Novozelandski špinat - jednostavan za uzgoj i višestruko zdraviji od običnog špinata

Prije nekoliko godina sestra mi je sa Krka donijela par presadnica novozelandskog špinata (Tetragonia tetragonioides) koji me je već prvu sezonu oduševio. Mogu ga uzgajati i oni koji nemaju vrt, jer bez problema raste u većoj posudi kao puzavica. To je jedna od osobina po kojoj se razlikuje od običnog špinata s kojim nije u rodu, ali se njegovi listovi koriste u istu svrhu.
Ima puno grana na kojim rastu mesnati listići. Na otkinutom mjestu biljka pušta nove izboje i tako se može stalno brati. Cvate sitnim žutim cvjetićima koji prelaze u sjemenke veličine graška. Ako sjemenke ne pokupim, one se same zasiju i slijedeće proljeće imam nove biljčice. 
Čak i ako u proljeće prekopam gredicu, sjemenke nađu svoj put i niknu, obično početkom lipnja. Biljka je osjetljiva na mraz, pa je priroda uredila da niče tek nakon mrazeva.
Biljke koje niknu, ako je potrebno, presadim na mjesto koje mi odgovara i to je sve. Kod mene novozelandski špinat najljepše uspijeva ispod rajčice. Čini se da voli sjenovito mjesto, a s druge strane, nikad nisam primijetila da je uvenuo od nedostatka vode, koliko god zemlja ljeti bila raspucana i suha. Odlično podnosi vrućinu i ne ide prerano u sjeme, jedino prilikom jakih vručina prestaje rasti, pa ga stoga ipak treba zalijevati u sušnim razdobljima.
Što je najbolje, može se uzgajati tijekom cijele godine, jer u zimskim mjesecima bez problema raste pod plastenikom, kao i zimska salata.

 

sjeme novozelandskog špinata

Sjeme novozelandskog špinata se može kupiti u sjemenarnama, a mlade biljčice se sve češće mogu naći kod prodavača presadnica na placu.
Ako ga sijem iz sjemena, onda sjeme prvo držim u vodi bar 24 sata da omekša i nabubri, jer inače sporije niče.
Sijem 3 sjemenke zajedno u jamicu, pa kad biljke niknu, svaka ide svojim putem :)
Kad puste izdanke duljine oko 15 cm, otkinem im vrhove, da bi potaknula bojniji rast, jer iz svakog otkinutog mjesta izraste nekoliko novih izboja.
Za jelo koristim listove, što veće - to bolje jer u malim listovima ima oksalne kiseline. Listove obično berem sa škaricama.

Pripremam ga isto kao i špinat, ali nema potrebe za pripremu sa mlijekom da bi se neutralizirala oksalna kiselina. To je jako dobro, jer mlijeko inače spriječava apsorpciju željeza kojega u novozelandskom špinatu ima u puno većoj količini nego u običnom. 
Ima više klorofila od ostalog lisnatog povrća, puno vitamina C, karotina, vitamine B skupine, nijacin, od minerala kalij, kalcij, magnezij, natrij, fosfor, željezo, te niz mikroelemenata.

Ubran se može čuvati 2 dana u hladnjaku, ali najbolje ga je konzumirati što prije od berbe. 
Može se i zamrznuti: oprati, blanširati 2 minute, ocijediti i ohladiti i spremiti u vrećice u zamrzivač.

Povrtnjak pod opsadom puževa

 Kad se sve prilike u prirodi poslože u korist nama koji uzgajamo povrće u svojim vrtovima, onda prizori u povrtnjaku izgledaju otprilike ovako:

 

Sve posađeno neometano raste i gotovo naočigled buja. 

Ove sezone, na žalost to nije slučaj.

Pošto je zima bila topla i blaga, jajašca puževa nisu stradala od smrzavanja, pa su mnogi vrtovi pod velikom najezdom puževa. Kišovito proljeće poput ovog im savršeno odgovara, pa danju i noću neumorno brste gotovo sve što im se nađe na putu. 

Stoga je moje vrtlarenje ove godine započelo velikom borbom s puževima. Moram priznati da su mi dobrano zakomplicirali život.

Ništa ne smijem posaditi na vrt, jer sve male presadnice pojedu preku noći, pa sam zbog toga jedan dio povrća posadila na terasu u kontejnere, a ostatak je presađen u veće posudice u kojima čeka povoljno vrijeme za presađivanje na gredice. Od puževa su sigurni samo mladi češnjak i rajčica, ali ako je dovoljno velika. Mlade stabljike su još nježne i listovi su im sasvim blizu zemlji, pa također stradavaju od puževa. Kad biljka naraste i stabljika dobije karakteristične dlačice, puževi ju više ne diraju. Tek iznikle dragoljube su pomalo grickali, ali oni im baš nisu omiljeni, pa su uspjeli narasti i  ojačati. 

Bundeve, zelje, razne salate, krastavce, novozelandski špinat, kelj, rabarbaru, limunsku travu, kamilicu, čubar, bosiljak, te od cvijeća: ciniju, neven, prkose, meksičke kadife... sam posijala u razne posude. Dvorište je puno posuda koje sklanjam od kiše, premještam na sunčana mjesta i tako dan za danom.

Nekoliko puta dnevno treba pregledavati gredice i skupljati puževe kako bi im se učinkovito smanjio broj. Po gredicama sam postavljala daščice ispod kojih se oni sakriju, pa ih je lako pronači. U protivnom bi se zavukli u rupice u zemlji. 

daščice na gredicama kao mamac za puževe

 

Puževe je najbolje sakupiti u staru posudu, politi kipućom vodom da trenutno uginu i to baciti na kompost. Možda je dobro tom vodom politi zemlju na gredicama kako predlažu biodinamički vrtlari, jer to navodno odbija puževe. Ne znam, nisam pokušavala.

Na netu i u literaturi se može naći puno načina suzbijanja puževa, neki su više, a neki manje uspješni. Jedini put je isprobati i uvjeriti se. Ja sam sigurna da ću uvijek najprije posegnuti  za ekološkim rješenjima, ali sam sigurna i u to da ih neću posipavati solju, neću ih rezati na pola, niti skupljati nabadanjem šipkom. Nemam toliku količinu agresivnosti, a čudi me koliki broj vrtlara ipak ima.

Što nam drugo preostaje nego - misliti pozitivno ;)