Novozelandski špinat

Prije nekoliko godina sestra mi je s Krka donijela par sadnica novozelandskog špinata (Tetragonia tetragonioides) koji me je već prvu sezonu oduševio. Mogu ga uzgajati i oni koji nemaju vrt, jer bez problema raste u većoj posudi kao puzavica. To je jedna od osobina po kojoj se razlikuje od običnog špinata s kojim nije u rodu, ali se njegovi listovi koriste u istu svrhu.
Ima puno grana na kojim rastu mesnati listići. Na otkinutom mjestu biljka pušta nove izboje i tako se može stalno brati. Cvate sitnim žutim cvjetićima koji prelaze u sjemenke tj, bodljikaste plodove veličine graška. Ako sjemenke ne pokupim, one se same zasiju i slijedeće proljeće imam nove biljčice, obično početkom lipnja. Biljka je osjetljiva na mraz, pa je priroda uredila da niče tek nakon mrazeva.
Biljke koje niknu, ako je potrebno, presadim na mjesto koje mi odgovara i to je sve. Kod mene novozelandski špinat najljepše uspijeva ispod rajčice. Čini se da voli sjenovito mjesto, a s druge strane, nikad nisam primijetila da je uvenuo od nedostatka vode, koliko god zemlja ljeti bila jaka suša. Odlično podnosi vrućinu i ne ide prerano u sjeme, jedino prilikom jakih vrućina stagnira u rastu, pa ga stoga ipak treba zalijevati u sušnim razdobljima.
Navodno se može uzgajati i u tijekom cijele zimskim mjesecima u plasteniku, ali to nisam isprobala.

 

Sjeme novozelandskog špinata se može kupiti u sjemenarnama, a mlade biljčice se sve češće mogu naći i kod prodavača presadnica.
Sjeme je dobro prije sjetve namakati u vodi 24 sata da omekša i nabubri, jer inače sporije niče.
Iz jedne sjemenke niče nekoliko biljaka, pa ono što smatramo sjemenkom je zapravo plod koji u sebi sadrži više sjemenki.
Kad puste izdanke duljine oko 15 cm, otkinem im vrhove, da bi potaknula bujniji rast, jer iz svakog otkinutog mjesta izraste nekoliko novih izboja.
Pripremam ga isto kao i obični špinat. 

Tradicionalno se ne jede sirov. 

U receptima se gotovo uvijek: 

kratko kuha ili blanšira, a voda se baca da se ukloni oksalna kiselina.

Ima više klorofila od ostalog lisnatog povrća, puno vitamina C, karotina, vitamine B skupine, nijacin, kalij, kalcij, magnezij, natrij, fosfor, željezo...

Ubran se može čuvati 2 dana u hladnjaku, ali najbolje ga je konzumirati što prije nakon berbe. 
Može se i zamrznuti: oprati, blanširati 2 minute, i spremiti u zamrzivač.