08 listopada 2026

Nadin kutak 103



Nastavljamo s temom iz današnjeg tjednog izdanja newslettera Trag Biljke, a to je vrtlarenje i ono o čemu vrtlari često počnu razmišljati tek kad ih nešto zaboli – kako sačuvati vlastito tijelo dok brinemo o vrtu. Mene je premještanje i povlačenje teških gajbica na slici, koštalo jakih bolova u leđima i tako se tema za ovaj kutak sama nametnula.

Bolovi uzrokovani vrtlarenjem obično se ne javljaju odmah, nego tek kasnije tijekom dana ili čak dan nakon vrtlarenja. Može se osjetiti kao stalna, tupa bol ili ukočenost, a također i kao snažna nelagoda pri pokretanju. 

Takva je na primjer, probadajuća bol koja se širi kroz stražnjicu i niz noge, a to se kod mene pojavilo par puta u zadnjih 20-ak godina. 

Pošto mi je još u ranoj mladosti dijagnosticirana skolioza i liječnici su mi dobro objasnili što me čeka ako zanemarim svoje tijelo, trudim se shvatiti ozbiljno svaku tegobu čim se pojavi i odmah na početku intenziviram vježbe za koje sam se uvjerila da mi pomažu, a također stalno istražujem i pronalazim nova rješenja. Stoga, ovdje donosim tekst sa dva različita izvora i nekoliko videa s vježbama koje su meni pomogle da od faze kad nisam mogla stati na noge, u samo par dana vratim pokretljivost i nadam se da ću kroz koji dan moći opet prionuti poslu koji me čeka. 

 

NAJVAŽNIJI SAVJETI ZA SPRJEČAVANJE, SMANJIVANJE I UBLAŽAVANJE BOLOVA NAKON VRTLARENJA 
(izvor: www.kingedwardvii.co.uk)


1. Dobro se zagrijte prije početka rada u vrtu.

Možda mislite da se, budući da vrtlarenje nije sport, ne morate zagrijavati. Međutim, saginjanje, kopanje, povlačenje i podizanje zahtijevaju da mišići budu potpuno spremni za rad. Što su mišići zagrijaniji, manja je vjerojatnost ozljede. Pokušajte neposredno prije početka vrtlarenja napraviti nekoliko blagih vježbi istezanja, a ako možete, ponovite ih otprilike svakih sat vremena tijekom rada. One također mogu pomoći u ublažavanju eventualne boli u donjem dijelu leđa nakon vrtlarenja. Ako su bolovi u leđima jaki, prije vježbanja posavjetujte se s liječnikom.

2. Isplanirajte posao tako da teže poslove rasporedite kroz više dana.

Nemojte pokušavati sve zahtjevnije poslove, poput kopanja ili orezivanja vrhova grmova i stabala, završiti u jednom danu. Izmjenjivanje različitih poslova također će smanjiti opterećenje pojedinog dijela leđa. Možete, primjerice, 20 minuta provesti klečeći i plijeveći, zatim 20 minuta kositi travu, a potom 20 minuta šišati živicu. Postavite alarm kako ne biste prekoračili predviđeno vrijeme.

3. Naučite pravilno podizati teret.

Pravilno podizanje ključno je za zaštitu leđa u svakom okruženju. Vrtlarenje često uključuje podizanje teških tegli, vreća zemlje ili pijeska, kao i strojeva iz spremišta ili s ljestava. Sigurno podizanje zahtijeva planiranje, bez žurbe, stabilan položaj stopala i, što je najvažnije, savijanje u koljenima umjesto u leđima. Pravilna tehnika podizanja pomoći će smanjiti rizik od ozljede.

4. Kosilicu uvijek pravilno gurajte.

Gurajte je prema naprijed, ravno, s ispruženim rukama i izbjegavajte okretanje i gledanje u stranu tijekom guranja. Kabel električne kosilice uvijek držite iza sebe. Možete ga prebaciti preko jednog ramena. Ako je moguće, odaberite lakšu električnu kosilicu umjesto teže benzinske ili one bez motora koju je teško gurati.

5. Odaberite alat prema poslu koji obavljate.

Ako klečite i plijevite, koristite lagani alat s kratkom drškom i držite ga nadohvat ruke kako se ne biste morali pretjerano istezati. Alati s dugom drškom odlični su za dosezanje viših grana bez korištenja ljestava, ali pazite da ne izgubite ravnotežu dok gledate prema gore. Alat također treba biti oštar i bez hrđe jer će svaki posao tada biti lakši i kraće trajati.

6. Koristite podlogu za klečanje.

Podloga za klečanje olakšat će plijevljenje i kopanje malom lopaticom te smanjiti opterećenje koljena. To će vas učiniti ugodnijim i rasteretiti leđa. Podloga s okvirom može pomoći i pri ustajanju i spuštanju, što također može olakšati opterećenje leđa.

7. Pratite nova pomagala za vrtlarenje.

Na tržištu postoji mnogo pomagala koja mogu olakšati jednostavne vrtne poslove. Tu spadaju, primjerice, alati za plijevljenje s dugom drškom i kandžama, koji omogućuju rad bez saginjanja, kao i kruti nastavci za crijevo koji olakšavaju zalijevanje udaljenih mjesta.

8. Razmislite o povišenim gredicama.

To je dugoročno rješenje za slabije mobilne vrtlare jer u radu nije potrebno saginjanje, a mogu im pristupiti i osobe u kolicima.

9. Radite redovite pauze.

Redovite pauze daju kralježnici priliku da se ponovno ispruži nakon dugotrajnog saginjanja. To pomaže smanjiti pritisak na kralježnicu koji nastaje pri saginjanju i podizanju te može smanjiti mogućnost ozljede leđa.

10. Koristite tople ili hladne obloge.

Ako se pojavi bol u leđima ili želite pomoći u njezinu sprječavanju nakon dana provedenog u vrtu, mogu pomoći topli ili hladni oblozi. Hoćete li koristiti toplinu ili hladnoću stvar je osobnog izbora jer oboje može pomoći kod umornih mišića i upale. Oboje se može kupiti u ljekarni, ali jednako dobro mogu poslužiti i vrećica smrznutog graška ili termofor.

11. Uzmite lijek.

Ako se bol u leđima pogorša, možete pokušati uzeti nesteroidni protuupalni lijek protiv bolova, savjetujući se s ljekarnikom ili liječnikom. Postoji i alternativa u obliku biljnih preparata, pa je svakako dobro najprije sagledati ovu opciju. 

Odmah prestanite vrtlariti ako bol u donjem dijelu leđa ili bilo koja druga bol postane jaka. Nastavkom rada mogli biste povećati rizik od daljnje ozljede.

Kada potražiti liječničku pomoć

Ponekad je kod bolova u donjem dijelu leđa potrebno daljnje liječenje, fizioterapija ili čak operativni zahvat.

    • Ako su bolovi u leđima takvi da se ne možete kretati ili raditi ono u čemu uživate, dogovorite pregled kod liječnika obiteljske medicine.
    • Ako je potrebno daljnje liječenje, može biti potrebna fizioterapija ili ortopedsko liječenje.


Zašto se ozljede događaju u proljeće?
 (izvor: www.thegardenphysio.ca)

Kada stigne proljeće, mnogi se ponovno vraćaju radu u vrtu i oko okućnice. Iako je to odličan način za kretanje i tjelesnu aktivnost, upravo tada u fizioterapijskim ordinacijama često bilježimo povećan broj slučajeva bolova u donjem dijelu leđa.

Zašto? Zato što tijelo često nije pripremljeno za naglo povećanje količine saginjanja, podizanja, uvrtanja i dugotrajnog zadržavanja u određenim položajima koje vrtlarenje podrazumijeva.

Nakon duge zime većina ljudi naglo prelazi iz razdoblja relativno male tjelesne aktivnosti u ponavljajuće, fizički zahtjevne poslove. Takva nagla promjena dovodi do nekoliko predvidljivih problema:

    • Nesklad između sposobnosti tkiva i opterećenja: mišići, tetive i zglobovi nisu pripremljeni za takvo opterećenje.
    • Smanjena pokretljivost: ukočeni kukovi i prsni dio kralježnice prisiljavaju donji dio leđa da preuzima veće opterećenje.
    • Gubitak kondicije: tijekom zime može oslabjeti snaga mišića trupa i donjeg dijela tijela.
    • Naglo povećanje opsega aktivnosti: radi se „previše, prerano“, bez postupnog povećavanja opterećenja.
    • Nepravilan način podizanja i kretanja: ako zglobove i mišiće opterećujemo nepravilnom tehnikom pokreta, tkivo ponekad ne može podnijeti opterećenje i može doći do ozljede.

Iz perspektive fizioterapije, bol u donjem dijelu leđa tijekom vrtlarenja rijetko nastaje zbog jednog jedinog događaja. Najčešće je riječ o kumulativnom opterećenju koje premašuje ono što tijelo u tom trenutku može podnijeti.

Dobra je vijest da mala količina ciljane pripreme može mnogo pridonijeti prevenciji ozljeda.

4 ključne vježbe za zaštitu donjeg dijela leđa

Ove vježbe poboljšavaju pokretljivost tamo gdje je potrebna i jačaju dijelove tijela na koje se oslanjamo, kako donji dio leđa ne bi preuzeo pretjerano opterećenje tijekom rada u vrtu i oko okućnice.

1. Istezanje pregibača kuka — pokretljivost

Zašto je važno:

Ukočeni pregibači kuka, što je često posljedica dugotrajnog sjedenja, mogu povećati opterećenje donjeg dijela leđa tijekom stajanja i saginjanja.

 


Kako izvesti:

    • Zakoračite u položaj iskoraka.
    • Lagano podvucite zdjelicu prema naprijed.
    • Premjestite težinu tijela prema naprijed dok ne osjetite istezanje na prednjoj strani kuka.
    • Zadržite položaj 30–45 sekundi na svakoj strani.

Savjet fizioterapeuta:

Izbjegavajte izvijanje donjeg dijela leđa jer se time smanjuje učinkovitost istezanja i povećava opterećenje slabinskog dijela kralježnice.


2. Ekstenzija prsnog dijela kralježnice — pokretljivost

Zašto je važna:

Ograničena pokretljivost u opružanju gornjeg dijela leđa dovodi do više pogrbljenog položaja, čime se povećava opterećenje donjeg dijela leđa tijekom poslova poput sadnje ili plijevljenja.

 


Kako izvesti, preko valjka za vježbanje ili stolca:

    • Postavite valjak za vježbanje poprečno preko gornjeg dijela leđa. Umjesto toga možete sjediti naslonjeni na naslon stolca.
    • Poduprite glavu rukama.
    • Lagano opružite gornji dio leđa preko valjka ili naslona stolca.
    • Vratite se u neutralni položaj i ponovite.

Doziranje:

8–10 kontroliranih ponavljanja.

Savjet fizioterapeuta:

Pokret treba biti usmjeren na gornji dio leđa, a ne na donji dio kralježnice.


3. Čučanj s vlastitom težinom — snaga

Zašto je važan:

Čučnjevi jačaju glutealne mišiće i noge, koji su važni za podizanje, spuštanje i rad blizu tla bez pretjeranog opterećenja donjeg dijela leđa.

 


Kako izvesti:

    • Stanite sa stopalima u širini ramena.
    • Gurajte kukove unatrag i prema dolje, kao da sjedate na stolac.
    • Držite prsni koš uspravnim, a težinu tijela rasporedite kroz pete.
    • Odgurnite se stopalima i vratite se u stojeći položaj.

Doziranje:

2–3 serije po 10–15 ponavljanja.

Savjet fizioterapeuta:

Razmišljajte o tome da „gurate kukove unatrag“, a ne da koljena gurate prema naprijed. Tako ćete bolje uključiti mišiće stražnjeg lanca.


4. Ptica-pas — vježba za stabilnost trupa

Zašto je važna:

Ova vježba jača mišiće koji stabiliziraju kralježnicu tijekom kretanja i poboljšava njihovu koordinaciju. To je važno pri podizanju, nošenju i posezanju.

 


Kako izvesti:

    • Započnite na rukama i koljenima.
    • Ispružite suprotnu ruku i nogu.
    • Držite kralježnicu u neutralnom položaju, bez propadanja ili rotiranja.
    • Zadržite položaj 3–5 sekundi, a zatim promijenite stranu.

Doziranje:

2–3 serije po 8–10 ponavljanja na svaku stranu.

Savjet fizioterapeuta:

Usredotočite se na kontrolu i stabilnost, a ne na visinu podizanja ruke i noge.

Praktični savjeti za prevenciju ozljeda tijekom rada u vrtu

Uz ove vježbe, nekoliko jednostavnih strategija može značajno smanjiti rizik od bolova u donjem dijelu leđa:

    • Postupno povećavajte opseg aktivnosti: počnite s kraćim radnim razdobljima i povećavajte ih tijekom jednog do dva tjedna.
    • Razdijelite poslove: izbjegavajte dugotrajno saginjanje ili klečanje bez odmora.
    • Koristite pravilnu tehniku pokreta: savijajte se iz kukova i koljena umjesto iz kralježnice.
    • Mijenjajte položaje: izmjenjujte stajanje, klečanje i čučanje.
    • Budite dosljedni: nekoliko minuta vježbanja svaki dan učinkovitije je od povremenog intenzivnog vježbanja.

Kada razmisliti o fizioterapiji

Ako već imate bolove u donjem dijelu leđa ili ako rad u vrtu redovito izaziva pogoršanje tegoba, fizioterapija može pomoći u prepoznavanju konkretnih ograničenja pokretljivosti, nedostataka u snazi i obrazaca kretanja koji pridonose problemu.

Zaključak

Vrtlarenje i rad oko okućnice trebali bi biti što ugodniji za vaše tijelo. Pravilnom kombinacijom pokretljivosti, snage i postupnog povećavanja opterećenja možete zaštititi donji dio leđa i ostati aktivni tijekom cijele sezone.

Predloženi pristup pomaže vam da se bolje krećete, podnesete veće opterećenje i nastavite raditi ono u čemu uživate — bez nepotrebnih zastoja zbog ozljeda.












HVALA NA ČITANJU!

💖



"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

01 listopada 2026

Nadin kutak 102

Na slici je ugrožena i zaštićena vrsta leptira veliki plavac (timijanov plavac) (Phengaris arion L.) na majčinoj dušici (Thymus serpyllum), o čemu sam pisala u današnjem izdanju nedjeljnika Trag Biljke.


Vrste crvenih mrava koji su presudni za opstanak velikog plavca.
mravi Myrmica sabuleti
mravi Myrmica scabrinodis


Izumiranju tog leptira u Velikoj Britaniji je uzrok bio pad populacije mrava Myrmica sabuleti. Zbog prestanka tradicionalne ispaše stoke i širenja bolesti među divljim kunićima, trava na britanskim brežuljcima je narasla. Viša trava stvorila je sjenu i snizila temperaturu tla, što ovim mravima (koji traže toplu, kratko pokošenu zemlju) nije odgovaralo.
Spasili su leptira tako što su vratili intenzivnu ispašu stoke i očistili šikare, čime su ponovno stvoreni idealni mikroklimatski uvjeti za mrave, a posljedično i za velikog plavca. Gusjenice i jajašca leptira donijeli su iz Švedske. To je jedan od najuspješnijih i najpoznatijih primjera spašavanja i ponovnog naseljavanja ugroženih kukaca, na svijetu.  
Ovo je samo jedan od primjera povezanosti leptira, biljke i mrava gdje svaki od njih predstavlja vrlo krhku kariku kojoj je dovoljno i malo nesavjesnog uplitanja čovjeka da bi se ugrozio opstanak jedne vrste. 
Kako onda ne ostati zadivljen nad svakim mravinjakom, svakom gusjenicom, svakom divljom biljkom? 

🌿  🌿  🌿

Mijenjamo temu, ali ostajemo u istom raspoloženju. 
Prije odlaska na more sam u posude na staroj terasi i na gredice u vrt posadila sadnice povrća za jesen, zimu i proljeće (razne kupuse i keljeve, razne radiče, razno azijsko povrće, poriluk,  prokulice, razne salate, cvjetaču, brokulu itd). Sve sam obilno zalila. Kao zaštitu od gusjenica i puževa, gredice na vrtu sam prekrila mrežom, zapravo zavjesom od tila koju kupim u IKEI jer ima povoljnu cijenu i odlično mi već godinama služi u tu svrhu. U pakiranju su dva komada 280 X 300 cm. Odlične su i kao zaštita od komaraca, zaštita rasadnika od sovice i za izradu mrežastih vrećica za pojedinačnu zaštitu povrća i voća.

 







Temperature su bile još uvijek visoke, ali biljke su bile pod debelim malčem od sijena kojeg sam imala u zalihi još od prošle godine i koji odlično čuva tlo od pregrijavanja i isušivanja. Mogla bih te gredice nazvati i perma modelima, ali pošto im povremeno uklanjam gornji nerazgrađeni sloj zbog kontrole puževa i voluharica, mislim da je ipak korektniji naziv malčirane no-dig gredice. Na terasu nisam stavljala malč jer su ukućani zalijevali, a što se vrta tiče, sreća me dobro poslužila jer je kiša pala u dva navrata dok me nije bilo i po povratku me sve dočekalo u odličnom stanju.

 





tek zasađene gredice
🠟
🠝
iste gredice sada 
 


🌿  🌿  🌿 



 HVALA NA ČITANJU!
💖




"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼


24 rujna 2026

Nadin kutak 101 - ukrasne biljke koje u biološkom vrtu imaju dodatnu korist



Divlji bršljan kao dekoracija koju je napravila moja sestra na rođendanskom poklonu. Bršljan je jedna od vrlo korisnih biljaka za ptice zimi. 

Neke od biljaka koje rastu na mojoj okućnici, a vole ih ptice 
(sve slike su iz mog vrta i okućnice)


Japanska žutika, berberis
(Berberis thunbergii)


Listopadni grm visok  do jednog metra i prepun trnja. Nakon sitnih žutih cvjetića biljka formira sitne duguljaste crvene bobice, veličine 1 cm koji pticama tijekom zime služe kao hrana. Bobice su kiselkastog okusa i od njih se može raditi džem. Berberis je medonosna biljka i zato ga pčele puno obilaze u vrijeme cvatnje. 


Dunjarica (Cotoneaster)

Niska dunjarica je zimzeleni pokrivač tla, koji u jesen rađa brojnim crvenim bobicama i one na njemu ostaju tijekom zime. Nisu jestive ljudima, zapravo su otrovne, također i psima, pa treba dobro pripaziti na to, ali pticama su odlična zimska hrana.

Božikovina
Biljka koja je lijepa i vrlo dekorativna, jedna od simbola Božićnih dekoracija. Najljepša je kad se okiti crvenim bobicama u jesen i tijekom zime, kao vrlo korisna hrana za ptice. Za ljude i kućne ljubimce je vrlo otrovna.

Divlja ruža i krumpirova ruža


Nakon cvatnje ruže formira se šipak, okrugli ili duguljasti plod u jačoj ili slabijoj nijansi crvene boje. Vrlo ukusan i zdrav za čovjeka, ali i koristan izvor hrane pticama tijekom zime. Formira se od rujna, a na biljci ostaje sve do proljeća kad se orezuje.

Mahonija
Ovaj zimzeleni grm ne samo da je iznimno koristan za ptice i pčele, već nosi i plodove koji su uvjetno jestivi za ljude.

🌿  🌿  🌿

10 ukrasnih biljaka za koje možda niste znali da su jestive

Kad govorimo o jestivim biljkama, najčešće pomislimo na povrće, voće, začinsko bilje i možda poneku samoniklu biljku. Rijetko ćemo u tom društvu spomenuti biljke koje smo posadili isključivo zato što su lijepe.
Neke od ukrasnih biljaka koje rastu u našim vrtovima, na balkonima i oko kuće možemo i pojesti.
Kod jestivih ukrasnih biljaka posebno je važno znati točnu vrstu i koji je dio biljke jestiv.

 

1. JUKA


Dekorativna zimzelena biljka velikih, krutih listova i veličanstvenih cvjetnih stabljika. 
Kod nekih vrsta juke jestivi su cvjetovi. Mogu se jesti svježi ili kuhati, a koriste se i u juhama, varivima i drugim jelima. Kod Yucce filamentosa cvjetovi su  jestivi, a okus im podsjeća na artičoku.

2. FUKSIJA

Fuksija ima karakteristične viseće cvjetovima. Mnogi je uzgajaju u teglama i na balkonima, prvenstveno zbog njezine raskošne cvatnje.
Cvjetovi su jestivi, a kod nekih vrsta i kultivara nakon cvatnje nastaju bobice koje se također mogu jesti. Njihov okus nije uvijek isti i razlikuje se ovisno o biljci, pa neke mogu biti ugodno voćne, dok druge nisu osobito zanimljive za jelo. Dakle, biljka nije završila svoj posao kada cvijet ocvate. Nakon ukrasa dolazi još jedan mali jestivi poklon.

3. GLADIOLA


Gladiole sadimo zbog njihovih raskošnih cvjetnih klasova i teško je zamisliti ljetni vrt bez njih. Cvjetovi su jestivi i mogu se koristiti u salatama, kao ukras jelima ili čak kao male posudice koje se mogu napuniti namazom ili nekim drugim nadjevom. Prije uporabe potrebno je odstraniti prašnike. Postoje i podaci o prehrambenoj uporabi podanaka nekih vrsta gladiola, ali to još nisam dovoljno istražila, pa radije ostanimo samo na laticama. 

4. JORGOVAN
Jorgovan mi je jedna od najljepših biljaka proljeća. Njegov miris odmah vraća u djetinjstvo, stare vrtove i prve toplije dane. Cvjetovi običnog jorgovana su jestivi. Mogu se jesti sirovi, koristiti za aromatiziranje ili umočiti u tijesto i pržiti. Mogu se koristiti i za različite slatke pripravke.


5. MIRISNA PELARGONIJA

Kod mirisnih pelargonija su jestivi cvjetovi, a listovi se mogu koristiti za aromatiziranje. Njima se mogu obogatiti šećer, napitci i deserti.

6. TURSKI KARANFIL

Jedna od pravih, starinskih vrtnih biljaka. Povremeno se pojavi kod mene u vrtu jer ga ostavljam da se sam zasijava, a pošto cvate tek u drugoj godini, često se dogodi da jednu sezonu izostane cvatnja pa se opet sljedeće opet pojavi.
Njegove latice su jestive. Imaju blago začinski okus koji može podsjećati na klinčić i mogu se dodavati salatama, desertima i drugim jelima. Ne jede se  cijeli cvijet. Koriste se latice, a bijeli dio pri dnu latice bolje je odstraniti jer je gorak.

7. JAGLAC

Njegovi cvjetovi među prvima unesu boju u vrt pred kraj zime.
Kod običnog jaglaca jestivi su mladi listovi, koji se mogu jesti sirovi ili kuhani, a koriste se i cvjetovi. Svaki cvijet jaglaca u sebi ima malo slatkog soka. Kao dijete sam koristila cvjetove kao trubice, a i danas se često zaigram i zatrubim kroz cvjetnu stapku koja proizvodi simpatičan zvonki zvuk.



8. TRATINČICA

Raste po travnjacima, livadama i vrtovima, često je gotovo i ne primjećujemo. Cvjetovi i mladi listovi su jestivi. Mogu se koristiti u malim količinama u salatama, sendvičima, čaju ili juhama. Cvjetovi imaju pomalo gorkast okus. Nije riječ o biljci koju ćemo brati za lonac juhe, nego o zanimljivom jestivom dodatku.
I naravno, tratinčice koje rastu uz prometnice ili na mjestima koja su tretirana kemikalijama nisu za tanjur.

9. DNEVNI LJILJAN

 

Prekrasna trajnica koju mnogi uzgajaju zbog velikih, raskošnih cvjetova, a zapravo ima dugu tradiciju korištenja u prehrani.
Cvjetovi dnevnog ljiljana mogu se jesti svježi, prženi ili osušeni, a koriste se i u azijskoj kuhinji. Mogu se dodavati različitim jelima, a okus se često uspoređuje s kombinacijom šparoge i tikvice. Kod dnevnog ljiljana također vrijedi pravilo umjerenosti, jer kod nekih ljudi može izazvati probavne tegobe.

 

10. PLAVI KRISTOV CVIJET (PASIFLORA CAERULEA)

Jedna od onih biljaka koje je teško ne primijetiti. Njezini neobični cvjetovi izgledaju gotovo nestvarno, pa je razumljivo što je najčešće uzgajamo kao ukrasnu penjačicu. Jestivi su plodovi koji nastaju nakon cvatnje. Kada potpuno sazriju, postaju narančasti, a unutar njih nalazi se meso s mnogo sjemenki. Plodovi se mogu jesti svježi, ali okus nije toliko izražen kao kod nekih drugih vrsta pasiflore koje se uzgajaju upravo zbog ploda.


HVALA NA ČITANJU!

 

💖

 



"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

17 rujna 2026

Nadin kutak 100 💖




Nadin kutak je van svih mojih očekivanja i planova dočekao i svoj stoti broj. I sama sam sebe iznenadila dosljednošću i upornošću koja je potrebna da se iz tjedna u tjedan nanižu sadržaji koji će naći svoje čitatelje, ali bez podrške svih vas koji dolazite na ovaj blog preko Nedjeljnika Trag Biljke i raznih drugih internetskih izvora, ne bi bilo ni ovog broja. Zato vam od srca zahvaljujem i čestitam što ste pogurali sve ovo do broja 100. 
Pošto sam vas u Nedjeljniku pozvala da zajedno nazdravimo za ovaj jubilarni, slavljenički broj, pobrinula sam se da imamo i čime nazdraviti, barem ovako, virtualno.
🥂 
Zato sam pripremila 100 recepata za razne likere koje sam dugo skupljala iz raznih knjiga i s interneta jer su mi se činili zanimljivi i vrijedni za isprobavanje. Nadam se da ćete među njima pronaći neki koji vam se sviđa, pa barem u mislima podići čašu i nazdraviti sa svima nama, pa kad bude prilike i potrebnih sastojaka, probajte napraviti neki od njih i uživati u svom domaćem likeru. 

 🥂

Kao što je Biljana u Nedjeljniku najavila, za koji dan slavimo rođendan, ali ne samo moj, nego i njen, jer je sudbina htjela da budemo rođene na isti datum. Pošto ona ima sestru blizanku, a obje svojim djelovanjem oplemenjuju ovaj svijet na svoj način, biti će taj dan slavlja na sve strane. 

 💗💗💗

Drage Biljana i Ljiljana, 
🌸
od sveg srca vam želim sretan rođendan,
🌼
puno zdravlja, 
🌺
puno sreće 
🌻
i novaca pune vreće!!!
🌷


A sada idemo na likere!
👇👇


"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

05 rujna 2026

Nadin kutak 99 - Luk ljutika, kozjak, šalot...




Za ljutiku, šalotku, kozjak, jarčec i slične nazive danas se najčešće koristi naziv:

Allium cepa Aggregatum Group

Stariji botanički naziv koji se još uvijek često susreće jest:

Allium ascalonicum L.

odnosno Allium cepa var. ascalonicum.

Prema današnjoj klasifikaciji, biljke iz skupine Aggregatum ne smatraju se zasebnom vrstom, nego pripadaju vrsti Allium cepa.

Zato, ako negdje naiđete na naziv Allium ascalonicum, nije riječ o nekoj potpuno drugoj biljci, nego o starijem botaničkom nazivu koji se koristio za ljutiku.

Međutim, stvar je ipak malo složenija kada govorimo o tradicionalnoj ljutici u Hrvatskoj. Botaničari su dokumentirali da se pod nazivom „ljutika” u Hrvatskoj tradicionalno uzgajaju tri različite forme:

Allium cepa Aggregatum Group
Allium × proliferum
Allium × cornutum

Zato nije uvijek moguće samo prema narodnom nazivu zaključiti o kojoj je točno biljci riječ.

A što se narodnih naziva tiče – ljutika, šalotka, kozjak, jarčec i brojni drugi nazivi u Hrvatskoj se često preklapaju. Razlikuju se od kraja do kraja. Često se isti naziv koristi za različite biljke i obrnuto.

Zbog toga je prilično loš potez ulaziti u rasprave o tome koji je od tih narodnih naziva ispravan. Ako želimo biti potpuno precizni, najbolje je navesti botanički naziv.

 


Porijeklo ljutike
Ljutika nema jednostavno određeno mjesto podrijetla jer je riječ o vrlo staroj kultiviranoj biljci.
Njezina je povijest povezana s običnim lukom (Allium cepa), koji se povezuje sa središnjom i jugozapadnom Azijom, odnosno područjima današnjeg Irana, Afganistana i okolnih krajeva.
Smatra se da je ljutika nastala odabirom oblika običnog luka koji su imali sposobnost stvaranja više lukovica iz jedne posađene lukovice.
Najstariji pouzdani europski zapisi o ljutici potječu iz srednjeg vijeka, a posebno se povezuje s Francuskom.
Naziv „shallot” često se povezuje s drevnim gradom Aškelonom, ali nije dokazano da je upravo ondje ljutika nastala.

 



Po čemu se ljutika razlikuje od običnog luka?
Najvažnija je njezina sposobnost da iz jedne posađene lukovice stvori više novih lukovica.
Kod običnog luka najčešće vrijedi:
1 posađena lukovica → 1 glavna lukovica.
Kod ljutike:
1 posađena lukovica → skupina više novih lukovica.
Upravo je zbog toga skupina dobila naziv Aggregatum Group.

 


Ljutika spada u višegodišnje biljke, ali se najčešće uzgaja kao jednogodišnja, u svrhu konzumacije. Tijekom vegetacije jedna posađena lukovica počinje se dijeliti i oko nje nastaje više novih lukovica koje zajedno čine busen. Svaka lukovica je nova biljka sposobna za nastavak vegetacije.
Lukovice su uglavnom puno manje od glavica običnog luka i mogu biti različitih oblika i boja: žućkaste, bakrene, smećkaste, crvenkaste, ljubičaste ili sivkaste, ovisno o sorti.

 


Kako se ljutika razmnožava?
Vegetativno razmnožavanje
To je tradicionalni i najčešći način.
Posadi se jedna zdrava lukovica, ona tijekom vegetacije formira više novih lukovica, a dio najboljih lukovica može se ponovno sačuvati za sadnju sljedeće godine.
To je vrlo praktično jer se na taj način mogu desetljećima održavati određene lokalne sorte i tipovi ljutike.
Ako se svake godine za sadnju odabiru najbolje, zdrave lukovice, postupno se održavaju upravo one osobine koje želimo. 
Razmnožavanje sjemenom
Ljutika se može razmnožavati i sjemenom, pod uvjetom da procvate, ali tradicionalne sorte koje stvaraju više lukovica uglavnom se održavaju vegetativno.
Kod vegetativnog razmnožavanja potomstvo genetski vrlo vjerno zadržava osobine matične biljke.

 


Kako izgleda biljka?
Ljutika ima uske, zelene, cjevaste ili polucjevaste listove.
Pri dnu biljke razvija se lukovica, odnosno skupina lukovica.
Ako biljka procvate, razvija cvjetnu stapku na čijem se vrhu nalazi karakterističan kuglasti cvat sastavljen od mnogo sitnih cvjetova. 
Kao i ostali lukovi, ljutika sadrži sumporne spojeve koji su odgovorni za karakterističan miris i okus.

 


Uzgoj ljutike
Ljutika je prilično zahvalna povrtna kultura.
Najbolje joj odgovara sunčano mjesto.
Što više izravne sunčeve svjetlosti dobije, to će bolje razvijati lukovice.

Najbolje uspijeva u rahloj zemlji i
plodnom, dobro dreniranom tlu, koje ne zadržava vodu. Teško i stalno mokro tlo može uzrokovati truljenje lukovica.

Kada se sadi?
Ovisi o sorti i klimatskim uvjetima.

Ovisno o sorti i klimatskom području, lukovice se sade u jesen ili proljeće. Sada je početak rujna i neke bolje opremljene poljoapoteke i vrtni centri imaju u ponudi lučice ljutike za sadnju u jesen.
U jesen posađena biljka razvija korijen, pa u proljeće vrlo rano počinje rasti.
Ovaj način posebno odgovara područjima s blagim zimama.

Ako se sadi u proljeće, treba krenuti vrlo rano, čim uvjeti u tlu to dozvoljavaju jer ljutika treba dovoljno vremena za formiranje lukovica.

 

Kako se sadi?
Lukovica se stavlja u zemlju tako da je vrh okrenut prema gore, a dio iz kojeg izlazi korijen prema dolje. Ja uvijek ostavim vrh da malo viri iz zemlje. Ako imate problem s pticama koje izvlače lučice misleći da su crvi, onda ih radije zabodite dublje ili pokrijte tankim slojem sijena.
 
Mali trik za početnike: ako niste sigurni kako okrenuti lučicu kod sadnje, položite je vodoravno. 
 
Ne treba ih saditi preduboko jer su lukovi nadzemne biljke. 

Razmak od barem 15 cm je važan jer iz jedne posađene lukovice nastaje više novih lukovica. Ako su biljke pregusto posađene, lukovice mogu ostati sitnije.

 

Zalijevanje
U početku i tijekom aktivnog rasta treba imati dovoljno vlage.
Međutim, kako se približava sazrijevanju, zalijevanje treba postupno smanjivati.
Kada listovi počnu žutjeti i polijegati, biljka ulazi u završnu fazu sazrijevanja i tada joj višak vode više šteti nego koristi. Previše vlage pred berbu može povećati opasnost od truljenja i skratiti vrijeme skladištenja.

 

Prihrana
Ljutika ne voli pretjerivanje s dušikom.
Previše dušika može potaknuti snažan rast lišća na štetu stvaranja i sazrijevanja lukovica.
Bolje je imati dobro pripremljeno tlo i umjerenu prihranu nego biljku stalno prihranjivati.

Kada se bere?
Najbolje je gledati samu biljku, a ne samo datum.
Znakovi zrelosti su: listovi počinju žutjeti, savijaju se i poliježu, lukovice su dobro razvijene, vanjski ovoj lukovice počinje se sušiti.
Tada se ljutika izvadi iz zemlje, 
najbolje po suhom vremenu.

 

Sušenje nakon berbe
Ovo je vrlo važno ako da ljutika dugo traje. Nakon vađenja treba je ostaviti da se dobro osuši na suhom, prozračnom mjestu. Ne treba je odmah zatvoriti u plastične vrećice ili spremnike.
Cilj je da se osuši vanjski ovoj lukovice, vrat lukovice i preostali listovi.
Tek kada je dobro osušena, može se spremiti.
Za skladištenje joj odgovara:
suho, ne prehladno, tamno, i dobro prozračeno mjesto. 

Ljutika u kuhinji
Ljutika je vrlo cijenjena zbog nježnije i složenije arome u odnosu na obični luk. Može imati izraženu ljutinu dok je sirova, ali kuhanjem postaje znatno blaža i slađa.
Odlična je za salate, vinaigrette, umake, juhe, pečenje, karameliziranje, pečenje u pećnici, kiseljenje, zimnicu, prženje.
Posebno je dobra kada se polako karamelizira jer dobije vrlo izražen slatkasti okus.

 

Ljutika i tradicijske sorte
U Hrvatskoj naziv ljutika ne mora uvijek označavati istu botaničku biljku.
Istraživanja hrvatskih ljutika pokazala su da postoje različiti tradicionalni tipovi koji pripadaju različitim genetskim skupinama.

To znači da tradicionalna hrvatska ljutika nije nužno identična šalotki koju danas kupujemo kao komercijalno sjeme ili sadni materijal.
To je osobito važno za stare domaće ljutike. Prema navodima priručnika "Ekološko sjemenarstvo", na području Hrvatske zabilježen je velik broj lokalnih populacija. 

 


Ako neka obitelj desetljećima čuva svoju ljutiku tako da svake godine ostavlja najbolje lukovice za sadnju, moguće je da ima vrijednu lokalnu genetsku populaciju koja se razlikuje od modernih komercijalnih sorti.
Takvu ljutiku svakako vrijedi čuvati.


Za sadnju sljedeće godine uvijek biram
potpuno zdrave lukovice i one koje su pravilno razvijene. 

Tako se kroz godine može očuvati vlastiti tip ljutike.

 


Ako imate domaću ljutiku koja se prenosi iz generacije u generaciju, nemojte ju olako zamijeniti komercijalnom „šalotkom” iz trgovine. Možda upravo ta vaša ljutika predstavlja vrijedan lokalni tradicijski materijal.

 

Mali trik koji sam isprobala: ako želite uzgojiti što veći primjerak ljutike, po malo berite i ostavite na kraju samo jednu ili dvije lukovice, pa će se one razviti u solidno velike glavice.

 

Također se u nekim izvorima navodi da se deblje vanjske lukovice dobivaju izvlačenjem središnje lukovice (iz sredine), ali to još nisam uspjela isprobati pošto sam taj podatak saznala istražujući za ovaj broj Kutka. 

 

Može li se od ljutike dobiti sjeme? 
Ljutika cvate, ali znatno rjeđe od običnog luka. Zbog toga mnogi vrtlari misle da uopće nema cvijet.  
 
- sklonost cvatnji ovisi o sorti: neke tradicionalne sorte ljutike koje se razmnožavaju isključivo lučicama (klonovi) gotovo su potpuno izgubile sposobnost cvatnje. 
S druge strane, novije sorte ljutike koje se uzgajaju iz sjemena (poput hibrida) u drugoj godini cvatu vrlo lako, no sjemenom se ne dobiju biljke identičnih osobina. 
U trgovinama je moguće kupiti vrlo krupnu ljutiku, neki dan sam naišla na nju u jednom supermarketu, ali gotovo uvijek se radi o nekom hibridu. Ovaj put je to Conservor F1, vrlo ukusna ljutika za pripremu raznih jela:

 


 
- cvjetovi kod ljutike su često sterilni: čak i kada ljutika procvjeta i razvije onu prepoznatljivu okruglu loptu s bjelkastim ili nježno ljubičastim cvjetićima, ti cvjetovi kod mnogih sorti ne proizvode plodno sjeme.  
 
Što potiče cvatnju kod lukova? 
Ako ih posadimo u jesen i tijekom zime prođu kroz razdoblje niskih temperatura. To je glavni okidač koji ih u proljeće tjera da izbace cvjetnu stabljiku. Kod proljetne sadnje to se događa puno rjeđe.

 

 
Prethodne slike su bile iz mog vrta, s mojim ljutikama, a sada slijede slike s interneta:

 









Neke sorte ljutike mogu narasti jako krupne, težinom gotovo jednakom prosječnoj glavici običnog luka.



Ljutika se kao i svi lukovi uvjetno može smatrati i jednogodišnjom i višegodišnjom biljkom, 
ovisno u koju svrhu se uzgaja. 
O drugim vrstama višegodišnjih lukova sam pisala na ovom linku: 




HVALA NA ČITANJU!

💖


"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 35 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼