četvrtak, 24. siječnja 2013.

Baklava od lisnatog tijesta

Veliki sam ljubitelj baklave. Ponekad ju radim od gotovih kora za savijaču, ali najčešće koristim lisnato tijesto. Takva baklava mi je najsličnija onoj koju sam kao djevojčica jela u slastičarnicama.

Ne volim da ima jako puno oraha i ne volim limun u agdi, tek možda koja tanka kriška ispečena povrh svake baklave.




Baklava od lisnatog tijesta je meni najfinija ovako: 
Najprije napravim agdu (zaljev od vode i šećera, na 1 l vode stavim 1 kg šećera) i ohladim do mlakog. Za to vrijeme razvaljam tijesto, formiram baklave, ispečem, pa kad se ohlade toliko da ih mogu bez problema držati u ruci, prelijem sa mlakom agdom. Do slijedećeg dana nekoliko puta okrećem baklave da upiju agdu, a onda višak izlijem da se tijesto nepotrebno dalje ne natapa. Tako bude dovoljno natopljeno, pa kad još prođe jedan dan, baklave se dovoljno prosuše da više nisu "mljeckave", a opet su posve natopljene agdom. 
Višak agde koji sam odlila čuvam u bočici u hladnjaku i koristim kod posluživanja ili upotrijebim slijedeći puta kada radim baklavu ili neki drugi zaliveni kolač.

Najdraže mi je napraviti ovako zatvorene trokute, pa tako radim i kad umjesto lisnatog koristim kore za savijače. Ako mi se jako žuri onda umatam rolice. A rolice dobro dođu i kad treba popuniti prazna mjesta u tepsiji gdje ne stanu trokuti :)

Najfinije je uz baklavu na tanjurić servirati kuglicu sladoleda od vanilije. Hvala mojoj Željki koja mi je otkrila taj divan spoj. 
I još nešto: ako želite malo "laganiju" baklavu, jedan dio oraha zamijenite mljevenim keksima. :)

Postupak u slikama:
 na traku tijesta staviti orahe:

preklopiti trokut:

preklopiti još jednom i odrezati:

i nastaviti tako dalje...

Ovako izgleda kada se radi od gotovih kora za savijaču, formirano u trokute na isti način kao sa lisnatim tijestom:


Fileki "Đolić dolina bb"

Još od kako je Katija na svom blogu objavila recept za fileke, odlučila sam da ih moram probati i ja tako napraviti: http://doliclivadabb.blogspot.com/2012/11/junece-tripice-odnosno-fileki-kako-ih.html

Moja ih je mama radila puno puta i to nam je bilo često na jelovniku, a radilo se ili o špek-filekima koji su gusti i imaju dosta arome po špeku (ili panceti), sa puno crvene paprike ili filekima na juhu, sa krumpirom i zaprškom, koji su bili malo blažeg okusa, a pred kraj kuhanja malo zaocteni. Voljela sam i jedne i druge. 

Ali! - fileki sa grožđicama, klinčićem, vinom, limunovim sokom... to me je naprosto mamilo da probam. Jučer sam u dućanu naišla na fileke i naravno, ručak za danas se znao. 
Jučer sam ih kuhala jedno sat vremena sa puno luka, lovora, papra i majčine dušice, ostavila na hladnom preko noći, a danas sam ih ocijedila, narezala i nastavila dalje po Katjinom receptu.

Odlično! Sad imam još jedan omiljen način za spravljanje fileka. 
Hvala ti Katija! Kuhaj dalje i piši!



srijeda, 23. siječnja 2013.

Domaći mlinci iz teflonske tavice ili iz pećnice

Radi ih već i moja petogodišnja kćer. Ja joj sastojke stavim u zdjelu, ona ih ručicama izmiješa, ja još samo malo pomognem izmijesiti jer tijesto treba biti fino, glatko. Ostavimo ga na sobnoj temperaturi nekih 20 minuta da odstoji pod krpom. Za to vrijeme si pripremimo radnu površinu, uzmemo svaka svoj valjak za tijesto (ja veliki, ona svoj mali), pripremimo teflonsku tavu, pustimo omiljenu muziku, potjeramo tatu iz kuhinje... i zabavno valjanje kuglica od tijesta može početi. Tijesto je predivno za rad. Ne lijepi se i fino se da razvaljati.



purica s mlincima:

pile s mlincima:



Za 4 odrasle osobe (oko 9 okruglih mlinaca promjera 20 cm)

300 g brašna (glatko tip 550)
mala čajna žličica soli (ravna)
2 dcl tople vode
može se dodati 1 jaje (ja ne stavljam)

Brašno (ja ga uvijek najprije prosijem) posoliti, uliti mlaku vodu, pa rukom povezati sve u glatku masu. Mijesiti oko 5 minuta, formirati kuglu, pokriti krpom i ostaviti oko 15-20 min da odstoji. Kad se žurim, ne ostavljam da odstoji i nije previše bitno, ali primijeti se da se lijepše napuhavaju oni mlinci koji su malo odstajali.
Nakon stajanja, kuglu istresti na pobrašnjenu površinu, podijeliti je na 9 jednakih dijelova (loptica), pa svaku na pobrašnjenoj podlozi razvaljati u tanki okrugli mlinac. Ne stavljati jedan na drugi da se nebi zalijepili.

U tavici: 
Zagrijati teflonsku tavicu, mlinac otresti od viška brašna, pa peći mlinac sa svake strane dok ne dobije mjehuriće i zlatno žute pjegice. Obično je dovoljno najviše 15 sekudi sa svake strane. Na tabli od peći na drva se peče kao i na tavici, ali sa tavice lakše uklonimo izgoreno brašno nego sa peći. Najljepši miris imaju kad se peku na tabli od peći na drva, pa se isplati tko može dva, tri puta godišnje naložiti svoju staru peć na drva i ispeći si veću količinu mlinaca.

U pećnici:
Pećnicu zajedno sa plehom na kojem će se peči mlinci zagrijati na 230°C, na vrući pleh staviti mlince, pa peći dok ne prime lijepu boju s obje strane.

Pečene mlince staviti da se ohlade na krpi (ne jedan na drugom). Ohlađene natrgati na manje komade, preliti slanom, ključalom vodom, ostaviti 2 minute, pa procijediti. Preliti vručom masnoćom od pečenja mesa, promiješati i poslužiti toplo. 
Ohlađeni mlinci se čuvaju u platnenoj vrećici ili zamotani u veći komad platna. Ne moraju biti na hladnom. Ja ih čuvam u stanu na sobnoj temperaturi, u platnenoj vrećici, zaštićene od prašine. Kad se nakon par dana dobro prosuše, može ih se slobodno zatvoriti u plastične kutije ako postoji opasnost od moljaca.








subota, 19. siječnja 2013.

Kako pečem domaći, mekani kruh (bijeli, polubijeli, kukuruzni miješani...)

Vrlo ukusan, mekani kruh sa dodatkom mlijeka i ulja. Odličan je i slijedeći dan kad nije više svjež, lijepo se reže u tanke kriške. Korica mu ostaje meka.

 od bijelog brašna:

 od 550 g bijelog i 250 g kukuruznog brašna:

od pola bijelog i pola kukuruznog brašna:
(ostatak slika kruha po vrstama i fazama pogledajte ispod teksta)

800 g brašna (glatko tip 550)
1 paketić instant kvasca (7 g)
pola paketića praška za pecivo
3 dcl mlakog mlijeka
2 dcl mlake vode
1 dcl ulja
1 vrhom puna čajna žličica soli

Za miješani kukuruzni napravim omjer od 600 g običnog i 200 g kukuruznog brašna.
Za klasični kukuruzni može se raditi pola pola, ali onda se drugi dan kruh dosta mrvi.

Uvijek kad radim kruh ili bilo koje dizano tijesto, najprije provjerim jeli kvasac dobar, bez obzira dali se radi o svježem ili suhom. Tako mogu navrijeme spriječiti "katastrofu".
Kod kuće uvijek imam suhog kvasca, jer rado pečem dizana tijesta i kruhove, ali to je obično neplanski, a svježi kvasac kad ga kupim, zahtjeva od mene da ga potrošim u roku. Zato silom prilika većinom radim sa suhim kvascem.
Za ovaj fini kruh sam najprije odvagnula i odmjerila sve sastojke, pa sam od količine brašna oduzela 3 žlice (nije bitno, može i 4 i 5...) i stavila u manju posudu gdje će se dizati kvas. Tome sam dodala kvasac i  svu mlaku vodu, malo promiješala i stavila na toplo da se diže. Obično dodam jednu malu žličicu šećera, da se kvasac brže aktivira.
Ostatak brašna sam pomiješala sa praškom za pecivo i soli. Brašno ne smije biti hladno, već mlako, zagrijano u pećnici na 50°C ili u mikrovalnoj ili na radijatoru...
Kad se kvas dignuo za par centimetara (ali - dovoljno je i samo malo, da se vidi da je "živ") dodala sam ga u brašno, pa dodala mlako mlijeko i ulje. Tad treba tijesto zamijesiti. Ja obično stavim sve u pekač kruha, pa on 15 minuta neprestano mijesi, a kasnije ga sat vremena diže.
Tko nema pekač treba izmijesiti tijesto da postane glatko i elastično, pa ga u zdjeli ostaviti na toplom da se diže dok se ne udupla. To traje obično preko sat vremena. Što se više puta tijesto premijesi i opet ostavi dizati to će ono biti rahlije, imati više zračnih mjehurića i kruh se neće mrviti.
Nakon što se poslije jednog dugog miješenja i jednog dizanja tijesto udvostručilo, istresem ga iz posude na pobrašnjenu podlogu, rukama još samo malo nježno izmijesim kako bi mogla oblikovati štrucu, pa ju stavim u namašćenu i dobro pobrašnjenu tepsiju. Zarežem nožem šare prema želji, plitko, par milimetara (to je samo za dekoraciju, ne mora se zarezivati)
Uključim pećnicu na 250°C da se dobro zagrije. Na dno pećnice stavim malu posudicu sa vodom koja će isparavati za vrijeme pečenja i tako pospješiti dizanje kruha. To radim kad god pečem dizana tijesta.

Za vrijeme dok se pećnica zagrijava, držim kruh na toplom da se diže još oko pola sata, pokriven pek papirom i kuhinjskom krpom. Tijekom dizanja ga odozgo u par navrata tanko kistom namažem mlakom vodom da se ne napravi korica, a pek papir služi da se krpa ne zalijepi za tijesto. Kad se lijepo dignuo, pospem ga brašnom jer mu to daje lijepi starinski izgled kad se ispeče.
Stavim ga peći na donju prečku i odmah smanjim temperaturu na 220°C, pa pečem dok odozgo ne promijeni boju u blago zlatnu. Tada ga pokrijem jednim slojem pek papira i jednim slojem alu folije (ona slabo prenosi toplinu, pa spriječava da kruh odozgo pocrni. Nakon 40 minuta pečenja, ubodem štapić za ražnjiće u sredinu kruha, odmah izvadim i ako na sebi ima tragove ljepljivog tijesta nastavim još peći dok štapić ne bude suh, a kad se kucne odozgo po tijestu treba se čuti šuplji zvuk.
Pečeni kruh izvadim iz kalupa ili tepsije (obrežem nožem ako se uhvatio za stijenke), pa ga umotam u par slojeva platna (stolnjak i kuhinjske krpe). Tako stoji oko sat vremena. Za to vrijeme korica postaje savršeno mekana. Može se za to vrijeme kruh rezati ako ne možete sačekati, ali ga treba uvijek ponovo zamotati.
Kad se kruh sasvim ohladi, premjestim ga u plastičnu vrećicu i držim negdje na hladnijem mjestu.
Nadam se da će ovaj moj esej pomoći nekome da se odvaži prvi puta ispeći svoj domaći kruh, a iskusni ionako pročitaju omjer sastojaka i više od toga im ne treba :) 

Ne mogu pisati o kruhu, a da ne dodam i ovo: Ovaj, klasični način nije i najzdraviji način pečenja kruha, ali je ipak bolji od onog što kupujemo u dućanu. Pekarske industrije u mješavine za kruh stavljaju kojekakve dodatke kako bi učinili kruh mekim, pahuljastim, mada starinski domaći kruh kojeg su pekle naše prabake nikada nije bio ni pahuljast ni mekan, pa je mnogima teško prijeći sa kupovnog na domaći kruh. Zato je nekada bilo dovoljno uz tanjur nekog jela pojesti šnitu-dvije domaćeg kruha, jer je bio zasitan, a ove "spužvice" iz dućana su takve da smažeš pola kruha kad je friški i još ti nije dosta. Većina želi jesti samo svježi kruh, mada je on loš za želudac, potiče stvaranje želučane kiseline i potiče glad. To znaju oni koje muči gastritis.
Pošto (navodno) kvasac nije  preporučljiv osobama koje se bore sa gljivicom Candidom, onda je jako dobro udio kvasca u kruhu smanjiti na najmanju moguću mjeru, a to se postiže sa duljim stajanjem kvasa gdje se sa manjom količinom kvasca dobije zdraviji i čak ukusniji kruh od klasičnog postupka. Slično onako kako su radile naše prabake. Kada sam prvi puta probala kruh umiješen sa kvasom koji je rastao oko 6 do 8 sati, bila sam oduševljena. To je kruh. To je okus pravog, starinskog kruha.

evo još i nekoliko slika kruhova po fazama ovog gore recepta, ako će nekom biti od pomoći:



miješani kukuruzni (pola pola) pred dizanje:

miješani kukuruzni (pola pola) dignut, pred pečenje:

miješani kukuruzni kruh (pola pola) pečen


bijeli kruh pred pečenje:

bijeli kruh pečen:


 bijeli kruh presjek:

miješani kukuruzni (550:250) pečen:

Još jedan odličan i puno zdraviji kruh: 

KRUH SA KEFIROM 

(izrada u pekaču kruha)
recept je skoro doslovce prepisan sa Rodinog foruma, autor mu je Davor S.


Ovaj kruh se može raditi od bilo kojeg brašna, čak i 100 % raženog.
U njega smijete stavljati svakojake dodatke po želji (sjemenke, sušeno povrće, nasjeckane kobase, pancetu...)

Kvas:
2 dl punomasnog kefira (sobne temperature)
2dl vode (sobne temperature)

1/10 vrećice suhog instant kvasca (4 g)
 25 dag brašna (po izboru)
Tijesto:
odležani kvas 

 25dag brašna
1/2 do 1 žličica soli
1 žličica šećera (opcionalno)
1 žlica masnoće po izboru (opcionalno)


Postupak:

(Ako nemate pekač kruha, slobodno radite po receptu. Ono što odrađuje stroj, vi radite ručno. U posudi napravite kvas, pustite da stoji oko 8 sati na sobnoj temperaturi, nakon toga dodate sastojke za tijesto i dalje radite na klasičan način... Jedino treba imati na umu da je tijesto kašasto i ne zadržava oblik, zato se može peći samo u kalupu, a ne na ravnom plehu.
Kvas: U stroj se izlije kefir i voda, na vodu se stavi kvasac, za dvadesetak sekundi pokrene se stroj na programu za bijeli kruh (ili neki drugi koji ima početno miješanje od oko 5 minuta). Nakon desetak sekundi miješanja dodaje se brašno, koje stroj nastavlja miješati još 3-5 minuta (do prve pauze). Stroj se potom resetira, a na kvas se stavljaju sastojci za tijesto, tako da sol i šećer budu na vrhu hrpice brašna. Masnoću nije nužno staviti. 


Stroj se programira za pečenje s odgodom na programu koji traje oko 2 i 1/2 sata, ali neki strojevi imaju samo 3 sata, pa može i tako. Neki strojevi ovo kraće trajanje imaju na "rapid" programu, ali se kod nekih strojeva rapid program ne može programirati s odgodom - treba malo eksperimentirati. Odgodu se postavi tako da kruh bude pečen za 6 do 10 sati, ovisno o tome dali je u prostoriji toplo ili hladno. (na cca 23 stupnja dovoljno je 6-7 sati da kvas dobro naraste)

Gotov kruh je dobro ostaviti u stroju na "čuvanju topline" još desetak minuta ili koliko strpljenje dopusti da mu se popravi boja. Kalup se vadi iz stroja i dobro ga je odložiti na 5 do 10 minuta prije vađenja kruha radi lakšeg vađenja metlica. Pri tome će se kruh malo uznojiti, ali to nije problem jer je vruć i jako brzo se suši. Kruh odložiti na čistu krpu.
Ako želite jače tamnu koricu na vrhu, stavite ga u pećnicu sa zagrijanjim gornjim grijačem, oko 5 minuta.

Ovaj kruh je idealan za jako crna brašna, brašna od "alternativnih" žitarica, posije i sve moguće dodatke. Kefir pomaže vezanju i daje finu rustikalnu aromu. Kruh je malo težak, ali jako elastičan i obično dok se peče popuca na jako dekorativan način.
 

Slika kruha sa kefirom pečenog u pekaču za kruh
foto: Davor S.


Slijedeći recept još nisam isprobala, ali čini mi se jako zanimljiv, pa kad pokušam s tim, napisati ću vlastito iskustvo. Tko želi, neka proba :)

KRUH OD BIJELOG BRAŠNA SA KEFIROM recept i slike sa: http://percovka.eu/kefir-i-kruh-od-kefira/
  • 1 čaša kefira
  • 5 čaša brašna
  • možda zatreba malo mlake vode (ovisno o gustoći kefira)
  • 3 žlice ulja 
  • soli po ukusu
Potrebno je oko 30 sati, da bi nastao ovaj kruh, ali svega pola sata da ga pripremite. Pomiješajte 1 čašu kefira i 1 čašu brašna, smjesa je poprilično rijetka. Pustite u pokrivenoj posudi između 12 i 24 sata. Tijekom tog vremena kefir će početi puštati CO2, koji je bitan kako bi se stvorili mjehurići kao kod običnog kruha.
Posudu najbolje pustiti na frižideru, koji tijekom svog rada pušta idealnu toplinu za kruh. Nakon što kefir odradi svoj prvi dio posla, potrebno je dodati ostatak brašna, ulje, sol i umijesiti tijesto. Nemojte staviti odmah ostatak brašna, već pola čaše manje, pa dodajte postepeno brašno prilikom valjanja. Tijesto je potrebno dobro izmijesiti, istući kuhačom, pa ako imate pekač za kruh ili dobar stojeći mikser (kuhinjski robot) pustite da on to obavi umjesto vas.  Na pobrašnjenoj podlozi oblikujte štrucu, prebacite na pleh, ostavite da se diže još 20-ak minuta. U hladnu pećnicu stavite kruh, uključite na 180°C i nakon što se lampica pećnice isključi, pecite još oko 30-40 minuta.






petak, 18. siječnja 2013.

Veliki snijeg, veliki snijegović, veliki iglu... ili: kad se male ruke slože...

U parku ispred naše zgrade nekoliko teenagera si je dalo truda i napravili su veeeelikog snjegovića. Radili su ga dva dana, a kad je tijelo snjegovića preraslo njihovu visinu, donijeli su čak i dvoje ljestve, pa nastavili raditi.
Snjegović je visok otprilike 3 metra, požurili smo ga slikati da imamo lijep podsjetnik na ovu zimu.
Nedaleko dalje, pred susjednom zgradom, dok su odrasli bili zaokupljeni skidanjem velikih naslaga snijega sa automobila i parkirališta, djeca su se zabavljala složno gradeći iglu. Trebalo je za takav posao puno puta protrljati promrzle ručice. I njihov sam trud zabilježila fotićem.
Parkirališta su nam i dalje pretrpana snijegom, a tobogani, ljuljačke i vrtuljci u dječjim igralištima hiberniraju do daljnjega.


  




utorak, 15. siječnja 2013.

Kisela repa sa špekom i žgancima

Domaća kisela repa, oprana jednom u mlakoj vodi, domaći suhi špek narezan na kockice i prepržen na tavici, dodan kuhanoj repi, kukuruzna krupica kuhana u slanoj vodi (ali ne instant, već obična što se kuha oko pola sata stalno miješajući) i fini zimski ručak je gotov. Na tanjuru sve još preliveno sa malo vruće masnoće koju su pustile kockice špeka, da cvrči kad se masnoća spusti na tanjur. I to je to.

Nakon odmora od ručka, skuhati ćemo si našeg vinčeka sa malo šećera, cimeta i klinčića, pa lopate u ruke i u borbu protiv snijega koji ponovo gusto pada.


ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

Zagreb ponovo u raskošnoj bjelini...

Imam sreću da živim u kvartu koji je pun zelenila, velikog drveća, parkova i s pravom nosi u svom imenu riječ "gaj".
Drveće koje okružuje moju zgradu nam ljeti stvara ugodnu mikroklimu i hladovinu, pa možemo i u samo podne s djecom provoditi vrijeme na igralištu u hladu. 
Zimi je posebno lijepo kada padne deblji sloj snijega, kao sada.
Zgrada u kojoj živim je najviša u mom "gaju", pa sa visine sedmog kata drveće prekriveno raskošnim snijegom izgleda prekrasno. Sniježni pokrivač odiše nekakvom mirnoćom i odmara me.

Stan ima pogled na oba kraja zgrade, pa kad tokom dana radim kućanske poslove, ta divna bjelina me usporava, jer svako malo zastanem da bih gledala kroz prozor. Zbog visine se sa okolnih zgrada ne vidi u stan, pa ne moram imati zavjese na prozorima, a to mi se sviđa jer volim imati kontakt sa vanjskim svijetom. Zato su mi lijepe kuhinje koje imaju velike prozore, pa dok se miješa ručak u loncu, pogled može odlutati u vanjski svijet, na prirodu i zelenilo ili kao sada na bjelinu i guste pahulje koje od sinoć neprekidno padaju.

Naravno, sav taj užitak se raspline kao mjehur od sapunice kad pomislim kako je po takvom snijegu teško putovati na posao, bilo javnim prijevozom ili automobilom, odlaziti liječniku, čekati dolazak hitne pomoći... uh, ne smijem dalje... raspucaće mi se svi mjehurići... već ih čujem: puk!... puk!... puk!... puk!... puk!...
Pretprošle zime mi je dijete bilo bolesno, sa temperaturom koja je trajala gotovo tjedan dana, sa početnom upalom pluća... stegne mi se srce kad se toga sjetim. Tada su meni i mužu snijeg i hladnoća predstavljali samo još nevolju više od one koja nas je snašla. Sanjke su ostale netaknute... Kad je kćerka ozdravila, snijega više nije bilo.
Hvala Bogu, za sada smo zdravi, ne moramo na posao, prepustićemo se uživanju dok je moguće.

Ne mogu odoljeti da ne poslikam te lijepe prizore koje je stvorio snijeg, mada imam stari fotić, pa slike prenose samo mali dio stvarnog ugođaja, ali i to će za par godina biti vrijedan podsjetnik na ovu zimu.

Prije par dana sam kćerki pokazala kako se izrezuju pahuljice od papira, to ju je oduševilo, pa ih je već puno napravila. One su zamijenile "kuglice" na njenom boru od papira kojeg je kitila za Božić, a smjestili smo ga na ulazna vrata. "Kuglice" je skinula, ali bor još ne želi maknuti, pa ga je ukrasila svojim pahuljicama. Pričvrstile smo ih raznim magnetićima, jer su vrata metalna, a bor je zalijepljen selotejpom.

Svima vam želim zdravlja, da vam zima ne donese nevolje, već samo radost i zadovoljstvo.











"kuglice" od tvrđeg papira, na kojima su svakojaki crteži
papirnate pahuljice

srijeda, 9. siječnja 2013.

Langošice (peksimeti, poderane gaće, mekike...) od kiselog vrhnja

Jako volim langošice, pa isprobavam razne varijante recepata na koje naiđem. Ovakve, sa kiselim vrhnjem su brzo gotove, tijesto je divno za rad, a pogačice su predivno napuhnute, prhke i mekane istovremeno.






 pola čaše kiselog vrhnja (1dcl)
1 dcl mlake vode
pola čajne žličice soli
pola vrečice praška za pecivo
300 g brašna (glatkog tip 550)

Brašno pomiješati sa praškom za pecivo.
Vrhnje pomiješati sa vodom i soli, pa dodati u brašno i zamijesiti lijepo, glatko tijesto.
Ostaviti ga na sobnoj temperaturi da miruje oko pola sata, pa otkidati rukom komad tijesta prema želji (ovisno koliko je velika tava u kojoj će se pržiti). 
Valjkom za tijesto razvalajti kuglicu sasvim tanko (oko 3 mm), pa pržiti u jako vrućem ulju. Ulja mora biti malo više, tako da ne dodiruju dno posude, jer bi zagorile.
Tijesto se odmah počne napuhavati, nakon 10 sekundi okrenuti na drugu stranu, pa ispržiti do kraja.
Izvaditi da se ocijedi na papirnatoj salveti. 
Jedu se dok su tople i još najviše sat vremena nakon toga. Kasnije više nisu tako ukusne.
Ja napravim tijesto, stavim u frižider, u zatvorenu posudu i koristim ga par dana. 




utorak, 1. siječnja 2013.

Bili smo na izložbi dinosaura...

U Zagrebu, na Prisavlju, pored Boćarskog doma do Božića je bila postavljena izložba dinosaura koja je stigla iz Njemačke. 
Sve su replike napravljene u prirodnoj veličini, pa je to djeci bilo jako zanimljivo.
Prošetajte s nama.
























Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...