Nadin kutak 89 - Kako biljke podnose ljetnu vrućinu?

Visoke ljetne temperature predstavljaju ozbiljan izazov za biljke. Za razliku od životinja, one se ne mogu skloniti u hlad niti potražiti izvor vode. Ali to ne znači da se ne znaju nositi s takvim uvjetima. Budući da cijeli život provode na istom mjestu, tijekom milijuna godina razvile su niz prilagodbi koje im omogućuju preživljavanje razdoblja ekstremne vrućine i suše.

Nama se možda čini da je biljka potpuno bespomoćna. Ne može pobjeći od sunca niti se rashladiti u vodi. Međutim, unutar nje neprestano se odvijaju složeni procesi koji joj omogućuju da prepozna opasnost i na vrijeme reagira.

Korijen prvi uočava problem.

On nije samo organ koji upija vodu i hranjive tvari. To je svojevrsni upravljački centar biljke koji neprestano prati stanje tla. Kada osjeti da vode ponestaje ili da je tlo presuho, u njegovim se stanicama počinje stvarati biljni hormon apscizinska kiselina (ABA).

Taj hormon putuje provodnim žilama zajedno s vodom prema listovima. Kada stigne do njih, daje signal posebnim stanicama oko puči – sitnih otvora na površini lista kroz koje biljka izmjenjuje plinove i isparava vodu.

Puči se tada počinju zatvarati. Time biljka znatno smanjuje gubitak vode, ali istodobno prima manje ugljikova dioksida potrebnog za fotosintezu. Zbog toga usporava rast i razvoj, štedeći energiju dok nepovoljni uvjeti ne prođu.

Drugim riječima, biljka sama procjenjuje što joj je u tom trenutku važnije – nastaviti rasti ili sačuvati vodu. U razdoblju suše prednost daje preživljavanju.

Posljednjih godina otkriveno je da korijen ne šalje samo kemijske signale već da biljka vrlo brzo prenosi informacije i pomoću električnih impulsa, sličnih živčanim impulsima kod životinja, iako biljke nemaju živčani sustav.

To znači da biljka ima dva sustava komunikacije: 

kemijski, u kojem hormoni koordiniraju dugotrajnije odgovore, 

i električni, u kojem brzi impulsi upozoravaju druge dijelove biljke da se nešto dogodilo.

Biljka ne čeka da problem postane ozbiljan. Korijen prvi uočava promjene i šalje upozorenje ostatku biljke da prijeđe na svojevrsni "način štednje".

Nama takve reakcije često izgledaju zabrinjavajuće pa iz neznanja pokušavamo "popraviti" situaciju.

Venuće listova tijekom najtoplijeg dijela dana ne znači uvijek da biljci nedostaje vode. Čak i kada je tlo dovoljno vlažno, korijen ponekad ne uspijeva dovoljno brzo nadoknaditi količinu vode koju listovi gube isparavanjem. Biljka tada privremeno gubi čvrstoću tkiva, listovi klonu, a nakon što temperature padnu ponovno se usprave.

To nije znak propadanja nego obrambeni mehanizam kojim biljka smanjuje površinu izloženu jakom suncu.

Brojne biljne vrste razvile su i druge načine obrane od pregrijavanja. Voštani sloj na listovima smanjuje isparavanje, dlačice odbijaju dio Sunčevog zračenja, a uski ili duboko urezani listovi imaju manju površinu zagrijavanja. Neke biljke tijekom najtoplijeg dijela dana usporavaju gotovo sve životne procese, dok rast nastavljaju tek navečer ili noću.

 

Ljudi na velikoj vrućini mogu doživjeti sunčanicu ili toplinski udar. Biljke nemaju mozak, krvotok ni tjelesnu temperaturu pa sunčanicu ne mogu dobiti. Čovjek se od vrućine hladi znojenjem, a biljka transpiracijom.

Međutim, i biljka ima svoju granicu izdržljivosti.

Ako visoke temperature traju dugo, više nije dovoljno zatvoriti puči, usporiti fotosintezu ili uviti listove. Stanice se počinju oštećivati, bjelančevine gube svoju funkciju, membrane postaju propusnije, a listovi i plodovi mogu zadobiti sunčeve ožegotine.

Zanimljivo je da biljke proizvode posebne proteine toplinskog šoka (Heat Shock Proteins). Oni djeluju poput servisera stanica. Kada temperatura naglo poraste, pomažu drugim proteinima da zadrže svoju funkciju i popravljaju dio oštećenja nastalih zbog vrućine.

Zbog toga neke biljke prežive toplinski val gotovo bez posljedica, dok druge stradaju.

 

Toplinski stres ne utječe samo na izgled biljke nego i na njezinu sposobnost stvaranja plodova.

Pri temperaturama iznad približno 30 do 35 °C pelud mnogih povrtnih kultura postaje manje vitalan. Cvjetovi se slabije oplode ili potpuno otpadaju pa rajčice, paprike i grah često obilno cvatu, ali zametnu vrlo malo plodova.

Biljka tada privremeno odgađa ulaganje energije u razvoj plodova dok se ne vrate povoljniji uvjeti.

Ako plodove već ima, nastojat će ih zaštititi vlastitim lišćem. Zato tijekom velikih vrućina nije dobro pretjerivati s uklanjanjem listova. Oni nisu samo "višak zelene mase", nego prirodni suncobrani koji štite plodove od opeklina.

To posebno vrijedi za neke hibride uzgajane za plasteničku proizvodnju koji imaju manje lišća i na otvorenom zahtijevaju dodatnu zaštitu.

Kada biljci doista treba naša pomoć?

Ovdje dolazimo do možda najvažnijeg dijela cijele priče.

Biljkama pomoć najčešće treba tek onda kada smo ih mi stavili u uvjete u kojima ne mogu koristiti svoje prirodne obrambene mehanizme.

Plastenik nije prirodno stanište.

Tamna plastična posuda nije prirodno stanište.

Monokultura nije prirodno stanište.

Gola, nemalčirana zemlja nije prirodno stanište.

U takvim uvjetima biljka je ograničena, kao da čovjeku zavežemo ruke i noge pa očekujemo da se obrani.

Biljke u žardinjerama i posudama, naročito kada su posude tamne boje, moraju trpjeti preveliku temperaturu zemlje (supstrata), pa tako i svog korijena. Biljka objesi listove i vrhove stabljike iako je zemlja vlažna. Razlog je što se korijen "skuhao" u prevrućem okruženju.

Zbog toga su svijetle posude uvijek bolji izbor. Pošto su kod mene na terasi posude od crne plastike, za zaštitu od sunca sam iskoristila bijele tanke ploče (slike ispod) koje sam slučajno dobila davnih dana u neku drugu svrhu i sačuvala ih jer su dosta trajne i koristim ih već sedmu godinu. Da nemam njih, stavila bih bijelu mrežu, neku staru bijelu tkaninu, prostirku od trstike i slično. (slike ispod)

Bijela mreža koju povremeno upotrijebim

ako je najavljena tuča ili kad posadim sadnice golog korijena za vrijeme jakog sunca.

 

Ovdje je trebalo zaštititi tek posađene paprike i patlidžane. Mrežu sam spustila preko koso položenih pritki.

Priroda je biljkama dala sve što im treba a primjeri toga su svuda oko nas. 

Dovoljno je pogledati običnu livadu.

Iako je nitko ne zalijeva, ona tijekom ljeta često ostaje zelena.

Razlog nije u tome što joj treba manje vode nego u njezinoj raznolikosti. Livadu čine deseci biljnih vrsta s korijenjem različitih dubina. Dok jedne koriste vlagu iz površinskog sloja tla, druge vodu crpe mnogo dublje. Takav biljni pokrov zasjenjuje tlo, smanjuje njegovo zagrijavanje i usporava isparavanje.

Slične uvjete stvaramo i na vlastitim gredicama kada sadimo različite vrste biljaka zajedno, održavamo tlo pokrivenim i izbjegavamo monokulture.

Nasuprot tome, ukrasni travnjak sastavljen od svega nekoliko vrsta trava s plitkim korijenjem mnogo brže pokazuje posljedice suše.

slika gore i dole:
"Džungla" koju priroda stvori
i koja me dočeka nakon ljetovanja. Biljke su u odličnom stanju iako su bile minimalno zalijevane. Mješovita sadnja i debeli malč odigrali su najvažniju ulogu.

Na prvi pogled čini se da biljke samo pasivno podnose ljetne vrućine.

U stvarnosti se u njihovim stanicama neprestano odvijaju složeni fiziološki procesi. Svaka zatvorena puč, svaki usporeni rast i svaki privremeno klonuli list dio su pažljivo usklađenog sustava koji biljci omogućuje da preživi do povoljnijih uvjeta.

Milijunima godina su učile kako preživjeti.

Što bolje razumijemo njihove prirodne obrambene mehanizme,  manje ćemo  intervenirati, a bolje ćemo znati kada im je naša pomoć doista potrebna.

 

 

🌿  🌿  🌿 

Još jedna od situacija kada biljke trebaju našu intervenciju su najezde raznih štetnika. Kod mene je to slučaj s puževima i dobivam dosta upita u vezi s time. Pošto sam u dva dijela napisala opširno sve  o toj temi, ponovo upućujem na linkove: 

kako sačuvati vrt od puževa 1. dio

kako sačuvati vrt od puževa 2. dio

Mrežaste vrećice koje koristim u tu svrhu čuvaju biljku da bi imala mogućnost formirati glavicu. Kada joj vrećica postane pretijesna, oslobađam jedan ili dva reda donjih listova, a na ostatku biljke i dalje ostavljam mrežicu. Pošto je kupusnjačama koje formiraju "glavu" poželjno skidati donje listove, ja ih ne skidam već ih "skinu" puževi. Time im također odvraćam pažnju od nezaštićenih biljaka.

 

                             🌿  🌿  🌿

Na fotografijama uz prošli Nadin kutak nekoliko je čitatelja posebno privukla biljka koju sam označila kao biljku kameleon (Houttuynia cordata). Dobila sam nekoliko e-mailova s pitanjem što je to zapravo i može li se nabaviti, pa sam o njoj pripremila tekst na ovom linku: biljka-kameleon

 

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼