Pakujac (lat. Aquilegia) prekrasna je višegodišnja biljka koja svojom gracioznom formom i raznolikim bojama cvjetova unosi romantičnu notu u vrtove. Inače prirodno raste na područjima umjerene klime Europe, Sjeverne Amerike i Azije te je omiljena među vrtlarima zbog svoje lakoće uzgoja i samozasijavanja.
Njegovi zvonoliki cvjetovi mogu biti jednobojni ili dvobojni, jednostrukih ili duplih latica, a nijanse variraju od bijele, ružičaste, crvene, ljubičaste, plave do žute. Listovi su nježni, trodijelni i podsjećaju na djetelinu. Biljka naraste između 30 i 90 cm, ovisno o sorti. U mom dvorištu raste i jedna varijacija kojoj cvijet nije obješen poput zvončića, već stoji uspravno. Ne znam da li je to uobičajeno, ali nisam još naišla na takav primjerak nigdje drugdje (slika ispod).
Prošle godine sam nabavila jednu sadnicu šarenih listova (slike ispod). Posadila sam ju u posudu sa povrćem i bilo joj je odlično u tom društvu. Dala je puno sjemena i nadam se ove sezone uživati u puno njenih potomaka.
Najpoznatiji pakujci su:
Aquilegia vulgaris – europski pakujac, najčešće u ljubičastim i plavim tonovima
Aquilegia caerulea – poznata kao plavi pakujac, porijeklom iz Sjeverne Amerike
Aquilegia canadensis – kanadski pakujac s crvenim i žutim cvjetovima
Aquilegia chrysantha – zlatni pakujac s upečatljivim žutim cvjetovima
Pakujac je nezahtjevna biljka koja uspijeva u raznim uvjetima, ali najbolje raste na polusjenovitim mjestima s dobro dreniranim, humusnim tlom.
Preferira polusjenu, ali može podnijeti i sunčane pozicije. Kod mene raste u sjeni visokih borova i čempresa, a također i na otvorenoj livadi gdje je stalno izložen suncu. Knjige kažu da mu najbolje odgovara rahlo, humusno i blago kiselo tlo i umjereno zalijevanje, posebno u sušnim razdobljima, te da ga je u proljeće poželjno prihraniti kompostom ili blagim organskim gnojivom. Ja zalijevam i prihranjujem samo one koji su mi u posudama, ostale niti zalijevam niti prihranjujem. Ali, treba uzeti u obzir da sve biljke koje kod mene rastu u zemlji, imaju prirodne uvjete jer ja ne plijevim i svuda na okućnici su uvjeti koji oponašaju livadu ili šumu.
Pakujac je stvarno jako prilagodljiva i otporna biljka. Također odlično podnosi hladnoću i kod mene prezimljuje bez ikakvih problema, čak i u manjim posudama koje čitavu zimu stoje vani na otvorenom.
Pakujac se sam razmnožava sjemenom, ali se može i ciljano razmnožavati tako da ga posijete u posudu, pa kasnije mlade sadnice posadite na željena mjesta. Sjetvom u jesen ili rano proljeće osigurati ćete cvatnju u istoj sezoni. Klijavost sjemena može biti sporija pa je u slučaju proljetne sjetve korisno sjeme stratificirati (izložiti hladnoći prije sjetve) isto kako bi se dogodilo da je sjeme ostalo preko zime vani u tlu. Svibanj je njegov mjesec za cvatnju. Ako je proljeće toplije, krenuti će u cvatnju već krajem travnja.
Pakujac nije sklon poremećajima, ali može biti zanimljiv lisnim ušima i pepelnici. Moji pakujci nisu imali probleme s ušima, ali pepelnica se zna pojaviti ponekad na biljkama koje su završile s osjemenjivanjem i bliže se kraju vegetacije. Tada im je imunitet već na rezervi, pa nije čudno da se pojavi pepelnica, ali i to se kod mene dešava dosta rijetko. Tada ih jednokratno zalijem slatkom vodom (žlica šećera na litru vode).
Redovito uklanjanje ocvalih cvjetova potiče novi rast i produljuje cvatnju. Koristan je leptirima i pčelama, što ga čini vrijednim dodatkom za ekološki vrt.
Sjeme se može nabaviti u poljoapotekama, evo kako izgledaju neka pakiranja, pa pomoću Googlea možete naći i gdje ih ima u prodaji.
A sada se pripremite na puuuno fotografija mojih pakujaca. Volim ih, šta mogu...
Na kraju imate i jedan kratki video.