ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

Zagreb ponovo u raskošnoj bjelini...

Imam sreću da živim u kvartu koji je pun zelenila, velikog drveća, parkova i s pravom nosi u svom imenu riječ "gaj".
Drveće koje okružuje moju zgradu nam ljeti stvara ugodnu mikroklimu i hladovinu, pa možemo i u samo podne s djecom provoditi vrijeme na igralištu u hladu. 
Zimi je posebno lijepo kada padne deblji sloj snijega, kao sada.
Zgrada u kojoj živim je najviša u mom "gaju", pa sa visine sedmog kata drveće prekriveno raskošnim snijegom izgleda prekrasno. Sniježni pokrivač odiše nekakvom mirnoćom i odmara me.

Stan ima pogled na oba kraja zgrade, pa kad tokom dana radim kućanske poslove, ta divna bjelina me usporava, jer svako malo zastanem da bih gledala kroz prozor. Zbog visine se sa okolnih zgrada ne vidi u stan, pa ne moram imati zavjese na prozorima, a to mi se sviđa jer volim imati kontakt sa vanjskim svijetom. Zato su mi lijepe kuhinje koje imaju velike prozore, pa dok se miješa ručak u loncu, pogled može odlutati u vanjski svijet, na prirodu i zelenilo ili kao sada na bjelinu i guste pahulje koje od sinoć neprekidno padaju.

Naravno, sav taj užitak se raspline kao mjehur od sapunice kad pomislim kako je po takvom snijegu teško putovati na posao, bilo javnim prijevozom ili automobilom, odlaziti liječniku, čekati dolazak hitne pomoći... uh, ne smijem dalje... raspucaće mi se svi mjehurići... već ih čujem: puk!... puk!... puk!... puk!... puk!...
Pretprošle zime mi je dijete bilo bolesno, sa temperaturom koja je trajala gotovo tjedan dana, sa početnom upalom pluća... stegne mi se srce kad se toga sjetim. Tada su meni i mužu snijeg i hladnoća predstavljali samo još nevolju više od one koja nas je snašla. Sanjke su ostale netaknute... Kad je kćerka ozdravila, snijega više nije bilo.
Hvala Bogu, za sada smo zdravi, ne moramo na posao, prepustićemo se uživanju dok je moguće.

Ne mogu odoljeti da ne poslikam te lijepe prizore koje je stvorio snijeg, mada imam stari fotić, pa slike prenose samo mali dio stvarnog ugođaja, ali i to će za par godina biti vrijedan podsjetnik na ovu zimu.

Prije par dana sam kćerki pokazala kako se izrezuju pahuljice od papira, to ju je oduševilo, pa ih je već puno napravila. One su zamijenile "kuglice" na njenom boru od papira kojeg je kitila za Božić, a smjestili smo ga na ulazna vrata. "Kuglice" je skinula, ali bor još ne želi maknuti, pa ga je ukrasila svojim pahuljicama. Pričvrstile smo ih raznim magnetićima, jer su vrata metalna, a bor je zalijepljen selotejpom.

Svima vam želim zdravlja, da vam zima ne donese nevolje, već samo radost i zadovoljstvo.











"kuglice" od tvrđeg papira, na kojima su svakojaki crteži
papirnate pahuljice

Nema komentara:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...