Probaj ovako!: Travanj u cvijeću

Svake godine nabavim pokoju ljetnicu, jer mi je teško dočekati da moje biljke procvetaju, a oči mi žude za šarenilom kojeg zimi nema. Obično biljke posadim zajedno dok su još male, a kad se počnu širiti, selim ih na drugo mjesto.

U sredini je tamjan, kojeg jako volim i on se kasnije proširi po cijeloj posudi, a od jedne biljke imam mnoštvo novih, jer je dovoljno samo otkinuti grančicu i zabosti je u vlažnu zemlju da bi se dobila nova biljka:

Pelargonije (muškatli) su mi jako drage, sjećaju me na djetinjstvo i moju pokojnu mamu koja ih je imala u puno boja, većinu sam sačuvala i razmnožila. Svejedno, ako naiđem u rasadniku na neku novu boju, teško odolim kupnji. Kod mene prezimljuju u hladnom i potpuno mračnom podrumu. Da ovako lijepo ozelene i procvatu u travnju, treba ih početkom godine unijeti na toplo, odrezati odumrle grančice, po mogućnosti promijeniti zemlju ako je stara ili prihraniti tekućim gnojivom. Ja obično odaberem dvije ili tri, jer za više nemam mjesta u kući. Dobro je obilježiti na teglama koje je boje biljka, jer to ne znate dok opet ne procvjetaju.

Vodenike sam naslijedila od svekrve, u jednoj posudi su bile tri nijanse roze, pa sam ih rasadila kad im je postalo pretijesno. To su biljčice koje se lako razmnožavaju otkinutim grančicama koje u vodi puste korijenčiće. Cvatu neprekidno cijelu godinu, zimi su u kući na toplom, a vani su u polusjeni, jer ne vole jako sunce. Otkidam im sjemene ćaške da se biljka ne iscrpljuje stvaranjem sjemena i da bujnije cvate.

Ova orhideja Phalaenopsis na slici drugi puta cvjeta, prvi puta je imala 12 cvjetova, drugi puta 7, a cvjetanje joj traje preko 3 mjeseca:

Pijetlova krijesta (Celosia Plumosa) mi je stigla iz nekog supermarketa, a dobro paše u starinske vrtove kakve su imale naše bake. Cvjeta cijelo ljeto na sunčanom mjestu. Ove niske crvene begonije je izabrala moja kćerka za svoj mali cvjetnjak, ali stalna kiša nas je ometala da ih posadimo, pa smo ih smjestile u veću posudu na čekanje.

Palma, moja ljubimica koju imam preko 20 godina, je sve veća i veća svake godine, meni se teško odvojiti od nje, pa je još uvijek prenosim u kuću i iz kuće da zimi ne smrzne. Kada puše blagi povjetarac, listovi joj dražesno titraju kao da su "oživjeli".

U travnju se okućnica već naveliko šareni, slikala sam skoro pred kraj cvatnje. Zima je bila blaga i biljke su se ranije probudile.

forzicija

Mahonija je zimzeleni grm sa lijepim žutim cvjetićima koji kasnije formiraju grozdove plavih bobica. Ljekovita je, ali ovoj na slici je zadatak samo da bude lijepa :)

Kad magnolija ocvate, na tlo pada kiša njenih velikih latica i to je uvijek lijep prizor, sve dok latice na tlu ne posmeđe.

Na početku cvatnje cvijetovi su rozo-bijeli, ali kad se potpuno otvore boja izblijedi i to je znak da će latice uskoro početi padati.

Primule (jaglaci) su kao razigrana djeca. Šire se po vrtu kako ih je volja. Svake godine ih je sve više.

Bergenija je gotovo neprimjetna ovdje u vrtu, pa bi ju trebala razdijeliti i posaditi na prazna mjesta ispod drveća, jer može rasti gotovo svugdje. To je starinska, zimootporna biljka lijepog cvijeta, a listovi su joj veliki i dekorativni, odlični za aranžmane i bukete u vazi.

Divlje ljubičice rastu jako invazivno posvuda oko kuće. Ostavljam ih tamo gdje mi ne smetaju, kao tu pod vinovom lozom.

još par sličica sa naše livade:
Ove dražesne bijele zvijezdice (Ornithogalum umbellatum) je moja teta zvala "Ptičje mlijeko", a zovu ih još i Betleheme. Rastu na našoj livadi, lijepe su mi, pa ću ih pokušati uzgajati u vrtu. Na livadi se nisu uspjele jako proširiti, jer ju kosimo par puta godišnje.

Vijugasta grahorica sa malim, rozim cvijetićima:

Izgledaju poput cvijeta jagoda, ali, na žalost, nisu jagode. Znam da postoje tzv. jalove jagode, pa su možda i ovo iz te vrste. Ima ih puno na našoj livadi, a ima srećom i šumskih plodonosnih, ali u puno manjem broju.