Travanj u cvijeću

Svake godine nabavim pokoju ljetnicu, jer mi je teško dočekati da moje biljke procvetaju, a oči mi žude za šarenilom kojeg zimi nema. Obično biljke posadim zajedno dok su još male, a kad se počnu širiti, selim ih na drugo mjesto.

U sredini je tamjan, kojeg jako volim i on se kasnije proširi po cijeloj posudi, a od jedne biljke imam mnoštvo novih, jer je dovoljno samo otkinuti grančicu i zabosti je u vlažnu zemlju da bi se dobila nova biljka:

Pelargonije (muškatli) su mi jako drage, sjećaju me na djetinjstvo i moju pokojnu mamu koja ih je imala u puno boja, većinu sam sačuvala i razmnožila. Svejedno, ako naiđem u rasadniku na neku novu boju, teško odolim kupnji. Kod mene prezimljuju u hladnom i potpuno mračnom podrumu. Da ovako lijepo ozelene i procvatu u travnju, treba ih početkom godine unijeti na toplo, odrezati odumrle grančice, po mogućnosti promijeniti zemlju ako je stara ili prihraniti tekućim gnojivom. Ja obično odaberem dvije ili tri, jer za više nemam mjesta u kući. Dobro je obilježiti na teglama koje je boje biljka, jer to ne znate dok opet ne procvjetaju.

Vodenike sam naslijedila od svekrve, u jednoj posudi su bile tri nijanse roze, pa sam ih rasadila kad im je postalo pretijesno. To su biljčice koje se lako razmnožavaju otkinutim grančicama koje u vodi puste korijenčiće. Cvatu neprekidno cijelu godinu, zimi su u kući na toplom, a vani su u polusjeni, jer ne vole jako sunce. Otkidam im sjemene ćaške da se biljka ne iscrpljuje stvaranjem sjemena i da bujnije cvate.

Ova orhideja Phalaenopsis na slici drugi puta cvjeta, prvi puta je imala 12 cvjetova, drugi puta 7, a cvjetanje joj traje preko 3 mjeseca:

Pijetlova krijesta (Celosia Plumosa) mi je stigla iz nekog supermarketa, a dobro paše u starinske vrtove kakve su imale naše bake. Cvjeta cijelo ljeto na sunčanom mjestu. Ove niske crvene begonije je izabrala moja kćerka za svoj mali cvjetnjak, ali stalna kiša nas je ometala da ih posadimo, pa smo ih smjestile u veću posudu na čekanje.

Palma, moja ljubimica koju imam preko 20 godina, je sve veća i veća svake godine, meni se teško odvojiti od nje, pa je još uvijek prenosim u kuću i iz kuće da zimi ne smrzne. Kada puše blagi povjetarac, listovi joj dražesno titraju kao da su "oživjeli".

U travnju se okućnica već naveliko šareni, slikala sam skoro pred kraj cvatnje. Zima je bila blaga i biljke su se ranije probudile.

 

forzicija

Mahonija je zimzeleni grm sa lijepim žutim cvjetićima koji kasnije formiraju grozdove plavih bobica. Ljekovita je, ali ovoj na slici je zadatak samo da bude lijepa :)

Kad magnolija ocvate, na tlo pada kiša njenih velikih latica i to je uvijek lijep prizor, sve dok latice na tlu ne posmeđe.

Na početku cvatnje cvijetovi su rozo-bijeli, ali kad se potpuno otvore boja izblijedi i to je znak da će latice uskoro početi padati.

 

Primule (jaglaci) su kao razigrana djeca. Šire se po vrtu kako ih je volja. Svake godine ih je sve više.

 

Bergenija je gotovo neprimjetna ovdje u vrtu, pa bi ju trebala razdijeliti i posaditi na prazna mjesta ispod drveća, jer može rasti gotovo svugdje. To je starinska, zimootporna biljka lijepog cvijeta, a listovi su joj veliki i dekorativni, odlični za aranžmane i bukete u vazi. 

 Divlje ljubičice rastu jako invazivno posvuda oko kuće. Ostavljam ih tamo gdje mi ne smetaju, kao tu pod vinovom lozom.



još par sličica sa naše livade:
Ove dražesne bijele zvijezdice (Ornithogalum umbellatum) je moja teta zvala "Ptičje mlijeko", a zovu ih još i Betleheme. Rastu na našoj livadi, lijepe su mi, pa ću ih pokušati uzgajati u vrtu. Na livadi se nisu uspjele jako proširiti, jer ju kosimo par puta godišnje.




 Vijugasta grahorica  sa malim, rozim cvijetićima:

Izgledaju poput cvijeta jagoda, ali, na žalost, nisu jagode. Znam da postoje tzv. jalove jagode, pa su možda i ovo iz te vrste. Ima ih puno na našoj livadi, a ima srećom i šumskih plodonosnih, ali u puno manjem broju.




 Sitni, plavi, prelijepi cvijetići Ranilista ili Čestoslavice. Jako je ljekovita i medonosna.



Žuti cvjetići Pavlovca:

Neka tu bude kraj, da se ne izgubim u hrpi slika :)

Kako je moj povrtnjak prezimio

U mom povrtnjaku zimi nije pusto. Na gredicama prezimljuje povrće koje koristim rano u slijedećoj sezoni. 

Prošle godine mi je sestra sa Krka donijela presadnice broskve koje sam posadila na vrt i uspješno je rasla. Veće listove sam otkidala i koristila za variva, a pred kraj jeseni sam biljke pokrila agrofolijom i ostavila da prezime. Zima im nije naškodila, opet sam imala dovoljno za konzumaciju. Kad su prve biljke počele stvarati cvijet, par primjeraka sam ostavila da odu u sjeme, a ostalo sam ubrala za kuhanje. Na toj gredici sam u ožujku posijala korijenasto povrće.

broskva u cvatu

priprema variva od broskve

 

Ostavila sam i jedan primjerak zimskog kelja da procvjeta kako bih imala sjeme za ovu godinu.

zimski kelj (ili toskanski kelj) u cvatu

varivo od zimskog kelja i prosa s junetinom

Ovaj celer u društvu ružmarina je uspješno prezimio i nije bio ničim zaštićen. Listovi su mu tvrdi i toliko je aromatičan, da je u juhi dovoljan mali list, dok kod onog iz dućana ni cijela vezica nema takav učinak.

celer

Isti je slučaj i sa Ljupčacem (poznat i pod imenom "Vegeta" ili "Magi"). On svake godine ponovo izrasta iz korijena i stalno ostaje na vrtu. Aroma mu je mješavina celera i peršina. Odličan je za juhe i variva.

Ljupčac u rano proljeće

Salata koju posijem u jesen, uspješno prezimi. Neke sjemenke odnesu mravi, neke ne proklijaju, ali uvijek bude rane salate dovoljno dok ne dođe proljetna.

Lisnati peršin obično kupim u proljeće u supermarketu gdje prodaju začinsko  bilje u teglicama, pa ga rasadim po vrtu. Nakon mjesec dana u vrtnom tlu, on poprima jaku aromu i bude kao domaći. Nastavlja rasti sve do zime kad stagnira, pa opet u proljeće potjera nove listove. Tako ga imam dvije godine za redom. On mi nije nužan, jer peršina korijenaša ima na vrtu od proljeća do proljeća i od njega koristim i korijen i list, ali taj lisnati ima kovrčave dekorativne listiće koji lijepo izgledaju na tanjuru.

prezimljena salata Majska kraljica i lisnati peršin

Ovu salatu sam pronašla na vrtu krajem veljače. Nasumično je nikla, zasijala se sama od sjemena prošlogodišnje salate. Morala sam je maknuti da mogu pripremiti gredice za novu sezonu. Imala je sitne listiće kao nokat malog prsta, pa sam je pažljivo izvadila iz zemlje i presadila svu na jedno mjesto. Slikana je početkom travnja i kasnije je izrasla u bujne, sočne glavice.

Prošle jeseni sam posadila lučice srebrnog (Majski srebrenac) i ljubičastog luka (Red baron). Smjestila sam ga na gredicu gdje je prethodno bila rajčica. Prošle godine se nisam mogla posvetiti vrtu i sve je bilo većinom prepušteno samo sebi. Tako sam propustila rajčicu prskati preslicom i mlijekom. Došla je plamenjača i sva rajčica je nastradala. Nadam se da će sumpor iz luka pomoći da se uspostavi ravnoteža  u zemlji. 

Lučice su dobro prezimile i solidno nikle, pa je vrlo rano bilo ukusnog mladog luka. Jednom u travnju sam ga sasvim plitko motičicom okopala da razbijem pokoricu koja se stvorila na zemlji. Kasnije sam ga prekrila tunelom od agrofolije da ga zaštitim od lukove muhe.

majski srebrenac

Uspješno su prezimili mrkva i peršin, ostao je i pokoji grmić blitve. Kupus, obični kelj i raštiku nisam imala prošle sezone, a oni također mogu prezimiti. Kad se glavice odrežu, napravi se na mjestu reza križ dubok 13 mm, pa na tom mjestu u proljeće izraste par malih biljčica, odličnih kao prvo zeleno povrće u proljeće. Na placu ih se može kupiti pod nazivom "ćimulice") Okus im je slatkast, prefin!

ćimulice

Uz salatu koja se sama zasijala, ovo proljeće sam isto tako od svog vrta na poklon dobila nekoliko tikvica, pokoju rajčicu, te mnoštvo dragoljuba i "lijepih dečki" koji su se sami zasijali i ja ih samo trebam rasaditi na prikladna mjesta. 

To je ljepota vrtlarenja...

 

TRPUTAC (BOKVICA) - sad je vrijeme za berbu i spravljanje sirupa

slika sa: http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ribwort_600.jpg

Na našoj livadi i u voćnjaku raste mnogo trpuca. Najviše ima uskolisnog, koji je bolji za plućne bolesti i unutarnje organe, dok je širokolisni bolji za vanjsku primjenu. Voćnjak je moj vrijedni muž  pokosio, a livadni dio još nije, jer ćemo najprije ubrati listove trpuca da spravimo sirup koji se koristi protiv kašlja, bronhitisa...

trputac na mojoj livadi

 
Berem ga u dane za biljke lista prema Mjesečevom kalendaru Marie Thun, od travnja do lipnja.
Trputac je jako korisna i ljekovita biljka.
Maria Treben o njemu u knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne" piše ovo:

Poznata austrijska travarka Maria Treben

Knjigu možete čitati na ovom linku: https://vdocuments.mx/maria-treben-zdravlje-iz-bozje-ljekarne-5651eec2422de.html

Još neka narodna imena: bokvica, dugi trputac, ženska bokvica, duga bokvica, ovčji jezik, glavor, krepatec, maleni ili uski trputac, ženski trputac, kopljasta bokvica, žilovka, žilovlak, duga bokva, konjsko rebro. 
Njegov rođak, veliki trputac (Plantago major) po djelotvornosti mu je jednak, pa ga jednako i primjenjujemo. Oba nalazimo na svim livadama i putevima, rudinama, u jarcima i vlažnim pustopoljinama, a raste gotovo u cijelom svijetu. Trputac prije svega koristimo kod oboljenja dišnih organa, naročito kod jakog katara, kašlja, hripavca, plućne astme pa čak i tuberkuloze pluća. 
Švicarski župnik Kunzle, pravi biljar, poznavalac velike ljekovite snage naših biljaka, piše: "Sve vrste trputca koristimo cijele, s korijenom, biljkom, cvjetovima i sjemenkama. 
Čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka, pa je dobar za sve one ljude, koji su slabokrvni ili imaju lošu krv, slaba pluća i bubrege, blijedi su, imaju osip, lišajeve ili kašljucaju, promukli su ili su kao koze mršavi i pored obilja hrane. Pomaže i slabašnoj djeci, koja i pored dobre prehrane zaostaju u razvoju. 
Kod bronhitisa, plućne i bronhalne astme jako dobro djeluje čaj pripravljen na slijedeći način: u šalicu hladne vode stavimo krišku limuna (ako je limun prskan, tada bez kore) i punu čajnu žličicu smeđeg kandisova šećera, zakuhamo, pustimo da četiri do pet puta zakipi, skinemo s vatre i tek tada dodamo punu kavenu žličicu čajne mješavine. Pustimo da odstoji pola minute. U teškim slučajevima moramo četiri do pet puta dnevno pripraviti svjež čaj. Pijemo ga gutljaj po gutljaj toliko vruć koliko možemo podnijeti. 
 U starim knjigama o bilju možemo pročitati da sjeme trputca, ako dnevno pojedemo 8 grama, spriječava stvaranje kamenaca. Uz to pijemo čaj od trputca. Sirup od trputca čisti krv od svih "nečistoća" i štetnih tvari. Najbolje je provesti pravu kuru s trpučevim sirupom tako da tijekom dana prije svakog obroka uzmemo jednu veliku žlicu (djeca jednu čajnu žličicu). 
 Seljacima je poznato da je trputac još od davnina omiljeno sredstvo za liječenje rana. Svježi smrvljeni listovi pomažu kod ogrebotina, posjekotina, uboda osa, čak i kod ugriza bijesnih pasa, otrovnih životinja i zmija, kod ovih posljednjih u nuždi, ako nema liječnika. Sa svježim listovima smrvljenim između dvije ruke i pomiješanim s malo soli te stavljenim oko vrata, liječimo gušavost. Stavimo li trputčev list u cipele oslobodit će nas žuljeva koje smo zaradili hodanjem. 
Svaka zloćudna oteklina splasne ako ju njegujemo svježe smrvljenim listovima. Listovi pomažu čak i kod zloćudnih oboljenja žlijezda. U tim je slučajevima dobro svježi mažuran, u hitnim slučajevima može biti i osušeni, staviti u maslinovo ulje. Mažuran stavimo u bocu, prelijemo uljem i ostavimo 10 dana na toplom. S tako pripravljenim mažuranovim uljem namažemo oboljele žlijezde, zatim stavimo zdrobljeni trputčev list i zavežemo s krpom (zavojem). Za kratko vrijeme nastupit će poboljšanje.
 
NAČINI UPORABE
Priprema čaja: Jednu vrhom punu čajnu žličicu lišća stavimo na 1/4 litre vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji.
Čajna mješavina: Jednu vrhom punu čajnu žličicu mješavine trputca i majčine dušice u jednakim djelovima oparimo s 1/4 litre vode.
Oblog od lišća: Svježe listove dugoga ili velikoga trputca operemo, zgnječimo na dasci s kuhinjskim valjkom u lisnatu kašu i stavimo na oboljelo mjesto.
 
Spravljanje sirupa od trpuca:
1. način: Dvije pune pregršti opranih trputčevih listova sameljemo u mašini za mljevenje mesa. Toj lisnatoj kaši dodamo malo vode, da se ne slijepi, 300 g nerafiniranoga šećera i 250 g meda. Uz stalno miješanje neka se kuha na tihoj vatri dok se ne zgusne i tada još vruće nalijemo u bočice i čuvamo u hladnjaku.
2. način: U staklenku slažemo naizmjence red opranih trpučevih listova i red nerafiniranoga šećera, te sve jako stisnemo. Masa se slegne. Sljedećih dana stavljamo nove slojeve sve dok u staklenci više nema mjesta. Na zaštićenom mjestu u vrtu iskopamo rupu i u nju stavimo staklenku omotanu s tri do četiri sloja celofana. Na to položimo dasku na koju stavimo kamenje. Sve zatrpamo zemljom. Daska i kamenje moraju ostati vidljivi. Iz smjese šećera i lišća pod utjecajem ravnomjerne zemljine temperature nastane sirup. Približno nakon tri mjeseca izvadimo staklenku, sok procijedimo kroz voćnu prešu (ne kroz krpu), još jednom ga dobro prokuhamo i njime napunimo bočice koje možemo dobro zatvoriti. Tko ne može primijeniti ovaj postupak vrenja, neka ostavi staklenku na suncu ili u blizini drugog izvora topline toliko dugo dok se na dnu ne stvori sirup. I ovaj sirup treba još jednom dobro prokuhati.

Tako stoji u knjizi. Što mi se čini razumnim prihvatim, nerazumno odbacujem (poput "ugriza bijesnih pasa, otrovnih zmija" ili "zločudnih oboljenja žlijezda" )

Ja radim na 2. način iz gornjeg teksta, a staklenku ne stavljam u zemlju, već držim na toplijem mjestu u kući (kad je vani sunčano iznesem na sunce). Kad se šećer otopi, spremim staklenku u smočnicu, na tamno mjesto, pa nakon 3 mjeseca radim sirup.
Ne stavljam smeđi šećer, već obični bijeli, on služi najprije kao konzervans, a ono malo hranjivih vrijednosti što posjeduje smeđi šećer ne smatram presudnim za ljekovitost ovog sirupa.
Spravom za tiskanje čvaraka (ili za pire krumpir) istisnem sok iz lišća.
Steriliziram bočice u pećnici ili mikrovalki, pa kad samo malo zakipi sirup, ulijem ga u bočice i zatvorim. Može se staviti original poklopce ako hermetički zatvaraju ili celofan namočen u alkohol, pa preko toga dobro omotati gumicom.
Dok su bočice još vruće, omotam sa debljom dekom ili poplunom i ostavim da stoji do drugog dana dok se ne ohlade. Tad je pasterizirano i hermetički zatvoreno jer se tijekom hlađenja stvorio podtlak. Čuvam na hladnom i tamnom mjestu. Kad otvorim bočicu, čuvam je u hladnjaku.

Dodajem još pojašnjenje riječi pregršt kojeg sam našla u "Vijencu" Matice Hrvatske:

Koliko je to "pregršt" nečega? To je onoliko koliko može stati u sastavljene dlanove i do vrha ih ispunja. Dlanovi skupljeni u oblik posude čine pregršt. 


Šetajući livadom dok sam brala trputac, naišla sam na fazanovo gnijezdo sa sedam jaja. Stalno čujem kako se glasaju, ali nisam znala da u blizini imaju gnijezdo. Savili su ga na blagoj uzvisini i brižno prekrili suhom travom. Sad pazimo da ih ne uznemiravamo, pa više ne idemo blizu gnijezda.
Iskoristila sam priliku kada nije bilo ptica da uslikam taj lijepi prizor. Nadam se da će se svih sedam izleći i imati dug život :) Kad dođu vrućine, pokušati ću im u blizinu stavljati svježu vodu, a vjerujem da neće imati ništa protiv kojeg zrna kukuruza ;)