Zebra kolač od jogurta ili vrhnja

Za čas gotov!
Za slikanje su ostali samo okrajci, kako se vidi iz priloženog.

 

mjera je čaša (oko 1,8-2,0 dcl) od onog što ćete stavljati u kolač (jogurt, kiselo mlijeko, kiselo vrhnje, mileram...)
2 jaja
1 čaša šećera
1 1/2 čaše brašna (ja koristim glatko tip 550) pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo
1 čaša jogurta ili kiselog mlijeka ili kiselog vrhnja (najbolji okus mi je sa što masnijim vrhnjem)
pola čaše ulja
limunova korica od pola manjeg limuna (ne treba pretjerivati sa količinom)
dvije žlice kakaa u prahu

Jaja miksati oko 15 sekundi.
Dodati šećer, pa miksati još oko 15 sekundi. 
Dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo, miksati dok se brašno lijepo ne umijesi u smjesu.
Dodati jogurt ili kiselo vrhnje ili kiselo mlijeko, pa ulje i sve još zajedno miksati.
Pola smjese odliti u drugu posudu i umiješati dvije žlice kakaa, pa miksati da se pomiješa.
U svaku posudu staviti žlicu kojom će se uzimati smjesa. 
Tepsiju namastiti maslacem ili nekom masnoćom, posuti krušnim mrvicama ili brašnom.
U sredinu tepsije naizmjence stavljati 3 žlice jedne, pa 3 žlice druge smjese.

Staviti u zagrijanu pećnicu i peći 180°C dok ne zamiriši (oko 15 minuta). Probati čačkalicom ubosti u sredinu kolača, pa ako je suha, pečeno je. Ako je mokra od smjese, peći još par minuta. Pečeni kolač ostaviti u ugašenoj i malo otškrinutoj pećnici da se hladi oko 10 minuta, pa ga onda izvaditi. Tako neće "pasti".

Ja sam pekla u tepsiji 30x20 cm, zato je nizak. Ako želite da bude višlji, a tada se i pruge bolje istiću, onda pecite u manjoj tepsiji ili radite duplu smjesu.

 

 

Pečeni kolač:

Kartonska torta za proslavu rođendana u vrtiću

Otkako je u vrtiće uveden propis da se rođendani ne slave uz torte koje peku mame, bake, slastičarnice i slično, večina nas se snalazi sa tortama od kartona koje ispunimo voćem, slatkišima, slanim grickalicama itd.
Tako smo moja slavljenica i ja jednu kutiju od čizmica omotale ukrasnim papirom po njenom izboru, pa zalijepile naljepnice također po njenom izboru. Kasnije si je još dala truda i napravila cvjetiće od kolaža, a meni je samo preostalo da nalijepim svjećice i broj 5.
Još smo za svako dijete napravile paketiće sa par bombona koje će ponijeti kući. 
Kutija se iz vrtića vratila prazna i sad služi za spremanje sitnih igračkica.

Jesen u povrtnjaku

U našem vrtu biljke nam na mnogo načina pokazuju kako im ova jesenska mješavina sunca i kiše posebno odgovara. Zemlja je stalno vlažna, sunca ima u dovoljnoj mjeri, pa su se brokule, paprike, blitva, zelje... razbujali i naočigled napreduju, mada je sezona na samom kraju.
Ljeto je bilo izuzetno sušno i vrt je mjesecima skapavao od žeđi, pa je urod bio puno slabiji nego obično. Blitva je stalno bila napola uvenula, brokula je imala rijetke i sitne cvijetiće, tikvice su prebrzo dozrijevale...
Zato je sad pravo zadovoljstvo prošetati povrtnjakom i fotićem zabilježiti kako se sve razbujalo.
Posebno mi je drago što salata odlično napreduje. Pokrili smo je agrofolijom kako bi imala stalnu vlažnost i toplinu, a to je ujedno i odlična zaštita od ptica. Lijepo je nakon duge sezone rajčica i krastavaca "na salatu" ponovo u tanjuru imati svoju zdravo uzgojenu salatu.
Ove godine od proljeća smo po prvi puta koristili agrofoliju i uvjerili smo se kako blagotvorno djeluje na povrće. Štiti od hladnoće, mraza, jakog sunca, propušta kišu jer je porozna, a spriječava pretjerani gubitak vlage i topline. Bijele je boje, pa za jakog sunca štiti od prevelike temperature.

Jučer sam prošetala vrtom i napravila puno zelenih slikica. Zimi se pomoću njih prisjećamo što smo sadili, na kojem mjestu, kakav je bio urod, pa uspoređujemo godine... tako se lakše dočeka slijedeća sezona :) .




Brokulu sam posadila malo prekasno ovog proljeća, pa je cijelo ljeto zbog velike topline razvijala samo sitne cvjetiće koji su se odmah rascvali. No, ja sam brala listove i stavljala u jela, jer su i oni puni zdravlja, a sada napokon imam i lijepe cvjetove, pa višak  pobirem i spremam u zamrzivač. Naravno, oni izgledom nisu ravni konvencionalno uzgojenim, ali su zato višestruko zdraviji i hranjiviji.

Blitva je također tek sad živnula, lijepa je jedra i zelena, posijala sam dvije vrste: srebrnolisnu-rebrastu (na slici odmah ispod) i zelenolisnu-mangold. Srebrnolisna je najčešće uzgajana i to je vrsta koju najviše vidimo na placu i po dućanima. Otkad sam saznala da je zelenolisna puno zdravija jer sadrži puno manje oksalne kiseline (šteti bubrezima), a pod većim temperaturama ne odlazi u cvijet, postala je moja omiljena vrsta.

U povrtnjaku posvuda ima dragoljuba, posijala sam ga jer je koristan za ostale biljke, pomaže u zaštiti od nekih štetnika, čuva vlagu u tlu, dekorativan je i cvate jako dugo, a ima ga u par boja. Treba ipak pripaziti da se djeca i kućni ljubimci ne motaju previše oko njega, jer sokovi koje ispušta njegovo lišće mogu uzrokovati alergijske reakcije. 

Ovo su zadnja dva ovogodišnja primjerka krastavca salatnika, koji me je oduševio urodom ove godine. Izuzetno je ukusan i sigurno ću ga posijati i slijedeće godine. Jako mu odgovara penjanje po mrežama, letvicama i slično, meni je lakše hodati po vrtu jer ne moram paziti dali ću stati na njega.
Kad krastavci slobodno pužu po zemlji, morate trošiti vrijeme tražeći ih ispod lišća, usput nehotice stanete na biljku, a pokoji krastavac ostane neubran, pa ga spazite tek kad prezori i više nije za jelo. Obično su prljavi od zemlje i tragova puževa. Zato ja zagovaram ovakav uzgoj krastavaca kakav vidite na slici.

Miloduh ima posebno mjesto u mojoj kuhinji. Otkad ne kuham sa "Vegetom", a to je preko 5 godina, koristim puno više začina, a miloduh ima okus i miris kao da ste zajedno izmiješali celer, peršin, pastrnjak i mrkvu. Nedjeljna juha mi je nezamisliva bez njega. Lako ga je uzgojiti, raste stalno vani na otvorenom, sam se razmnožava. Listove berem cijelu godinu i stavljam u zamrzivač kako bih imala dovoljno preko zime.
Matičnjak ili melisa kako ga neki zovu je predivna biljka koja ima divan miris, jako je koristan i ukusan kao čaj, u povrtnjaku ima korisnu ulogu, ali velika mana mu je što je jako agresivnog rasta. Širi se izuzetno brzi i kad ga nebi držali pod kontrolom, za dvije sezone prekrio bi cijeli vrt. Najbolje ga je imati u velikoj posudi kako se nebi mogao širiti, jer ako negdje dospije samo komadić korijena, na tom mjestu za kratko vrijeme izraste veliki busen koji se opet brzo dalje širi. 

Jako volim cherry rajčice i kad bi bilo dovoljno mjesta, imala bih svakakvih vrsta. One su jako ukusne, dekorativne i dozrijevaju sve do prvih mrazeva. Ove godine smo imali crvene i žute.

Prije par godina sestra mi je donijela par flanaca novozelandskog špinata. Kako je to super biljčica! Jednom posađen ili posijan u vrtu, ostaje stalno, jer se sam zasijava, pa makar i prekopali zemlju, njegovo sjeme bez problema nikne. Od kad sam ga donijela uvrt, on se stalno sam zasijava. Puno je zdraviji od običnog špinata, jer nema oksalne kiseline, a ima puno više željeza. Pobirem ga tako da otkinem grane, sa njih otkinem listove koje pripremam za jelo, a tamo gdje sam otkinula jednu stabljiku, naraste nekoliko novih.

Paprika je ove godine lijepo uspijevala, nije obolijevala i ima je još i sad za brati.

,

Kada sam kao djevojčica odlazila sa roditeljima u posjet maminoj rodbini u Sloveniju, obično smo se vračali sa plodovima iz njihovog vrta među kojima je uvijek bilo i velikih, lijepih primjeraka pastrnjaka. Zato sam se odlučila da ga i ja probam uzgojiti, ali na povišenoj gredici jer on ima jako dug korijen, a teško je toliko duboko prekopavati zemlju. Cijelu godinu lijepo napreduje, svojim lišćem sam sebi stvara hladovinu i osigurava vlagu za vrijeme suše. Nije zaštićen nikakvim insekticidima, pa je gdje-koji napadnut crvićima, ali to je u jako maloj mjeri. Možda mu je u zaštiti pomogao dragoljub koji s njim prijateljski dijeli gredicu. Ostaviti ću ga u zemlji i nakon mrazeva jer je on slađi što su temperature niže. Nadam se da to ne znaju voluharice koje ga za sada ne diraju.

Peršin je obavezan stanovnik ovog povrtnjaka.

Zimska salata je pokrivena agrofolijom. Ima par vrsta i sve jako lijepo napreduju. Uspjela sam napraviti nešto slika odignuvši foliju i slikajući "na slijepo".

 

 Bundeve:

I koke su znatiželjno gledale u moj fotić:

I još malo cvijeća...

Astera pri kraju cvjetanja:

Kava iz mikrovalne

Ovako spravljena kava mi je najdraža ujutro jer je gotova za manje od dvije minute, a okusom uopće ne zaostaje za "turskom" kavom jer: "... princip je isti, sve su ostalo - nijanse."

U bilo kakvu posudu (koja smije u mikrovalnu) natočim vodu (može i vruću iz pipe, onda je još brže gotovo!).
Stavim u mikrovalnu na najjače, dok voda ne proključa (oko 30-40 sekundi).
Za to vrijeme u šalicu za kavu stavim mljevenu kavu i šećer. Stavim istu količinu kao kad bih kuhala na peći.
Izvadim vodu iz mikrovalne, pričekam malo da se smiri ključanje, pa prelijem preko kave i šećera. Gotovo!

Moj omjer je: Šalica od 2 dcl, vrhom puna čajna žličica crne kave, vrhom puna čajna žličica šećera.

Može se, naravno, zakipiti voda u šalici iz koje ćete piti, pa dodati šećer i kavu, ali je tada šalica tako vruća da možete opeći usne (!), zato je bolje vodu zagrijavati u posebnoj posudi, a kavu spraviti u hladnoj šalici.

Slavili smo 5. rođendan...

Moja "mala mrvica" je navršila 5 godina. Tako se brzo nižu rođendani jedan za drugim, da ponekad imam osjećaj kako je godina prebrzo prošla, a nisam ju dovoljno izljubila, izgrlila, smijala se s njom, pjevala, plesala...
"Ovo mi je najljepši rođendan!"- rekla je kasno navečer, kad je skroz umorna, već jedva gledajući, legla u krevet pokraj mene. Nasmijala sam se, jer to kaže uvijek, za svaki svoj rođendan. I svakoj torti se jednako veseli, kao da je najljepša na svijetu.

Ovoj šniti je moja kćer dodala još cvjetića kad je vidjela da ju želim slikati :)

Torta je od lješnjaka, krema je kuhana - od mlijeka, jaja, pudinga od vanilije, lješnjaka i čokolade. 

Katin Chutney (Čatni) od rajčica

Paprike kod nas na vrtu  još uvijek lijepo dozrijevaju na ovom jesenjem suncu, svaki dan se njih nekoliko zarumeni. Višak rajčica su moja svekrva i šogor vrijedno ubirali i spremali u zamrzivač, dok smo mi bezbrižno uživali u ljetovanju. Zato sad imam domaćih rajčica u izobilju. Pošto su zamrznute cijele, ja ih potopim u vruću vodu na par sekundi, uklonim kožicu koja se sama odvaja, ostavim rajčice da se do kraja odmrznu, a dok se sasvim otope, lijepo se odvoji sok od mesa. Ovisno o tome što ću raditi od njih, nekad koristim odvojeno sok od mesnatog dijela, a nekad zajedno, kako mi je zgodnije.


Recept je od Kate, blogerice, odlične kuharice i svestrane mlade žene.

7,5 kg svježe rajčice (ja sam radila sa zamrznutom iz škrinje, sa istom količinom)

4 glavice crvenog luka

4 manje glavice češnjaka

3-4 crvene paprike

3 jabuke

2 chilly papričice, smrvljene u prah

1/2 žličice đumbira u prahu

2,5 žlice šećera
1 žlica soli
sok od 1 većeg limuna ili 1,5 žlice vinskog octa

1/2 žlice sušene majčine dušice

1/2 žličice sušenog ružmarina, usitnjenog u mrvice

Rajčice sam izvadila iz leda, uz pomoć vruće vode skinula kožicu, ostavila da se odmrznu preko noći, mesnati dio sam usitnila štapnim mikserom, a vodu koju su pustile sam poslije samo umiješala u sve na kraju usitnjavanja. Ostale sastojke sam redom usitnjavala u sjeckalici, a jabuke sam naribala na ribež kao za štrudlu. Kuham u "Zepterovom" velikom loncu i miješam povremeno ravnom drvenom kuhačom.
Nakon 4-5 sati kuhanja kad bude gusto prema mom ukusu, vruće ulijem u oprane, također vruće staklenke, zatvoritm sa poklopcima i zamotam sve u debeli poplun nek se hladi polagano do slijedećeg dana.Može se i ostaviti u vručoj, ugašenoj pečnici u kojoj su se zagrijavale staklenke.

Nakon 4 sata kuhanja, chutney je gust  i spreman za staklenke:

Kako skuhati ukusnu, hranjivu i zdravu domaću juhu (ili jušni temeljac)

Prava domaća juha kakva se kuhala dok još nije bilo umjetnih pojačivača okusa poput "Vegete" i njoj sličnih varijanti. 

Da bi juha bila ukusna, meso se mora na brzinu oprati u hladnoj vodi kako nebi pustilo puno od svojih sokova i mora se staviti kuhati u hladnu vodu, jer bi vruća voda zatvorila pore u mesu i sva bi sočnost i hranjivost ostala u mesu, a juha bi imala nedorečen okus.

Na ½ kg mesa ide oko 1 ½  litra vode.

Oprano meso staviti u lonac za kuhanje i zaliti hladnom vodom.

Dodati očišćeno i oprano zelenje (ne mora biti sve dolje navedeno, ali što je više vrsta povrća, to je okus bolji.)

Moje obavezno povrće je ovo:  

• glavica crvenog luka. Moja mama nije skidala svu ljusku sa luka, pa je zato juha imala tamniju boju, a glavicu je uvijek prepolovila i prerezanu stranu pritisnula na pola minute na vruću ploču od štednjaka da se zapeče do smeđkaste boje, to je juhi davalo predivan miris i lijepu aromu. Ja imam plinski štednjak, pa luk držim iznad plamena dok se ne zazlati. Svaku polovicu probodem čačkalicom, tako mi ih je lakše držati iznad plamena, a kasnije u juhi čačkalica pomaže da se luk ne raspadne i lakše se izvadi iz gotove juhe. Može se u svaku polovicu nabosti po jedan klinčić, ako želite probati i taj okus.
• korijen od peršina
• šnita od korijena celera
• mrkva

Još je poželjno dodati:

• poriluk (može umjesto crvenog luka, a može i oboje)
• list kelja ili dio od glavice
• listovi i drvenasti dijelovi brokule i cvjetače (cvjetiće tek na kraju jer se skuhaju za 5 minuta)
• listovi korabice (korijenasti dio pola sata prije kraja kuhanja)
• listovi zelja (kupusa) ili dio od glavice
• svježu papriku (ona skreće okus juhe u sasvim drugom smjeru, pa ju nekad zaobiđem) Na slici se vide kockice paprike koje sam izvadila iz zamrznutog povrća, jer drugačiju nisam imala. Dovoljna je mala količina da ostavi okus u juhi.
• par zrna papra
• češanj češnjaka
• stapke od peršinovog, celerovog i miloduhovog lišća (narezani listići se dodaju kad se ukuhavaju rezanci)
• malo muškatnog oraščića, majčine dušice, lovorov list... (ovo dodaju samo iskusne kuharice koje znaju sve raspone okusa juhe)

Kad se sve doda, juha se stavi kuhati. Najprije se kuha na jačem plamenu dok ne zakipi, a onda se odmah smanji vatra, tako da juha samo polagano kuha ispod poklopca. Ako bude prejako kuhala, ništa od ukusne juhe. Mora sasvim lagano kuhati, da pomalo "bučka" na površini, a da pritom bude poklopljena.

Tako neka kuha nekoliko sati ovisno o vrsti mesa, a najmanje:

• goveđa juha oko 5-6 sati
• kokošja juha 3-4 sata
• pileća  2-3 sata
• juhe od kostiju (goveđih, telećih, ...) što duže – to bolje, jer tako izlazi više hranjiva iz kosti, a to je od posebne važnosti za zdravlje crijeva.

Oko pola sata prije kraja dodajem povrće poput korabice, jer ne želim da se potpuno raspadne, a brokulu i cvjetaču stavljam u onaj dio juhe u koji ću zakuhati rezance, jer od velikog lonca jušnog temeljca odvojim količinu koju ćemo taj dan pojesti kao juhu, a ostatak ide u hladnjak ili zamrzivač (u manjim porcijama). Obično zamrznem u čašicama za jogurt ili manjim, pa dodajem u razna variva, gulaše, umake, rižota... tamo gdje mi je potreban temeljac. (čitaj: tamo gdje neki stavljaju Vegetu ili "kocke" da bi im jelo bilo ukusno)

Pjenu sa juhe nikada ne uklanjam, jer ona ionako kasnije padne na dno. Ta pjena iz mesa nije nikakva"nečistoća" ili nešto štetno, već koagulirani protein (bjelančevina) osobito koristan za zdravlje djece i starijih,  koji daje juhi puniji okus i jaču boju. Ako se želi dobiti bistra juha, onda je potrebno odstranjivati pjenu, ali ja to nikada ne radim, jer mi je bitnija hranjivost od bistrine juhe. U slučaju ribljeg temeljca (juhe od ribljeg mesa i kostiju) obiranje pjene neće učiniti juhu bistrom.

Kad je juha kuhana, treba je ostaviti da odstoji nekoliko minuta, pa ju tek onda procijediti.

Što se tiče soljenja, sol dodajem negdje na polovici kuhanja, mada je najzdravije dodati ju na samom kraju.

Eto, to je juha koja je ukusna, zdrava, okrepljujuća, a koju čak i ovisnici o pojačivačima okusa jedu sa osobitom slašću, uvjerila sam se puno puta.

Ako još k tome dodam i domaće rezance, od domaćih jaja koje nam nose svekrvine koke... eh...!

recept za rezance: klikni ovdje

Da još dodam: Ovako kuhano meso ispusti "dušu", ali primi okuse povrća sa kojim se kuha (osobito slatkoću iz mrkve), pa je opet na kraju fino i ukusno kad se izvadi iz juhe, nareže, polije sa malo te juhe i pokrije poklopcem. Može se staviti u toplu pećnicu kako bi zadržalo toplinu dok se ne iznese na stol.

Uz takvo meso obično radim špinat ili paradajz-sos, pire krumpir ili samo na zagrijani, vrući maslac stavim malo šećera, pa prelijem preko narezanog povrća iz juhe. K tome još salata po želji.

Za moja pametovanja o juhi zaslužni su, uz moju pokojnu mamu:

• "Praktična kuharica" iz 1957 g. autorica Paula Zakonjšek
• "Kuharica sestre Vendeline", autorica časna sestra Vendelina Ilc
• "Recepti sestre Nikoline" autorica časna sestra Nikolina Rop
• "Domaća kuhinja" autorica Ivanka Karačić
• vrlo, vrlo korisni tekstovi na blogu "Istine i laži o hrani" nutricionistice Anite Šupe, kliknite na link i uđite u jedan prirodan, zdrav, ne tako star, a gotovo zaboravljen način ishrane: Istine i laži o hrani (tekst o tome kako kuhati juhu od kostiju)