Fileki "Đolić dolina bb"

Još od kako je Katija na svom blogu objavila recept za fileke, odlučila sam da ih moram probati i ja tako napraviti: http://doliclivadabb.blogspot.com/2012/11/junece-tripice-odnosno-fileki-kako-ih.html

Moja ih je mama radila puno puta i to nam je bilo često na jelovniku, a radilo se ili o špek-filekima koji su gusti i imaju dosta arome po špeku (ili panceti), sa puno crvene paprike ili filekima na juhu, sa krumpirom i zaprškom, koji su bili malo blažeg okusa, a pred kraj kuhanja malo zaocteni. Voljela sam i jedne i druge. 

Ali! - fileki sa grožđicama, klinčićem, vinom, limunovim sokom... to me je naprosto mamilo da probam. Jučer sam u dućanu naišla na fileke i naravno, ručak za danas se znao. 
Jučer sam ih kuhala jedno sat vremena sa puno luka, lovora, papra i majčine dušice, ostavila na hladnom preko noći, a danas sam ih ocijedila, narezala i nastavila dalje po Katjinom receptu.

Odlično! Sad imam još jedan omiljen način za spravljanje fileka. 
Hvala ti Katija! Kuhaj dalje i piši!

Kisela repa sa špekom i žgancima

Domaća kisela repa, oprana jednom u mlakoj vodi, domaći suhi špek narezan na kockice i prepržen na tavici, dodan kuhanoj repi, kukuruzna krupica kuhana u slanoj vodi (ali ne instant, već obična što se kuha oko pola sata stalno miješajući) i fini zimski ručak je gotov. Na tanjuru sve još preliveno sa malo vruće masnoće koju su pustile kockice špeka, da cvrči kad se masnoća spusti na tanjur. I to je to.

Nakon odmora od ručka, skuhati ćemo si našeg vinčeka sa malo šećera, cimeta i klinčića, pa lopate u ruke i u borbu protiv snijega koji ponovo gusto pada.

Pravi zimski, doMAći ručak

Pečene krvavice sa restanim krumpirom i pirjanim kiselim zeljem.

Kada sam živjela s roditeljima, to nam je bio uobičajeni zimski ručak i često nam ga je mama pripremala. Sada rijetko imam priliku jesti domaće krvavice. 
Nakon napornog  kolinja, iscrpljujuće obrade mesa, topljenja masti, kobasica, među kojima i krvavica koje je moja mama radila najbolje na svijetu (sa ječmenom kašom), ovakav ručak je došao kao dostatna nagrada za sav uloženi trud. Toga se prisjetim svaki puta kad i ja, kao nekad moja mama, iznesem ovakav ručak na stol.

Kako napraviti malo vrućih čvaraka za guštanje

Kad se zaželim vrućih, hrskavih čvaraka, kupim komad carskog mesa koje ima debeli sloj špeka. Odvojim špek sa manjim dijelom mesa, da čvarci ne budu baš sama masnoća, pa rebrica spremim u zamrzivač ili ih odmah mariniram i kasnije ispečem uz neki prilog i salatu.

Špek narežem na trake širine oko 3 cm, skinem kožu, pa trake narežem na kockice 3x3.
Stavim u lonac sa debljim dnom, podlijem vode toliko da pokrije dno, najjača vatra, pa čekam da počne cvrčati.
Tada je potrebno svako malo promiješati drvenom kuhačom, dok čvarci ne poprime lijepu zlaćanu boju.
Pred sam kraj uvijek dodam crveni luk narezan na veće kocke, jer on daje predivan miris i okus čvarcima, a taj okus i miris ostaje i u masti. Zbog njega mast ima blagosmećkastu boju, ali to meni ne predstavlja problem.
Čvarke procijedim kroz veliko cjedilo za čaj, malo stisnem kuhačom, da ispuste višak masti, prebacim u zdjelu, posolim i uživam uz krišku kruha i crvenog luka.
Ponekad u istoj masti ispržim i kožice narezane na kocke, jer ih jako volimo, ali one jako pucaju i to je dosta opasan posao kojeg baš i ne preporučujem. Treba pokriti sve sa mrežastim poklopcem i dva sloja kuhinjske krpe kako bi para mogla prolaziti, ali da vruća mast ne može špricati iz lonca. Tako sam radila i sad, a  pucalo je kao na frontu. :)
Ovaj puta sam dobila vrhom pun duboki tanjur čvaraka i skoro litru masti.

Dinstani grah

Ovo brzinsko jelo je često radila moja mama kad joj je ostalo kuhanog graha. 

Sastojci: kuhani grah, luk, mrkva, peršin, masnoća, sol, papar, mljevena paprika.

Za ovo jelo treba najprije na masnoći izdinstati luk narezan na kockice (idealna je masnoća od mesnog pečenja, ja je nikada ne bacim, već ulijem u neku malu staklenku i koristim za paradajz juhe, umake, variva...)
Treba dinstati poklopljeno. Luk daje ovom jelu okus po gljivama. Što ga više ima, to je  bolje. 
Kad luk omekša, dodati mrkvu naribanu na skroz sitne rezančiće, pa kad i ona sasvim omekša i raskaši se, dodati malo nasjeckanog češnjaka i nasjeckanog lista peršina. Peršin je također obavezan u ovom jelu.
Staviti kuhani grah, ali obavezno i tekućinu od kuhanja (ako kupujete konzerve, uzmite onu iz koje se čuje mućkanje kad ju protresete - to znači da unutra nije samo grah, već da ima i tekućine).
Posoliti, popapriti, po želji može ići i malo mljevene crvene paprike, ako mislite da je pregusto (meni nikad nije) podliti sa vodom ili najbolje - jušnim temeljcem (ostatkom kuhane juhe) i još malo pirjati dok se okusi ne povežu.

Može se ovom dodati i popržene pancete (špeka), kobasice... može biti i kao prilog nekom mesu..., ali ja u ovome guštam samo uz šnitu domaćeg kruha i puuuuuuunnnnnu zdjelu salate (jel moram reći: iz mog vrta?).

Ako na kraju jela niste koricom kruha pokupili sve tragove na tanjuru i ostavili potpuno čist tanjur za sobom, onda ste negdje zeznuli. Pročitajte ponovo recept. :)

Kako skuhati ukusnu, hranjivu i zdravu domaću juhu (ili jušni temeljac)

Prava domaća juha kakva se kuhala dok još nije bilo umjetnih pojačivača okusa poput "Vegete" i njoj sličnih varijanti. 

Da bi juha bila ukusna, meso se mora na brzinu oprati u hladnoj vodi kako nebi pustilo puno od svojih sokova i mora se staviti kuhati u hladnu vodu, jer bi vruća voda zatvorila pore u mesu i sva bi sočnost i hranjivost ostala u mesu, a juha bi imala nedorečen okus.

Na ½ kg mesa ide oko 1 ½  litra vode.

Oprano meso staviti u lonac za kuhanje i zaliti hladnom vodom.

Dodati očišćeno i oprano zelenje (ne mora biti sve dolje navedeno, ali što je više vrsta povrća, to je okus bolji.)

Moje obavezno povrće je ovo:  

• glavica crvenog luka. Moja mama nije skidala svu ljusku sa luka, pa je zato juha imala tamniju boju, a glavicu je uvijek prepolovila i prerezanu stranu pritisnula na pola minute na vruću ploču od štednjaka da se zapeče do smeđkaste boje, to je juhi davalo predivan miris i lijepu aromu. Ja imam plinski štednjak, pa luk držim iznad plamena dok se ne zazlati. Svaku polovicu probodem čačkalicom, tako mi ih je lakše držati iznad plamena, a kasnije u juhi čačkalica pomaže da se luk ne raspadne i lakše se izvadi iz gotove juhe. Može se u svaku polovicu nabosti po jedan klinčić, ako želite probati i taj okus.
• korijen od peršina
• šnita od korijena celera
• mrkva

Još je poželjno dodati:

• poriluk (može umjesto crvenog luka, a može i oboje)
• list kelja ili dio od glavice
• listovi i drvenasti dijelovi brokule i cvjetače (cvjetiće tek na kraju jer se skuhaju za 5 minuta)
• listovi korabice (korijenasti dio pola sata prije kraja kuhanja)
• listovi zelja (kupusa) ili dio od glavice
• svježu papriku (ona skreće okus juhe u sasvim drugom smjeru, pa ju nekad zaobiđem) Na slici se vide kockice paprike koje sam izvadila iz zamrznutog povrća, jer drugačiju nisam imala. Dovoljna je mala količina da ostavi okus u juhi.
• par zrna papra
• češanj češnjaka
• stapke od peršinovog, celerovog i miloduhovog lišća (narezani listići se dodaju kad se ukuhavaju rezanci)
• malo muškatnog oraščića, majčine dušice, lovorov list... (ovo dodaju samo iskusne kuharice koje znaju sve raspone okusa juhe)

Kad se sve doda, juha se stavi kuhati. Najprije se kuha na jačem plamenu dok ne zakipi, a onda se odmah smanji vatra, tako da juha samo polagano kuha ispod poklopca. Ako bude prejako kuhala, ništa od ukusne juhe. Mora sasvim lagano kuhati, da pomalo "bučka" na površini, a da pritom bude poklopljena.

Tako neka kuha nekoliko sati ovisno o vrsti mesa, a najmanje:

• goveđa juha oko 5-6 sati
• kokošja juha 3-4 sata
• pileća  2-3 sata
• juhe od kostiju (goveđih, telećih, ...) što duže – to bolje, jer tako izlazi više hranjiva iz kosti, a to je od posebne važnosti za zdravlje crijeva.

Oko pola sata prije kraja dodajem povrće poput korabice, jer ne želim da se potpuno raspadne, a brokulu i cvjetaču stavljam u onaj dio juhe u koji ću zakuhati rezance, jer od velikog lonca jušnog temeljca odvojim količinu koju ćemo taj dan pojesti kao juhu, a ostatak ide u hladnjak ili zamrzivač (u manjim porcijama). Obično zamrznem u čašicama za jogurt ili manjim, pa dodajem u razna variva, gulaše, umake, rižota... tamo gdje mi je potreban temeljac. (čitaj: tamo gdje neki stavljaju Vegetu ili "kocke" da bi im jelo bilo ukusno)

Pjenu sa juhe nikada ne uklanjam, jer ona ionako kasnije padne na dno. Ta pjena iz mesa nije nikakva"nečistoća" ili nešto štetno, već koagulirani protein (bjelančevina) osobito koristan za zdravlje djece i starijih,  koji daje juhi puniji okus i jaču boju. Ako se želi dobiti bistra juha, onda je potrebno odstranjivati pjenu, ali ja to nikada ne radim, jer mi je bitnija hranjivost od bistrine juhe. U slučaju ribljeg temeljca (juhe od ribljeg mesa i kostiju) obiranje pjene neće učiniti juhu bistrom.

Kad je juha kuhana, treba je ostaviti da odstoji nekoliko minuta, pa ju tek onda procijediti.

Što se tiče soljenja, sol dodajem negdje na polovici kuhanja, mada je najzdravije dodati ju na samom kraju.

Eto, to je juha koja je ukusna, zdrava, okrepljujuća, a koju čak i ovisnici o pojačivačima okusa jedu sa osobitom slašću, uvjerila sam se puno puta.

Ako još k tome dodam i domaće rezance, od domaćih jaja koje nam nose svekrvine koke... eh...!

recept za rezance: klikni ovdje

Da još dodam: Ovako kuhano meso ispusti "dušu", ali primi okuse povrća sa kojim se kuha (osobito slatkoću iz mrkve), pa je opet na kraju fino i ukusno kad se izvadi iz juhe, nareže, polije sa malo te juhe i pokrije poklopcem. Može se staviti u toplu pećnicu kako bi zadržalo toplinu dok se ne iznese na stol.

Uz takvo meso obično radim špinat ili paradajz-sos, pire krumpir ili samo na zagrijani, vrući maslac stavim malo šećera, pa prelijem preko narezanog povrća iz juhe. K tome još salata po želji.

Za moja pametovanja o juhi zaslužni su, uz moju pokojnu mamu:

• "Praktična kuharica" iz 1957 g. autorica Paula Zakonjšek
• "Kuharica sestre Vendeline", autorica časna sestra Vendelina Ilc
• "Recepti sestre Nikoline" autorica časna sestra Nikolina Rop
• "Domaća kuhinja" autorica Ivanka Karačić
• vrlo, vrlo korisni tekstovi na blogu "Istine i laži o hrani" nutricionistice Anite Šupe, kliknite na link i uđite u jedan prirodan, zdrav, ne tako star, a gotovo zaboravljen način ishrane: Istine i laži o hrani (tekst o tome kako kuhati juhu od kostiju)

Tikvice ili patliđani pohani sa sezamom

Od proljeća do jeseni u našem vrtu ima finih tikvica. Patliđane volim jednako kao i tikvice, ali ove godine, na žalost ga nisam posadila, tako da mi preostaje samo kupovni.
Tikvice i patliđane jako volim pohane, mada potrošim dosta vremena dok ih pripremim.

Tikvice često ne gulim, naročito ako su jako mlade, a patliđane uvijek ogulim. Narežem ih na ploške ne tanje od pola cm debljine i posolim. Patliđane ostavim neko vrijeme dok ne puste vodu, pa po nekoliko ploški zajedno pritisnem među dlanovima da ocijedim višak vode.
1.) Napravim smjesu malo gušću nego za palačinke i dodam što više sezamovih sjemenki.
Ploške provaljam u oštro brašno, pa u smjesu za palačinke i pržim u zagrijanoj masti ili ulju.
ili:
2.) Ploške provaljam u oštro brašno, pa u razmućeno jaje, pa u krušne mrvice pomiješane sa puno sezama. Pržim u zagrijanoj masti ili ulju.

 (brašno, jaja, mrvice sa sezamom):

(brašno, smjesa za palačinke sa sezamom):

Ovo radi jako puno domačica jedino možda manje njih dodaje sezam pri pohanju, ali ja znam čije će oko virnuti ovamo, pa sam za nju ovaj jednostavni receptić napisala i šaljem joj veliku pusu u njen mali stančić u potkrovlju. <3

Jetrica (pileća ili druga) na saft

Na ovaj način sam ih počela raditi tek kada sam se udala, jer je muževa mama

samo tako radila, pa sam morala nastaviti i ja da bih udovoljila svojoj novoj obitelji.

Uskoro sam ih i ja zavoljela, ali samo kada su sa puuuuuno luka koji saftu daje

slatkasti okus i poništava karakterističan okus jetrica. 

Za jetrica na saft:

500 gr pilećih jetrica (obično su sa

srcem)

4 glavice crvenog luka (srednje veličine)

1 čajna žličica mljevene crvene paprike

1 čajna žličica soli

malo papra (po želji i ukusu)

1 jušna žlica brašna

Za palentu:

400 gr kukuruznog griza za palentu ili

instant palente

7 dcl vode

1 jušna žlica masnoće (mast, maslac, ulje...)

1 čajna žličica soli

1. Jetrica očistite od žilica, a srca od suvišne masnoće i sve narežite na malene komadiće.

Ako su komadići sitniji jetrica ce izgubiti svoj karakterističan okus (a neki ga baš ne

vole, kao npr. ja)

2. Stavite vodu za palentu da zakipi, posolite, dodajte masnoću, pa kuhajte prema uputi

na ambalaži. Dok kuhate palentu, nastavite sa pripremanjem jetrica.

3. Luk narežite na sitne kockice, pa ga stavite dinstati na masnoću, poklopite, te

povremeno promiješajte sve dok ne poprimi staklasti izgled i potpuno ne omekani.

4. Dodajte jetrica i dinstajte povremeno miješajući sve dok sa svih strana ne izgube

"sirovu" crvenu boju i dok potpuno ne ishlapi sva voda koju su pustila.

5. Dodajte mljevenu papriku, sol i papar, par puta promiješajte da se paprika samo kratko

poprži, te nalijte 4 dcl vode. Kuhajte povremeno miješajući još oko 10 minuta.

6. U šalici vilicom izmiješajte brašno i pola dcl vode dok ne nestanu sve grudice, dodajte

preostalu vodu i uspite u jetrica, pa opet sve zajedno kuhajte još oko 5 minuta da se

brašno skuha, te da saft poprimi svoju gustoću. Probajte da li vam je dovoljno slano, te

korigirajte okus prema želji.

7. Sada vam je već i palenta gotova (osim ako niste kuhali "instant palentu"), pa je vrijeme

da servirate jelo na tanjur i uživate u svom trudu.

Pileća jetrica sa češnjakom

Moja mama je pileća jetrica radila samo na ovaj način. Svi smo bili rado za

stolom kada bi to pripremila. Moj brat nikada nije volio jetrica, ali je zato

pojeo puno kruha umakajući ga u ulje i češnjak na kojem se jetrica peku.

 

500 g pilećih jetrica (obično su sa srcem)

oko 10 režnjeva češnjaka (što više, to bolje)

1 dcl ulja

soli i papra prema ukusu

Priprema

1. Jetrica sa srcem narežite na manje komadiće (netko voli krupnije, netko sitnije). Ja

sam od onih koji režu na sitnije komade, jer jetrica tako izgube svoj karakterističan

okus koji ja baš ne volim. Neki kuhari uopće ne režu, već ostave u komadu kakva jesu,

no meni to nije oku privlačno niti ukusno.

2. Češnjak očistiti i narezati na ploškice, pa ga preliti sa malo ulja da ne oksidira dok čeka

na red.

3. Ulje zagrijati na tavi, probati sa čačkalicom. (Ako uronite suhu čačkalicu u ulje, morali

bi se odmah stvoriti mjehurići od prženja okolo. Možete ubaciti i mrvicu kruha, isto je

kao sa čačkalicom)

4. Na dovoljno zagrijano ulje stavite jetrica i srca, te odmah miješajte tako da se jetrica

zapeku sa svih strana (oko 3 minute). Poklopac vam kod pripreme ovog jela nije

potreban.

5. Kada su jetrica izgubila svoju "sirovu" crvenu boju dodajte češnjak, posolite, popaprite,

te pržite povremeno miješajući još koju minutu dok češnjak ne omekša i požuti. Ne

smijete pretjerati jer jetrica brzo postanu prepečena.

 

Meni je najdraže ovo jelo jesti samo sa kruhom umakanim u ulje od prženja koje je ukusno

od puno češnjaka, uz prilog zelene salate ili kisele paprike. Ako volite, pripremite si

prethodno palentu, ta je kombinacija također fina (kao na mojoj slici).

Tjestenina carbonara

S ovim jednostavnim jelom su mnogi od nas započeli  svoju kuharsku karijeru.

Sastojci:

400–500 g tjestenine (najčešće špageti ili rigatoni), a najbolje je ako se napravi domaća tjestenina
150–200 g guancialea (ili pancete ako guanciale nije dostupan)
3 velika žumanjka + 1 cijelo jaje
70–80 g Pecorino Romano (ili pola Pecorino + pola Parmigiano)
Svježe mljeveni crni papar
(opcija) 1–1,5 dl vrhnja za kuhanje – ako želiš kremastiju varijantu
Sol (samo za vodu za tjesteninu, jer su guanciale i sir već slani)

Skuhati tjesteninu u dobro posoljenoj vodi i sačuvati malo vode od kuhanja. 

Narezati guanciale ili pancetu na kockice, staviti u hladnu tavu i pustiti da se polako topi i prži dok ne pusti mast i postane hrskavo. 

U zdjeli razmutiti tri žumanjka i jedno cijelo jaje, umiješati naribani Pecorino ili Parmigiano i dosta svježe mljevenog papra, a ako se želi kremastija verzija dodati i malo vrhnja za kuhanje, ali to ne pripada originalnom receptu za ovo jelo. Kad je tjestenina gotova, ocijediti je i ubaciti odmah u tavu s guancialem i njegovom masnoćom, promiješati, maknuti s vatre i uliti smjesu od jaja i sira. 

Dodavati malo po malo vode od kuhanja i miješati dok sve ne postane kremasto, pazeći da se jaja ne zgrušaju. 

Na kraju posuti još malo sira i papra i poslužiti odmah dok je vruće.

 

Mamin sataraš s krumpirom – domaći recept iz djetinjstva

 

Sataraš je jedno od onih jela koje nas odvodi u djetinjstvo i podsjeća na domaću kuhinju. Ovaj domaći sataraš priprema se od luka, paprike, rajčice i krumpira, a recept je toliko jednostavan da ga svatko može napraviti. Moja mama ga je često kuhala ljeti, kada povrća ima u izobilju, i uvijek je govorila da je pravi trik u tome kada se dodaje rajčica.

Sataraš s krumpirom je lagano, povrtno jelo koje može biti glavno jelo uz komad svježeg kruha, ali i odličan prilog mesu. Ako tražite tradicionalni recept iz mamine kuhinje, ovaj sataraš je savršen izbor – zdrav, zasitan i pun okusa.

Ovo jelo radim odokativno i to je otprilike ovako:

2  glavice luka

3 češnja češnjaka (bijelog luka), ali može i bez njega

4-6  paprika

3  krumpira

2  rajčice 

po želji, malo svježeg lista peršina ili vlasca

par žlica masnoće

sol, papar

Glavice luka narezati na pola, pa na tanje šnitice.

Papriku narezati na trake ili kocke.

Češnjak narezati što sitnije.

 

Sve staviti u posudu sa masnoćom, pa na laganu vatru da se pirja nekih 10-15 minuta i povremeno promiješati da ne zagori.
Krumpir narezati na manje ploškice, pa dodati u posudu i začiniti solju i paprom.

 

Pirjati još nekih desetak minuta dok krumpir ne omekša.

Za to vrijeme rajčici ukloniti kožicu, narezati na kockice i dodati jelu, pa pirjati još oko 3-4 minute.
!!! Važno je rajčicu dodati tek kada krumpir sasvim omekša jer će u protivnom krumpir ostati tvrd.
Kožicu sa rajčice se može ukloniti tako da se rajčica na par minuta potopi u vruću vodu, pa se kožica onda može lijepo odvojiti.
Ima i drugi način, kada u jelo ide usitnjena rajčica kao u ovom slučaju ili kad rajčicu spremamo za zimnicu. Taj brzi i jednostavan način sam opisala ovdje: 

uklanjanje-kozice-sa-rajcice-paradajza

dodatak 10. srpnja, 2024.

Ako imate svoj vrt, pa sve sastojke za ovo jelo uberete na svojim gredicama, tada spadate u prave sretnike. Ali, svatko može vrlo lako u taj krug. Već 20-ak godina vrtlarim i uzgoj vlastite hrane mi je prioritet u koji ulažem sve svoje slobodno vrijeme. To mi donosi mnoge blagodati: zadovoljstvo, ispunjenost, smirenost, prijateljstvo s prirodom, zdravlje...

Ako vas srce vuče, pridružite se svijetu vrtlara, barem s jednom posudom na balkonu. I sa sasvim malim vrtom vi ćete biti veliki vrtlar! Krenite u divnu avanturu klikom na ovaj link:

oformite-svoj-vrt-iz-bajke

plodovi iz mog vrta, sezona 2024.

Nabujak od kelja

Ovo odlično i zasitno jelo traži malo više vremena, ali je vrlo ukusno i rado ga jedu i oni koji nisu ljubitelji kelja. 

Količina sastojka nije presudna, ja sam samo prvi puta "slijepo" slijedila recept, a kasnije samo uzmem svega otprilike, prema iskustvu. 

1/2 kg mljevenog mesa
1 kg kelja
1 čaša riže (mjerim čašom od kiselog vrhnja)
3 velike žlice istopljene masnoće (ja koristim mast)
1 glavica luka
3 jaja
1 čaša kiselog vrhnja
sol, papar

po želji (za preliti): 1 čaša kiselog vrhnja i 1 jaje

Rižu skuhati u slanoj vodi, pa ocijediti višak vode. Rižu ostaviti u posudi sa strane.

Na vanjskim listovima kelja se obično nalazi dosta zemlje i pijeska, pa ih je potrebno odvojiti sa glavice i dobro oprati pod mlazom vode, zatim narezati na manje komade. Ostatak glavice najprije narezati, pa dobro oprati i ocijediti. Staviti u lonac vodu, posoliti, staviti na vatru, a dok voda zakipi, raditi dalje:

Crveni luk narezati, ispržiti na masnoći, dodati meso, pa pirjati uz dolijevanje vode oko 15 minuta. Kada je meso pirjano i ostane na samoj masnoći, dodati rižu, kiselo vrhnje, sol, papar i nasjeckani češnjak.

Kada je voda zakuhala, ubaciti kelj, kuhati dok ne omekša, pa ga izvaditi i umiješati u prethodnu smjesu.
Dodati žumanjke i dobro izmiješati. Bjelanjke istući u čvrsti snijeg, pa lagano umiješati u smjesu.

 

Izliti sve u posudu za pečenje premazanu masnoćom i posutu krušnim mrvicama.

Po želji: Kiselo vrhnje razmutiti sa jednim jajem, pa zaliti preko nabujka. Neki to ne rade, ali meni je tako puno ukusnije.

Dužina pečenja ovisi o debljini nabujka. Ako je u velikoj posudi, onda je tanji, ako je u manjoj onda je deblji. U sredinu nabujka upiknuti suhu čačkalicu,  štapić za ražnjiće ili oštricu noža i odmah izvaditi. Ako je štapić ili nož suh - pečeno je, ako su se na njega zalijepili komadići smjese, treba još peći.

Povrtna juha od mahuna i kvinoje (Quinoa)

Ovo lagano jušno jelo je odlican izbor kada sebi, a narocito djeci želimo

ponuditi nešto zdravo, a lagano u vruće ljetne dane. Zimi se ovom društvu u

tanjuru može pridružiti pržena panceta i žlica kiselog vrhnja... ali, svatko ima

dovoljno mašte da ovaj recept prilagodi sebi ili gladnom trbuščiću svog

djeteta.

Količinu sastojaka nisam mjerila, jer to radim kao i svako varivo ili juhu, uzmem svega otprilike, prema svom ukusu. Svaki put je drugačije, ali postupak je isti.

svježe mahune

češnjak

hladno prešano suncokretovo ili maslinovo ulje ili masnoca po želji

kvinoja

svježa rajčica (ili pelati iz konzerve)

nasjeckani list peršina

sol

Mahune očistim, operem i ponekad narežem na manje komade ( usitnjavanjem se pojačano gube vitamini tokom kuhanja).

Na zagrijanoj masnoći (hladno prešano maslinovo ili suncokretovo ulje,

maslac ili maslo, svinjska mast... obično ulje koristim kad nemam baš niti jednu drugu masnoću) popržim češnjak narezan na deblje ploškice, ali nikad duže od 5-6 sekundi jer postane gorak i neukusan.

Dodam pola količine nasjeckanog peršina, da se i on malo poprži, te stavim mahune i

par puta promiješam da se i one na desetak sekundi sljube sa češnjakom i peršinom.

Zalijem sa vručom vodom, ovisno koliku gustoću juhe želim.

Kvinoju operem tako da ju stavim u cjediljku za čaj i 4 - 5 sekundi polijevam vručom

vodom iz pipe. Tako se ukloni gorčina koju joj daje industrijski način obrade. To navodno vrijedi za sve žitarice.

Kada su mahune napola kuhane, dodam opranu kvinoju kojoj je potrebno još nekih 10

minuta da bude kuhana, a tada dodam sitno nasjeckanu rajčicu i preostalu količinu

peršina i sitno sjeckanog češnjaka, začinim solju prema okusu i kuham još kratko

vrijeme.

Prženi češnjak i kuhani češnjak su dva potpuno različita okusa. Isti je slučaj i sa peršinom.

Zato ih često koristim na oba načina, da mi jelo dobije što više okusa, jer u svojoj kuhinji ne koristim štetne i nezdrave pojačivače okusa poput Vegete, Vegete Natur i ostalih varijanti.