utorak, 29. travnja 2014.

Kako je moj povrtnjak prezimio

U mom povrtnjaku zimi nije pusto. Na gredicama prezimljuje povrće koje koristim rano u slijedećoj sezoni. 
Prošle godine mi je sestra sa Krka donijela presadnice broskve koje sam posadila na vrt i uspješno je rasla. Veće listove sam otkidala i koristila za variva, a pred kraj jeseni sam biljke pokrila agrofolijom i ostavila da prezime. Zima im nije naškodila, opet sam imala dovoljno za konzumaciju. Kad su prve biljke počele stvarati cvijet, par primjeraka sam ostavila da odu u sjeme, a ostalo sam ubrala za kuhanje. Na toj gredici sam u ožujku posijala korijenasto povrće.

broskva u cvatu




priprema variva od broskve
 
Ostavila sam i jedan primjerak zimskog kelja da procvjeta kako bih imala sjeme za ovu godinu.

zimski kelj (ili toskanski kelj) u cvatu
varivo od zimskog kelja i prosa s junetinom

Ovaj celer u društvu ružmarina je uspješno prezimio i nije bio ničim zaštićen. Listovi su mu tvrdi i toliko je aromatičan, da je u juhi dovoljan mali list, dok kod onog iz dućana ni cijela vezica nema takav učinak.

celer
Isti je slučaj i sa Ljupčacem (poznat i pod imenom "Vegeta" ili "Magi"). On svake godine ponovo izrasta iz korijena i stalno ostaje na vrtu. Aroma mu je mješavina celera i peršina. Odličan je za juhe i variva.

Ljupčac u rano proljeće
Salata koju posijem u jesen, uspješno prezimi. Neke sjemenke odnesu mravi, neke ne proklijaju, ali uvijek bude rane salate dovoljno dok ne dođe proljetna.
Lisnati peršin obično kupim u proljeće u supermarketu gdje prodaju začinsko  bilje u teglicama, pa ga rasadim po vrtu. Nakon mjesec dana u vrtnom tlu, on poprima jaku aromu i bude kao domaći. Nastavlja rasti sve do zime kad stagnira, pa opet u proljeće potjera nove listove. Tako ga imam dvije godine za redom. On mi nije nužan, jer peršina korijenaša ima na vrtu od proljeća do proljeća i od njega koristim i korijen i list, ali taj lisnati ima kovrčave dekorativne listiće koji lijepo izgledaju na tanjuru.

prezimljena salata Majska kraljica i lisnati peršin
Ovu salatu sam pronašla na vrtu krajem veljače. Nasumično je nikla, zasijala se sama od sjemena prošlogodišnje salate. Morala sam je maknuti da mogu pripremiti gredice za novu sezonu. Imala je sitne listiće kao nokat malog prsta, pa sam je pažljivo izvadila iz zemlje i presadila svu na jedno mjesto. Slikana je početkom travnja i kasnije je izrasla u bujne, sočne glavice.


Prošle jeseni sam posadila lučice srebrnog (Majski srebrenac) i ljubičastog luka (Red baron). Smjestila sam ga na gredicu gdje je prethodno bila rajčica. Prošle godine se nisam mogla posvetiti vrtu i sve je bilo većinom prepušteno samo sebi. Tako sam propustila rajčicu prskati preslicom i mlijekom. Došla je plamenjača i sva rajčica je nastradala. Nadam se da će sumpor iz luka pomoći da se uspostavi ravnoteža  u zemlji. 
Lučice su dobro prezimile i solidno nikle, pa je vrlo rano bilo ukusnog mladog luka. Jednom u travnju sam ga sasvim plitko motičicom okopala da razbijem pokoricu koja se stvorila na zemlji. Kasnije sam ga prekrila tunelom od agrofolije da ga zaštitim od lukove muhe.

majski srebrenac
Uspješno su prezimili mrkva i peršin, ostao je i pokoji grmić blitve. Kupus, obični kelj i raštiku nisam imala prošle sezone, a oni također mogu prezimiti. Kad se glavice odrežu, napravi se na mjestu reza križ dubok 13 mm, pa na tom mjestu u proljeće izraste par malih biljčica, odličnih kao prvo zeleno povrće u proljeće. Na placu ih se može kupiti pod nazivom "ćimulice") Okus im je slatkast, prefin!

ćimulice

Uz salatu koja se sama zasijala, ovo proljeće sam isto tako od svog vrta na poklon dobila nekoliko tikvica, pokoju rajčicu, te mnoštvo dragoljuba i "lijepih dečki" koji su se sami zasijali i ja ih samo trebam rasaditi na prikladna mjesta. 

To je ljepota vrtlarenja...
 

Nema komentara:

Objavi komentar