Travanj u cvijeću

Svake godine nabavim pokoju ljetnicu, jer mi je teško dočekati da moje biljke procvetaju, a oči mi žude za šarenilom kojeg zimi nema. Obično biljke posadim zajedno dok su još male, a kad se počnu širiti, selim ih na drugo mjesto.

U sredini je tamjan, kojeg jako volim i on se kasnije proširi po cijeloj posudi, a od jedne biljke imam mnoštvo novih, jer je dovoljno samo otkinuti grančicu i zabosti je u vlažnu zemlju da bi se dobila nova biljka:

Pelargonije (muškatli) su mi jako drage, sjećaju me na djetinjstvo i moju pokojnu mamu koja ih je imala u puno boja, većinu sam sačuvala i razmnožila. Svejedno, ako naiđem u rasadniku na neku novu boju, teško odolim kupnji. Kod mene prezimljuju u hladnom i potpuno mračnom podrumu. Da ovako lijepo ozelene i procvatu u travnju, treba ih početkom godine unijeti na toplo, odrezati odumrle grančice, po mogućnosti promijeniti zemlju ako je stara ili prihraniti tekućim gnojivom. Ja obično odaberem dvije ili tri, jer za više nemam mjesta u kući. Dobro je obilježiti na teglama koje je boje biljka, jer to ne znate dok opet ne procvjetaju.

Vodenike sam naslijedila od svekrve, u jednoj posudi su bile tri nijanse roze, pa sam ih rasadila kad im je postalo pretijesno. To su biljčice koje se lako razmnožavaju otkinutim grančicama koje u vodi puste korijenčiće. Cvatu neprekidno cijelu godinu, zimi su u kući na toplom, a vani su u polusjeni, jer ne vole jako sunce. Otkidam im sjemene ćaške da se biljka ne iscrpljuje stvaranjem sjemena i da bujnije cvate.

Ova orhideja Phalaenopsis na slici drugi puta cvjeta, prvi puta je imala 12 cvjetova, drugi puta 7, a cvjetanje joj traje preko 3 mjeseca:

Pijetlova krijesta (Celosia Plumosa) mi je stigla iz nekog supermarketa, a dobro paše u starinske vrtove kakve su imale naše bake. Cvjeta cijelo ljeto na sunčanom mjestu. Ove niske crvene begonije je izabrala moja kćerka za svoj mali cvjetnjak, ali stalna kiša nas je ometala da ih posadimo, pa smo ih smjestile u veću posudu na čekanje.

Palma, moja ljubimica koju imam preko 20 godina, je sve veća i veća svake godine, meni se teško odvojiti od nje, pa je još uvijek prenosim u kuću i iz kuće da zimi ne smrzne. Kada puše blagi povjetarac, listovi joj dražesno titraju kao da su "oživjeli".

U travnju se okućnica već naveliko šareni, slikala sam skoro pred kraj cvatnje. Zima je bila blaga i biljke su se ranije probudile.

 

forzicija

Mahonija je zimzeleni grm sa lijepim žutim cvjetićima koji kasnije formiraju grozdove plavih bobica. Ljekovita je, ali ovoj na slici je zadatak samo da bude lijepa :)

Kad magnolija ocvate, na tlo pada kiša njenih velikih latica i to je uvijek lijep prizor, sve dok latice na tlu ne posmeđe.

Na početku cvatnje cvijetovi su rozo-bijeli, ali kad se potpuno otvore boja izblijedi i to je znak da će latice uskoro početi padati.

 

Primule (jaglaci) su kao razigrana djeca. Šire se po vrtu kako ih je volja. Svake godine ih je sve više.

 

Bergenija je gotovo neprimjetna ovdje u vrtu, pa bi ju trebala razdijeliti i posaditi na prazna mjesta ispod drveća, jer može rasti gotovo svugdje. To je starinska, zimootporna biljka lijepog cvijeta, a listovi su joj veliki i dekorativni, odlični za aranžmane i bukete u vazi. 

 Divlje ljubičice rastu jako invazivno posvuda oko kuće. Ostavljam ih tamo gdje mi ne smetaju, kao tu pod vinovom lozom.



još par sličica sa naše livade:
Ove dražesne bijele zvijezdice (Ornithogalum umbellatum) je moja teta zvala "Ptičje mlijeko", a zovu ih još i Betleheme. Rastu na našoj livadi, lijepe su mi, pa ću ih pokušati uzgajati u vrtu. Na livadi se nisu uspjele jako proširiti, jer ju kosimo par puta godišnje.




 Vijugasta grahorica  sa malim, rozim cvijetićima:

Izgledaju poput cvijeta jagoda, ali, na žalost, nisu jagode. Znam da postoje tzv. jalove jagode, pa su možda i ovo iz te vrste. Ima ih puno na našoj livadi, a ima srećom i šumskih plodonosnih, ali u puno manjem broju.




 Sitni, plavi, prelijepi cvijetići Ranilista ili Čestoslavice. Jako je ljekovita i medonosna.



Žuti cvjetići Pavlovca:

Neka tu bude kraj, da se ne izgubim u hrpi slika :)

Kako je moj povrtnjak prezimio

U mom povrtnjaku zimi nije pusto. Na gredicama prezimljuje povrće koje koristim rano u slijedećoj sezoni. 

Prošle godine mi je sestra sa Krka donijela presadnice broskve koje sam posadila na vrt i uspješno je rasla. Veće listove sam otkidala i koristila za variva, a pred kraj jeseni sam biljke pokrila agrofolijom i ostavila da prezime. Zima im nije naškodila, opet sam imala dovoljno za konzumaciju. Kad su prve biljke počele stvarati cvijet, par primjeraka sam ostavila da odu u sjeme, a ostalo sam ubrala za kuhanje. Na toj gredici sam u ožujku posijala korijenasto povrće.

broskva u cvatu

priprema variva od broskve

 

Ostavila sam i jedan primjerak zimskog kelja da procvjeta kako bih imala sjeme za ovu godinu.

zimski kelj (ili toskanski kelj) u cvatu

varivo od zimskog kelja i prosa s junetinom

Ovaj celer u društvu ružmarina je uspješno prezimio i nije bio ničim zaštićen. Listovi su mu tvrdi i toliko je aromatičan, da je u juhi dovoljan mali list, dok kod onog iz dućana ni cijela vezica nema takav učinak.

celer

Isti je slučaj i sa Ljupčacem (poznat i pod imenom "Vegeta" ili "Magi"). On svake godine ponovo izrasta iz korijena i stalno ostaje na vrtu. Aroma mu je mješavina celera i peršina. Odličan je za juhe i variva.

Ljupčac u rano proljeće

Salata koju posijem u jesen, uspješno prezimi. Neke sjemenke odnesu mravi, neke ne proklijaju, ali uvijek bude rane salate dovoljno dok ne dođe proljetna.

Lisnati peršin obično kupim u proljeće u supermarketu gdje prodaju začinsko  bilje u teglicama, pa ga rasadim po vrtu. Nakon mjesec dana u vrtnom tlu, on poprima jaku aromu i bude kao domaći. Nastavlja rasti sve do zime kad stagnira, pa opet u proljeće potjera nove listove. Tako ga imam dvije godine za redom. On mi nije nužan, jer peršina korijenaša ima na vrtu od proljeća do proljeća i od njega koristim i korijen i list, ali taj lisnati ima kovrčave dekorativne listiće koji lijepo izgledaju na tanjuru.

prezimljena salata Majska kraljica i lisnati peršin

Ovu salatu sam pronašla na vrtu krajem veljače. Nasumično je nikla, zasijala se sama od sjemena prošlogodišnje salate. Morala sam je maknuti da mogu pripremiti gredice za novu sezonu. Imala je sitne listiće kao nokat malog prsta, pa sam je pažljivo izvadila iz zemlje i presadila svu na jedno mjesto. Slikana je početkom travnja i kasnije je izrasla u bujne, sočne glavice.

Prošle jeseni sam posadila lučice srebrnog (Majski srebrenac) i ljubičastog luka (Red baron). Smjestila sam ga na gredicu gdje je prethodno bila rajčica. Prošle godine se nisam mogla posvetiti vrtu i sve je bilo većinom prepušteno samo sebi. Tako sam propustila rajčicu prskati preslicom i mlijekom. Došla je plamenjača i sva rajčica je nastradala. Nadam se da će sumpor iz luka pomoći da se uspostavi ravnoteža  u zemlji. 

Lučice su dobro prezimile i solidno nikle, pa je vrlo rano bilo ukusnog mladog luka. Jednom u travnju sam ga sasvim plitko motičicom okopala da razbijem pokoricu koja se stvorila na zemlji. Kasnije sam ga prekrila tunelom od agrofolije da ga zaštitim od lukove muhe.

majski srebrenac

Uspješno su prezimili mrkva i peršin, ostao je i pokoji grmić blitve. Kupus, obični kelj i raštiku nisam imala prošle sezone, a oni također mogu prezimiti. Kad se glavice odrežu, napravi se na mjestu reza križ dubok 13 mm, pa na tom mjestu u proljeće izraste par malih biljčica, odličnih kao prvo zeleno povrće u proljeće. Na placu ih se može kupiti pod nazivom "ćimulice") Okus im je slatkast, prefin!

ćimulice

Uz salatu koja se sama zasijala, ovo proljeće sam isto tako od svog vrta na poklon dobila nekoliko tikvica, pokoju rajčicu, te mnoštvo dragoljuba i "lijepih dečki" koji su se sami zasijali i ja ih samo trebam rasaditi na prikladna mjesta. 

To je ljepota vrtlarenja...

 

TRPUTAC (BOKVICA) - sad je vrijeme za berbu i spravljanje sirupa

foto: http://en.wikipedia.org

Na našoj livadi i u voćnjaku raste mnogo trpuca. Najviše ima uskolisnog, koji je bolji za plućne bolesti i unutarnje organe, dok je širokolisni bolji za vanjsku primjenu. Voćnjak je moj vrijedni muž  pokosio, a livadni dio još nije, jer ćemo najprije ubrati listove trpuca da spravimo sirup koji se koristi protiv kašlja, bronhitisa...

trputac na mojoj livadi

Berem ga u dane za biljke lista prema Mjesečevom kalendaru Marie Thun, od travnja do lipnja.
Trputac je jako korisna i ljekovita biljka.
Maria Treben o njemu u knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne" piše ovo:

Poznata austrijska travarka Maria Treben

Još neka narodna imena: bokvica, dugi trputac, ženska bokvica, duga bokvica, ovčji jezik, glavor, krepatec, maleni ili uski trputac, ženski trputac, kopljasta bokvica, žilovka, žilovlak, duga bokva, konjsko rebro. 
Njegov rođak, veliki trputac (Plantago major) po djelotvornosti mu je jednak, pa ga jednako i primjenjujemo. Oba nalazimo na svim livadama i putevima, rudinama, u jarcima i vlažnim pustopoljinama, a raste gotovo u cijelom svijetu. Trputac prije svega koristimo kod oboljenja dišnih organa, naročito kod jakog katara, kašlja, hripavca, plućne astme pa čak i tuberkuloze pluća. 
Švicarski župnik Kunzle, pravi biljar, poznavalac velike ljekovite snage naših biljaka, piše: "Sve vrste trputca koristimo cijele, s korijenom, biljkom, cvjetovima i sjemenkama. 
Čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka, pa je dobar za sve one ljude, koji su slabokrvni ili imaju lošu krv, slaba pluća i bubrege, blijedi su, imaju osip, lišajeve ili kašljucaju, promukli su ili su kao koze mršavi i pored obilja hrane. Pomaže i slabašnoj djeci, koja i pored dobre prehrane zaostaju u razvoju. 
Kod bronhitisa, plućne i bronhalne astme jako dobro djeluje čaj pripravljen na slijedeći način: u šalicu hladne vode stavimo krišku limuna (ako je limun prskan, tada bez kore) i punu čajnu žličicu smeđeg kandisova šećera, zakuhamo, pustimo da četiri do pet puta zakipi, skinemo s vatre i tek tada dodamo punu kavenu žličicu čajne mješavine. Pustimo da odstoji pola minute. U teškim slučajevima moramo četiri do pet puta dnevno pripraviti svjež čaj. Pijemo ga gutljaj po gutljaj toliko vruć koliko možemo podnijeti. 
 U starim knjigama o bilju možemo pročitati da sjeme trputca, ako dnevno pojedemo 8 grama, sprječava stvaranje kamenaca. Uz to pijemo čaj od trputca. Sirup od trputca čisti krv od svih "nečistoća" i štetnih tvari. Najbolje je provesti pravu kuru s trpučevim sirupom tako da tijekom dana prije svakog obroka uzmemo jednu veliku žlicu (djeca jednu čajnu žličicu). 
 Seljacima je poznato da je trputac još od davnina omiljeno sredstvo za liječenje rana. Svježi smrvljeni listovi pomažu kod ogrebotina, posjekotina, uboda osa, čak i kod ugriza bijesnih pasa, otrovnih životinja i zmija, kod ovih posljednjih u nuždi, ako nema liječnika. Sa svježim listovima smrvljenim između dvije ruke i pomiješanim s malo soli te stavljenim oko vrata, liječimo gušavost. Stavimo li trputčev list u cipele oslobodit će nas žuljeva koje smo zaradili hodanjem. 
Svaka zloćudna oteklina splasne ako ju njegujemo svježe smrvljenim listovima. Listovi pomažu čak i kod zloćudnih oboljenja žlijezda. U tim je slučajevima dobro svježi mažuran, u hitnim slučajevima može biti i osušeni, staviti u maslinovo ulje. Mažuran stavimo u bocu, prelijemo uljem i ostavimo 10 dana na toplom. S tako pripravljenim mažuranovim uljem namažemo oboljele žlijezde, zatim stavimo zdrobljeni trputčev list i zavežemo s krpom (zavojem). Za kratko vrijeme nastupit će poboljšanje.
 
NAČINI UPORABE
Priprema čaja: Jednu vrhom punu čajnu žličicu lišća stavimo na 1/4 litre vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji.
Čajna mješavina: Jednu vrhom punu čajnu žličicu mješavine trputca i majčine dušice u jednakim djelovima oparimo s 1/4 litre vode.
Oblog od lišća: Svježe listove dugoga ili velikoga trputca operemo, zgnječimo na dasci s kuhinjskim valjkom u lisnatu kašu i stavimo na oboljelo mjesto.
 
Spravljanje sirupa od trpuca:
1. način: Dvije pune pregršti opranih trpučevih listova sameljemo u mašini za mljevenje mesa. Toj lisnatoj kaši dodamo malo vode, da se ne slijepi, 300 g nerafiniranoga šećera i 250 g meda. Uz stalno miješanje neka se kuha na tihoj vatri dok se ne zgusne i tada još vruće nalijemo u bočice i čuvamo u hladnjaku.
2. način: U staklenku slažemo naizmjence red opranih trpučevih listova i red nerafiniranoga šećera, te sve jako stisnemo. Masa se slegne. Sljedećih dana stavljamo nove slojeve sve dok u staklenci više nema mjesta. Na zaštićenom mjestu u vrtu iskopamo rupu i u nju stavimo staklenku omotanu s tri do četiri sloja celofana. Na to položimo dasku na koju stavimo kamenje. Sve zatrpamo zemljom. Daska i kamenje moraju ostati vidljivi. Iz smjese šećera i lišća pod utjecajem ravnomjerne zemljine temperature nastane sirup. Približno nakon tri mjeseca izvadimo staklenku, sok procijedimo kroz voćnu prešu (ne kroz krpu), još jednom ga dobro prokuhamo i njime napunimo bočice koje možemo dobro zatvoriti. Tko ne može primijeniti ovaj postupak vrenja, neka ostavi staklenku na suncu ili u blizini drugog izvora topline toliko dugo dok se na dnu ne stvori sirup. I ovaj sirup treba još jednom dobro prokuhati.

Tako stoji u knjizi. Što mi se čini razumnim prihvatim, nerazumno odbacujem (poput "ugriza bijesnih pasa, otrovnih zmija" ili "zločudnih oboljenja žlijezda" )
Ja radim na 2. način iz gornjeg teksta, a staklenku ne stavljam u zemlju, već držim na toplijem mjestu u kući (kad je vani sunčano iznesem na sunce). Kad se šećer otopi, spremim staklenku u smočnicu, na tamno mjesto, pa nakon 3 mjeseca radim sirup.
Ne stavljam smeđi šećer, već obični bijeli, on služi najprije kao konzervans, a ono malo hranjivih vrijednosti što posjeduje smeđi šećer ne smatram presudnim za ljekovitost ovog sirupa.
Spravom za tiskanje čvaraka (ili za pire krumpir) istisnem sok iz lišća.
Steriliziram bočice u pećnici ili mikrovalki, pa kad samo malo zakipi sirup, ulijem ga u bočice i zatvorim. Može se staviti original poklopce ako hermetički zatvaraju ili celofan namočen u alkohol, pa preko toga dobro omotati gumicom.
Dok su bočice još vruće, omotam sa debljom dekom ili poplunom i ostavim da stoji do drugog dana dok se ne ohlade. Tad je pasterizirano i hermetički zatvoreno jer se tijekom hlađenja stvorio podtlak. Čuvam na hladnom i tamnom mjestu. Kad otvorim bočicu, čuvam je u hladnjaku.
Dodajem još pojašnjenje riječi pregršt kojeg sam našla u "Vijencu" Matice Hrvatske:
Koliko je to "pregršt" nečega? To je onoliko koliko može stati u sastavljene dlanove i do vrha ih ispunja. Dlanovi skupljeni u oblik posude čine pregršt. 

Šetajući livadom dok sam brala trputac, naišla sam na fazanovo gnijezdo sa sedam jaja. Stalno čujem kako se glasaju, ali nisam znala da u blizini imaju gnijezdo. Savili su ga na blagoj uzvisini i brižno prekrili suhom travom. Sad pazimo da ih ne uznemiravamo, pa više ne idemo blizu gnijezda.
Iskoristila sam priliku kada nije bilo ptica da uslikam taj lijep prizor. Nadam se da će se svih sedam izleći i imati dug život :) 

Jako jednostavne breskvice

Jednostavan recept za breskvice od prhkog tijesta 3-2-1. To znači 3 dijela brašna, 2 dijela, maslaca i 1 dio šećera. To je osnova ove vrste tijesta, a dalje se mogu dodavati sastojci prema želji.
Sa ovim tijestom se breskvice brzo umijese i mogu se jesti već isti dan. Ne moraju odstajati par dana da bi omekanile.

300 g brašna (može samo glatko 550)
200 g maslaca
100 g šećera + prstohvat soli
pola paketića praška za pecivo (nije obavezno, ali ja ga stavim da bude prhkije)
1 jaje

Brašno pomiješati sa praškom sa pecivo (probajte jednom sa i jednom bez praška da vidite što vam više odgovara).
Maslac sobne temperature ubaciti u brašno, pa ga prstima udrobiti, dodati šećer, sol i jaje, pa prstima umijesiti tijesto da se sve poveže. Ne smije se puno i dugo mijesiti jer postaje preprhko i lomi se kod oblikovanja. Sa prhkim tijestom se radi brzo.
Ako je tijesto jako mekano stavite ga pokrivenog plastičnom folijom u hladnjak na 20 min da se maslac u njemu malo stvrne.
Na pleh staviti papir za pečenje (ili namastiti i pobrašniti). Otkidati komadiće tijesta i dlanovima oblikovati loptice veličine trešnje. Stavljati jednu do druge sa razmakom od 2 cm kako se nebi slijepile kad se napuhnu.
Staviti peći u zagrijanu pećnicu (oko 170°C), peći dok odozdo ne dobiju zlaćanu boju. Može se pećnica otvarati i provjeravati, ništa se neće dogoditi, samo budite brzi da ne izađe puno vrućeg zraka. Na brzinu odignite breskvicu nožem da vidite jeli odozdo pečena.

Lim sa pečenim breskvicama izvadite van, drugi stavite unutra (ako imate toliko) i nakon što se toliko ohlade da ih možete držati u rukama, počnite jednoj po jednoj žličicom ili nožićem dupsti sredinu. (pazite da se ne prepeče druga tura dok ste zaokupljeni ovim poslom)
Stavite breskvicu na sredinu dlana, a drugom rukom ju ukrug lagano izdubite. Nemojte preduboko da ne pukne. Vježbajte ako imate vremena. Ako vam se žuri ili vam pucaju, nemojte ih dupsti, već pustite da se ohlade, pa ih spajajte nadjevom kojeg ste umjesto sa izdubljenim sadržajem napravili od samih breskvica ili upotrijebiti mljevene kekse.

Kad su breskvice pripremljene, puniti ih (ili spajati) nadjevom.
Zatim u jednu malu zdjelicu uliti 10 jušnih žlica vode i dodati pola bočice arome (ja koristim jagodu, malinu, breskvu, kiwi...). 
U drugu zdjelicu staviti običan kristal šećer.
Gotovu breskvicu sa obje strane premazati kistom malo umočenim u aromu i lagano utisnuti u šećer koji će se zalijepiti na vlažnu površinu.
Nemojte ih jako močiti jer upijaju jako puno tekućine. Kist umočite, pa po rubu zdjelice ocijedite višak i tek tada premažite breskvicu i utisnite u šećer.

Za nadjev ja nemam recept jer stavljam ono što u tom trenutku imam kod kuće:
Uglavnom trebalo bi upotrijebiti izdubljeni sadržaj (usitniti ga dobro da nastanu mrvice, pa dodati: 

• neki pekmez prema vlastitoj želji, 
• zasladiti šećerom u prahu ako nije dovoljno slatko, 
• dodati mljevenih oraha ili lješnjaka ako imate i volite, 
• dodati istopljenu čokoladu ili kakao u prahu
• dodati rum ako volite njegovu aromu...

Moja svekrva je nadjev radila od izdubljenih i polomljenih breskvica + pjenasto umućeni maslac + kakao + šećer + rum + malo limunovog soka.

Ako želite još jednostavnije: Polovice breskvica slijepite npr. pekmezom, čokoladom... kistom nanesite pekmez razrijeđen sa vodom ili rumom, pa ih uvaljajte u šećer.

Zemlja pod noktima

Jučer smo kćerka i ja uzele fotić i otišle u naš vrt fotografirati mlade biljčice i voćke u cvatu. Tako ju učim da promatra prirodu, da otkriva ljepotu pored koje većina nezainteresirano prolazi. Idući puteljkom kroz voćnjak do povrtnjaka, njene ručice su obuhvatile ovaj lijepi cvijet maslačka pokazujući mi kako je divan. - "Slikaj ga, mama!"
Najdraže ručice na svijetu pokazuju nježnost prema savršenom djeliću prirode. Biti će to i meni i njoj lijepa uspomena u budućnosti...

Otkad smo se iz stana preselili u kuću, imamo sreću da nam je povrtnjak na dohvat ruke, pa smo tokom dana često u njemu. Nekad iz dosade, nekad samo da odmorimo dušu, a unazad koji tjedan i da se dobrano naradimo. Proljetna sezona je sa ovim neobično toplim danima već naveliko počela.

Pokojna baka (moja svekrva) je u tom vrtu zaradila mnoge žuljeve, provodila dnevno sate i sate na suncu dok je marljivo plijevila korov, okopavala gredice i odrađivala najveći dio posla. Uzgajala je najosnovnije povrće koje je koristila za potrebe u svojoj kuhinji: salatu, mrkvu, peršin, celer, luk, ciklu, kupus, rajčicu, papriku, krastavce, mahune, grah i bundeve. Jedna gredica je uvijek bila zasađena gladiolama i cinijama.

Sa mnom su se u vrt doselile rotkvice, tikvice, blitva, cherry rajčice, matovilac, raštika, luk kozjak, pastrnjak, zimski kelj. mnoge "egzotične" vrste..., a također svake godine pokušavam povrću pridružiti što više starinskog cvijeća korisnog za život povrća i okolinu, pa su osim bakinih omiljenih gladiola i cinija  u vrt došli moji omiljeni suncokreti dragoljub, neveni, kadifice, cosmosi, lijepi dečki (balsamine)...

Još kao djevojčica, voljela sam biljke. Moji roditelji su imali komad zemlje udaljen oko 1 km od kuće i koristili su ga za povrtnjak i voćnjak u kojem je tata posadio oko 200 višanja. Ja sam pomagala i uz njih učila. Sjećam se kukuruza, graha, rajčice, paprike koju smo uzgajali za svoju potrošnju. 
Mama je jako voljela cvijeće, najviše pelargonije (muškatle) i imala ih je u svim bojama. 
Nakon nekog vremena  tata je napravio nešto kao urbani vrt na našoj terasi, kako bi nam sve bilo pri ruci. U improviziranim visokim gredicama rasla je salata, paprika, rajčica, stolisnik za čaj, maline, jagode... Kao odlična reciklaža za sadnju povrća poslužili su stari frižideri.

tatin vrt na terasi, 2005.g.

U mojoj mašti postoji jedan divan vrt: povrće i cvijeće druže se zajedno izmiješani na gredicama, tlo je pokriveno sijenom i biljnim viškovima, meko je, vlažno i jedva se nazire od raznovrsnog zelenila, a vrtne stazice su nepravilne i vijugaju povrtnjakom. Sve vrvi od života, cvrkuću ptice, zuje kukci, gušteri šuškaju prelazeći između suhog bilja.
Nastojim barem dio svog vrta iz mašte o kojem sam sanjarila tijekom zime, preseliti u stvarnost.

Nažalost, prekrivanje gredica malčem od slame ili trave, nije moguće provoditi kontinuirano  jer imamo već godinama velike najezde puževa i u vijeme kiša i pojačane vlage moram micati biljni  pokrov.
Ipak, nisam ja baš jako daleko od svog sna: Vrijednih pčela, bumbara, buba mara, zlatokrila, osica i drugih raznih korisnih kukaca ima u mom vrtu u lijepom broju, tlo je bogato glistama,  mnoštvo guštera stalno nekud pretrčava ili se lijeno sunčaju na hrpi suhe kukuruzovine. 
Dolaze leptiri, ptice, ježevi...

 

 gušter, skoro neprimjetan, sunča se na kukuruzovini

bube mare u potrazi za hranom 

pčela na cvijetu zimskog kelja

Trudim se poštivati plodored, a brigu oko biljaka za sada u većoj mjeri provodim po Mjesečevom kalendaru  Marije Thun.

Ne koristim kemijska sredstva za zaštitu. Nema smisla mučiti se oko uzgoja hrane koja je jednaka onoj koju moram nabavljati u supermarketima ili tržnicama. Čemu onda sva muka i sav trud?  Priroda nam je dala koprivu, gavez, preslicu, kamilicu, stolisnik... Sredstva koja se pripravljaju od njih zahtijevaju i trud i strpljenje, ali su besplatna i sasvim neškodljiva. Hrane biljke, odbija ju najezde,  i na mnoge načine održavaju prirodnu ravnotežu. Strpljivost je ovdje ključna, prirodi treba dati šansu, treba joj dati vremena koliko god traži.

Nema baš puno romantike u svemu tome kad se moraš dohvatiti motike ili kad se zemlja toliko podvuče pod nokte da ju uklanja jedino 10 minutno trljanje četkicom, ali lijepo je kad svom djetetu možeš dati da gricka mrkvicu koju si maločas iščupao iz zemlje i oprao ili kad ne moraš jabuku debelo oguliti da bi ju pojeo.

Hrana koju proizvedemo u našem povrtnjaku i voćnjaku sačinjava jedva nekih 30% od ukupne količine koju trošimo kroz godinu i možda nećemo zbog toga biti puno zdraviji.

Ali, moj motiv za vrtlarenje nije samo proizvodnja zdrave hrane. Ja volim biljke i njihovu tišinu. One me odmaraju i smiruju. Lijepo je kad nikne ono što posijem, pa gledam kako raste, ubirem plodove... Svaka sezona je drukčija, nepredvidiva.

Priroda je stvarno fascinantna. Životinje pokušavamo shvatiti i doživjeti uspoređujući ih sa ljudskom vrstom i sa njima lakše komuniciramo jer vide, čuju, kreću se, glasaju se...

Biljni svijet je pak toliko zagonetan i divan u svom nastojanju da raste i opstane... Toliko je ljepote u svemu tome. 

Iz knjige "Tajni život biljaka": "...Veliki zaljubljenik u prirodu, bečki botaničar i mikrobiolog Raoul H. France (1874. – 1943.) govorio je da se bogatstvo čuda prirode otkriva i stječe jedino dugim, pažljivim i nadasve strpljivim promatranjem i druženjem s prirodom. Jedno od takvih čuda koje je iznio pred ostale znanstvenike bilo je da biljke pokreću svoje tijelo i “udove” isto tako lako i skladno kao i najspretnije životinje, a mi to ne opažamo samo zato što su ti pokreti neusporedivo usporeniji od naših ili životinjskih. France je također smjelo ustvrdio da su biljke sposobne za htijenje, da nisu pasivne već da se vješto usmjeravaju prema točno određenom cilju… Penjačica ima vitice koje u svom traženju oslonca svakih šezdeset i sedam minuta opišu puni krug. Kad naiđu na oslonac, ne prođe ni dvadeset sekundi, a one se već počnu uvijati. Za jedan sat oviju se tako da ih se ne može otrgnuti, te se onda saviju u oprugu i kao vadičep podignu cijelu biljku naviše. Penjačica uvijek raste prema najbližem hvatištu i ako se ono pomakne tad i biljka za nekoliko sati mijenja smjer."

Imam sreću da sa svojim mužem dijelim jednaku ljubav prema prirodi i da sa istim žarom obilazimo svoje biljčice - ja cvijeće i povrće, a on voćke. 

Neki mi dobronamjerno govore da mi nije nužda da se "grbim" na vrtu, ali mene je jako teško natjerati da radim ono što ne volim. To dobro znaju svi koji me duže poznaju. 

I zato dok mi je gušt - imati ću zemlju pod noktima.

Evo još malo slika u prilog tome :)

cvjetni tepih na tlu ispod voćaka

 lijepi plavi cvjetići sasvim su sakrili listove jagoda, pa sam ih danas oplijevila jer jagode cvatu

 koke koje ne znaju što je kavez

plesna haljina žutog maslačka

Jogurt mafini sa komadićima čokolade i šarenim kapicama

Moja šestogodišnja kćer je na TV-u vidjela kuhara kako mafine ukrašava raznobojnim kremama i posipava šarenim mrvicama. Naravno, nije prestala govoriti kako bi ona htjela jesti baš takve, divne, lijepe, šarene.... Takvu želju nije uopće teško ispuniti.
Zato smo se veselo uputile u kuhinju, a rezultat  je na slikama :)

Za 12 mafina
(mjera je čašica od jogurta)

2 jaja
1 čaša šećera
1 čaša jogurta (može i neki voćni)
pola čaše ulja
1 i 1/2 čaše brašna (ja koristim tip 550) pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo
100 grama čokolade (nožem nasjeckati ili nastrugati na manje komadiće)

za kremu: 
200 g maslaca, 150 g šećera u prahu, jestive boje ili arome po želji, šarene mrvice

Jaja sa šećerom dobro promiješati pjenjačom (nije potrebno koristiti mikser), pa redom dodavati jogurt, ulje i brašno, svaki put promiješati da se smjesa poveže. Na kraju dodati čokoladne komadiće.
Super je dodati voće poput borovnica, malina, kupina... (zimi imam smrznute u zamrzivaču, pa ih tako smrznute samo posipam odozgo po napunjenim kalupima)

Uliti smjesu u kalupe za mafine (ne do vrha, jer će dosta narasti tijekom pečenja). Ja koristim silikonske kalupe koje ne treba mastiti i brašniti. Papirnate košarice također ne treba mastiti i brašniti, ali plehnate kalupe treba.

Peći u zagrijanoj pećnici na 180°C,  oko 25 min (dok se ne napuhnu i ne stvore raspucanu koricu na vrhu.

Maslac omekšati na sobnoj temperaturi ili u mikrovalnoj pećnici, dodati šećer, pa mikserom dobro pjenasto umutiti, pa dodati boju. Ja sam podijelila kremu na dijelove, pa u svaki dodala drugu boju.
Kad se mafini ohlade, ukrasiti ih  kremom od maslaca i posipati mrvicama.

Ipak je stigla prava zima. Šareni biskvit iz mikrovalne pećnice

Zima u mom dvorištu

Nije mi bilo teško naviknuti se na dosadašnje ugodne temperature kojima je započela ova zima. U mom vrtu je cijelo vrijeme bilo lijepog divljeg radića, matovilca kojeg sam posijala početkom jeseni, broskve koju mi je donijela sestra sa Krka, a zimska salata je lijepo napredovala pod agrofolijom.
Današnji snijeg koji još obilato pada promijeniti će vrste namirnica u našim tanjurima. Sutra ću ubrati broskvu i raštiku za varivo, prije nego ju uništi smrzavica i višak listova staviti u zamrzivač.
Zatim slijedi uživancija na snijegu. Sada ga ima već oko 15 cm. Danas smo kćerka i ja izašle na kratko van, ali je snijeg jako padao i bio premokar da bismo bilo što drugo radile osim skrivale lica od jakog vjetra i krupnih, mokrih pahulja.

Kad smo ušle u kuću, ugrijale smo promrzle ruke, kape, rukavice i jakne potrpale na vruće radijatore i bacile se na posao. Kćerka je poželjela "biskvit iz mikrovalne", a to je gotovo za čas, pa nisam imala ništa protiv. Taj je biskvit jako mekan, lagan i prozračan, neki bi rekli "kao spužvica".

ŠARENI BISKVIT IZ MIKROVALNE PEĆNICE

mjereno običnim žlicama za juhu

Suhi sastojci:

4 žlice vrhom pune (80 g) glatkog brašna

pola paketića praška za pecivo

4 žlice ravne (40 g) šećera – nije dovoljno sladak onima koji vole slatko

naknadno: 3 žlice ravne kakaa

Mokri sastojci:

3 žlice tekućeg jogurta (ili mlijeka)

3 žlice ulja

1 jaje

naknadno: 1 dl vruće vode

Zdjelu za kolač se može namazati masnoćom (uljem, maslacem...) i posuti brašnom. Na dno se može staviti krug od pek papira da pečeni kolač lakše ispadne van.

U jednu posudu staviti sve suhe sastojke osim kakaa, pa izmiješati pjenjačom, vilicom ili kuhačom.

U drugu posudu staviti sve mokre sastojke osim vruće vode, pa izmiješati pjenjačom (može i mikserom, ali nije potrebno).

Izliti tekuće sastojke u suhe i sve dobro promiješati pjenjačom dok ne nestanu grudice.

Uliti vruću vodu (treba ju grijati dok ne proključa i ostaviti 10 sekundi da se smiri, pa onda uliti u biskvit.

Dvije trećine smjese izliti u zdjelu za pečenje. U ostatak staviti kakao i dobro promiješati da ne ostanu grudice, pa izliti u zdjelu (prošarati po žutoj smjesi).

Staviti u mikrovalnu, na najjače oko 6 -7 minuta. Ja pečem na 600 W-6 minuta ili na 800 W -7 min.

Izvaditi da se malo prohladi, tankim nožem odvojiti od ruba zdjele, okrenuti na tacnu, ohlađeno posuti šećerom u prahu, preliti glazurom...