Kako organizirati svoju zbirku sjemenja

Pronaći organiziran način za čuvanje veće količine sjemenki važno je kako biste uvijek znali što imate, u kojoj količini i što vam od sjemenja nedostaje. 

foto: N. Radinić

foto: N. Radinić

Kada se radi o manjoj zbirci koja ne ide šire od osnovnih sorti u količini koje su vam potrebne za jednu ili dvije sezone, tada je sve vrlo jednostavno. Dovoljna je neka manja kutija, registrator, fascikli, plastične kuverte ili slično u kojima ćete označiti vrste ili neke druge kategorije koje su vama zgodnije za razvrstavanje. 

U svakom kućanstvu ima mnogo stvari koje čekaju da se kreativno iskoriste i posluže za neku novu namjenu. 

foto: Pinterest.com

Odlično može u tu svrhu poslužiti i album za fotografije, gdje se umjesto fotografija stave paketići sa sjemenjem. Sve je vrlo pregledno i lako dostupno.

neki foto-albumi imaju rubrike za bilješke,
pa to daje dodatni plus njihovoj praktičnosti
(foto: N. Radinić)

vrećice sjemenja se u foto album lako umeću i vade
(foto: N. Radinić)

Također, odlične su i torbice za CD/DVD, u njih stane puno paketića, papirića s kratkim bilješkama, etikete, naljepnice, prazne vrećice za pakiranje sjemenja i slično... 

torbica (etui) za CD/DVD

Ponekad u takvu torbicu stavim sve potrebno za sjetvu i ponesem na vrt. Vrlo je praktično jer se stvari iz nje ne rasipaju, uvijek su mi pri ruci i lako se njome barata. Imam nekoliko manjih i većih torbica u koje već dugo ne spremam CD-e i bila sam sretna kada sam im našla novu i vrlo praktičnu namjenu.

                               🍅  🌿  🍆  🍓  🌿  🌻  🌱

Nastojim da mi je sjeme uvijek zaštićeno od vlage u okolini i zbog toga ga držim u plastičnim zip vrećicama koje se koriste u kućanstvu za čuvanje hrane i zamrzavanje. Na njih sam markerom napisala o kojoj se kategoriji biljaka radi, pa mi je sve vrlo pregledno i jednim pogledom već znam gdje mi se šta nalazi. One omogućuju zatvaranje bez pristupa zraka i vlage, a također i kojekakvih buba što se mogu uvući i oštetiti sjeme.

Navesti ću jedan primjer: imam kutiju u kojoj stoje samo kupusnjače, ali svaka vrsta u svojoj vrećici jer je zbog količine tako preglednije. Na slici ispod možete vidjeti da sam kupusnjače podijelila na: 

•  rotkvice (ima ih oko desetak sorti, pa su sve zauzele jednu vrećicu)

• kupus (unutra su rani, kasni, crveni, tj, Ditmar, Slava, Kalibos, Express itd)

• cvjetača i brokula, njima je dovoljna jedna vrećica, unutra su još prokulica i brokoleti 

• lisnatih keljeva imam u mnogim sortama, pa su i oni dobili zasebnu vrečicu (raštika, Jersey, Jagallo, Frills, sibirski kelj, kovrčavi itd)

• kelj, onaj obični glavati (Željezna glava, Vertus, Veronski ljubičasti itd)

• repa, koraba, rotkva i korabica dijele jednu vrećicu

• azijsko lisnato povrće (Pak Choi, Mizuna, Tatsoi, Red Mustard, kineski kupus i ostala ekipa su spremljeni pod tim nazivom)

foto: N. Radinić

 

🌿🌿🌿Slijede ostale fotografije:🌿🌿🌿

foto: N. Radinić

foto: N. Radinić

foto: N. Radinić

foto: N. Radinić

foto: N. Radinić

Uz sve ovo još treba spomenuti mahunarke (grašak + bob, mahune, grah, slanutak, soja) koje držim u prozirnim plastičnim kutijama jer su vrećice premale za njihovu količinu.

🍅  🌿  🍆  🍓  🌿  🌻  🌱

Gdje god čuvali sjeme, uvijek treba voditi računa o tome da uklonimo mogućnost da sjeme povuče vlagu iz okoline i također da ne bude izloženo prevelikoj temperaturi. Za zaštitu od vlage će odlično poslužiti staklenke u koje se može staviti paketiće i rasipano sjeme, a opet je vrlo pregledno.

foto: Pinterest.com

Sjeme bi trebalo biti na hladnom mjestu. Što je hladnije, duže će zadržati klijavost. Također mu smetaju i česte oscilacije u temperaturi jer ga one potiču na izmjenično buđenje i uspavljivanje, a to mu nakon vremena potroši energiju i na kraju više nema snage prizvati se u život kada mu za to dođe vrijeme. 

Ja nemam stalno mjesto za čuvanje svoje zbirke, pa ju premještam tokom godine kako bih omogućila da uvijek bude na najhladnijem mjestu u kući. Zimi kutije sa sjemenjem čuvam na tavanu, a čim u kući prestanemo s grijanjem, spuštam ih u prizemlje gdje su zaštićene od vanjske topline. Određenu količinu grahorica i kukuruza čuvam u zamrzivaču hermetički zatvorene, zaštićene od vlage.

Ako imate paketiće sa silica gelom (obično budu u kutijama sa cipelama ili u bočicama sa kapsuliranim lijekovima, vitaminima i slično), one su odlične za apsorbiranje viška vlage i dobro ih je staviti zajedno sa sjemenjem ako sumnjate da nije dovoljno suho. Ako nemam silicu, stavim prikladnu količinu kuhinjske salvete jer će ona isto upiti višak vlage.

silica gel uz moje sjeme dinje i ukrasne trave
foto: N. Radinić

različita pakiranja silica gela
foto: chem.com


Također, uz veću zbirku potrebno je imati i popis. Ja vodim evidenciju na kompjuteru, jer je najlakše ažurirati stvarno stanje, a po potrebi ispisujem u papirnatom obliku. 

stranice popisa sjemenja (Microsoft Word)

Organizacija banke sjemenja ne mora biti komplicirana niti zahtijevati velike dodatne troškove. Uz malo kreativnosti i volje za recikliranjem, možete stvoriti sustav koji je praktičan, održiv i prilagođen vašim potrebama. 

Osim što ćete imati pregled nad svojim sjemenjem, dobra organizacija donosi i dodatno zadovoljstvo jer ste osigurali da se vaša vrtna sezona odvija bez stresa i gubljenja vremena na traženje potrebnog sjemenja.

Lisnati kelj

foto: N. Radinić

U svijetu povrća, među svim tim šarenim rajčicama, sočnim tikvicama i ponosnim glavicama salate, postoji jedna biljka koja stoji poput tihog čuvara vrtne romantike - lisnati kelj. Ovaj elegantni kralj zimskih dana nije samo hrana nego i simbol trajnosti i ljepote prirode.

Nije mi bilo teško zaljubiti se u njegove boje i oblike listova. Čak ga i ne koristim baš prečesto za jelo koliko bih mogla, ali zbog njegove ljepote i otpornosti ni jedne sezone ne propuštam uzgojiti barem dvije ili tri različite sorte.
To je biljka koja prkosi hladnoći, preživljava mrazeve i daruje svoje listove čak i usred zime.

foto: N. Radinić

Za one koji se tek zaljubljuju u vrtlarenje, lisnati kelj je savršen izbor. Nije zahtjevan, ali daje obilje. Možete ga uzgajati u gredici ili čak u posudi na balkonu. 

A kad se prvi mraz spusti i zamrzne njegove listove, otkrit ćete kako postaje još slađi - kao da vam priroda daruje mali znak zahvalnosti za vašu pažnju i strpljenje.

Lisnati kelj  je sve popularnija vrtna biljka, snažna je i daje izdašnu berbu svojih listova. Uvijek se bere odozdo, a mladi listovi na vrhu se ostavljaju. To potiče biljku na bolji rast.  Mrazevi poboljšavaju okus jer se škrob u listovima pretvara u šećer. To se na žalost ne može postići ako stavite listove u zamrzivač, jer tim  procesom upravlja sama biljka i za to joj je potrebna dnevna tj. sunčeva svjetlost.

Priprema lisnatog kelja u kuhinji nudi mnoge mogućnosti. Možete ga blago pirjati s češnjakom i maslinovim uljem, kombinirati s tjesteninom ili ga kombinirati u varivima. Može se jesti sirov u salatama, dodavati juhama, miješati u smutije ili raditi čips. Svaki zalogaj nosi okus povezanosti s tlom, s prirodom i  vlastitim trudom. Od svih vrsta kelja se može napraviti odličan nabujak, recept je ovdje: Nabujak od kelja

Kod nas u poljoapotekama još uvijek nemamo veliki izbor sorti, pa osim Nero di toscana, Scarlet, zelenog kovrčavog i eventualno naše raštike nećete naći ništa više.

Lacinato kale/Nero di Toscana/toskanski kelj/Cavolo nero

foto: N. Radinić

zeleni kovrčavi kelj (Green curled/Halbhofer gruner krauser/Winterbor kale)

foto: N. Radinić

Scarlet kale
foto: N. Radinić

 Ako pretražujete strane web stranice za prodaju sjemena  i njihove kataloge, vidjeti ćete da postoji vrlo mnogo varijeteta lisnatog kelja: od raznolikih boja, preko teksture i oblika listova. Ja sam već odavno impresionirana njihovom ljepotom i vjerujem da ću takav dojam prenijeti i na vas.

Nakon istraživanja velikog carstva lisnatih keljeva nije  lako sažeti sve u samo jedan članak, pa  prenosim ono što mislim da je najzanimljivije. S imenima je slično kao i kod svih biljnih kultura: deset imena za jednu te istu sortu i brzo zaboli glava kada se želite s time uhvatiti u koštac. To je unaprijed izgubljena bitka, pa se ovdje neću time baviti...

Sorte lisnatog kelja su mnogobrojne i podijeljene u skupine, a neke od njih su:

Kovrčavi lisnati kelj: Ima čvrsto nabrane listove i blago gorak okus.

Kovrčavi keljevi
foto: Stock.cake.com

Lacinato kelj: poznat i kao toskanski (Nero di Toscana), dinosaur ili crni kelj, ima duge, tamnoplavo-zelene listove s blago naboranom teksturom. U ovoj skupini ima šarenih varijeteta poput predivnog "Rainbow" ili "Duzzling". Lacinato ima blaži, nešto slađi okus u odnosu na kovrčavi kelj.

"Rainbow" lacinato kale
foto: incredibleseeds.ca

Lacinato kale "Duzzling blue"
foto: harrisseeds.com

 Ruski kelj/Sibirski kelj: Imaju plosnate listove s resama koji su zeleni s crvenkasto-ljubičastim žilama ili sasvim zeleni sa svijetlim žilama. Nježne su teksture i blago slatkog okusa s notama papra. Vrlo otporni na niske temperature.

Red Russian kale/Ragged Jack kale
foto: wimbeecreekfarm.com

Siberian kale/Sibirski kelj/White Russian kale
foto: adaptiveseeds.com

Redbor Kelj : Ova sorta ima naborano lišće tamnoljubičasto-crvene boje. Nešto je slađi od kovrčavog kelja i često se osim u kulinarstvu, koristi i u ukrasne svrhe.

Redbor kale
foto: Pinterest

Ukrasni kelj, poznat još i kao ornamentalni kelj: ukrasna biljka predivnih, živopisnih boja  listova. Iako je rođak jestivog kelja, ukrasni kelj uzgaja se prvenstveno zbog svoje estetske privlačnosti, no pošto je također jestiv, dobro došao je i u svaki povrtnjak. Lišće dolazi u raznim bojama: ljubičastoj, ružičastoj, bijeloj i zelenoj, te u kombinacijama istih, a njegovi naborani listovi stvaraju privlačan ukrasni izgled. To je biljka za hladnu sezonu, uspijeva u jesen i rano proljeće i može izdržati mraz, što je čini svestranim izborom za dodavanje boje i teksture vašem vrtu. Kod nas se može kupiti u poljoapotekama pod imenom Ukrasni kelj.

foto: alamy.com

Ukrasni kelj
foto: N. Radinić

Vrlo zanimljiva sorta lisnatog kelja je "Walking stick kale" ili "Jersey cabbage" koja je najviša sorta od svih keljeva i naraste i do 3 metra, listovi služe za jelo, a pošto mu je stabljika vrlo debela i izuzetno čvrsta, od njega se može izraditi štap za pomoć pri hodanju, kako mu i samo ime kaže. 

Walking stick kale/Jersey kale
foto: N. Radinić

"Dazzling Symphony" Kale, varijante dobivene ciljanim križanjem
"Duzzling" lisnatih keljeva s "Purple Peacock' brokulom
foto: experimentalfarmnetwork.org

Jagallo nero kale: Vrlo ukusan lisnati kelj, neobičnih, elegantnih listova. Može se pripremati i kao špinat. Bez problema podnosi niske temperature.

Jagallo nero kale, za razliku od ostalih kupusnjača,
 njegov cvijet je bijele boje
foto: N. Radinić

Raštika koja je vrlo poznata u našim krajevima i svaki kraj ima svoju autohtonu sortu, spada također pod lisnate keljeve. U nekim krajevima se naziva broskva ili visoko zelje. Ekotipovi raštike se razlikuju po svom obliku, visini, te obliku, teksturi i boji lista. Navodno je najzdravija od svih kupusnjača, a što je najžalosnije kod nas uopće nije registrirana na sortnoj listi, tako da se sjeme domaće raštike ne može nabaviti u poljoapotekama, već samo kod vrtlara ili kod udruga koje se bave kolekcioniranjem sjemena starih autohtonih sorti. 

Konavoska raštika (ljubičasta)

foto: N. Radinić

Brsečka broskva
foto: N. Radinić

Ova će tema vjerojatno imati svoj nastavak jer ima još predivnih i neobičnih sorti, a za sada stavljam video u kojem je opisan uzgoj kupusnjača među koje spadaju i lisnati keljevi:

KUHARSKI SAVJETI (treći dio)

(kuharski savjeti sakupljeni iz raznih internetskih kulinarskih grupa)

- U običnu paradajz juhu dodajte malo paprike (svježe), luk, krišku-dvije i listove peršina... božanstvena. Povrće posle lako izvadite, ako nitko ne želi jesti. I obavezno jedan mali češanj češnjaka, te list celera. Meni celer daje tu završnu notu u paradajz juhi.

- Suho meso prije kuhanja prvo prokuham posebno, izgubi dosta soli (za one koji ne vole preslano).

- Nikad ne radim zaprške, ako mi je nešto rijetko, dodam malu žličicu krušnih mrvica.

- Ako nešto presolim, dodam krumpir u komadu, povuče sol.

- Maloj djeci nikako ne kuhajte špinat na zapršci; dakle, prženom brašnu. Umjesto vrhnja staviti mlijeko.

- U luk dodam mrvicu sode bikarbone ili praška za pecivo, pa brže omekša, a ne osjeti se.

- U palačinke razmutim malo kvasca (suhi ili od kocke).

- u smjesu za palačinke obavezno dodam rastopljeni maslac.

- Pri dinstanju zelja za krpice, ne koristim šećer nego jako sitno ribanu mrkvu. Nju prvu karameliziram i onda se razviju šećeri (mrkva je slatka sama po sebi), tako da nije potrebno dodatno šećeriti. Isto radim s umacima od rajčice. Ne vidi se jer je boja gotovo ista, a učinak kao da ste koristili običan šećer . Moja mama je inzistirala na šećeru, a kako je imala povišeni, ja sam ju uredno dobila na trik. Nije kužila razliku. Mada, meni je finije s mrkvom.

- Meso za gulaš uvijek prvo popržim na luku da se zatvore sve pore na mesu - da pobijeli, a ako dobije i malo smeđeg, još bolje. Tek tada podlijem vodom. Takvo meso u sredini ostaje sočno, a voda kojom podlijem meso digne ono zapečeno s dna posude, a to daje dodatni okus jelu.

- lijepo složene sarmice, u loncu, po površini pokriti listovima kiselog zelja. Tako se stvori dodatni poklopac, pa se sarmica finije skuha.

- Bjelanjke kod miksanja malo, mrvu posoliti... snijeg uvijek bude kompaktniji i čvršći.

- Redovno u šećer ostavim cijelu vaniliju, te u krupnu sol sitno izmiksano mirisno mediteransko bilje. S vremenom se sve aromatizira. Ako ne znate što pokloniti, aromatizirana sol je uvijek lijep poklon.

- U pripremi pekmeza od šljiva probali smo trik koji kaže staviti par redova čokolade i iskreno je pekmez fin i lakši za mazati.

- Meso pacam u mineralnoj vodi, mlijeku i začinima! Preko noći! Meso meko, sočno.

- Paradajz salata, krumpir salata, matovilac s grahom, kiselo zelje samo ili s grahom savršeno se sljubljuje s bučinim uljem.

- kuhanu kremu s posudom odmah staviti u sudoper napunjen vodom, da krema prestane s kuhanjem.

- U saftove i gulaše, i u krem juhu stavim malo sirovog naribanog krumpira (dovoljan je jedan), koji se pri kuhanju raspadne, a zgusne umjesto zaprške... zdravije je.

- u palačinke stavim malo praška za pecivo i kombinaciju mineralne vode i mlijeka.

- Variva zgusnem sa zobenim brašnom kojeg razmutim u hladnoj vodi.