Nadin kutak 103

Nastavljamo s temom iz današnjeg tjednog izdanja newslettera Trag Biljke, a to je vrtlarenje i ono o čemu vrtlari često počnu razmišljati tek kad ih nešto zaboli – kako sačuvati vlastito tijelo dok brinemo o vrtu. Mene je premještanje i povlačenje teških gajbica na slici, koštalo jakih bolova u leđima i tako se tema za ovaj kutak sama nametnula.

Bolovi uzrokovani vrtlarenjem obično se ne javljaju odmah, nego tek kasnije tijekom dana ili čak dan nakon vrtlarenja. Može se osjetiti kao stalna, tupa bol ili ukočenost, a također i kao snažna nelagoda pri pokretanju. 

Takva je na primjer, probadajuća bol koja se širi kroz stražnjicu i niz noge, a to se kod mene pojavilo par puta u zadnjih 20-ak godina. 

Pošto mi je još u ranoj mladosti dijagnosticirana skolioza i liječnici su mi dobro objasnili što me čeka ako zanemarim svoje tijelo, trudim se shvatiti ozbiljno svaku tegobu čim se pojavi i odmah na početku intenziviram vježbe za koje sam se uvjerila da mi pomažu, a također stalno istražujem i pronalazim nova rješenja. Stoga, ovdje donosim tekst sa dva različita izvora i nekoliko videa s vježbama koje su meni pomogle da od faze kad nisam mogla stati na noge, u samo par dana vratim pokretljivost i nadam se da ću kroz koji dan moći opet prionuti poslu koji me čeka. 

 

NAJVAŽNIJI SAVJETI ZA SPRJEČAVANJE, SMANJIVANJE I UBLAŽAVANJE BOLOVA NAKON VRTLARENJA 

(izvor: www.kingedwardvii.co.uk)

1. Dobro se zagrijte prije početka rada u vrtu.

Možda mislite da se, budući da vrtlarenje nije sport, ne morate zagrijavati. Međutim, saginjanje, kopanje, povlačenje i podizanje zahtijevaju da mišići budu potpuno spremni za rad. Što su mišići zagrijaniji, manja je vjerojatnost ozljede. Pokušajte neposredno prije početka vrtlarenja napraviti

Nadin kutak 102

Na slici je ugrožena i zaštićena vrsta leptira veliki plavac (timijanov plavac) (Phengaris arion L.) na majčinoj dušici (Thymus serpyllum), o čemu sam pisala u današnjem izdanju nedjeljnika Trag Biljke.

Vrste crvenih mrava koji su presudni za opstanak velikog plavca.

mravi Myrmica sabuleti

mravi Myrmica scabrinodis

Izumiranju tog leptira u Velikoj Britaniji je uzrok bio pad populacije mrava Myrmica sabuleti. Zbog prestanka tradicionalne ispaše stoke i širenja bolesti među divljim kunićima, trava na britanskim brežuljcima je narasla. Viša trava stvorila je sjenu i snizila temperaturu tla, što ovim mravima (koji traže toplu, kratko pokošenu zemlju) nije odgovaralo.

Spasili su leptira tako što su vratili intenzivnu ispašu stoke i očistili šikare, čime su ponovno stvoreni idealni mikroklimatski uvjeti za mrave, a posljedično i za velikog plavca. Gusjenice i jajašca leptira donijeli su iz Švedske. To je jedan od najuspješnijih i najpoznatijih primjera spašavanja i ponovnog naseljavanja ugroženih kukaca, na svijetu.  

Ovo je samo jedan od primjera povezanosti leptira, biljke i mrava gdje svaki od njih predstavlja vrlo krhku kariku kojoj je dovoljno i malo nesavjesnog uplitanja čovjeka da bi se ugrozio opstanak jedne vrste. 

Kako onda ne ostati zadivljen nad svakim mravinjakom, svakom gusjenicom, svakom divljom biljkom? 

🌿  🌿  🌿

Mijenjamo temu, ali ostajemo u istom raspoloženju. 

Prije odlaska na more sam u posude na staroj terasi i na gredice u vrt posadila sadnice povrća za jesen, zimu i proljeće (razne kupuse i keljeve, razne radiče, razno azijsko povrće, poriluk,  prokulice, razne salate, cvjetaču, brokulu itd). Sve sam obilno zalila. Kao zaštitu od gusjenica i puževa, gredice na vrtu sam prekrila mrežom, zapravo zavjesom od tila koju kupim u IKEI jer ima povoljnu cijenu i odlično mi već godinama služi u tu svrhu. U pakiranju su dva komada 280 X 300 cm. Odlične su i kao zaštita od komaraca, zaštita rasadnika od sovice i za izradu mrežastih vrećica za pojedinačnu zaštitu povrća i voća.

 

Temperature su bile još uvijek visoke, ali biljke su bile pod debelim malčem od sijena kojeg sam imala u zalihi još od prošle godine i koji odlično čuva tlo od

Nadin kutak 101 - ukrasne biljke koje u biološkom vrtu imaju dodatnu korist

Divlji bršljan kao dekoracija koju je napravila moja sestra na rođendanskom poklonu. Bršljan je jedna od vrlo korisnih biljaka za ptice zimi. 

Neke od biljaka koje rastu na mojoj okućnici, a vole ih ptice 

(sve slike su iz mog vrta i okućnice)

Japanska žutika, berberis

(Berberis thunbergii)

Listopadni grm visok  do jednog metra i prepun trnja. Nakon sitnih žutih cvjetića biljka formira sitne duguljaste crvene bobice, veličine 1 cm koji pticama tijekom zime služe kao hrana. Bobice su kiselkastog okusa i od njih se može raditi džem. Berberis je medonosna biljka i zato ga pčele puno obilaze u vrijeme cvatnje. 

Dunjarica (Cotoneaster)

Niska dunjarica je zimzeleni pokrivač tla, koji u jesen rađa brojnim crvenim bobicama i one na njemu ostaju tijekom zime. Nisu jestive ljudima, zapravo su otrovne, također i psima, pa treba dobro pripaziti na to, ali pticama su odlična zimska hrana.

Božikovina

Biljka koja je lijepa i vrlo dekorativna, jedna od simbola Božićnih dekoracija. Najljepša je kad

Nadin kutak 100 💖

Nadin kutak je van svih mojih očekivanja i planova dočekao i svoj stoti broj. I sama sam sebe iznenadila dosljednošću i upornošću koja je potrebna da se iz tjedna u tjedan nanižu sadržaji koji će naći svoje čitatelje, ali bez podrške svih vas koji dolazite na ovaj blog preko Nedjeljnika Trag Biljke i raznih drugih internetskih izvora, ne bi bilo ni ovog broja. Zato vam od srca zahvaljujem i čestitam što ste pogurali sve ovo do broja 100. 

Pošto sam vas u Nedjeljniku pozvala da zajedno nazdravimo za ovaj jubilarni, slavljenički broj, pobrinula sam se da imamo i čime nazdraviti, barem ovako, virtualno.

🥂 

Zato sam pripremila 100 recepata za razne likere koje sam dugo skupljala iz raznih knjiga i s interneta jer su mi se činili zanimljivi i vrijedni za isprobavanje. Nadam se da ćete

Nadin kutak 99 - Luk ljutika, kozjak, šalot...

Za ljutiku, šalotku, kozjak, jarčec i slične nazive danas se najčešće koristi naziv:

Allium cepa Aggregatum Group

Stariji botanički naziv koji se još uvijek često susreće jest:

Allium ascalonicum L.

odnosno Allium cepa var. ascalonicum.

Prema današnjoj klasifikaciji, biljke iz skupine Aggregatum ne smatraju se zasebnom vrstom, nego pripadaju vrsti Allium cepa.

Zato, ako negdje naiđete na naziv Allium ascalonicum, nije riječ o nekoj potpuno drugoj biljci, nego o starijem botaničkom nazivu koji se koristio za ljutiku.

Međutim, stvar je ipak malo složenija kada govorimo o tradicionalnoj ljutici u Hrvatskoj. Botaničari su dokumentirali da se pod nazivom „ljutika” u Hrvatskoj tradicionalno uzgajaju tri različite forme:

Allium cepa Aggregatum Group

Allium × proliferum

Allium × cornutum

Zato nije uvijek moguće samo prema narodnom nazivu zaključiti o kojoj je točno biljci riječ.

A što se narodnih naziva tiče – ljutika, šalotka, kozjak, jarčec i brojni drugi nazivi u Hrvatskoj se često preklapaju. Razlikuju se od kraja do kraja. Često se isti naziv koristi za različite biljke i obrnuto.

Zbog toga je prilično loš potez ulaziti u rasprave o tome koji je od tih narodnih naziva ispravan. Ako želimo biti potpuno precizni, najbolje je navesti botanički naziv.

 

Porijeklo ljutike

Ljutika nema jednostavno određeno mjesto podrijetla jer je riječ o vrlo staroj kultiviranoj biljci.

Njezina je povijest povezana s običnim lukom (Allium cepa), koji se povezuje sa središnjom i jugozapadnom Azijom, odnosno područjima današnjeg Irana, Afganistana i okolnih krajeva.

Smatra se da je ljutika nastala odabirom oblika običnog luka koji su imali sposobnost stvaranja više lukovica iz jedne posađene lukovice.

Najstariji pouzdani europski zapisi o ljutici potječu iz srednjeg vijeka, a posebno se povezuje s Francuskom.

Naziv „shallot” često se povezuje s drevnim gradom Aškelonom, ali nije dokazano da je upravo ondje ljutika nastala.

 

Po čemu se ljutika razlikuje od običnog luka?

Najvažnija je njezina sposobnost da iz jedne posađene lukovice stvori više novih lukovica.

Kod običnog luka najčešće vrijedi:

1 posađena lukovica → 1 glavna lukovica.

Kod ljutike:

Nadin kutak 98 - Što nas je ova suša naučila?

Nakon vrućeg i sušnog ljeta koje još uvijek traje i koje me je dosta iscrpilo, veselim se jeseni i zimskom vrtu. Ljeto je na mene i moj vrt odjednom sručilo sve svoje loše strane. Vrućina, suša, neki novi nametnici koji su se po prvi put pojavili u vrtu, obiteljske prilike koje su mi ograničavale da se bavim vrtom kada me je najviše trebao, sve to je ostavilo manji ili veći pečat na svakoj pojedinoj gredici, od perma modela do gole gredice i biljaka u

Nadin kutak 97 - Kuća koja se sama čisti

 

Vrtlari nisu baš poznati po tome da uživaju u kućanskim poslovima. Barem ja ne poznajem takve. I sama spadam u one kojima pegla, krpa i metle nisu na popisu omiljenih predmeta. 

 

Nije problem u tome što ne želim da mi je kuća čista i uredna, nego mi se uvijek čini da postoji nešto važnije. Dok perem pod, mogla bih još nešto posijati. Dok slažem rublje, mogla bih privezati rajčice. Dok perem prozore, možda je baš sada pravi trenutak za branje graha. A ako već imam par  slobodnih sati, nekako mi je uvijek draže provesti ih među biljkama nego s krpom u ruci.

 

 Imam na stotine fotografija slikanih dok brinem o vrtu i biljkama, ali ni jednu dok radim kućanske poslove. To dovoljno govori u prilog tome da je vrt moje omiljeno mjesto.

 (Sve fotografije su iz moje arhive)

Vrt ima jednu nezgodnu osobinu – nikada zapravo nije gotov. Uvijek nešto raste, cvate, sazrijeva, treba zaliti, povezati, ubrati ili jednostavno pogledati. I zato mi kućanski poslovi ponekad izgledaju kao posao koji mi netko namjerno podvaljuje upravo onda kada je u vrtu najzanimljivije.

Možda zato posebno dobro razumijem onu vrlo jednostavnu želju: kada bi se barem neke stvari mogle napraviti same.

Mnogi vrtlari pokušavaju osmisliti sustave u kojima se dio posla obavlja gotovo sam od sebe. Malč čuva vlagu i smanjuje količinu zalijevanja, mudro birane vrste biljaka pokrivaju tlo i smanjuju rast divljih biljaka, sjeme mnogih kultura se samozasijava i čeka svoju sezonu, kompost nastaje dok mi radimo nešto drugo. Zar nije lijepo da ne moramo baš svaki posao napraviti vlastitim rukama?

I upravo me je to podsjetilo na jednu Amerikanku o kojoj sam svojevremeno čitala na nekom internetskom portalu, a pošto je još uvijek vrijeme za ljetnu razbibrigu, ispričati ću vam tu zanimljivu, a nadam se i poučnu priču.

Dakle, ta žena je odlučila napraviti

Nadin kutak 96 - Litchi (liči), bodljikava rajčica (Solanum sisymbriifolium)

Ova zanimljiva biljka latinskog naziva Solanum sisymbriifolium mi je na prvu izgledala kao da je cijeli život provela odlučujući hoće li biti pitomo voće ili bodljikavi divljak, pa je na kraju odlučila biti oboje. 

sadnice ličija

Sjeme sam dobila od Biljane Banović, pa sam i prve informacije o toj biljci potražila na njenom facebook profilu (ovdje👉Bilja o ličiju )

 

Ona o svakoj biljci piše s osobitom ljubavlju, pa nije čudo da sam nakon čitanja poželjela što prije vidjeti ga u svom vrtu.

Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas  se danas uzgaja i raste kao divlja u različitim dijelovima svijeta. 

I odmah da riješimo jednu stvar – liči rajčica zapravo nije rajčica. Pripada istom rodu, Solanum, ali je mnogo bliža patlidžanu nego našoj običnoj rajčici. Ime je dobila po plodu koji pomalo podsjeća na malu rajčicu, dok okus podsjeća na trešnju i voćku liči. 

 

Dodatak: I još jedna mala zamka krije se u samom imenu. Liči rajčica često se zamjenjuje s ličijem (slika ispod), egzotičnim azijskim voćem koje raste na velikom zimzelenom stablu. Ali osim dijela imena, ove dvije biljke nemaju nikakve botaničke veze. Liči je Litchi chinensis iz porodice sapindovki, dok je naš bodljikavi ljepotan Solanum sisymbriifolium, pripadnik porodice pomoćnica, u kojoj su mu rođaci rajčica, patlidžan, paprika i krumpir. Dakle, liči rajčica nije ni liči ni prava rajčica – samo je dobila ime koje nas je odlučilo malo zbuniti.

 

Litchi chinensis

Liči je bodljikav. I to ne onako malo, tek da se može reći da ima karakter. Naoružan je do zuba. Bodlje se nalaze na stabljikama, granama, listovima, pa čak i na zelenoj ovojnici koja štiti plod. Zato ga nazivaju i kaktus rajčica. 

Srećom, sam zreli plod nema bodlje. On se nalazi unutar bodljikave čaške koja se otvara kako plod sazrijeva, a kada dostigne fiziološku zrelost, iz nje proviri

Nadin kutak 95

Ljuta papričica "Dallas" koju sam kupila u jednom supermarketu na Krku kad sam bila prošli mjesec kratko na odmoru. Desetak biljaka se prodavalo među začinskim biljkama. Obično tu budu peršin, celer, menta, bosiljak itd. ali rijetko kad se nađe neka papričica, pa sam ju kupila, a još više jer mi u apartmanu jako nedostaju biljke i vrt. Uvijek uberem i jednu malu grančicu ružmarina ili lovora na povratku s plaže, pa stavim u čašu kako bih imala uz sebe nešto "zeleno". Svaki put pokušam usput zakorijeniti tu sadnicu, ali bezuspješno.

 

Gorka dinja ovih dana dozrijeva svoje brojne plodove i baš je lijep prizor kada njeni živo obojeni plodovi vise poput lampiona na vriježama, a još je ljepše kada se sama raspukne i otvori pogledu svoju koraljno crvenu unutrašnjost. Ako ne budem brza i ne uberem plodove na vrijeme,  sjemenke ispadnu, pa ih kasnije moram tražiti u malču od sijena.

Sezona je godišnjih odmora. Neki ljudi svoje slobodne dane provode na ručniku uz more, s knjigom u ruci, a mi vrtlari  svoje omiljene trenutke odmora provodimo uz naše najdraže "more" - uz naš vrt, u  hladu voćke ili pod nekom sjenicom... tu je najljepše mjesto za čašu hladnog pića i omiljeno štivo.

Tome u prilog donosim jedan mali djelić serijala, kod nas prevedenog naziva "Zvonki cedar ruski", a u izvorniku „Звенящие кедры России” (Zvenjaščije kedry Rossii), autora Vladimira Megrea. Ako već niste čitali ovaj zanimljivi serijal koji spaja duhovnost, ekologiju i povratak prirodi, možda ćete ga nakon ovog potražiti u knjižarama ili posuditi u knjižnicama. 

"...HEKTAR ZEMLJE - DIO PLANETA ZEMLJA

Znaju mi reći zašto se stalno brinem о hektaru zemlje kad ima i važnijih stvari. Premda mislim da u našemu životu danas nema ničega važnijega od toga da zemlja procvjeta kao u prvobitno doba. Govorim upravo о hektaru zemlje, jer je iza njega nešto neiz­mjerno značajnije. Nemam uvijek dosta pameti, niti mogućnosti spoznati, a možda nemam ni dosta temperamenta da bih to mogao objasniti, no katkada u tome barem malo uspijevam pa ljudi mogu shvatiti, što je već pobjeda. 

Evo, bilo je to 2003. godine u Švicarskoj, u Zurichu. Bio je to međunarodni forum. Pozvali su me organizatori i dali mi vrijeme za nastup. Počeo sam govoriti о ideji što se rodila u Rusiji, no to baš nije bilo prihvaćeno u dvorani. Uslijedilo je pitanje iz dvorane: - Kako povezujete

Nadin kutak 94 - Cinije, kraljice ljetnih vrućina

 

Dok ovih dana mnoge biljke klonu već oko podneva, one se ponašaju kao da je tek sada došlo njihovo vrijeme. Što je sunce jače, a dan topliji, one izgledaju ljepše. Ne smeta im sparina, ne bune se zbog visokih temperatura, a iz dana u dan otvaraju nove cvjetove.

 

 

Često ih doživljavamo kao starinsko cvijeće iz bakinih vrtova, a to nije bez razloga, jer su zapravo su među najizdržljivijim jednogodišnjim cvjetnicama koje možemo uzgajati.

Njihova velika prednost nije samo ljepota, nego i skromnost.

 

Kada se dobro ukorijene, podnose sušu mnogo bolje od većine ljetnica. Naravno, ni one ne mogu bez vode tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja, ali neće odmah klonuti ako preskočimo jedno ili dva zalijevanja.

 

Dubok korijen omogućuje im da bolje iskoriste vlagu iz tla pa ostaju svježe i onda kada mnoge druge biljke izgledaju umorno.

 

To, naravno, ne znači da ih treba namjerno držati bez vode. Svaka će biljka ljepše rasti ako ima dovoljno vlage. Međutim, cinije ne traže svakodnevno trčanje s kantom ili crijevom. Ako je tlo prekriveno malčem koji zadržava vlagu, često će im biti dovoljno tek povremeno obilnije zalijevanje.

Cinije imaju još jednu osobinu zbog koje ih volim. Cvatu gotovo bez prestanka.

 

Dok redovito uklanjamo

Nadin kutak 93 - Ljetni krastavci i još puno recepata za zimnicu

LAKTOFERMENTIRANI KRASTAVCI  

(sunčani, ljetni krastavci)

U ovu svrhu pustim kornišone da se malo više udebljaju kako bi bili mesnatiji i sočniji (slika gore). 

 

Laktofermentirani krastavci nisu samo način konzerviranja hrane, nego i proizvod živog prirodnog procesa. Tijekom fermentacije razvijaju se bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu i druge korisne spojeve, zbog čega su takvi krastavci lakše probavljivi i imaju bogatiji, složeniji okus od onih ukiseljenih octom. Fermentacija također povećava bioraspoloživost pojedinih hranjivih tvari, zadržava korisne bakterije koje pozitivno djeluju na crijevnu floru. Za razliku od octa, koji hranu konzervira dodavanjem kiseline izvana, kod laktofermentacije sama priroda obavlja posao konzerviranja.

Postupak: 

Krastavce dobro oprati u hladnoj vodi, prerezati križno po dužini, ali ne do kraja. Poslagati ih tijesno u staklenku od 2,5 litre, koliko god stane, ali tako da budu 3 cm niže od ruba staklenke. 

Dodati dvije žlice

Nadin kutak 92 - Knjiga Gertrud Franck "Gesunder Garten durch Mischkultur"

Gertrud Franck je bila iskusna vrtlarica koja je početkom 20. stoljeća razvila i popularizirala jedinstvenu metodu međuusjeva u redovima, koju mnogi vrtlari i danas koriste u svojim vrtovima. Također je bila velika zagovarateljica bioloških principa vrtlarenja. Živjela je od 1905. do 1996. g. i obrađivala je svoj vrt od jednog hektara u Hohenloheu u Njemačkoj. Nakon 30 godina prakticiranja i istraživanja, napisala je knjigu "Gesunder Garten durch Mischkultur". 

Autorica razlikuje tri sustava:

1. Tradicionalni vrt – kemija, mineralna gnojiva, monokulture.

2. Biološki vrt – bez kemije, ali se i dalje kopa, gnoji, uzgaja u klasičnim gredicama.

3. Njezin sustav mješovitih kultura – korak dalje od tadašnjeg biovrtlarstva.

Početkom 1970-ih i 1980-ih pojam "biološko vrtlarstvo" uglavnom je značio samo:

- bez pesticida,

- bez mineralnih gnojiva,

- organska gnojiva,

- ali i dalje kopanje, odvojene gredice, jedna kultura po gredici.

Gertrud Franck kaže: to nije dovoljno.


Ona uvodi još nekoliko načela:

- međusobno korisno susjedstvo biljaka,

- jedan red jedne vrste pa jedan red druge,

- tlo uvijek pokriveno živim biljkama ili kompostom,

- gotovo potpuna samodostatnost vrta,

- promatranje vrta kao jedinstvenog ekosustava.

 

Evo što Gertrud između ostalog piše u svojoj knjizi koju preporučujem kao obaveznu lektiru svakome tko želi vrtlariti po biološkim principima: 

Temeljne misli i osnovna pravila

Izraz „biološko vrtlarstvo” (biovrt) općenito je poznat, osobito među ljudima koji se bave poljoprivredom, vrtlarstvom i zdravom prehranom. Možda se ne koristi uvijek isti naziv, ali je pojam svakom čitatelju potpuno jasan.

Pod „biološkim” se u pravilu podrazumijeva sustav vrtlarenja koji ne koristi

Nadin kutak 91 - Ljetne crtice iz svijeta vrtlarstva

Postoje puzajuće tikvice (s vriježama) i one koje rastu kao grmovi. Kako su nastale?

 

To nisu različite vrste, nego su uglavnom različiti oblici rasta iste vrste – Cucurbita pepo. Nastale su dugotrajnim procesom prirodnih promjena i ljudske selekcije.

Na slici je puzajuća tikvica koja trenutno raste u mom vrtu. Kraj nje rastu uskolisni trputac i kovrčavi sljez. Na toj gredici su još rajčice, blitva, celer, visoke mahune, kupus, suncokret i kadifica. Sviđa mi se takav oblik rasta jer plodovi na višim katovima nisu lako dostupni puževima, a sama biljka ne zauzima puno prostora na gredici i lako ju je uklopiti u neku veću gužvu. 

Izvorni oblici vrste Cucurbita pepo bili su uglavnom puzajući. Duga vriježa omogućavala je biljci da zauzme veću površinu, pronađe više svjetla, razvije korijenje na mjestima gdje vriježa dodiruje tlo, proizvede više plodova tijekom duljeg razdoblja.

Takav način rasta i danas imaju mnoge bundeve i neke sorte tikvica.

Kako su nastale grmolike tikvice?

Kod nekih biljaka spontano su se pojavile genetske mutacije koje su uzrokovale vrlo kratke internodije (razmake između listova), skraćenu glavnu stabljiku i zbijen, grmolik izgled.

Poljoprivrednici su primijetili da su takve biljke u nekim prilikama praktičnije od puzajućih oblika.

Zato su iz godine u godinu ostavljali sjeme upravo tih biljaka. Nakon mnogo generacija nastale su stabilne grmolike sorte kakve danas poznajemo.

Mogu li se križati?

Budući da pripadaju istoj vrsti (Cucurbita pepo), puzajuće i grmolike tikvice mogu se međusobno oprašiti. Ako sačuvamo sjeme s biljaka koje su se slobodno oprašivale, potomstvo može imati različite oblike rasta – neke biljke bit će grmolike, neke polupuzajuće, a neke sasvim puzajuće, ovisno o nasljeđivanju gena. Ova moja tikvica na slici možda neće biti toliko rodna kao kad bih ju pustila da puže po tlu, jer ovako nema mogućnost dodatnog ukorijenjivanja i svu hranu i vodu dobivati će iz samo jednog - glavnog korijena. Sve ima svojih prednosti i nedostataka. Zato, da me pitate koji je uzgojni oblik tikvica bolji, ne bih znala reći jer je svaki pogodan za određene situacije. 

 

Trenutno sam na odmoru, a tada uz jutarnju kavu volim pročitati što se događa u svijetu vrtlarstva. Tako sam preko newslettera jednog velikog rasadnika u Francuskoj saznala za ovu sortu tikvice i nabavila sjeme. 

 

KORIJEN SVJETLOSTI NASTOJI OPET BITI GLAVNI PRIZOR U VRTU

Primam desetak vrtlarskih  newslettera, povremeno pratim blogove i znanstvene novosti, pa evo kratkih crtica o tome što mi je ovih dana stiglo na e-mail adresu. Da razbijem tekstualnu monotoniju, ubacila sam slike koje su nastale u mom vrtu prošlog tjedna. 

 

 HELGOLANDSKI KUPUS, NA GREDICI SMJEŠTENOJ U HLADU JABUKE

Zanimljivo je koliko se u posljednjih nekoliko godina promijenio način razmišljanja. Više se ne govori samo o tome kako uzgojiti što veći urod ili imati najljepši cvjetnjak. Sve se češće postavlja pitanje kako vrt učiniti otpornijim, održivijim i korisnijim za prirodu.

 

Djetelina više nije neprijatelj

Ako ste prije dvadesetak godina rekli da namjerno sijete djetelinu u travnjak, mnogi bi pomislili da se šalite. Danas je situacija sasvim drugačija.

Sve više krajobraznih arhitekata preporučuje upravo mješovite travnjake u kojima raste i bijela djetelina. Ostaje zelena i tijekom sušnih razdoblja, sama veže dušik iz zraka pa obogaćuje tlo, a njezini cvjetovi važan su izvor hrane za pčele i druge oprašivače.

 

ŠLJIVE KOJE NIKAD NE RAZOČARAJU URODOM, NE TRAŽE PAŽNJU, A ODLIČNE SU ZA DŽEMOVE I KOMPOTE

U mnogim europskim gradovima više se ne kosi cijela površina parkova. Dijelovi travnjaka ostavljaju se nepokošenima kako bi u njima procvale samonikle biljke koje hrane pčele, bumbare i leptire. Takvi "otoci divljine" postali su uobičajen prizor u gradovima koji žele povećati bioraznolikost.

BALKONSKA SORTA RAJČICE "VENUS" U DRUŠTVU PELARGONIJE.

U ŽARDINJERI SU TRI RAJČICE.

 

Ukrasni vrtovi postaju mali ekosustavi

Još jedan trend posebno mi je privukao pozornost. Nekada se biljke biralo gotovo isključivo prema boji cvijeta ili obliku krošnje. Danas je sve važnije odgovoriti na jedno drugo pitanje – kome ta biljka koristi?

Privlači li pčele? Hrani li leptire? Daje li sjeme pticama? Pruža li zaklon korisnim kukcima?

Sve više vrtlara želi da njihov vrt ne bude samo lijep, nego i živ. To je zapravo velika promjena u razmišljanju.

PATIŠONI, KORNIŠONI I KRASTAVAC SALATAR, SAMO JEDAN ZBOG USPOREDBE, SASVIM S DESNA (KORNIŠONI SE MOGU PUSTITI DA NARASTU VEĆI I BITI ĆE PUNO UKUSNIJI OD PROSJEČNOG SALATARA, A PUNO BRŽE STVARAJU PLODOVE.)

"Neuredan" vrt postaje poželjan

S tim je povezan još jedan zanimljiv zaokret.

Sve više stručnjaka ne savjetuje da ne budemo pretjerano revnost da se ukloni svaki ocvali cvijet, pokosi svaki centimetar trave ili počupa baš svaku samoniklu biljku.

Suhe cvjetne glavice često skrivaju sjeme kojim se hrane ptice, a brojni korisni kukci upravo u njima pronalaze zaklon tijekom najvećih vrućina. Vrt ne mora uvijek izgledati kao naslovnica kataloga da bi bio zdrav.

 

CVJETNA GRANA RAJČICE WOOLLY KATE 

Povratak starih rješenja

Ponekad imam osjećaj da vrtlarstvo ne ide samo naprijed, nego se kreće u velikim krugovima.

Primjerice, posljednjih se godina ponovno otkriva navodnjavanje pomoću poroznih glinenih posuda koje se ukopaju uz biljke i polako otpuštaju vodu korijenu. Ta je metoda stara više od dvije tisuće godina, a danas se predstavlja kao jedno od najboljih rješenja za štednju vode.

Nije li zanimljivo kako se neka od najmodernijih rješenja pokažu zapravo najstarijima?

GORKA DINJA FORMIRA PRVE PLODOVE

Što se događa ispod naših nogu

Ako je prije desetak godina najveći hit bilo podizanje visokih gredica, danas sve više članaka govori o nečemu što se uopće ne vidi – životu u tlu.

Gliste, gljive, bakterije i bezbrojni drugi organizmi postali su glavne zvijezde suvremenog vrtlarstva. Sve više stručnjaka smatra da zdravo tlo vrijedi više od bilo kojeg umjetnog gnojiva jer upravo ono hrani biljku, zadržava vodu i čini vrt otpornijim.

Najveći vrt zapravo nije onaj koji vidimo iznad zemlje, nego onaj koji se skriva ispod nje.

BOGOMOLJKE SU  UOBIČAJENI STANOVNICI MOG VRTA I OSTATKA OKUĆNICE. One su jedini poznati kukci koji mogu okretati glavu za gotovo 180 stupnjeva. To im omogućuje da promatraju okolinu bez pomicanja tijela i tako ostanu neprimijećene plijenu i grabežljivcima.

Drveće ima prednost

Još jedna preporuka koja se sve češće ponavlja odnosi se na zalijevanje tijekom sušnih razdoblja.

Ako vode nema dovoljno za sve, stručnjaci savjetuju da prednost damo drveću. Travnjak će se nakon prve ozbiljnije kiše uglavnom oporaviti, dok stablu koje pretrpi dugotrajnu sušu mogu trebati godine da ponovno stekne snagu.

To je jednostavan savjet, ali mijenja način na koji promatramo vrt i prirodu.

 

ČVORCI PRELIJEĆU NAŠ VOĆNJAK I RADE DETALJAN GEODETSKI SNIMAK. BITI ĆE VESELO.

Još par brzopoteznih "jeste li znali?"

🐞Posljednjih godina sve se češće govori o "pravoj biljci na pravom mjestu" (Right Plant, Right Place). Umjesto da biljku pokušavamo prilagoditi uvjetima navodnjavanjem, gnojidbom i zaštitom, stručnjaci preporučuju odabrati onu kojoj takvi uvjeti prirodno odgovaraju. To znači manje posla za vrtlara, manju potrošnju vode i zdravije biljke.

🐞Nisu svi cvjetovi jednako vrijedni oprašivačima. Mnoge moderne sorte s dvostrukim ili gusto ispunjenim cvjetovima imaju vrlo malo peluda i nektara, pa pčelama i bumbarima ne predstavljaju gotovo nikakav izvor hrane. Zato stručnjaci sve češće preporučuju jednostavne, "obične" cvjetove.

🐞Jedan odrasli hrast tijekom vrućeg ljetnog dana može ispariti i više od 300 litara vode. Time ne hladi samo sebe, nego i zrak oko sebe, zbog čega je temperatura ispod njegove krošnje osjetno niža nego na otvorenom.

Sve novo već je jednom bilo staro

Mnoge stvari koje se danas predstavljaju kao novi trendovi naše su bake odavno poznavale.

Malčiranje, skupljanje kišnice, kompostiranje, sadnja biljaka koje dobro podnose sušu, ostavljanje dijela vrta prirodi… Sve su to danas primjeri održivog vrtlarstva, a nekada su bili sasvim uobičajena praksa.

Možda upravo zato vrtlarstvo nikada ne prestaje biti zanimljivo. Uvijek učimo nešto novo, ali pritom sve češće otkrivamo koliko su mudrosti starih vrtlara bile ispred svog vremena. Ono što smo zaboravili, sada ponovno otkrivamo.

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼