Kad pogledamo biljku u vrtu, većina nas vidi nešto što raste, cvjeta, daje plod ili jednostavno ukrašava prostor. Biljka izgleda mirno i nepomično. Ali upravo to ju čini nevjerojatnim organizmom.
Za potrebe ovog teksta koristila sam fotografije iz svoje vrtlarske arhive.
U knjizi „Što biljke znaju“ botaničar Daniel Chamovitz vodi nas u svijet biljaka iz potpuno drugačije perspektive. Ne govori o tome da biljke razmišljaju kao ljudi ili da imaju svijest poput životinja, nego pokazuje koliko su njihovi sustavi osjeta sofisticirani.
Biljka nema oči, uši ni nos kao mi, ali stalno prikuplja informacije iz svoje okoline. Osjeća svjetlost, dodir, temperaturu, kemijske signale i promjene u okolišu – a zatim na njih odgovara.
Biljke „vide“ više nego što mislimo
Jedan od najzanimljivijih dijelova knjige govori o tome kako biljke doživljavaju svjetlost.
Kada vidimo biljku koja se naginje prema prozoru, često kažemo da „traži sunce“. No iza toga stoji vrlo precizan biološki mehanizam.
Biljke ne reagiraju samo na količinu svjetla. One razlikuju različite valne duljine – odnosno „boje“ svjetlosti. Za njih plava, crvena ili ultraljubičasta svjetlost nisu samo nijanse, nego informacije.
Biljka pomoću tih signala procjenjuje gdje se nalazi najbolji izvor energije za fotosintezu, je li zasjenjena drugom biljkom ili je izložena prejakom svjetlu.
Za razliku od životinje koja može otići u hlad ili potražiti hranu, biljka mora prilagoditi vlastiti rast mjestu na kojem se nalazi.
Biljke komuniciraju – ali ne na način na koji zamišljamo
Vrlo zanimljiva tema je komunikacija među biljkama.
Kada biljku napadne kukac ili bolest, ona može u procesu obrane ispuštati kemijske spojeve u zrak. Susjedne biljke mogu ih „registrirati“ i uključiti vlastite obrambene mehanizme.
Neke biljke čak otpuštaju spojeve koji privlače prirodne neprijatelje kukaca koji ih napadaju.
No Chamowitz upozorava da budemo oprezni s ljudskim tumačenjima. Biljka ne „zove pomoć“ kao čovjek i ne šalje poruke s namjerom da zaštiti druge biljke u okolini, već da bi zaštitila sebe, a biljke u okolini reagiraju na to i tako koriste složene evolucijske mehanizme koji im pomažu preživjeti.
Autor knjige u jednom intervjuu kaže: "Počeli smo proučavati zašto biljke proizvode tvari koje ljudi koriste kao lijekove. Primjer je indol-3-karbinol, spoj koji nastaje u kupusu, brokuli i drugim kupusnjačama. Ljudi su ga proučavali zbog mogućeg djelovanja protiv raka. Mene je zanimalo nešto drugo: zašto bi biljka uopće proizvodila takav spoj? Biljke ne stvaraju kemikalije zato da bi pomogle ljudima. One ih stvaraju jer imaju ulogu u njihovom vlastitom životu. Naša pretpostavka je da biljka proizvodi takve spojeve kada je napadnuta od kukaca. Taj spoj može odbijati napadače, ali i zaustaviti rast biljke kako bi ona energiju preusmjerila u obranu.
Dakle, kada je biljka napadnuta, ona ne samo da je oštećena – ona aktivno mijenja svoje prioritete: manje raste, više se brani.
Kasnije, kada opasnost nestane, biljka ponovno počinje rasti. Ovo nam pokazuje da istraživanje biljaka može pomoći ne samo poljoprivredi nego i medicini."
Biljke osjećaju dodir
Vrtlari to možda intuitivno znaju – biljke reagiraju na uvjete u kojima rastu. Primjeri su venerina muholovka koja zatvara list kada kukac dodirne osjetljive dlačice ili stidljiva mimoza koja na dodir sklapa svoje listove.
Stablo izloženo jakom vjetru neće imati isti oblik kao isto stablo koje raste na zaštićenom mjestu. Stalni mehanički stres mijenja njegov rast: razvija čvršću strukturu i prilagođava se okolišu.
Biljke ne mogu pobjeći od problema. Zato su razvile nevjerojatne načine prilagodbe.
Zašto je važno razumjeti biljke?
Ova knjiga nije samo zanimljiva priča o biljnom svijetu. Ona postavlja i veliko pitanje budućnosti.
Čovjek itekako ovisi o biljkama. One nam daju hranu, kisik, materijale, lijekove i energiju.
U vremenu klimatskih promjena moramo razumjeti kako biljke reagiraju na promjene okoliša. Ako želimo uzgajati otpornije sorte i sačuvati proizvodnju hrane, moramo razumjeti njihove prirodne mehanizme prilagodbe.
Biljke nisu samo „zelena kulisa“
Najveća vrijednost ove knjige upravo u tome što mijenja naš pogled.
Nakon nje biljka više nije samo nešto što posadimo, zalijemo i čekamo da naraste. Ona postaje organizam koji stalno prati svijet oko sebe, donosi „odluke“ u biološkom smislu i prilagođava se životu.
Biljke ne znaju ono što znamo mi,
ali znaju puno više nego što smo mislili.
Na ovom linku možete pogledati predavanje Daniela Chamovitza o temama koje obrađuje u svojoj knjizi:
HVALA NA ČITANJU!
💖
"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera
edukativne platforme Trag Biljke
koji izlazi svakog četvrtka prije podne
i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.
🍓🍒🌼
Za primanje newslettera
se možete prijaviti putem ovog linka:
🍓🍒🌼
Ovo je prezanimljivo! Hvala Nado na tkstovima i linku za predavanje. Pogledala sam početak i baš se veselim uz kavicu lagano svaki dan pogledati do kraja. Poljubac veliki!!!
OdgovoriIzbriši