Za liker se koriste nezreli (zeleni) orasi – beru se dok su meki i još nisu razvili tvrdu ljusku (kod nas se to radi obično oko blagdana svetog Ante, 13. lipnja). Idealno vrijeme za branje zelenih oraha u većini krajeva je od sredine lipnja do početka srpnja, ovisno o klimi.
U dvorištu moje roditeljske kuće raste orah s vrlo krupnim i mekim plodovima i idealan je baš za ovu svrhu.
Zašto zeleni orasi?
U toj fazi sadrže puno vitamina C, joda i tanina, zbog čega se liker često koristi i u narodnoj medicini (posebno za želudac i štitnjaču). Imaju intenzivan, aromatičan okus koji kasnije prelazi u tamni, gorkasto-slatki liker.
Evo kako ga moj muž radi:
- U staklenku od 2,3 litre se stavi 30 krupnijih ili 40 sitnijih oraha (količina od 1/3 do 1/2 staklenke, ovisno da li se želi jača ili slabija aroma oraha) Orahe treba narezati na manje dijelove, barem na četvrtine.
- dodati max. 700 g šećera da ne bude presladak
- uliti rakiju lozovaču ili neku drugu voćnu rakiju po želji, 40 %-tnu.
- miješati drvenom kuhačom dok se šećer potpuno ne otopi, to obično traje malo duže.
- staklenku zatvoriti i staviti na toplo i sunčano mjesto
- nakon 40-ak dana sadržaj procijediti i uliti u staklene boce, držati na tamnom mjestu.
Isprobali smo razne varijante sa narančinom koricom, klinčićem, kavom... ali uvijek nam je najukusniji baš ovaj način, sa samo tri sastojka: orah, šećer i rakija.
Navodno je njegova ljekovitost jača ako se drži na hladnom i tamnom, a ne na suncu, probali smo i to, ali nam je ovaj osunčani liker ipak puno ukusniji.
Nema komentara:
Objavi komentar
Ovdje možete ostaviti svoj komentar: