Nadin kutak 77: Uholaže - vrlo korisni stanovnici biovrta

    Bez njih nema živog, uravnoteženog i otpornog biovrta. Već samo ime zvuči pomalo prijeteće, pa je u mašti mnogih ljudi ona kukac koji ulazi u uši, što je naravno netočno. 

    Uholaže ne napadaju ljude. Vrlo su plašljive i uvijek traže zaklon. Danju se skrivaju u sjeni, u pukotinama kore, ispod kamenja, u starim loncima i među suhim lišćem. Noću izlaze — i tada započinje njihov pravi rad u vrtu. One nisu štetnici već lovci, predatori, a to znači da reguliraju brojnost kukaca koje smatramo štetnicima, mada treba stalno iznova i iznova ponavljati da su i takozvani štetnici jednako korisni i potrebni u prirodi. Bez jednih nema drugih i obrnuto, sve je to dio kruga hranidbenog lanca. 

    Sada se satima možete voziti autom bez sa vam i jedna buba završi na vjetrobranskom staklu. To je prestrašna spoznaja i mnogi se uopće nisu zapitali zašto je to tako. 

    Ne možemo uživati u pjesmi ptica bez kukaca kojima se hrane.

    Predivan leptir Lastin rep je prije preobrazbe bio gusjenica koja se hrani lišćem peršina, kopra, komorača i korijenastog povrća. 

    Sličnih primjera ima bezbroj i svako živo biće ima svoju nezamjenjivu ulogu u prirodi.

    Uholaže se često može naći na grožđu, plodovima jabuke, kruške, u plodu breskve... Osim oštećenim plodovima voća, ako nemaju svoju omiljenu hranu posegnut će za nježnim dijelovima cvijeća i povrća. Ipak im je većina hrane životinjskog porijekla: biljne uši, krvave uši, grinje, jaja leptira...  Zbog toga je od osobite važnosti njihova prisutnost u voćnjaku i vrtu, općenito u prirodi. 

    Zanimljivo je da imaju krila, ali ih jako malo koriste jer nisu ljubitelji letenja. 

    Druga zanimljivost je da mužjaci imaju zaobljene škarice na zatku, a ženke izdužene.

 

    Treća zanimljivost je da ženke nakon što izlegu jajašca u pripremljenu rupicu u tlu, brinu o njima i mladim  ličinkama i po tome su rijetkost među kukcima jer većina izlegne jajašca i ostavi ih. 

    Sličnom sam imala prilike svjedočiti nedavno kad sam premještala posude s povrćem na terasi i ispod jedne je bila stonoga (također spada u strige) pokraj hrpice zemlje kojom su bila pokrivena mala bijela jajašca. Kad sam podigla posudu, požurila je toj hrpici i ovila se oko nje štiteći svoj podmladak. Baš me se to dojmilo. Dok ih je pospremala, jedno malo jajašce joj je ostalo vani (crvena strelica). Stvarno u prirodi ne možeš ništa dirnuti da nekog ne uznemiriš.

 

    U vrtu koji živi u ravnoteži, uholaže su dio prirodne zaštite - mala vojska koja čuva naše biljke bez buke, bez kemije i bez naše intervencije. Tamo gdje mi vidimo lisne uši, one vide slastan obrok. Tamo gdje biljka slabi, one dolaze kao nevidljiva pomoć.

    Istina je da ih ponekad možemo pronaći u plodu voća i povrća. Ali, gotovo uvijek to je već oštećen plod - mjesto zaklona, vlage i raspadanja. Te male bube, koje ste možda smatrali problemom uopće  ne stvaraju problem, već dolaze da bi ga riješile.

    Ako se previše namnože ili počnu raditi štetu, to nije uzrok nego posljedica. To znači da u vrtu nedostaje ravnoteža. Možda nema dovoljno raznolikosti hrane. Možda nema dovoljno njihovih prirodnih neprijatelja. Možda je vrt previše “čist”, steriliziran od života.

    Rješenje nikad nije u uništavanju već u razumijevanju. U permakulturnom vrtu ne pitamo “kako ukloniti i kako uništiti”, nego “kako vratiti ravnotežu?”.

    Uholaže imaju čitav niz prirodnih neprijatelja (predatora) i upravo zbog toga čine važan dio vrtne ravnoteže. Njima se najčešće hrane ptice koje pretražuju tlo i zaklone među biljkama, poput kosova, vrabaca i sjenica. U večernjim i noćnim satima love ih ježevi i rovke, dok u toplijim i suhim dijelovima vrta postaju plijen guštera. U vlažnijim područjima rado ih jedu žabe. Osim većih životinja, uholaže stradavaju i od drugih manjih predatora poput pauka i većih grabežljivih kukaca.

    Zbog toga je njihova prisutnost u vrtu dio šireg odnosa među organizmima. Kad u vrtu postoji raznolik život, uholaže imaju svoje prirodne regulatore i njihova brojnost ostaje u ravnoteži. Upravo ta međusobna povezanost pokazuje koliko je važno stvarati vrt koji podržava različite oblike života, jer tek tada svaki njegov stanovnik, pa tako i uholaža, zauzima svoje pravo mjesto.

  Nadam se da sam vas ovim tekstom uspjela sprijateljiti sa simpatičnom uholažom.  

 

🌿  🌿  🌿

    Temperature su narasle, vjetrovi se primirili i konačno je vani ugodno i meni i  biljkama koje sam čuvala u kući. 

    Ovaj tjedan me čeka puno posla oko presadnje biljaka iz kolektiva u čaše: rajčice, tomatilo, andske jagode, a i neke kupusnjače će najprije rasti u čašama prije nego ih preselim na gredice. 

    Pastrnjak i mrkva su također već dovoljno veliki za selidbu iz kolektiva... uh ima toga puno za napisati, a kamoli odraditi, trebati će mi deset ruku da sve stignem. 

    Trenutno na terasi cvatu rotkve Sakurajima Mammoth (slika ispod) i iznenadile su me nježnom lila bojom cvjetova. Obilaze ih pčele i bumbari, pa je oprašivanje osigurano.        Za to vrijeme su druge kupusnjače koje cvatu zaštićene mrežicama, a nekolicina ih tek kreće sa cvatnjom. Za sad uspijevam sve držati pod kontrolom. 

    Predivni čipkasti listovi kelja Russian Frils (slika dolje) su osim prizora, bili i  ukusna hrana zimi, a i sad su pravi hvatači pogleda. Nadam se da svi koji ste kod mene nabavili sjeme ili sadnice sad također uživate u prizorima.

Toliko u ovom kutku, 

hvala vam na čitanju! 

💖

Iz kojih država ima najviše 

posjeta na ovaj blog?

(statistika od zadnjih 30 dana)

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

VELIKA SUBOTA 🙏

Jučer se svijetom prolomila ljudska osuda Boga. Osuđena je ljubav. On koji je prošao zemljom čineći dobro svakom čovjeku sad leži u grobu mrtav. Vlada tišina. Tišina prožme svakoga tko doživi toliko duboko iskustvo da neko vrijeme ima potrebu u njoj ostati. Majka koja je rodila dijete – ima potrebu samo zagrliti svoje novorođenče; osoba koja je izgubila nekog bliskog ima potrebu ostati bez riječi na grobu voljene osobe. Ali ova tišina koja je zavladala zemljom puno je tiša. Kao da je cijela priroda, sav stvoreni svijet zamuknuo i čeka. Ljudi – svjedoci strahovitog događaja koji se dogodio prestali su vikati, ne čuju se udarci biča ni čekića. Priroda koja je svjedočila ubojstvu svoga Stvoritelja strepi zbog djela ljudske zlobe. Hoće li planuti bijes i srdžba Svevišnjeg? Je li Njegovo strpljenje izgubljeno zauvijek?

Grob postaje mjesto susreta. Sjedim na grobu, zagledana u njegovu tamu, ali još više u tamu svoga srca. Osluškujem tišinu i nadam se u njoj čuti glas Ljubljenoga. I kao jeka odzvanjaju tihe i nježne riječi:

Probudi se ti što si, zavedena sjajem ovoga svijeta, otišla od mene. Sloboda koju si dobila kao najveći dar udaljila te od mene. Ali, ne boj se! Tu sam da te opet vratim sebi. Zbog tebe sam postao čovjekom, zbog tebe sam podnio ovu muku i križ.

Vidiš li moje lice izranjeno i popljuvano? Podnio sam to da vratim sjaj tvom oku i radost tvom osmijehu.

Vidiš li moja izbičevana leđa? Podnio sam to da s tvojih leđa skinem teret krivnje koju nosiš zbog svojih grijeha.

Vidiš li moje ruke čavlima prikovane na križ? Podnio sam to da preuzmem na sebe sva nedjela koja si počinila.

Vidiš li moj kopljem proboden bok? Podnio sam to i dopustio da moje Srce bude ranjeno kako bi zaliječio tvoje ranjeno srce.

Ne boj se, ljubljeno moje dijete. Ovaj dan samo je moj poziv tebi da mi se vratiš.

 izvor: Službenice Milosrđa, 

preneseno s: https://sm-provincijalat.hr/

Nadin kutak 76

 

🌱Našla sam manju količinu sjemenja paprike Belinde iz 2020. godine  i stavila na klijanje da mu dam šansu ako još ima mogućnosti proklijati. Stajalo je sve tako na pamučnoj blazinici natopljeno čajem od kamilice, na limenom poklopcu za staklenke, zatvoreno prozirnom folijom. 

🌱Nisam se baš puno nadala da će klijati, ali sam svejedno često pogledavala pojavljuje li se ipak klica bar na ponekom zrnu. Ništa se nije događalo. Već su proklijale sve druge paprike, a Belinde nikako da se probude. Ostavila sam ih negdje sa strane, van vidokruga i zaboravila.  

🌱Vjerojatno pogađate, proklijalo je ipak! I to skoro svaka sjemenka. Kad sam naišla na poklopčić, već su klice prerasle u male sadnice i upirale svom snagom u foliju. Pravi mali Herkulesi spremni za pikiranje. 

🌱Kod takve situacije klice gotovo uvijek prorastu kroz blazinicu i dosta je pipljiv posao odvojiti ih bez da se ošteti korijen. Nalila sam u poklopčić mlaku vodu da se dobro natopi dok pripremam sve za pikiranje. 

🌱Napunila sam plastičnu posudicu supstratom i dobro ga zalila. Za to koristim plastičnu bocu kojoj sam na čepu probušila desetak rupica tankim šilom zagrijanim nad plamenom.

🌱Skidala sam klice s blazinice jednu po jednu, najprije one koje još nisu urasle u podlogu i stavljala na supstrat. Na kraju su ostale one s kojima sam se malo više mučila. Pomoglo je kad sam blazinicu stavila u posudu s vodom, pa u vodi izvlačila biljčice iz blazinice. Ostalo je nekoliko najtvrdoglavijih, a to sam riješila škaricama i pažljivo obrezala blazinicu zajedno s korijenčićem, vidi se na slici ispod da neke biljke imaju sa sobom komadić vate. 

🌱Da se korijenčići ne bi osušili na zraku dok čekaju da ih sve prebacim, jer je to ipak trajalo, povremeno sam ih kratko poprskala čajem od kamilice.

🌱Na slici ispod su dvije biljčice koje su ispreplele korijenčiće, no ionako se sade po dvije, pa sam ih tako i ostavila. Poznato je da paprike vole biti u paru, a njih dvije su to i pokazale.

🌱Kad sam sve biljčice položila na površinu, plastičnim štapićem sam svaku utisnula u supstrat. One koje imaju već listiće (kotiledone) sam utisnula do listića, a sjemenčice sa korijenčićem sam utisnula oko pola cm pod površinu supstrata, jer one tek moraju pustiti kotiledone iz sjemenčiće, a to se mora odvijati pod supstratom jer im on pomaže da se oslobode sjemenske opne i izađu na površinu slobodnih listića. 

 

🌱Ako nakon nicanja većina biljaka na sebi ima sjemensku opnu to može biti zbog: 

1. Premalo vlage

Ako je površina zemlje suha, sjemenska opna se ne omekša dovoljno. Klica izađe, ali ne uspije “skinuti” opnu.

2. Preplitko sijanje

Sjeme treba lagani otpor zemlje da bi se opna skinula. Ako je preblizu površini, ništa je ne “zadrži” dok klica izlazi.

3. Tvrda ili starija sjemenska opna

Neko sjemenje prirodno ima tvrđu opnu. Staro sjeme često teže odbacuje ljusku.

4. Niska vlažnost zraka

Suh zrak = opna se brzo stvrdne i “zalijepi” za kotiledone.

 

🌱 Ako opna ostane predugo, može usporiti rast ili deformirati listove.

🌱 Većina njih se kasnije sama oslobodi opne, a oni koji ne uspiju, trebaju malu pomoć - da im češće kapnete s prsta kap vode na opnu jer će se mokre opne biljka lakše osloboditi nego suhe. Kad vidite da je polovica listića uspjela izaći, možete pokušati nježno prstima skinuti opnu. Ako pruža otpor, nemojte inzistirati da ne oštetite listiće, nego pokušajte ponovo sljedeći dan. 

🌱Možda se pitate tko to radi u velikim rasadnicima? Pa, nitko. Oni imaju na tisuće biljaka, možda i strojno sijanih na idealnu dubinu i nisu im važni ti neznatni gubici. Mi imamo mali broj biljaka, a k tome još i neki drugi klik u glavi - svaka nam je biljka važna, svaka nam je jednako draga, a također svaka biljka nam je barem jedna zdjela paprike više.

 

ŠTAPIĆ POLOŽIM NA KORIJEN 

I UTISNEM BILJKU DO LISTIĆA

🌱Nakon što sam sve biljčice utisnula u supstrat, poravnala sam šupljine pritiskajući prstom i štapićem i ovako je izgledalo kad je bilo gotovo (slika ispod)

🌱I evo ih na slici ispod. Vrijedilo se malo "pomučiti". 

🌱Ovo sam mogla obaviti i pomoću umatanja u spiralu (tzv. puža) i tako bi bilo lakše jer nema ubadanja biljaka štapićem nego se samo slažu uz rub supstrata na željenu dubinu, pa preporučam taj postupak jer je stvarno lakši i brži, ali taj put nisam imala sve potrebno za tu metodu pa sam radila ovako.

🌿  🌿  🌿

Grašak u gajbici iz prošlog kutka je nikao, a također i ostali posijani u posudama.

Još nismo počeli kositi, ali zato suhe, odumrle trave ima u lijepoj količini svuda uokolo. Lako se skupi grabljama, pa još k tome dodam par busena koje sam odrezala škarama i imam lijepu količinu za malčiranje posuda na terasi.

Kupusnjače na terasi iz prošlog kutka nastavljaju cvasti, ovaj put sam obrala sve pupoljke od onih čije sjeme neću uzimati, a ostavljam da procvate predivan ljubičasti amsoi. Zeleni pak choi je prošao cvatnju, formirao mahunice sa sjemenjem i ostavljam ga da mu sjeme dozori, staviti ću ga pod agril, jer se uvijek može pojaviti neki cvjetić, kupusnjače su takve, cvatu jako intenzivno, a to bi mi pomrsilo planove da dobijem čisto neiskrižano sjeme. 

 

AMSOI ULTRAVIOLET

AMSOI ULTRAVIOLET

PAK CHOI GREEN STEM

PUPOLJCI KUPUSNJAČA
UBRANI ZA JELO (krem juhe, rižota, wok, variva...)

U ovom Nedjeljniku nam Jasmina u svojoj šetnji s gorostasima piše o bokvici, pa tome pridružujem i svoj tekst iz 2014. godine, a nalazi se na linku: 

trputac-bokvica🌿kad-je-vrijeme-za-berbu

Moja magnolija je procvala, ako ju imate, podsjećam da su latice jestive, o tome sam pisala prošle godine u ovo vrijeme, pa recepte za slatki sirup, tempuru, čaj, i ukiseljene latice možete naći na ovom linku: 

latice-magnolije-su-jestive

Vrijeme je za sadnju krumpira, nadam se da ste pregledali sve kuteve podruma i smočnica, da vas ne dočeka prizor kao sa slike ispod. 

Brojni su načini sadnje, jer krumpir je nezahtjevan - malo zemlje, malo sijena i njemu će biti dobro. 

SVE O KRUMPIRU - YouTube kanal Trag Biljke

HVALA NA ČITANJU 💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼

Nadin kutak 75

na kraju ovog teksta imate link na sljedeću, vrtlarsku temu 😉

    Rudi i njegova seka Curica proviruju kroz vrata na terasi, u nadi da ću ih počastiti nekim slasnim zalogajem. Rudi je već navikao na moje gostoprimstvo, pa je kao i svaki dobar stariji brat, doveo seku da se i ona malo okoristi situacijom. Seka je u početku bila jako plaha i nepovjerljiva (slika prikazuje njen prvi dolazak) ali znate kako to već ide, drugi dan smo već bile velike prijateljice. 

    Rudi i Curica su bile susjedove mačke, ali Rudi se nekako više volio zadržavati kod mene nego kod svoje kuće. "Pričao" mi je kako ga kod kuće ne vole, što mu ja baš i nisam povjerovala, ali meni ionako nije bitan razlog zašto mi neka mačka želi biti prijatelj, jer mačja prijateljstva nikada ne odbijam i smatram ih privilegijom. 

 

    Kad se neka nepoznata mačka pojavi dok radim na vrtu, puštam sav posao i ne odustajem dok ju ne nagovorim da mi povjeruje i priđe, često je potrebno puno strpljenja, ali gotovo uvijek situacija završi kao na slici iznad. Užitak je obostran.

 

    No vratimo se Rudiju. On me često posjećivao na vrtu jer je to bio i njegov teren gdje je lovio hranu. Čekao bi satima da krenemo zajedno kući, kad bi Duda već odustala, on je još uvijek strpljivo čekao i premještao se s jedne hrpe sijena na drugu.

    U jako hladnim noćima, Rudi bi često prespavao kod mene u boravku, a Curica je dolazila samo danju i nije se puno zadržavala, samo toliko da dobije veliku porciju hrane i maženja. 

 

    Da romantika bude potpuna, sve je to začuđujuće dobro tolerirala moja Duda, udomljena kujica koja je naša radost već preko 10 godina. Duda ne podnosi mačke i pravi je školski primjer odnosa pas-mačka. Ali također je i školski primjer odanosti i poslušnosti vlasniku, pa je za samo nekoliko sati naučila da se prema Rudiju i Curici mora ponašati prijateljski. 

    Curica nikad u to baš nije povjerovala i uvijek je ostajala s druge strane vrata, vireći je li Duda u blizini, kao na slici iznad, gdje zbog odbljeska ne uspijeva vidjeti Dudu koja ju pažljivo motri iza stakla.

    Rudi je bio vrlo dobrohotan i naivan mačak, onako - jedna prava dobrica. Uvijek mi je bilo žao vidjeti kako ga brat udari šapom jer mu ide na živce što Rudi stalno puno "priča", ali Rudi mu nikada nije vratio istom mjerom, već bi ga samo u čudu pogledao i odmaknuo se. 

Rudijev brat Tigar (slika gore). 

Veliki lovac i vrlo gord, ali kada nitko ne gleda pretvara se u pravu malu mazu.

       Upravo zbog svog mekog srca, Rudi mi je odmah povjerovao da mu moja Duda ne smije ništa i da se slobodno ugrije u boravku kad mu je hladno.

Svaki njegov ulazak u kuću, ako je Duda bila prisutna je izgledao ovako kao na slici: njuškica na njuškicu u znak pozdrava i dalje je sve proticalo u miru. 

    Ubrzo se Rudi sasvim udomaćio.  Godila mu je toplina boravka. Osjećao se prihvaćeno i sigurno, pa je često dolazio odmoriti svoju mačju dušu slatko snivajući, često i u Dudinoj košari.

    Ubrzo smo shvatili da je Duda bila tolerantna samo kad sam ja u blizini, jer ako bi se njih dvoje zatekli negdje na dvorištu, unatoč tome što bi joj Rudi prilazio s punim povjerenjem, Duda bi ga obavezno s guštom pojurila na prvo drvo. Ljubomora je gadna stvar. Ako mu je tolerirala spavanje u njenoj košari, zar da mu prepusti i dvorište - to bi bilo ipak malo previše za njen pseći ponos.

    Rudi kao Rudi, nije joj to zamjerao i svaki put kad bi svratio, krenuo bi joj dati pusu.

    Zbog Rudijeve upornosti, Duda je naučila biti puno tolerantnija prema drugim mačkama i to je pokazala već sljedeće ljeto kad je išla s nama na more. Pristojnost prema nepoznatim mačkama je bila i ostala na zavidnoj razini. Sve zbog dobrog Rudija.

    Rudiju i Curici sam ja dala imena, mada nisu bili moji, jer prava imena im nisam znala. Dobri Rudi nije dugo poživio, našli smo ga kraj ceste kako beživotno leži, vjerojatno udaren autom, jer je naša cesta  vrlo prometna, prolazi mnogo kamiona, šlepera i autobusa, a automobili vrlo često jure prevelikom brzinom.  Plakala sam za Rudijem, a i sad mi se oči pune suzama dok ovo pišem. Curica je nakon toga navratila još jednom, bio je to baš tužan susret za mene, a nakon toga ju više nisam vidjela.

    Prije Rudija je istu sudbinu doživio moj mačak Maki koji je bio sa mnom od svoje najranije dobi i uz mene promijenio tri adrese, ova treća je bila kobna za njega. I on je nastradao na istoj cesti kao Rudi. 

    Znala sam da je nerazumno imati mačku u takvim okolnostima, pa nakon Makija više nisam udomljavala ni jednu, ali te drage životinje navraćaju same i na taj način mi bar malo zadovolje želju za njihovim društvom. 

    Od Rudija i Curice pa do sad je prošlo punih pet godina. Naišla sam na njihove slike pretražujući slike biljaka u potrazi za temom današnjeg Kutka. Namjeravala sam pisati o biljkama, ali pustila sam Rudiju da vodi glavnu riječ i dočekala kasne noćne sate tipkajući ovu rečenicu. 

    Što je život ako u njemu nemaš bar jednu ovakvu priču? A vjerujem da mnogi od vas imaju i da  dobro znate  kako nam životinje mogu oplemeniti živote i jednako kao i biljke, pomoći nam da budemo bolji. 

    Naša Duda je također jedna od njih. Deset godina dijeli s nama dobro i zlo, vjerna, privržena i odana, sada uz nas proživljava svoju starost, svoju 16-u godinu života. Prije dvije i pol godine joj je ustanovljeno kronično zatajenje bubrega s vrlo lošom prognozom. Iako se ponašala posve vitalno, bila vesela, živahna, trčala kao da nema tolike pseće godine u kostima i sve nas nasmijavala, nalaz bubrega je pokazao da su oni ostarjeli prije nje. Jedan bubreg je bio potpuno van funkcije, a drugi na 15 posto učinkovitosti. Ti dani su nam svima bili jako teški. Ona je prvih tjedan dana dobivala infuziju u venu po nekoliko sati i to je za nju bilo jako stresno. 

 

    Nakon toga bilo je vrijeme da joj infuziju dajem sama, kod kuće, a naravno da se u početku nisam baš nabolje snalazila sa ubadanjem igle. K tome još i davanje raznih tableta (čitaj: prisilno guranje u usta, jer nikakvi drugi načini nisu bili uspješni). Sve sam to obavljala ja. 

    Razumljivo je da je nakon svakodnevne torture koju je dobivala od mene, postala sasvim zbunjena i nije joj bilo jasno zašto ju netko tko ju je do tad volio i čuvao, sad toliko maltretira po cijeli dan. Počela je od mene bježati i tražiti zaštitu kod muža i kćerke. To me je skoro slomilo. 

    Uzela sam ju u naručje, dugo ju grlila i plačući govorila da mi je žao, ne želim joj nauditi, ali želim joj pomoći da ozdravi i da joj bude bolje. Nakon toga se sve promijenilo. Prestala je bježati i sama je dolazila na poziv kada je bilo vrijeme za infuziju. Nisam vjerojatno trebala ništa govoriti, živa smo bića i osjećamo mržnju, ljubav, tugu, radost i bez izgovorenih riječi. 

    Nakon preporuke veterinara i puno mog istraživanja po internetu, pronašla sam način na koji sam joj uspijevala sve do sad bolest držati pod kontrolom.  Uz preporučene suplemente, hranu koju joj pripremam i svakodnevnu infuziju koju joj dajem, Duda je imala kvalitetan i lijep život. Ta dva plitka uboda iglom svaki dan, nisu jako neugodna, a sama infuzija traje oko 15-ak minuta i ona za to vrijeme obično odrijema. Sama dođe na mjesto gdje joj dajem infuziju, i sačeka da završim, bez da ju moram vezati ili ograničavati kretanje. 

 

    No, starost ide svojim tokom, pa se počeo pojavljivati noćni nemir, pojačan uremijskom mučninom koja se javlja također samo noću. Tome se pridružila i upala uha, pojavila se tko zna kako i od kuda, po prvi put od kako je Duda s nama. 

    Zadnjih mjesec dana nas je sve dobrano iscrpilo jer nespavanje noću je postalo sve češće, a traženje kombinacije lijekova ili neke druge alternative zahtijeva puno vremena, promatranja i strpljenja. Dok ovo pišem, Duda je dobro, mada je to sve relativno, ciklusi dobrog i lošeg se znaju izmjenjivati i treba proći neko vrijeme da se uspije shvatiti zakonitost između njih. Nadam se da ćemo uspjeti i da će joj i dalje u očima biti ta ista blaga sjeta kojom nas gleda svih 10 godina. 

    A kada za to dođe vrijeme, dopustiti ćemo joj da ode na bolje mjesto, tamo gdje je i Rudi. On je u mom vrtu imao svoje omiljene hrpice sijena na kojima je bezbrižno spavao. Sigurno ih ima i tamo gdje je otišao i na njima spava. 

Spavaj, Rudi 💖

🐾

Ovaj tekst posvećujem svim našim životinjama, 

bivšim i sadašnjim, divnim bićima koja su ostavila svjetle tragove u našim životima.

🐩  🐇  🐈  🐐  🐕  🐦 🐟 🐎 🐄

Da vas ovaj put ne zakinem za biljne teme, o tome ćemo nastaviti ovdje:

klikni na link: sjetva-rajcica-uz-recikliranje

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća email adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼