na njemu ostaju tijekom zime. Nisu jestive ljudima, zapravo su otrovne, također i psima, pa treba dobro pripaziti na to, ali pticama su odlična zimska hrana.

Božikovina

Biljka koja je lijepa i vrlo dekorativna, jedna od simbola Božićnih dekoracija. Najljepša je kad

Nadin kutak 100 💖

Nadin kutak je van svih mojih očekivanja i planova dočekao i svoj stoti broj. I sama sam sebe iznenadila dosljednošću i upornošću koja je potrebna da se iz tjedna u tjedan nanižu sadržaji koji će naći svoje čitatelje, ali bez podrške svih vas koji dolazite na ovaj blog preko Nedjeljnika Trag Biljke i raznih drugih internetskih izvora, ne bi bilo ni ovog broja. Zato vam od srca zahvaljujem i čestitam što ste pogurali sve ovo do broja 100. 

Pošto sam vas u Nedjeljniku pozvala da zajedno nazdravimo za ovaj jubilarni, slavljenički broj, pobrinula sam se da imamo i čime nazdraviti, barem ovako, virtualno.

🥂 

Zato sam pripremila 100 recepata za razne likere koje sam dugo skupljala iz raznih knjiga i s interneta jer su mi se činili zanimljivi i vrijedni za isprobavanje. Nadam se da ćete

Nadin kutak 99 - Luk ljutika, kozjak, šalot...

Za ljutiku, šalotku, kozjak, jarčec i slične nazive danas se najčešće koristi naziv:

Allium cepa Aggregatum Group

Stariji botanički naziv koji se još uvijek često susreće jest:

Allium ascalonicum L.

odnosno Allium cepa var. ascalonicum.

Prema današnjoj klasifikaciji, biljke iz skupine Aggregatum ne smatraju se zasebnom vrstom, nego pripadaju vrsti Allium cepa.

Zato, ako negdje naiđete na naziv Allium ascalonicum, nije riječ o nekoj potpuno drugoj biljci, nego o starijem botaničkom nazivu koji se koristio za ljutiku.

Međutim, stvar je ipak malo složenija kada govorimo o tradicionalnoj ljutici u Hrvatskoj. Botaničari su dokumentirali da se pod nazivom „ljutika” u Hrvatskoj tradicionalno uzgajaju tri različite forme:

Allium cepa Aggregatum Group

Allium × proliferum

Allium × cornutum

Zato nije uvijek moguće samo prema narodnom nazivu zaključiti o kojoj je točno biljci riječ.

A što se narodnih naziva tiče – ljutika, šalotka, kozjak, jarčec i brojni drugi nazivi u Hrvatskoj se često preklapaju. Razlikuju se od kraja do kraja. Često se isti naziv koristi za različite biljke i obrnuto.

Zbog toga je prilično loš potez ulaziti u rasprave o tome koji je od tih narodnih naziva ispravan. Ako želimo biti potpuno precizni, najbolje je navesti botanički naziv.

 

Porijeklo ljutike

Ljutika nema jednostavno određeno mjesto podrijetla jer je riječ o vrlo staroj kultiviranoj biljci.

Njezina je povijest povezana s običnim lukom (Allium cepa), koji se povezuje sa središnjom i jugozapadnom Azijom, odnosno područjima današnjeg Irana, Afganistana i okolnih krajeva.

Smatra se da je ljutika nastala odabirom oblika običnog luka koji su imali sposobnost stvaranja više lukovica iz jedne posađene lukovice.

Najstariji pouzdani europski zapisi o ljutici potječu iz srednjeg vijeka, a posebno se povezuje s Francuskom.

Naziv „shallot” često se povezuje s drevnim gradom Aškelonom, ali nije dokazano da je upravo ondje ljutika nastala.

 

Po čemu se ljutika razlikuje od običnog luka?

Najvažnija je njezina sposobnost da iz jedne posađene lukovice stvori više novih lukovica.

Kod običnog luka najčešće vrijedi:

1 posađena lukovica → 1 glavna lukovica.

Kod ljutike:

Nadin kutak 98 - Što nas je ova suša naučila?

Nakon vrućeg i sušnog ljeta koje još uvijek traje i koje me je dosta iscrpilo, veselim se jeseni i zimskom vrtu. Ljeto je na mene i moj vrt odjednom sručilo sve svoje loše strane. Vrućina, suša, neki novi nametnici koji su se po prvi put pojavili u vrtu, obiteljske prilike koje su mi ograničavale da se bavim vrtom kada me je najviše trebao, sve to je ostavilo manji ili veći pečat na svakoj pojedinoj gredici, od perma modela do gole gredice i biljaka u

Nadin kutak 97 - Kuća koja se sama čisti

 

Vrtlari nisu baš poznati po tome da uživaju u kućanskim poslovima. Barem ja ne poznajem takve. I sama spadam u one kojima pegla, krpa i metle nisu na popisu omiljenih predmeta. 

 

Nije problem u tome što ne želim da mi je kuća čista i uredna, nego mi se uvijek čini da postoji nešto važnije. Dok perem pod, mogla bih još nešto posijati. Dok slažem rublje, mogla bih privezati rajčice. Dok perem prozore, možda je baš sada pravi trenutak za branje graha. A ako već imam par  slobodnih sati, nekako mi je uvijek draže provesti ih među biljkama nego s krpom u ruci.

 

 Imam na stotine fotografija slikanih dok brinem o vrtu i biljkama, ali ni jednu dok radim kućanske poslove. To dovoljno govori u prilog tome da je vrt moje omiljeno mjesto.

 (Sve fotografije su iz moje arhive)

Vrt ima jednu nezgodnu osobinu – nikada zapravo nije gotov. Uvijek nešto raste, cvate, sazrijeva, treba zaliti, povezati, ubrati ili jednostavno pogledati. I zato mi kućanski poslovi ponekad izgledaju kao posao koji mi netko namjerno podvaljuje upravo onda kada je u vrtu najzanimljivije.

Možda zato posebno dobro razumijem onu vrlo jednostavnu želju: kada bi se barem neke stvari mogle napraviti same.

Mnogi vrtlari pokušavaju osmisliti sustave u kojima se dio posla obavlja gotovo sam od sebe. Malč čuva vlagu i smanjuje količinu zalijevanja, mudro birane vrste biljaka pokrivaju tlo i smanjuju rast divljih biljaka, sjeme mnogih kultura se samozasijava i čeka svoju sezonu, kompost nastaje dok mi radimo nešto drugo. Zar nije lijepo da ne moramo baš svaki posao napraviti vlastitim rukama?

I upravo me je to podsjetilo na jednu Amerikanku o kojoj sam svojevremeno čitala na nekom internetskom portalu, a pošto je još uvijek vrijeme za ljetnu razbibrigu, ispričati ću vam tu zanimljivu, a nadam se i poučnu priču.

Dakle, ta žena je odlučila napraviti

Nadin kutak 96 - Litchi (liči), bodljikava rajčica (Solanum sisymbriifolium)

Ova zanimljiva biljka latinskog naziva Solanum sisymbriifolium mi je na prvu izgledala kao da je cijeli život provela odlučujući hoće li biti pitomo voće ili bodljikavi divljak, pa je na kraju odlučila biti oboje. 

sadnice ličija

Sjeme sam dobila od Biljane Banović, pa sam i prve informacije o toj biljci potražila na njenom facebook profilu (ovdje👉Bilja o ličiju )

 

Ona o svakoj biljci piše s osobitom ljubavlju, pa nije čudo da sam nakon čitanja poželjela što prije vidjeti ga u svom vrtu.

Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas  se danas uzgaja i raste kao divlja u različitim dijelovima svijeta. 

I odmah da riješimo jednu stvar – liči rajčica zapravo nije rajčica. Pripada istom rodu, Solanum, ali je mnogo bliža patlidžanu nego našoj običnoj rajčici. Ime je dobila po plodu koji pomalo podsjeća na malu rajčicu, dok okus podsjeća na trešnju i voćku liči. 

 

Dodatak: I još jedna mala zamka krije se u samom imenu. Liči rajčica često se zamjenjuje s ličijem (slika ispod), egzotičnim azijskim voćem koje raste na velikom zimzelenom stablu. Ali osim dijela imena, ove dvije biljke nemaju nikakve botaničke veze. Liči je Litchi chinensis iz porodice sapindovki, dok je naš bodljikavi ljepotan Solanum sisymbriifolium, pripadnik porodice pomoćnica, u kojoj su mu rođaci rajčica, patlidžan, paprika i krumpir. Dakle, liči rajčica nije ni liči ni prava rajčica – samo je dobila ime koje nas je odlučilo malo zbuniti.

 

Litchi chinensis

Liči je bodljikav. I to ne onako malo, tek da se može reći da ima karakter. Naoružan je do zuba. Bodlje se nalaze na stabljikama, granama, listovima, pa čak i na zelenoj ovojnici koja štiti plod. Zato ga nazivaju i kaktus rajčica. 

Srećom, sam zreli plod nema bodlje. On se nalazi unutar bodljikave čaške koja se otvara kako plod sazrijeva, a kada dostigne fiziološku zrelost, iz nje proviri

Nadin kutak 95

Ljuta papričica "Dallas" koju sam kupila u jednom supermarketu na Krku kad sam bila prošli mjesec kratko na odmoru. Desetak biljaka se prodavalo među začinskim biljkama. Obično tu budu peršin, celer, menta, bosiljak itd. ali rijetko kad se nađe neka papričica, pa sam ju kupila, a još više jer mi u apartmanu jako nedostaju biljke i vrt. Uvijek uberem i jednu malu grančicu ružmarina ili lovora na povratku s plaže, pa stavim u čašu kako bih imala uz sebe nešto "zeleno". Svaki put pokušam usput zakorijeniti tu sadnicu, ali bezuspješno.

 

Gorka dinja ovih dana dozrijeva svoje brojne plodove i baš je lijep prizor kada njeni živo obojeni plodovi vise poput lampiona na vriježama, a još je ljepše kada se sama raspukne i otvori pogledu svoju koraljno crvenu unutrašnjost. Ako ne budem brza i ne uberem plodove na vrijeme,  sjemenke ispadnu, pa ih kasnije moram tražiti u malču od sijena.

Sezona je godišnjih odmora. Neki ljudi svoje slobodne dane provode na ručniku uz more, s knjigom u ruci, a mi vrtlari  svoje omiljene trenutke odmora provodimo uz naše najdraže "more" - uz naš vrt, u  hladu voćke ili pod nekom sjenicom... tu je najljepše mjesto za čašu hladnog pića i omiljeno štivo.

Tome u prilog donosim jedan mali djelić serijala, kod nas prevedenog naziva "Zvonki cedar ruski", a u izvorniku „Звенящие кедры России” (Zvenjaščije kedry Rossii), autora Vladimira Megrea. Ako već niste čitali ovaj zanimljivi serijal koji spaja duhovnost, ekologiju i povratak prirodi, možda ćete ga nakon ovog potražiti u knjižarama ili posuditi u knjižnicama. 

"...HEKTAR ZEMLJE - DIO PLANETA ZEMLJA

Znaju mi reći zašto se stalno brinem о hektaru zemlje kad ima i važnijih stvari. Premda mislim da u našemu životu danas nema ničega važnijega od toga da zemlja procvjeta kao u prvobitno doba. Govorim upravo о hektaru zemlje, jer je iza njega nešto neiz­mjerno značajnije. Nemam uvijek dosta pameti, niti mogućnosti spoznati, a možda nemam ni dosta temperamenta da bih to mogao objasniti, no katkada u tome barem malo uspijevam pa ljudi mogu shvatiti, što je već pobjeda. 

Evo, bilo je to 2003. godine u Švicarskoj, u Zurichu. Bio je to međunarodni forum. Pozvali su me organizatori i dali mi vrijeme za nastup. Počeo sam govoriti о ideji što se rodila u Rusiji, no to baš nije bilo prihvaćeno u dvorani. Uslijedilo je pitanje iz dvorane: - Kako povezujete

Nadin kutak 94 - Cinije, kraljice ljetnih vrućina

 

Dok ovih dana mnoge biljke klonu već oko podneva, one se ponašaju kao da je tek sada došlo njihovo vrijeme. Što je sunce jače, a dan topliji, one izgledaju ljepše. Ne smeta im sparina, ne bune se zbog visokih temperatura, a iz dana u dan otvaraju nove cvjetove.

 

 

Često ih doživljavamo kao starinsko cvijeće iz bakinih vrtova, a to nije bez razloga, jer su zapravo su među najizdržljivijim jednogodišnjim cvjetnicama koje možemo uzgajati.

Njihova velika prednost nije samo ljepota, nego i skromnost.

 

Kada se dobro ukorijene, podnose sušu mnogo bolje od većine ljetnica. Naravno, ni one ne mogu bez vode tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja, ali neće odmah klonuti ako preskočimo jedno ili dva zalijevanja.

 

Dubok korijen omogućuje im da bolje iskoriste vlagu iz tla pa ostaju svježe i onda kada mnoge druge biljke izgledaju umorno.

 

To, naravno, ne znači da ih treba namjerno držati bez vode. Svaka će biljka ljepše rasti ako ima dovoljno vlage. Međutim, cinije ne traže svakodnevno trčanje s kantom ili crijevom. Ako je tlo prekriveno malčem koji zadržava vlagu, često će im biti dovoljno tek povremeno obilnije zalijevanje.

Cinije imaju još jednu osobinu zbog koje ih volim. Cvatu gotovo bez prestanka.

 

Dok redovito uklanjamo