Vješalica za kuharicu :)

Ne, neću nikoga objesiti, već se radi o zgodnoj ideji koju sam našla lutajući Pinterestom.

 

Kad radim kolače, obično nedostaje mjesta na radnoj plohi, teku sa receptima zguram u neki ćošak da ne smeta, ali da ipak bude oku dostupna.
Sve je više modernih kuhinja bez ručkica na vratima, ali moja nije takva, pa sam se poslužila ovim zgodnim načinom vješanja bilježnice ili kuharice sa receptima. 
Recept je uvijek na dohvat oka, a daleko od miksera koji uvijek rado špricne kremu izvan posude :)

Najzgodnije za to su vješalice za odjeću, sa kvačicama. One čvrsto drže, a mogu se regulirati prema širini knjige.

Kocke od maka - izdašne i sočne

Odličan recept iz knjige "Recepti sestre Nikoline", autorice  Nikoline Rop, časne sestre koja u Sloveniji vodi školu kuhanja. Knjigu sam posudila u knjižnici, na slovenskom jeziku i pronašla predivnu zbirku recepata sa "domaćim" štihom starinske slovenske kuhinje koja je nama vrlo poznata i bliska.

KOCKE OD MAKA
mjera je čaša od jogurta

2 čaše šećera
1 vanilin šećer
2 jaja
1 čaša ulja
2 čaše mlijeka
2 čaše brašna
1 prašak za pecivo
naribana limunova korica
1 žlica ruma
20 dag mljevenog maka

Čokoladni preliv:
10 dag čokolade za kuhanje
4 dag maslaca
3 žlice ulja

Jednu čašu šećera, vanilin šećer i žumanjke miješamo mikserom i za to vrijeme dodajemo ulje.
Kad smjesa poveća volumen, dolijemo još mlijeko i rum, te čvrsti snijeg od bjelanjaka u kojeg smo umiksali jednu šalicu šećera. 

(*Sad možete dodati jednu puuunu veliku žlicu marmelade ako želite da vam kolač bude posebno sočan - vidi dodatak uz zvjezdicu ispod). 

Na tu smjesu istresemo prethodno pomiješane brašno, prašak za pecivo, limunovu koricu i mljeveni mak. 

Sve zajedno nježno, ali temeljito izmiješamo pjenjačom (ne mikserom) 

Smjesu izlijemo u namašćen i pobrašnjen četvrtasti pleh opsega ne većeg od 80 cm. Pečemo oko 30  minuta na 170-180 °C.
Pečeni kolač prelijemo sa prelivom od čokolade ( čokoladu, maslac i ulje rastopimo na laganoj vatri, u vodenoj kupelji ili u mikrovalki).

Ohlađeni kolač narežemo na kocke.

Ja ponekad kolač ohladim, prerežem na dvije kore, namažem marmeladom, pa onda još i na vrh namažem marmeladu. Tek onda stavim glazuru. Takav je ovaj na mojoj slici. Treba paziti da se ne stavi predebeli sloj marmelade, jer se onda kora skliže jedna po drugoj. Znači, namazati samo tanki sloj koji će zalijepiti gornju i donju koru.
Kad nemam vremena, odmah vrući kolač premažem marmeladom i prelijem čokoladnim prelivom.
Marmelada odlično paše na makovim kockama!
*Jedan moj savjet kojeg toplo preporučujem:  ako dodate žlicu marmelade u biskvitnu smjesu, kolač će biti lijepo sočan. Makove kocke inače znaju biti suhe i mrviti se prilikom jela.

Bečka štrudla (višnje sa nadjevom od grisa u korama za savijaču)

Najljepše je ovu jednostavnu voćnu štrudlu napraviti kada ima svježih višanja, ali sasvim dobro u tu svrhu posluže i višnje iz kompota ili zamrznute.
Ova štrudla je odlična i sa makom (mljac). Tada se mak stavi u nadjev sa grisom.

Potrebno je:

1 pakovanje gotovih kora za savijaču

Nadjev za kore:

(mjera je čaša od jogurta)

4 čaše jogurta (pakovanje od 180 g)

1 čaša ulja

2 čaše grisa 

2 čaše šećera i 1 vanilin šećer

1 p.p.

višnje ili mak, ili jabuke...

Sve sastojke za nadjev dobro izmiješati, pa ostaviti malo da gris nabubri oko 15 min.

Pošto u pakovanju ima 12 kora, ja slažem dvije po dvije, tako da ima u tepsiji 6 redova.

U receptima obično stoji da se mažu po dvije, ali meni više odgovara ovako.

Koru premazati sa 7 velikih žlica nadjeva, staviti na  nju drugu koru, opet premazati sa 7 žlica, poslagati voće (ne jako gusto, oko jedne šake višanja). Urolati i staviti na nauljen pleh. Tako dok se ne potroše sve kore.

Ako je ostalo nadjeva premazati njime štrudlu odozgo ili premazati samo jogurtom (može i vrhnjem).

Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 180°C dok ne primi lijepu zlatnosmeđu boju.

Toplo rezati u šnite ili prema želji.

Ne možete napraviti dvije iste štrudle, svaki puta ispadne drugačija, ovisno o količini voća, dužini pečenja, veličini tepsije... Ali, uvijek je oooodliiiiična  :)))

Knjiga na poklon za download: Odlična i vrlo korisna knjiga "Bašta zelena cele godine"

Link za pregled knjige: Basta_zelene_cele_godine.pdf

Povrtnjak na terasi (2014. g.)

Sasvim mlade i nježne presadnice povrća koje sam ove sezone uzgojila u lijepom broju, je nemoguće sačuvati od ovogodišnje neuobičajene najezde puževa. Ali, ja se ne predajem i oformila sam povrtnjak na našoj staroj terasi.
Ta terasa nikad nije služila za odmor i sjedenje jer oko kuće ima dovoljno lijepog prostora za tu svrhu, ali je zato odlično poslužila za moj square foot garden. :)
Upotrijebila sam plastične sanduke od kruha i mlijeka koji su skupljali prašinu na tavanu i u  garaži, napunila ih zemljom i posadila povrće.
Nisam smjela koristiti zemlju iz vrta da ne bih prenijela i kojeg puža, pa sam ih napunila  humusom kojeg sam nabavila u trgovini.
Sada tu lijepo napreduju rajčice, paprika, niske mahune, peršin, celer, holandski luk, luk kozjak, a u posudama svaki zasebno, rastu zelje, tikvice, stevija.
Još imam presadnica rajčica koje su na terasi našle utočište prije nego ojačaju dovoljno da mogu na veliki vrt, a presadnice metarskih mahuna ću posaditi na rub mog novog povrtnjaka kako bi stvarale hladovinu dok ispijam kavu i uživam gledajući moj novi, mali vrt.

Najprije mi je radost donijela salata koja lijepo napreduje i koja je tako meka i ukusna.
Ovdje su biljke zaštićene od prejakog sunca i vjetra, uvijek su mi na dohvat ruke jer na tu terasu izlazim iz boravka. 

Dvije velike posude ujutro napunim vodom, a predvečer zalijevam. Ovdje je zemlja puno toplija nego u vrtnim gredicama gdje nije bitno ako se zalijeva hladnom vodom. Stoga 
Pčele, bumbari i bubamare su već otkrile ovu moju malu oazu, pa se ne brinem za oprašivanje. 
Svejedno ću ovom zelenilu pridružiti i nešto cvijeća, da doprinesu mješovitoj sadnji i istovremeno stvore lijepe prizore.

Također ću pomalčirati sijenom kako bih sačuvala vlagu u zemlji, ali za sad još ne mogu jer je nedavno iznikli tajlandski bosiljak kojeg sam nasumično posijala u te posude još uvijek prenježan i polomio bi se dok stavljam malč.
Neke od povrtnica koje su pojedinačno posađene (paprike, kupusi...) ću preseliti u vrt jer su dovoljno velike da im puževi više ne mogu ozbiljnije naškoditi.

Slijede slike sa terena :)

u cvjetnim posudama su zelje i pokoja paprika za koje se nadam
da ću ih ipak uskoro presaditi na vrt

sa strane uz ogradu su presadnice
koje čekaju svoje stalno mjesto

 

metarske mahune, zelena salata, bundeve, divlja rajčica

u krupnom planu rajčice sa salatom i niskim mahunama,
iza njih paprike sa salatom,
desno salata i peršin i tek iznikle korabice

paprike i salata kristalka

holandski luk i luk kozjak u sredini sa pokojom salatom
 i između mrkva koja tek niče.
označila sam čačkalicama da ne zaboravim da sam ju tu posijala.

presadnice zelja, rajčice, peršin, celer, salata 
(zelje nakon što ojača, presađujem  na vrt, ovdje ostavljam jednu biljku)

poziranje za skupnu fotografiju: u zelenim kanticama je stevija,
do nje zelje i paprika, sprijeda u sredini dvije posude s tikvicama,
lijevo su bundeve i desno presadnice kupusnjača

Tek ubrani listovi salate. Berem samo vanjske velike listove
i ostavljam da sredina dalje raste.
Tako sprječavam da se salata spali od vrućine
jer je u posudi ipak gušće posađena nego na vrtu.
Takva berba potiče salatu da ne formira glavicu
već brže ode u cvijet, pa i o tome treba voditi računa.

Nešto jagoda sam sa vrta preselila u posude na dvorište
kako ne bi bile na dohvat puževima.
Jagode su u društvu sa lukovima
koji ih štiti od gljivičnih poremećaja

Evo i nekih plodova ubranih zahvaljujući uzgoju u posudama:

Keks torta sa kokosom kao nijedna do sad

Ovaj divni kolač sa keksima i kokosom sam radila za jednu proslavu kod moje sestre.
Kolač je izuzetno fin i sočan, pa gosti nisu ostali ravnodušni. Kako to obično bude, od finog kolača uvijek se traži recept.
Zato, Seka, evo stiže recept, a ti dijeli dalje :))))

64 keksa Petit Beurre se slažu u 4 sloja ovisno o veličini tepsije. 
Najpraktičnije je 4x4 i tako 4 sloja koja se mažu kremom i čokoladom.

Krema: (može se kuhati kao puding, ali ja sve odmah umiješam u mlijeko i lagano kuham):

100 g brašna (ja stavim pola škrobnog pola običnog brašna, ali nije jako bitno), 3 žumanjka i 1 čašu šećera staviti u 625 ml mlijeka i dobro razmutiti pjenjačom da nema grudica.
Staviti na vatru i miješajući zagrijavati dok se ne počne gusnuti.Tada malo smanjiti vatru i brže miješati da nebi nastale grudice. Još miješati oko 3 minute dok krema lagano kuha (pojavljuju se mjehurići).
Kad je nastala jednolična glatka krema, maknuti sa vatre i ostaviti kremu da se ohladi do mlakog.
U mlaku kremu umiksati 200 g pjenasto umućenog maslaca, 250 ml konjaka (nije previše - ne bojte se) i 250 g kokosa.

Za premazivanje slojeva od keksa treba 100 g čokolade rastopiti sa kockicom maslaca, 3 velike žlice mlijeka.

Kekse za prvi red umočiti samo kratko u mlijeko je taj prvi red slabo upija vlagu. Ostale slojeve ne treba namakati.
Kremu razdijeliti na 4 jednaka dijela, pa prvi dio premazati preko keksa.
Na kremu nanijeti tanki sloj čokoladne glazure.
Poslagati drugi sloj keksa, premazati kremom, nanijeti čokoladu i tako do kraja.
Na vrh ide krema i čokolada i posipa se kokosom. Nekad posipam kakaom, zavisi što mi je od sastojaka na raspolaganju.
Kolač ostaviti na hladnom i rezati drugi dan.

Još je jednostavnije kad se radi sa keksima koji već imaju sloj čokolade.

Kad trebam hladiti kremu obično radim ovako:
Posudu s kremom stavim u hladnu vodu  (bazen sudopera napunim hladnom vodom), pa miješam da se krema malo prohladi. Ako se žurim, miješam i mijenjam vodu dok krema ne bude dovoljno hladna, odnosno mlaka. Inače je dovoljno ostaviti sve u hladnoj vodi, kremu pokriti po površini prozirnom folijom da se neuhvati korica i pustiti da se hladi. Eventualno promijeniti vodu ako se jako zagrijala.
Ako mi se ne žuri uopće, pustim kremu da se hladi bez hlađenja vodom, samo ju obavezno pokrijem prozirnom folijom, jer ako se uhvati korica moram ju uklanjati prije miksanja jer se ona rastrga u sitne grudice koje nisu dobrodošle u kremi.

Biskvit od jogurta s voćem

Kad počne dozrijevati prvo voće u voćnjaku, ovaj biskvit često pečem. Odličan je sa višnjama, malinama, kupinama, trešnjama...
Zimi umjesto svježeg voća koristim kupine ili višnje iz našeg voćnjaka, smrznute, a odlično je i sa nekim džemom. Na slici je ovaj kolač sa džemom od marelica.

(Mjera je čaša od jogurta, od 180 grama)

Nije potreban mikser, već obična pjenjača. Sjećam se da je moja teta to miješala vilicom i bilo je super :)

U jednu posudu staviti sve tekuće:

4 jaja

2 čaše jogurta

1 čaša ulja

naribana korica jednog limuna

Izmiješati sve pjenjačom ili mikserom.

U drugu posudu staviti sve suho:

3 čaše brašna pomiješane sa paketićem praška za pecivo

2 čaše šećera

Izmiješati.

Suhe sastojke usipati u tekuće i izmiješati pjenjačom.

Izliti u namašćen i mrvicama ili brašnom posut pleh opsega 50 cm. Na površinu poslagati voće ili prošarati džemom.

Nije dobro stavljati puno nadjeva jer bude pretežak, pa propadne na dno biskvita.

Peći u zagrijanoj pećnici na 180°C dok se gore lijepo ne zarumeni.

Brze i jednostavne grickalice od sira i gotovih kora za savijaču

Odlična stvar kad trebam nešto zgodno za goste, uz kavicu. Brzo se naprave, a potrebne su samo kupovne kore, sir i jaja.

Obično ih napravim kad imam viška sira, pa stavim u zamrzivač poredane na pek papir da se ne slijepe jedna za drugu. Kad se zamrznu, prebacim ih u vrećicu.
Prije nego dođu gosti, rolice izvadim da se odmrznu (treba im nekih 15 min), pa pržim u vrućem ulju (pola minute sa svake strane).
Jako su fine kad su tople i hrskave, ali su dobre i kad su hladne.

Vrlo se jednostavno rade.

Za nadjev se pomiješa:

• svježi sir  (oko 100 grama za jednu koru)
• jedno jaje na 200 grama sira
• malo soli
• može se dodati i malo kiselog vrhnja ako je sir jako suh, pa se teško premazuje

Koru za savijaču premazati jako tanko nadjevom od sira (dvije vrhom pune velike žlice nadjeva za jednu koru). Ne smije biti puno nadjeva jer će se kore razmočiti i trgati. Samo tanko, tanko namazati.
Koru razrezati u križ (na 4 dijela), pa svaki dio zarolati. Kad je sve gotovo, pržiti rolice u vrućem ulju ili masti dok lijepo ne porumene. Kad pržim u manjoj posudi, onda još svaku rolicu prerežem na pola.
Takve su ove na slici.
Izvaditi na papirnatu salvetu da se ocijedi višak ulja.

Mogu se pripremiti dan ranije, spremiti u hladnjak pokrivene da se ne sasuše i onda slijedeći dan pržiti.
Dobre su i sa mesnim nadjevom, kao za burek od mesa.
Jednom mi je ostalo bolonjez umaka i njime sam punila rolice, također je ukusno.

Novozelandski špinat

Prije nekoliko godina sestra mi je s Krka donijela par sadnica novozelandskog špinata (Tetragonia tetragonioides) koji me je već prvu sezonu oduševio. Mogu ga uzgajati i oni koji nemaju vrt, jer bez problema raste u većoj posudi kao puzavica. To je jedna od osobina po kojoj se razlikuje od običnog špinata s kojim nije u rodu, ali se njegovi listovi koriste u istu svrhu.
Ima puno grana na kojim rastu mesnati listići. Na otkinutom mjestu biljka pušta nove izboje i tako se može stalno brati. Cvate sitnim žutim cvjetićima koji prelaze u sjemenke tj, bodljikaste plodove veličine graška. Ako sjemenke ne pokupim, one se same zasiju i slijedeće proljeće imam nove biljčice, obično početkom lipnja. Biljka je osjetljiva na mraz, pa je priroda uredila da niče tek nakon mrazeva.
Biljke koje niknu, ako je potrebno, presadim na mjesto koje mi odgovara i to je sve. Kod mene novozelandski špinat najljepše uspijeva ispod rajčice. Čini se da voli sjenovito mjesto, a s druge strane, nikad nisam primijetila da je uvenuo od nedostatka vode, koliko god zemlja ljeti bila jaka suša. Odlično podnosi vrućinu i ne ide prerano u sjeme, jedino prilikom jakih vrućina stagnira u rastu, pa ga stoga ipak treba zalijevati u sušnim razdobljima.
Navodno se može uzgajati i u tijekom cijele zimskim mjesecima u plasteniku, ali to nisam isprobala.

 

Sjeme novozelandskog špinata se može kupiti u sjemenarnama, a mlade biljčice se sve češće mogu naći i kod prodavača presadnica.
Sjeme je dobro prije sjetve namakati u vodi 24 sata da omekša i nabubri, jer inače sporije niče.
Iz jedne sjemenke niče nekoliko biljaka, pa ono što smatramo sjemenkom je zapravo plod koji u sebi sadrži više sjemenki.
Kad puste izdanke duljine oko 15 cm, otkinem im vrhove, da bi potaknula bujniji rast, jer iz svakog otkinutog mjesta izraste nekoliko novih izboja.
Pripremam ga isto kao i obični špinat. 

Tradicionalno se ne jede sirov. 

U receptima se gotovo uvijek: 

kratko kuha ili blanšira, a voda se baca da se ukloni oksalna kiselina.

Ima više klorofila od ostalog lisnatog povrća, puno vitamina C, karotina, vitamine B skupine, nijacin, kalij, kalcij, magnezij, natrij, fosfor, željezo...

Ubran se može čuvati 2 dana u hladnjaku, ali najbolje ga je konzumirati što prije nakon berbe. 
Može se i zamrznuti: oprati, blanširati 2 minute, i spremiti u zamrzivač.

 

 

Povrtnjak pod opsadom puževa

 Kad se sve prilike u prirodi poslože u korist nama koji uzgajamo povrće u svojim vrtovima, onda prizori u povrtnjaku izgledaju otprilike ovako:

 

Sve posađeno neometano raste i gotovo naočigled buja. 

Ove sezone, na žalost to nije slučaj.

Pošto je zima bila topla i blaga, jajašca puževa nisu stradala od smrzavanja, pa su mnogi vrtovi pod velikom najezdom puževa. Kišovito proljeće poput ovog im savršeno odgovara, pa danju i noću neumorno brste gotovo sve što im se nađe na putu. 

Stoga je moje vrtlarenje ove godine započelo velikom borbom s puževima. Moram priznati da su mi dobrano zakomplicirali život.

Ništa ne smijem posaditi na vrt, jer sve male presadnice pojedu preku noći, pa sam zbog toga jedan dio povrća posadila na terasu u kontejnere, a ostatak je presađen u veće posudice u kojima čeka povoljno vrijeme za presađivanje na gredice. Od puževa su sigurni samo mladi češnjak i rajčica, ali ako je dovoljno velika. Mlade stabljike su još nježne i listovi su im sasvim blizu zemlji, pa također stradavaju od puževa. Kad biljka naraste i stabljika dobije karakteristične dlačice, puževi ju više ne diraju. Tek iznikle dragoljube su pomalo grickali, ali oni im baš nisu omiljeni, pa su uspjeli narasti i  ojačati. 

Bundeve, zelje, razne salate, krastavce, novozelandski špinat, kelj, rabarbaru, limunsku travu, kamilicu, čubar, bosiljak, te od cvijeća: ciniju, neven, prkose, meksičke kadife... sam posijala u razne posude. Dvorište je puno posuda koje sklanjam od kiše, premještam na sunčana mjesta i tako dan za danom.

Nekoliko puta dnevno treba pregledavati gredice i skupljati puževe kako bi im se učinkovito smanjio broj. Po gredicama sam postavljala daščice ispod kojih se oni sakriju, pa ih je lako pronači. U protivnom bi se zavukli u rupice u zemlji. 

daščice na gredicama kao mamac za puževe

 

Puževe je najbolje sakupiti u staru posudu, politi kipućom vodom da trenutno uginu i to baciti na kompost. Možda je dobro tom vodom politi zemlju na gredicama kako predlažu biodinamički vrtlari, jer to navodno odbija puževe. Ne znam, nisam pokušavala.

Na netu i u literaturi se može naći puno načina suzbijanja puževa, neki su više, a neki manje uspješni. Jedini put je isprobati i uvjeriti se. Ja sam sigurna da ću uvijek najprije posegnuti  za ekološkim rješenjima, ali sam sigurna i u to da ih neću posipavati solju, neću ih rezati na pola, niti skupljati nabadanjem šipkom. Nemam toliku količinu agresivnosti, a čudi me koliki broj vrtlara ipak ima.

Što nam drugo preostaje nego - misliti pozitivno ;)