nedjelja, 18. studenoga 2018.

Gulaš svetog Bernarda



Recept je sa male brošurice koju sam dobila od članova Bratovštine svetogBernarda.
Oni imaju planinarski dom odnosno gostinjac u Samoborskom gorju, sami su ga obnovili tj. preinačili iz bivše lugarske kuće koja je bila napuštena i pred urušavanjem.
Dva puta sam imala priliku biti njihov gost i uživati u finim palačinkama, sarmi, Subanovom čaju i koječemu što se u toj maloj toploj kuhinjici može skuhati dok je vani metar snijega  
Gulaš ima svog autora, pa stavljam originalan recept, ali ja kuham bez Vegete i uvjeravam vas da tu nije potrebna, jer mesa ima dosta, pa je "umami" zagarantiran   
Obično radim od svinjetine i junetine zajedno, a uz peršin dodam još i celer.



Fotografija Nade Radinić Ex Pleše.

Teta me naučila da  ne dolijevam vodu na meso dok nije na pola mekano, pa se toga držim, jer inače pirjanje jako dugo traje.
Voda u krivom trenutku još više otvrdne meso. I jako važno: voda za podlijevanje bi trebala biti vruća, jer hladna prekida proces kuhanja i usporava omekšavanje mesa.
Treba imati puuuno luka koji će pustiti svoju tekućinu, dobro ga pirjati dok ne omekša i blago požuti, pa tek onda dodati meso (prvo žilavije - recimo junetina, pa onda mekše - svinjetina...)
Pirja se na laganoj vatri, pod poklopcem, bez prečestog otklapanja i miješanja kako tekućina ne bi isparila.


Fotografija Nade Radinić Ex Pleše.


Nema komentara:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...