Novozelandski špinat

Prije nekoliko godina sestra mi je s Krka donijela par sadnica novozelandskog špinata (Tetragonia tetragonioides) koji me je već prvu sezonu oduševio. Mogu ga uzgajati i oni koji nemaju vrt, jer bez problema raste u većoj posudi kao puzavica. To je jedna od osobina po kojoj se razlikuje od običnog špinata s kojim nije u rodu, ali se njegovi listovi koriste u istu svrhu.
Ima puno grana na kojim rastu mesnati listići. Na otkinutom mjestu biljka pušta nove izboje i tako se može stalno brati. Cvate sitnim žutim cvjetićima koji prelaze u sjemenke tj, bodljikaste plodove veličine graška. Ako sjemenke ne pokupim, one se same zasiju i slijedeće proljeće imam nove biljčice, obično početkom lipnja. Biljka je osjetljiva na mraz, pa je priroda uredila da niče tek nakon mrazeva.
Biljke koje niknu, ako je potrebno, presadim na mjesto koje mi odgovara i to je sve. Kod mene novozelandski špinat najljepše uspijeva ispod rajčice. Čini se da voli sjenovito mjesto, a s druge strane, nikad nisam primijetila da je uvenuo od nedostatka vode, koliko god zemlja ljeti bila jaka suša. Odlično podnosi vrućinu i ne ide prerano u sjeme, jedino prilikom jakih vrućina stagnira u rastu, pa ga stoga ipak treba zalijevati u sušnim razdobljima.
Navodno se može uzgajati i u tijekom cijele zimskim mjesecima u plasteniku, ali to nisam isprobala.

 

Sjeme novozelandskog špinata se može kupiti u sjemenarnama, a mlade biljčice se sve češće mogu naći i kod prodavača presadnica.
Sjeme je dobro prije sjetve namakati u vodi 24 sata da omekša i nabubri, jer inače sporije niče.
Iz jedne sjemenke niče nekoliko biljaka, pa ono što smatramo sjemenkom je zapravo plod koji u sebi sadrži više sjemenki.
Kad puste izdanke duljine oko 15 cm, otkinem im vrhove, da bi potaknula bujniji rast, jer iz svakog otkinutog mjesta izraste nekoliko novih izboja.
Pripremam ga isto kao i obični špinat. 

Tradicionalno se ne jede sirov. 

U receptima se gotovo uvijek: 

kratko kuha ili blanšira, a voda se baca da se ukloni oksalna kiselina.

Ima više klorofila od ostalog lisnatog povrća, puno vitamina C, karotina, vitamine B skupine, nijacin, kalij, kalcij, magnezij, natrij, fosfor, željezo...

Ubran se može čuvati 2 dana u hladnjaku, ali najbolje ga je konzumirati što prije nakon berbe. 
Može se i zamrznuti: oprati, blanširati 2 minute, i spremiti u zamrzivač.

 

 

Povrtnjak pod opsadom puževa

 Kad se sve prilike u prirodi poslože u korist nama koji uzgajamo povrće u svojim vrtovima, onda prizori u povrtnjaku izgledaju otprilike ovako:

 

Sve posađeno neometano raste i gotovo naočigled buja. 

Ove sezone, na žalost to nije slučaj.

Pošto je zima bila topla i blaga, jajašca puževa nisu stradala od smrzavanja, pa su mnogi vrtovi pod velikom najezdom puževa. Kišovito proljeće poput ovog im savršeno odgovara, pa danju i noću neumorno brste gotovo sve što im se nađe na putu. 

Stoga je moje vrtlarenje ove godine započelo velikom borbom s puževima. Moram priznati da su mi dobrano zakomplicirali život.

Ništa ne smijem posaditi na vrt, jer sve male presadnice pojedu preku noći, pa sam zbog toga jedan dio povrća posadila na terasu u kontejnere, a ostatak je presađen u veće posudice u kojima čeka povoljno vrijeme za presađivanje na gredice. Od puževa su sigurni samo mladi češnjak i rajčica, ali ako je dovoljno velika. Mlade stabljike su još nježne i listovi su im sasvim blizu zemlji, pa također stradavaju od puževa. Kad biljka naraste i stabljika dobije karakteristične dlačice, puževi ju više ne diraju. Tek iznikle dragoljube su pomalo grickali, ali oni im baš nisu omiljeni, pa su uspjeli narasti i  ojačati. 

Bundeve, zelje, razne salate, krastavce, novozelandski špinat, kelj, rabarbaru, limunsku travu, kamilicu, čubar, bosiljak, te od cvijeća: ciniju, neven, prkose, meksičke kadife... sam posijala u razne posude. Dvorište je puno posuda koje sklanjam od kiše, premještam na sunčana mjesta i tako dan za danom.

Nekoliko puta dnevno treba pregledavati gredice i skupljati puževe kako bi im se učinkovito smanjio broj. Po gredicama sam postavljala daščice ispod kojih se oni sakriju, pa ih je lako pronači. U protivnom bi se zavukli u rupice u zemlji. 

daščice na gredicama kao mamac za puževe

 

Puževe je najbolje sakupiti u staru posudu, politi kipućom vodom da trenutno uginu i to baciti na kompost. Možda je dobro tom vodom politi zemlju na gredicama kako predlažu biodinamički vrtlari, jer to navodno odbija puževe. Ne znam, nisam pokušavala.

Na netu i u literaturi se može naći puno načina suzbijanja puževa, neki su više, a neki manje uspješni. Jedini put je isprobati i uvjeriti se. Ja sam sigurna da ću uvijek najprije posegnuti  za ekološkim rješenjima, ali sam sigurna i u to da ih neću posipavati solju, neću ih rezati na pola, niti skupljati nabadanjem šipkom. Nemam toliku količinu agresivnosti, a čudi me koliki broj vrtlara ipak ima.

Što nam drugo preostaje nego - misliti pozitivno ;)