Šipak za čaj, Pekmez od šipka, Pita od šipka

Šipak (Rosa canina) za čaj berem prije mraza, kad bobe još nisu počele mekšati i dok su svijetlo-crvene boje. Tad navodno sadrže najviše vitamina C. Kad nakon mraza bobe postanu mekane i tamnocrvene,  tada su najbolje za pekmez. Moja obitelj ga bere svake godine jer nam je to dragocjeni izvor vitamina C preko zime.

Naišla sam na podatak da šipak u sebi sadrži C vitamin u obliku koji je postojan na sušenje i kuhanje i da se održi i do sat vremena nakon kuhanja čaja.

Bere se u rujnu, listopadu i studenom. 

Plod šipka 

Ubrani  šipak treba usitniti. U bobama su sitne koštice koje su jako tvrde pa otežavaju posao. One daju čaju finu aromu po vaniliji. 
Za usitnjavanje koristim sjeckalicu. Stavim oko dvije šake šipka, uključim na par sekundi dva do tri puta, između sjeckanja malo protresem. Često se u svježem šipku nakon što stoji ubran nekoliko dana, pojave crvići, pa ga je potrebno što prije osušiti ili na neki drugi način spremiti.  Osim sjeckalicom može ga se prepoloviti uzdužno ili barem zdrobiti, ali sušenje mora uslijediti što prije nakon berbe.
Ako se šipak dovoljno ne osuši, upljesniviti će se.
Nakon što šipak sameljem, stavim ga na plitke posude u tankom sloju i najčešće sušim u pećnici na 40 - 50°C, noću kada je jeftinija struja. Vrata pećnice držim malo otvorena (umetnem dršku kuhače) Svaka dva do tri sata promiješam i za  jednu noć je posao gotov. Ako imam veću količinu, rasporedim ga u više tepsija i onda ih premještam, jer se na vrhu najbrže osuši.

Može se sušiti i na radijatorima, u prikladnim posudama.

Kad je suh, protresem ga u velikoj cjediljki za čaj da se izdvoje sitne dlačice koje budu jako nezgodne ako zapnu u usnoj šupljini ili grlu. Prosijani šipak spremim u deblje papirnate vrećice (ambalaža od šećera, brašna...) ili u staklenku zatvorenu papirnatom salvetom ili platnenom krpom.

ČAJ:

Šipku treba malo više vremena da otpusti svoju aromu i ljekovitost, pa ga je dobro držati u hladnoj vodi što duže (par sati) i nakon toga kuhati. Ostavim ga da ključa oko 10 minuta i procijedim tek kada se ohladi na temperaturu za piće. 

šipak pripremljen za čaj

 

Cvijet divljeg šipka (Rosa canina)

 slika preuzeta sa Wikipedia.org, autor Roberta F.

 slika preuzeta sa Wikipedia.org

PEKMEZ:

Pekmez od šipka spada među najfinije pekmeze, ali ga nije jednostavno napraviti. Potrebno je šipak omekšati kuhanjem, vrlo ga je nezgodno pasirati u kućnim uvjetima, a nakon toga treba odvojiti puno vremena da bi se od te mase dobio finalni proizvod.
Stoga svake godine kupim već prethodno pasirani šipak, ima nekoliko OPG-ova u okolici Zagreba za koje znam da se bave uzgojem šipka i prodajom pasirane mase u pakiranjima od 3 ili 5 litara.
Moj dobavljač ima plantažu običnog divljeg šipka i uzgaja ga na prirodan način, bez upotrebe "kemije". Takav šipak je prepun trnja i bere se strojno. Postoje hibridi divljeg šipka, oni imaju puno manje trnja te nešto crvenije i krupnije plodove. Mogu se nabaviti u rasadnicima.

Od već pasiranog šipka je vrlo jednostavno napraviti pekmez. Ja dodam šećer (na 6 litara - 2 kg šećera) i kuham dok ne postignem željenu gustoću. Pakiranje od 3 litre ove sezone košta 17 eura i od te količine se dobije oko tri staklenke od 720 ml, solidne gustoće. Sezona upravo završava i većina je već prodala svoje količine, ali provjerila sam, još uvijek se može naručiti na nekoliko mjesta. Prodaje se pod nazivima: pasirani šipak (šipurak), šipkova juha, šipkova pasta...

pakiranja pasiranog šipka (slika s interneta)

PITA OD ŠIPKOVOG PEKMEZA 

(ŠIPAK PITA)

Vrlo ukusan kolač koji podsjeća okusom na medenu pitu, ali je puno, puno bolji.

Tijesto:

6 žlica šipkova pekmeza

100 g masti

100 g šećera

7 žlica vode

500 g brašna

1 žlica sode bikarbone

1 jaje

Pekmez, mast, vodu i šećer zagrijati na vatri, stalno miješajući, rashladiti do mlakog  i dodati jaje, sodu bikarbonu i brašno. Umijesiti tijesto, razvaljati pet kora. Peći  na papiru za pečenje na 180°C stupnjeva 6 - 7 minuta.

Krema:

7 dl mlijeka 

6 žlica brašna

prstohvat soli

250 g maslaca

250 dag šećera u prahu 

Kremu se skuhati kao puding (brašno i sol umiješati u malo hladnog mlijeka i ukuhati u ostatak mlijeka). U hladno umiksati maslac izrađen sa šećerom i  premazivati kore. Na vrh staviti dasku za rezanje ili neki pladanj sa teretom. 

Sljedeći dan, kada omekša, rezati

Da bi mi kore bile jednake i razvaljam ih u najlon vrećici, obično koristim od 5 litara zapremine, pa kore budu veličine 24 x 26 cm. Smjesu stavim u vrećicu, podvrnem jedan kraj i razvaljam ravnomjerno, otprilike 2 mm debljine. 

Škaricama obrežem dva ruba i otvorim vrećicu, poklopim pek papirom, preokrenem, skinem vrećicu i stavim kuru s pek papirom na pleh za pečenje. Izbockam vilicom i stavim peći. 

Umjesto vrećice može se koristiti i pek papir 

Džem od dunja (jednostavno, bez guljenja kore)

Ako radite džem od dunja, domaćih i nešpricanih, evo jedan savjet od mene: nemojte guliti dunje jer je teško i gubi se puno pektina kojeg ima u kori. Dunje operite, očistite, narežite na pola ili četvrtine, stavite u tepsiju, podlijte čašu do dvije vode i pecite u pećnici na 200°C oko 30 min. Dunje će zajedno sa kožicom lijepo omekšati. 
Kada su pečene, doda se šećer, sve se pomiješa u kašu, meni je najlakše sa štapnim mikserom.
Ako je pregusto, doda se voda kako bi štapni mikser lakše radio i da se postigne gustoća koja nam odgovara za džem.
Tada se sve još stavi kuhati ili peći u pećnicu uz povremeno miješanje kako bi smjesa bila vruća da se može spremiti u staklenke. 
Ja obično oprane staklenke stavim grijati u pećnicu, a za to vrijeme na peći kuham džem dok se dovoljno ne zagrije. Treba često miješati da ne zagori. 
Vrući džem sipam u vruće staklenke, odmah zatvaram sa metalnim poklopcima i napunjene staklenke stavljam u zagrijanu pećnicu da se griju na 90°C oko 20 minuta. Ne treba duže jer je džem već prethodno dovoljno vruć. Ostavim ih u pećnici dok se sasvim ne ohlade. Tako se staklenke steriliziraju i vakumiraju, pa se džem ne kvari ni nakon godinu dana.
Nije na odmet poklopce ostaviti par minuta u alkoholu ili rakiji, ali nije presudno, jer vrućina u pećnici učini svoje.

Točne omjere za džem nemam, jer nisu dunje uvijek iste slatkoće. Ove godine su malo kiselije, pa sam stavila na 1 kg pečenih dunja 800 g šećera.  Ponekad je dovoljno 500 g ili manje, jer ne vole svi slatko, a šećer se kasnije lako doda u samom kolaču za kojeg se koristi džem.

 

Sirup, sok od bazge

Omjer po kojem radim je sljedeći:
na 10 cvjetova - 1 litra vode - 1 kg šećera - 1 paketić (20 g) limunske kiseline (zdravija varijanta je askorbinska kiselina, kupuje se u ljekarni) - sok od jednog limuna
No, krajnji rezultat ionako ovisi o tome s koliko vode ćete napraviti sok, pa kila šećera više ili manje ili čega drugog stvarno nije jako važna. Bitan je postupak izrade, a on je jednostavan. 

 

Cvjetove treba brati kada je nekoliko dana sunčano vrijeme, bez kiše. Ako kiša spere pelud sa cvjetova sok će biti manje žut i manje ukusan.

 

Što se količine cvjetova tiče, 
pošto oni mogu biti veći ili manji, također nema smisla strogo se držati brojke, a isto tako aroma soka ovisi o tome koliko peluda ima na cvjetovima. Ako ih opere kiša, nema puno peluda, pa i sok bude slabijeg okusa.
Zbog toga nastojim ubrati cvjetove kad su puni peludnog praha i pažljivo s njima rukujem kako se pelud ne bi otresla. Tada sok bude žut, mirisan i punog okusa bazge. Ovaj puta sam imala sreće i cvjetovi su bili žuti kao dukat i prepuni peludnog praha, pa mi je i sok ispao predivno žute boje. Koristim samo gornji dio cvijeta, tj. cvat, a zelene dijelove (stapke) odrežem škarama jer oni kvare okus soka.
Ovaj put sam imala 120 cvjetova, pa sam trebala 12 l vode, 12 kg šećera, 12 limuna i 240 g askorbinske kiseline.  Natopila sam ih u 12 litara prokuhane i dobro ohlađene vode. Ako voda nije hladna, cvjetovi će potamniti. Također je važno da je sve ispod površine vode, jer ono što ostane iznad vode također će poprimiti smeđu boju. Zato cvjetove pritisnem nekom rešetkom ili manjim poklopcem.
Tako namočene cvjetove ostavim na hladnom oko 24 sata. Nakon toga cvjetove izvadim i dobro ih istisnem. Procijedim tekućinu kroz vrlo gustu tkaninu (nekoliko slojeva gaze ili najlon čarapa), dodam šećer i limunov sok. Ponovo ostavim da stoji povremeno miješajući sve dok se sav šećer ne rastopi.

 

Tada je sok gotov ako će se spremati u zamrzivač. Za to se koriste plastične boce. Ne smije se natočiti sasvim do vrha jer će se zamrzavanjem podići nivo pa bi moglo iscuriti iz boce, a čepovi se stave tek kad se sirup do kraja zamrzne.

 

Ako se  sirup kuha (pasterizira) onda je postupak sljedeći: 

Odmah nakon dodavanja šećera stavlja se na kuhanje i kada kuha nekoliko minuta, ulijeva se u potpuno čiste i vruće staklenke (zagrijane u pećnici). Dobro se zatvori metalnim poklopcima, omota debljom dekom ili ostavi u još vrućoj, ugašenoj pećnici da se do kraja ohladi.  Kada se sirup izvadi iz zamrzivača ili se otvori pasterizirani, mora se čuvati u hladnjaku jer ne sadrži konzervanse.

 

Za piće se razrjeđuje s vodom u količini prema želji. Za čašu od 2,5 dl obično je dovoljno oko dva prsta sirupa i ostatak vode.

Sok je osvježavajućeg okusa i lijepog mirisa. Ljeti su mu najbolji prijatelji kockica leda i kriška svježeg limuna :)

Ako nemam dovoljno litrenih flaša, koristim ove manje za zimnicu. Bitno je da se mogu hermetički zatvoriti, a kad ih otvorim, preliti ću sirup u nešto prikladnije :) Ovdje sam od 120 cvjetova dobila 22 male i 3 velike flaše.

Džem od šljiva za zimnicu

Klasični džem od šljiva (kuhan na štednjaku)

1. Šljive operem, očistim od koštica i stavim u lonac u kojem ću ih kuhati.

2. Izdrobim ih rukama i stavim na štednjak, na slabiju vatru.

3. Povremeno promiješam – otprilike svakih 5 minuta. Kako šljive počinju krčkati i puštati sok, a smjesa se sve više raskuhava i odvaja od kožica, potrebno je i češće miješanje.

4. Nakon otprilike 2 sata kuhanja, probam džem i procijenim slatkoću. Ako su šljive jako zrele, mekane i slatke – šećer uopće nije potreban. Ako je među njima bilo više napola zrelih (kao što je bilo u mom slučaju), dodam šećera po želji.

5. Vrući džem ulijem u vruće staklenke koje sam zagrijala u pećnici, zatvorim i ostavim u pećnici dok se ne ohlade.

Džem od šljiva iz pećnice

1. Oprane i očišćene šljive stavim u prikladnu posudu (veći lonac, tepsiju i slično).

2. Po želji ih posipam šećerom – ako su šljive jako zrele i slatke, šećer nije nužan.

3. Sve stavim u pećnicu zagrijanu na 180 °C.

4. Pečem oko 2 sata, povremeno promiješam, a pred kraj i češće. Džem je gotov kada se zgusne i dobije lijepu tamnu boju.

5. Vrući džem ulijem u vruće staklenke, zatvorim i ostavim da se ohlade u pećnici..

Za finu, glatku teksturu, prije punjenja u staklenke može se džem usitniti štapnim mikserom. Meni je draži rustikalni, s kožicama.

Katin chutney (čatni) od rajčica 🍅 🍅 🍅

🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 

    Paprike kod nas na vrtu  još uvijek lijepo dozrijevaju na ovom jesenjem suncu, svaki dan se njih nekoliko zarumeni. Višak rajčica su moja svekrva i šogor vrijedno ubirali i spremali u zamrzivač, dok smo mi bezbrižno uživali u ljetovanju. Zato sad imam domaćih rajčica u izobilju.
Kada se rajčice odmrznu, ne zadrže svoj oblik, ali zadrže miris i okus, pa se i dalje mogu koristiti za mnoga jela. Pošto se u kožici nalazi najviše dragocjenog likopena, a on se povećava kuhanjem, uvijek nastojim što dulje kuhati rajčice prije nego uklanjam kožicu i koštice pasiranjem. 
Kod ovog čatnija uopće nema potrebe to raditi, jer se oboje odlično usitne štapnim mikserom i daju potrebnu gustoću. 

    Odlična prednost zamrzavanja rajčica je ta što se prilikom odmrzavanja odvoji sok od mesnatog dijela, pa mogu koristiti razne varijante za zimnicu i pripremu jela. Na ovaj način mogu skratiti kuhanje jer sam odmah na početku izdvojila sok i ostaje mi samo gusti dio, nešto kao koncentrat rajčice do kojeg dođem prečicom. Sok sačuvam jer je u njemu kiselina koja mi često treba u raznim jelima, a koje uvijek nedostaje u raznim industrijskim konzerviranim rajčicama.

🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅

Recept za čatni je od Katije Živković, blogerice, odlične kuharice i svestrane mlade žene.

7,5 kg svježe rajčice (ja sam radila sa zamrznutom, a može se umjesto toga koristiti već kuhana rajčica - oko 3, 5 litre, ovisno koliko je gusta)

4 glavice crvenog luka

4 manje glavice češnjaka

3-4 crvene paprike

3 jabuke

oko 2 čili papričice, ovisno koliko ljuto volite

1/2 žličice đumbira u prahu

2,5 žlice šećera
1 žlica soli
sok od 1 većeg limuna ili 1,5 žlice vinskog octa

1/2 žlice sušene majčine dušice

1/2 žličice sušenog ružmarina, usitnjenog u mrvice

Rajčice sam izblendala štapnim mikserom. Luk, češnjak, papriku i jabuke sam usitnila u sjeckalici. Kuham u "Zepterovom" velikom loncu i miješam povremeno ravnom drvenom kuhačom.
Nakon par sati kuhanja kad bude željene gustoće, vruće ulijem u vruće staklenke (zagrijane u pećnici), zatvorim poklopcima i vratim da se ohladi u pećnici ili zamotam sve u debele deke da se hladi polagano do sljedećeg dana. 

🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 

Sušenje rajčica (paradajza, pomidora...) na suncu.

Okus im je fantastičan, cijena im je paprena, kad kupujete prave, domaće, sušene, a postupak sušenja u kućnoj radinosti je više nego jednostavan. Zato požurite ako još niste, jer rajčice su na vrhuncu zriobe, a sunce je sad pravi saveznik u tom poslu. Može se ovo obaviti i u pećnici ako nemate osunčani balkon ili zgodan prostor gdje ima sunca cijeli dan.

Najbolje je imati rajčice koje imaju više mesa nego koštica, a to su vrste poput pelata ili šljivara, a najčešće sušimo cherry rajčice ili jednostavno ono što imamo na raspolaganju.

Na slici su rajčice koje sam stavila na sušenje nekoliko sati prije nego sam pisala ovaj post. Sunce je već osušilo vlagu sa površine. Navečer ću ih unijeti u stan, pa ujutro rano opet s njima na kupanje u suncu. 

Rajčicama ukloniti peteljke, oprati, obrisati, manje narezati na polovice, a veće na četvrtine ili šestine itd...

Poslagati na plitke tacne, tepsije, bilo što, tako da se ne dodiruju. Posoliti ih i staviti na osunčano mjesto dok god ne budu dovoljno suhe, bez vlage. Sušenje može trajati nekoliko dana, ovisno o količini i jačini sunca. Može ih se pospremiti u papirnatu vrećicu, a može ih se i zaliti maslinovim uljem, pa dodati začine koje god poželite, ovisno o tome za koje jelo ćete ih upotrijebiti (bosiljak, origano, češnjak, papar...).

Ja sam svoje rajčice jučer ubrala u Zagrebu, jutros narezala i poslagala na tacne i sad se suše na jakom suncu, na mom balkonu na Krku.

Ako nemate uvjeta za sušenje na otvorenom, tada se poslužite pećnicom. Sušite na 100°C oko 5-6 sati. Ako je temperatura manja, suši se duže. Odlično je ako imate ventilator u pećnici. Uglavnom, nakon prve ture znati ćete sve i dalje radite po svom guštu i potrebama.

Evo kako izgledaju drugi dan sušenja. Pošto su se stisnule, a bile su na tri tacne, prebacila sam sve na dvije tacne. Jako pomaže i to što su tacne crne boje, pa se razvija veća temperatura, ali sunce može biti tako jako da odozdo izgore i pocrne, zato treba pripaziti. Preko noći su bile u stanu, pa je vlaga probila na površinu, ali su već nakon 10 minuta na suncu ponovo bile izvana suhe i proces sušenja se dalje normalno nastavlja. Mislim da će sutra biti gotove:

Ovo ispod je slika prošlogodišnjih:

I..... evo ih u Zagrebu!!!! U maslinovom ulju, uz dodatak malo šarenog papra (svježe mljevenog), bijelog luka, bosiljka...

Uklanjanje kožice sa rajčice (paradajza) pomoću ribeža 🍅 🍅 🍅

Ništa jednostavnije!
Rajčicu raspoloviti poprečno kao što je označeno na slici:

    Polovicu uzeti u dlan, pa prerezanu stranu ribati na ribež pritiskom dlana (najkrupnije rupice, vidi sliku ispod) sve dok samo koža ne ostane u ruci. Za čas je velika količina paradajza spremna za zimnicu, kuhanje i slično.

    Pošto je najveća količina ljekovitog likopena pohranjena baš u kožici rajčice, nemojte ju baciti. osušite u pećnici, sameljite u blenderu i dodajte u jela s rajčicom, posipajte prah po tjestenini... 

    Likopen je karotenoid i snažan antioksidans koji se nalazi u rajčici, lubenici, crvenoj paprici i drugim crvenim plodovima.

    Zanimljivo je da se bioraspoloživost likopena povećava kuhanjem ili preradom rajčice (npr. u umake, pasiranu rajčicu, sok od rajčice). Razlog je taj što toplina razgrađuje stanične stijenke rajčice i oslobađa likopen u obliku koji naše tijelo lakše apsorbira. 

    Tako, primjerice, kuhana rajčica ili umak mogu imati više dostupnog likopena nego sirova. 

    Osim toga, likopen je topljiv u mastima, pa se još bolje iskorištava ako rajčicu kuhamo ili jedemo s malo maslinovog ulja. 

🍅  🍅  🍅

Ako pasirate rajčicu, kuhajte ju što duže s kožicom i pasirajte tek na kraju, kako bi se izdvojilo što više likopena.

🍅  🍅  🍅

Moja omiljena juha: od moje domaće rajčice s domaćom tjesteninom (kapanci, ribanci, rezanci, špecli...)

👇

Džem od marelica (kajsija)

Marelice su na vrhuncu sezone, pa sam i ja požurila napraviti džem od tog finog voća. 

Ove godine sam imala 3,5 kilograma marelica koje mi je dao tata i 4 kilograma koje sam dobila od svekrve. 
Pošto nemam jako veliku posudu, morala sam raditi u dva navrata.
Tatine su bile sitne, mekane, zrele i dovoljno slatke, pa sam na 3,5 kg marelica stavila 1 kg šećera.
Svekrvine su bile lijepe i krupne, ali nedovoljno zrele, pa time i kiselije. Zato sam na 4 kg marelica stavila 2 kg šećera.
Na slici se lijepo vidi razlika u veličini.

Postupak je jednostavan:
Marelice oprati, očistiti od koštica i nepoželjnih dijelova (trulo, oštećeno, jako nezrelo).
Ako su mekane i zrele, dovoljno ih je samo raspoloviti, ako su tvrđe i nezrele, potrebno ih je narezati na manje dijelove da se lakše skuhaju.
Nikada ne gulim kožicu jer je ona zdrava, a te su marelice uzgajane bez tretiranja kemijskim sredstvima.
Marelice pomiješati sa šećerom, ostaviti nakratko (oko 15 min) da se počne stvarati sok dok se šećer pomalo rastapa, rukom ili kuhačom izmiješati (ja ih rukom malo izgnječim jer od šećera lijepo omekšaju) pa staviti na laganu vatru.
Povremeno promiješati da se sva smjesa jednolično zagrije. Šećer će se sve brže otapati i smjesa će postajati sve više vruča.
Ja kuham na plinskom plamenu, najveći ring, ali najslabiji plamen jer kuham u Zepterovoj posudi koja ima debelo dno. Nikada mi ne šprica i javljaju se mali mjehurići zraka dok smjesa kuha, a ja promiješam svake 3-4 minute. Pjenu koja nastaje na vrhu uvijek pokupim kuhačom i stavim u neku šalicu ili posudu. Ona je puna zraka, pa bi se od nje džem možda brže kvario. Ali, ne treba ju baciti, već iskoristiti kao preljev za kolače, palačinke, sladoled...

Nakon otprilike 2 do 2, 5 sata džem je gotov. 
U međuvremenu pripremim prethodno oprane staklenke koje čekaju da se kuhanje završi. Kada džem maknem  sa vatre, staklenke stavim u mikrovalnu pećnicu na najjače oko 3 minute da se steriliziraju. Budu jako vruće, pa ih krpom ili kuhinjskom rukavicom izvadim van, stavim na stare novine (da ne puknu u dodiru sa hladnom radnom površinom), napunim staklenke gotovo do vrha, odmah pričvrstim celofan sa gumicom i još gore zavrnem poklopac. 
Od ove količine marelica (7,5 kg) sam dobila 10 staklenki džema.
Dok je sve još tako vruče, uzmem neku posudu, stavim unutra ručnik ili neku krpu, pa staklenke i sve zajedno zamotam u sintetičke deke, poplun ili nešto slično. Na taj način staklenke budu vruče jako dugo i obavlja se proces pasterizacije. Slijedeći dan, oko 24 sata nakon što sam ih zamotala, staklenke budu još uvijek jako tople, gotovo vruće. Potpuno se ohlade tek drugi dan. Tada ih stavim na tamno mjesto.
U stanu nemam prostoriju koja je hladnija od ostalih, pa moj džem stoji po godinu dana na sobnoj temperaturi i ne pokvari se.
Kad se staklenka otvori, od tada se mora držati u hladnjaku dok se ne potroši, jer se otvaranjem kontaminira.

Konzervans nikada ne stavljam jer ne želim sebe i druge nepotrebno "trovati" i škoditi zdravlju. 
Džem od marelica koristim kao nadjev za biskvitne rolade, razne druge kolače i torte, a jako ga volim za doručak namazanog preko kruha sa maslacem, uz šalicu mlijeka.