Jako jednostavne breskvice

Jednostavan recept za breskvice od prhkog tijesta 3-2-1. To znači 3 dijela brašna, 2 dijela, maslaca i 1 dio šećera. To je osnova ove vrste tijesta, a dalje se mogu dodavati sastojci prema želji.
Sa ovim tijestom se breskvice brzo umijese i mogu se jesti već isti dan. Ne moraju odstajati par dana da bi omekanile.

300 g brašna (može samo glatko 550)
200 g maslaca
100 g šećera + prstohvat soli
pola paketića praška za pecivo (nije obavezno, ali ja ga stavim da bude prhkije)
1 jaje

Brašno pomiješati sa praškom sa pecivo (probajte jednom sa i jednom bez praška da vidite što vam više odgovara).
Maslac sobne temperature ubaciti u brašno, pa ga prstima udrobiti, dodati šećer, sol i jaje, pa prstima umijesiti tijesto da se sve poveže. Ne smije se puno i dugo mijesiti jer postaje preprhko i lomi se kod oblikovanja. Sa prhkim tijestom se radi brzo.
Ako je tijesto jako mekano stavite ga pokrivenog plastičnom folijom u hladnjak na 20 min da se maslac u njemu malo stvrne.
Na pleh staviti papir za pečenje (ili namastiti i pobrašniti). Otkidati komadiće tijesta i dlanovima oblikovati loptice veličine trešnje. Stavljati jednu do druge sa razmakom od 2 cm kako se nebi slijepile kad se napuhnu.
Staviti peći u zagrijanu pećnicu (oko 170°C), peći dok odozdo ne dobiju zlaćanu boju. Može se pećnica otvarati i provjeravati, ništa se neće dogoditi, samo budite brzi da ne izađe puno vrućeg zraka. Na brzinu odignite breskvicu nožem da vidite jeli odozdo pečena.

Lim sa pečenim breskvicama izvadite van, drugi stavite unutra (ako imate toliko) i nakon što se toliko ohlade da ih možete držati u rukama, počnite jednoj po jednoj žličicom ili nožićem dupsti sredinu. (pazite da se ne prepeče druga tura dok ste zaokupljeni ovim poslom)
Stavite breskvicu na sredinu dlana, a drugom rukom ju ukrug lagano izdubite. Nemojte preduboko da ne pukne. Vježbajte ako imate vremena. Ako vam se žuri ili vam pucaju, nemojte ih dupsti, već pustite da se ohlade, pa ih spajajte nadjevom kojeg ste umjesto sa izdubljenim sadržajem napravili od samih breskvica ili upotrijebiti mljevene kekse.

Kad su breskvice pripremljene, puniti ih (ili spajati) nadjevom.
Zatim u jednu malu zdjelicu uliti 10 jušnih žlica vode i dodati pola bočice arome (ja koristim jagodu, malinu, breskvu, kiwi...). 
U drugu zdjelicu staviti običan kristal šećer.
Gotovu breskvicu sa obje strane premazati kistom malo umočenim u aromu i lagano utisnuti u šećer koji će se zalijepiti na vlažnu površinu.
Nemojte ih jako močiti jer upijaju jako puno tekućine. Kist umočite, pa po rubu zdjelice ocijedite višak i tek tada premažite breskvicu i utisnite u šećer.

Za nadjev ja nemam recept jer stavljam ono što u tom trenutku imam kod kuće:
Uglavnom trebalo bi upotrijebiti izdubljeni sadržaj (usitniti ga dobro da nastanu mrvice, pa dodati: 

• neki pekmez prema vlastitoj želji, 
• zasladiti šećerom u prahu ako nije dovoljno slatko, 
• dodati mljevenih oraha ili lješnjaka ako imate i volite, 
• dodati istopljenu čokoladu ili kakao u prahu
• dodati rum ako volite njegovu aromu...

Moja svekrva je nadjev radila od izdubljenih i polomljenih breskvica + pjenasto umućeni maslac + kakao + šećer + rum + malo limunovog soka.

Ako želite još jednostavnije: Polovice breskvica slijepite npr. pekmezom, čokoladom... kistom nanesite pekmez razrijeđen sa vodom ili rumom, pa ih uvaljajte u šećer.

Zemlja pod noktima

Jučer smo kćerka i ja uzele fotić i otišle u naš vrt fotografirati mlade biljčice i voćke u cvatu. Tako ju učim da promatra prirodu, da otkriva ljepotu pored koje većina nezainteresirano prolazi. Idući puteljkom kroz voćnjak do povrtnjaka, njene ručice su obuhvatile ovaj lijepi cvijet maslačka pokazujući mi kako je divan. - "Slikaj ga, mama!"
Najdraže ručice na svijetu pokazuju nježnost prema savršenom djeliću prirode. Biti će to i meni i njoj lijepa uspomena u budućnosti...

Otkad smo se iz stana preselili u kuću, imamo sreću da nam je povrtnjak na dohvat ruke, pa smo tokom dana često u njemu. Nekad iz dosade, nekad samo da odmorimo dušu, a unazad koji tjedan i da se dobrano naradimo. Proljetna sezona je sa ovim neobično toplim danima već naveliko počela.

Pokojna baka (moja svekrva) je u tom vrtu zaradila mnoge žuljeve, provodila dnevno sate i sate na suncu dok je marljivo plijevila korov, okopavala gredice i odrađivala najveći dio posla. Uzgajala je najosnovnije povrće koje je koristila za potrebe u svojoj kuhinji: salatu, mrkvu, peršin, celer, luk, ciklu, kupus, rajčicu, papriku, krastavce, mahune, grah i bundeve. Jedna gredica je uvijek bila zasađena gladiolama i cinijama.

Sa mnom su se u vrt doselile rotkvice, tikvice, blitva, cherry rajčice, matovilac, raštika, luk kozjak, pastrnjak, zimski kelj. mnoge "egzotične" vrste..., a također svake godine pokušavam povrću pridružiti što više starinskog cvijeća korisnog za život povrća i okolinu, pa su osim bakinih omiljenih gladiola i cinija  u vrt došli moji omiljeni suncokreti dragoljub, neveni, kadifice, cosmosi, lijepi dečki (balsamine)...

Još kao djevojčica, voljela sam biljke. Moji roditelji su imali komad zemlje udaljen oko 1 km od kuće i koristili su ga za povrtnjak i voćnjak u kojem je tata posadio oko 200 višanja. Ja sam pomagala i uz njih učila. Sjećam se kukuruza, graha, rajčice, paprike koju smo uzgajali za svoju potrošnju. 
Mama je jako voljela cvijeće, najviše pelargonije (muškatle) i imala ih je u svim bojama. 
Nakon nekog vremena  tata je napravio nešto kao urbani vrt na našoj terasi, kako bi nam sve bilo pri ruci. U improviziranim visokim gredicama rasla je salata, paprika, rajčica, stolisnik za čaj, maline, jagode... Kao odlična reciklaža za sadnju povrća poslužili su stari frižideri.

tatin vrt na terasi, 2005.g.

U mojoj mašti postoji jedan divan vrt: povrće i cvijeće druže se zajedno izmiješani na gredicama, tlo je pokriveno sijenom i biljnim viškovima, meko je, vlažno i jedva se nazire od raznovrsnog zelenila, a vrtne stazice su nepravilne i vijugaju povrtnjakom. Sve vrvi od života, cvrkuću ptice, zuje kukci, gušteri šuškaju prelazeći između suhog bilja.
Nastojim barem dio svog vrta iz mašte o kojem sam sanjarila tijekom zime, preseliti u stvarnost.

Nažalost, prekrivanje gredica malčem od slame ili trave, nije moguće provoditi kontinuirano  jer imamo već godinama velike najezde puževa i u vijeme kiša i pojačane vlage moram micati biljni  pokrov.
Ipak, nisam ja baš jako daleko od svog sna: Vrijednih pčela, bumbara, buba mara, zlatokrila, osica i drugih raznih korisnih kukaca ima u mom vrtu u lijepom broju, tlo je bogato glistama,  mnoštvo guštera stalno nekud pretrčava ili se lijeno sunčaju na hrpi suhe kukuruzovine. 
Dolaze leptiri, ptice, ježevi...

 

 gušter, skoro neprimjetan, sunča se na kukuruzovini

bube mare u potrazi za hranom 

pčela na cvijetu zimskog kelja

Trudim se poštivati plodored, a brigu oko biljaka za sada u većoj mjeri provodim po Mjesečevom kalendaru  Marije Thun.

Ne koristim kemijska sredstva za zaštitu. Nema smisla mučiti se oko uzgoja hrane koja je jednaka onoj koju moram nabavljati u supermarketima ili tržnicama. Čemu onda sva muka i sav trud?  Priroda nam je dala koprivu, gavez, preslicu, kamilicu, stolisnik... Sredstva koja se pripravljaju od njih zahtijevaju i trud i strpljenje, ali su besplatna i sasvim neškodljiva. Hrane biljke, odbija ju najezde,  i na mnoge načine održavaju prirodnu ravnotežu. Strpljivost je ovdje ključna, prirodi treba dati šansu, treba joj dati vremena koliko god traži.

Nema baš puno romantike u svemu tome kad se moraš dohvatiti motike ili kad se zemlja toliko podvuče pod nokte da ju uklanja jedino 10 minutno trljanje četkicom, ali lijepo je kad svom djetetu možeš dati da gricka mrkvicu koju si maločas iščupao iz zemlje i oprao ili kad ne moraš jabuku debelo oguliti da bi ju pojeo.

Hrana koju proizvedemo u našem povrtnjaku i voćnjaku sačinjava jedva nekih 30% od ukupne količine koju trošimo kroz godinu i možda nećemo zbog toga biti puno zdraviji.

Ali, moj motiv za vrtlarenje nije samo proizvodnja zdrave hrane. Ja volim biljke i njihovu tišinu. One me odmaraju i smiruju. Lijepo je kad nikne ono što posijem, pa gledam kako raste, ubirem plodove... Svaka sezona je drukčija, nepredvidiva.

Priroda je stvarno fascinantna. Životinje pokušavamo shvatiti i doživjeti uspoređujući ih sa ljudskom vrstom i sa njima lakše komuniciramo jer vide, čuju, kreću se, glasaju se...

Biljni svijet je pak toliko zagonetan i divan u svom nastojanju da raste i opstane... Toliko je ljepote u svemu tome. 

Iz knjige "Tajni život biljaka": "...Veliki zaljubljenik u prirodu, bečki botaničar i mikrobiolog Raoul H. France (1874. – 1943.) govorio je da se bogatstvo čuda prirode otkriva i stječe jedino dugim, pažljivim i nadasve strpljivim promatranjem i druženjem s prirodom. Jedno od takvih čuda koje je iznio pred ostale znanstvenike bilo je da biljke pokreću svoje tijelo i “udove” isto tako lako i skladno kao i najspretnije životinje, a mi to ne opažamo samo zato što su ti pokreti neusporedivo usporeniji od naših ili životinjskih. France je također smjelo ustvrdio da su biljke sposobne za htijenje, da nisu pasivne već da se vješto usmjeravaju prema točno određenom cilju… Penjačica ima vitice koje u svom traženju oslonca svakih šezdeset i sedam minuta opišu puni krug. Kad naiđu na oslonac, ne prođe ni dvadeset sekundi, a one se već počnu uvijati. Za jedan sat oviju se tako da ih se ne može otrgnuti, te se onda saviju u oprugu i kao vadičep podignu cijelu biljku naviše. Penjačica uvijek raste prema najbližem hvatištu i ako se ono pomakne tad i biljka za nekoliko sati mijenja smjer."

Imam sreću da sa svojim mužem dijelim jednaku ljubav prema prirodi i da sa istim žarom obilazimo svoje biljčice - ja cvijeće i povrće, a on voćke. 

Neki mi dobronamjerno govore da mi nije nužda da se "grbim" na vrtu, ali mene je jako teško natjerati da radim ono što ne volim. To dobro znaju svi koji me duže poznaju. 

I zato dok mi je gušt - imati ću zemlju pod noktima.

Evo još malo slika u prilog tome :)

cvjetni tepih na tlu ispod voćaka

 lijepi plavi cvjetići sasvim su sakrili listove jagoda, pa sam ih danas oplijevila jer jagode cvatu

 koke koje ne znaju što je kavez

plesna haljina žutog maslačka

Jogurt mafini sa komadićima čokolade i šarenim kapicama

Moja šestogodišnja kćer je na TV-u vidjela kuhara kako mafine ukrašava raznobojnim kremama i posipava šarenim mrvicama. Naravno, nije prestala govoriti kako bi ona htjela jesti baš takve, divne, lijepe, šarene.... Takvu želju nije uopće teško ispuniti.
Zato smo se veselo uputile u kuhinju, a rezultat  je na slikama :)

Za 12 mafina
(mjera je čašica od jogurta)

2 jaja
1 čaša šećera
1 čaša jogurta (može i neki voćni)
pola čaše ulja
1 i 1/2 čaše brašna (ja koristim tip 550) pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo
100 grama čokolade (nožem nasjeckati ili nastrugati na manje komadiće)

za kremu: 
200 g maslaca, 150 g šećera u prahu, jestive boje ili arome po želji, šarene mrvice

Jaja sa šećerom dobro promiješati pjenjačom (nije potrebno koristiti mikser), pa redom dodavati jogurt, ulje i brašno, svaki put promiješati da se smjesa poveže. Na kraju dodati čokoladne komadiće.
Super je dodati voće poput borovnica, malina, kupina... (zimi imam smrznute u zamrzivaču, pa ih tako smrznute samo posipam odozgo po napunjenim kalupima)

Uliti smjesu u kalupe za mafine (ne do vrha, jer će dosta narasti tijekom pečenja). Ja koristim silikonske kalupe koje ne treba mastiti i brašniti. Papirnate košarice također ne treba mastiti i brašniti, ali plehnate kalupe treba.

Peći u zagrijanoj pećnici na 180°C,  oko 25 min (dok se ne napuhnu i ne stvore raspucanu koricu na vrhu.

Maslac omekšati na sobnoj temperaturi ili u mikrovalnoj pećnici, dodati šećer, pa mikserom dobro pjenasto umutiti, pa dodati boju. Ja sam podijelila kremu na dijelove, pa u svaki dodala drugu boju.
Kad se mafini ohlade, ukrasiti ih  kremom od maslaca i posipati mrvicama.

Ipak je stigla prava zima. Šareni biskvit iz mikrovalne pećnice

Zima u mom dvorištu

Nije mi bilo teško naviknuti se na dosadašnje ugodne temperature kojima je započela ova zima. U mom vrtu je cijelo vrijeme bilo lijepog divljeg radića, matovilca kojeg sam posijala početkom jeseni, broskve koju mi je donijela sestra sa Krka, a zimska salata je lijepo napredovala pod agrofolijom.
Današnji snijeg koji još obilato pada promijeniti će vrste namirnica u našim tanjurima. Sutra ću ubrati broskvu i raštiku za varivo, prije nego ju uništi smrzavica i višak listova staviti u zamrzivač.
Zatim slijedi uživancija na snijegu. Sada ga ima već oko 15 cm. Danas smo kćerka i ja izašle na kratko van, ali je snijeg jako padao i bio premokar da bismo bilo što drugo radile osim skrivale lica od jakog vjetra i krupnih, mokrih pahulja.

Kad smo ušle u kuću, ugrijale smo promrzle ruke, kape, rukavice i jakne potrpale na vruće radijatore i bacile se na posao. Kćerka je poželjela "biskvit iz mikrovalne", a to je gotovo za čas, pa nisam imala ništa protiv. Taj je biskvit jako mekan, lagan i prozračan, neki bi rekli "kao spužvica".

ŠARENI BISKVIT IZ MIKROVALNE PEĆNICE

mjereno običnim žlicama za juhu

Suhi sastojci:

4 žlice vrhom pune (80 g) glatkog brašna

pola paketića praška za pecivo

4 žlice ravne (40 g) šećera – nije dovoljno sladak onima koji vole slatko

naknadno: 3 žlice ravne kakaa

Mokri sastojci:

3 žlice tekućeg jogurta (ili mlijeka)

3 žlice ulja

1 jaje

naknadno: 1 dl vruće vode

Zdjelu za kolač se može namazati masnoćom (uljem, maslacem...) i posuti brašnom. Na dno se može staviti krug od pek papira da pečeni kolač lakše ispadne van.

U jednu posudu staviti sve suhe sastojke osim kakaa, pa izmiješati pjenjačom, vilicom ili kuhačom.

U drugu posudu staviti sve mokre sastojke osim vruće vode, pa izmiješati pjenjačom (može i mikserom, ali nije potrebno).

Izliti tekuće sastojke u suhe i sve dobro promiješati pjenjačom dok ne nestanu grudice.

Uliti vruću vodu (treba ju grijati dok ne proključa i ostaviti 10 sekundi da se smiri, pa onda uliti u biskvit.

Dvije trećine smjese izliti u zdjelu za pečenje. U ostatak staviti kakao i dobro promiješati da ne ostanu grudice, pa izliti u zdjelu (prošarati po žutoj smjesi).

Staviti u mikrovalnu, na najjače oko 6 -7 minuta. Ja pečem na 600 W-6 minuta ili na 800 W -7 min.

Izvaditi da se malo prohladi, tankim nožem odvojiti od ruba zdjele, okrenuti na tacnu, ohlađeno posuti šećerom u prahu, preliti glazurom...

 

Džem od šljiva za zimnicu

Klasični džem od šljiva (kuhan na štednjaku)

1. Šljive operem, očistim od koštica i stavim u lonac u kojem ću ih kuhati.

2. Izdrobim ih rukama i stavim na štednjak, na slabiju vatru.

3. Povremeno promiješam – otprilike svakih 5 minuta. Kako šljive počinju krčkati i puštati sok, a smjesa se sve više raskuhava i odvaja od kožica, potrebno je i češće miješanje.

4. Nakon otprilike 2 sata kuhanja, probam džem i procijenim slatkoću. Ako su šljive jako zrele, mekane i slatke – šećer uopće nije potreban. Ako je među njima bilo više napola zrelih (kao što je bilo u mom slučaju), dodam šećera po želji.

5. Vrući džem ulijem u vruće staklenke koje sam zagrijala u pećnici, zatvorim i ostavim u pećnici dok se ne ohlade.

Džem od šljiva iz pećnice

1. Oprane i očišćene šljive stavim u prikladnu posudu (veći lonac, tepsiju i slično).

2. Po želji ih posipam šećerom – ako su šljive jako zrele i slatke, šećer nije nužan.

3. Sve stavim u pećnicu zagrijanu na 180 °C.

4. Pečem oko 2 sata, povremeno promiješam, a pred kraj i češće. Džem je gotov kada se zgusne i dobije lijepu tamnu boju.

5. Vrući džem ulijem u vruće staklenke, zatvorim i ostavim da se ohlade u pećnici..

Za finu, glatku teksturu, prije punjenja u staklenke može se džem usitniti štapnim mikserom. Meni je draži rustikalni, s kožicama.

Reform torta

Jednostavna za izradu, a presavršena okusom... Idealan spoj kore i kreme. Najljepša mi je kad je pravokutnog oblika, pa i to pojednostavljuje izradu, a isto se može rezati u trokutaste šnite ako je nekom tako draže. Radila sam ju i sa orasima i sa lješnjacima i ne znam koja mi je bolja. Na slici je Reforma od lješnjaka.
Ako još niste, probajte ovu kraljicu među tortama, decentnog izgleda, ali rajskog okusa. Kada radim blagdanske kolače, obavezno napravim i Reform kocke, a to je ništa drugo nego Reform torta pečena u tri kore i rezana u male kockice, kao na drugoj slici ispod.

reform kocke (u sredini)

Kod ove torte gotovo da nema straha da kore neće uspjeti. Ako se malo prepeku budu suhe, ali se nakon jednog dana stajanja navlaže sa kremom i opet je sve super. Ako se pak kore prekratko peku, pa ostanu premekane, biti će vidljive u presjeku, ali će se stopiti sa kremom, pa će vilica kroz šnitu prolaziti kao kroz maslac. Neki baš tako vole, a okus joj nije promijenjen. Kore mogu biti tanje ili deblje, ovisno o veličini pleha, pa svatko sam odlučuje kako mu je bolje.
Što se kreme tiče, nju se može "zeznuti" ako se prekratko kuha, pa se nedovoljno zgusne. Zato ju treba stalno miješajući pjenjačom, kuhati na pari, dok voda ispod lagano ključa, jaja se polako zagrijavaju, čokolada se pomalo otapa, a kad se čokolada sasvim otopi i poveže sa kremom, počinje pravo kuhanje kreme koje traje još nekoliko minuta. Kad je krema vruća na dodir, tada bi već trebala biti dostatne gustoće.
Krema može biti i bez maslaca i takva se isto koristi u nekim slasticama, ali pjenasto izrađeni maslac ovoj kremi daje potreban mliječni okus i pjenastu strukturu.

Recepata ima puno, sa različitim omjerima, neki su sa preslatkom kremom, neki su sa manje oraha ili lješnjaka, pa je biskvit više hrskav i sličniji beze kori.
Redosljed dodavanja sastojaka kod kuhanja kreme također može biti različit u nekim receptima ali zato je potrebno prvi puta ispeći i probati ovu tortu, a onda se lako sve prilagodi svom ukusu.
Ja sam vjerna ovom receptu i načinu izrade, ali sam prije toga proučila najmanje 20 recepata što iz knjiga, što s interneta. 

Za pleh 30 x 40 cm:

Biskvit:
10 bjelanjaka
300 g šećera
400 g poprženih, pa samljevenih lješnjaka ili oraha
4 žlice krušnih mrvica ili brašna (ja stavim pola pola)

Krema:
10 žutanjaka
200 g šećera
150 g čokolade za kuhanje
250 g maslaca

Bjelanjcima dodati 10 žlica hladne vode, pa ih umiksati u čvrsti snijeg. Dodati šećer, pa miksati još pola minute. Lješnjake ili orahe pomiješati sa mrvicama i brašnom, pa lagano umiješati u snijeg. Pleh za pečenje namazati maslacem i posuti krušnim mrvicama (ili samo staviti pek papir na vodom poškropljen pleh), pa izliti pola smjese i izravnati. Peći oko 10-15 min na 170°C (moja pećnica je stara, bez ventilatora) dok biskvit ne dobije blago-žućkastu boju. Nakon toga ispeći i drugi biskvit, pa ih ostaviti da se ohlade. Ako pečem na maslacu i mrvicama onda biskvit od dna odvojim velikom špahtlom. Zgodnije je peči na pek papiru, pogotovo ako imate samo jedan pleh, ali je malo finiji okus biskvita pečenog na maslacu i mrvicama.
Svaki biskvit prerezati na dvije trake da se dobiju 4 kore.

Najčešće radim "hladnu kremu" jer je ona lakša i sigurnija za izradu:
Žutanjke i šećer kratko izmiksati (oko 15 sekundi), pa staviti na paru i stalno miješati pjenjačom dok se malo ne zagrije. Tada dodati čokoladu natrganu na što manje komadiće i jedan komadić maslaca (veličine kocke šećera) koji će spriječiti da se šećer u kremi tokom kuhanja ukristalizira na stijenkama posude. Kuhati dalje stalno miješajući dok se krema lijepo ne poveže i zgusne. Maknuti sa pare i miješajući ju ohladiti u posudi (ili sudoperu) sa hladnom vodom, pa u mlaku kremu umiksati pjenasto umućeni maslac. Podijeliti kremu na jednake dijelove, pa formirati tortu. 
Obično uvijek manjka kreme za omazivanje izvana, a ja se snađem tako što pjenasto umiksam maslac, dodam šećera u prahu koliko mi odgovara za sladak okus, pa umiksam u maslac i dodam još kakao u prahu ili otopljenu čokoladu za kuhanje u količini koja odgovara boji kreme. To je sve proizvoljno i nije bitan točan omjer, već samo slatkoća i boja kreme. 

Brza torta sa preljevom od voća

 

Univerzalni Cheesecake ili torta od sira u svojoj jednostavnijoj varijanti.
Kad se prvi puta radi ovakav kolač, pa krenete u potragu za receptom, teško se odlučiti koji je od ponuđenih recepata najbolji, a ima ih u raznim varijantama i sa različitim omjerima u sastojcima.
Ali srećom, kod ove slastice mjere nisu presudne. Što je više keksa - podloga je deblja, netko voli tanji sloj kreme, a deblji sloj voća... 
U podlogu može ići i više i manje maslaca, ovisno o keksima, umjesto meda može ići šećer ili bez njega. Meni je cimet jako dobar dodatak Digestive keksima ili Čajnim kolutićima, ali kod Plazme, Petit Beurre i sličnih mi ne paše. Jako je fino staviti Spekulaas kekse.
U kremu može ići svježi kravlji sir (protisnut kroz cjediljku) ili ABC sir, Philadelphia ili bilo koji slični krem sir. Krema može biti i samo od slatkog i kiselog vrhnja, bez sira, ali onda ima malo prazniji okus i krema je više pjenasta. Već mala količina kiselog vrhnja dodana u umućeni šlag čini šlag gustim kao da ste u njega stavili želatinu.
Preljev će biti gušći ili rjeđi ovisno o količini gustina (ili praha za puding). Umjesto toga može se voće pomiješati sa preljevom za torte kojem se doda šećer.  Može se i marmeladu prema izboru prokuhati sa malo vode, da se razrijedi, pa umiješati voće. Voće u preljevu može biti sirovo, a može se i prokuhati u tekućini, da bude mekše, kao kad se radi voćni umak... Ma, varijanti ima na pretek...
Zato ovaj recept svatko može prilagoditi sebi već prema tome s kojim sastojcima raspolaže ili što voli.

Za okrugli kalup promjera 24 cm:

Podloga od keksa:
240 g mljevenih keksa
70 g maslaca
1 žlica meda
malo cimeta

Krema:
400 g svježeg sira
300 ml slatkog vrhnja
100 ml kiselog vrhnja
70 g šećera (bolji je šećer u prahu)

Voćni preljev:
500 g voća (npr. smrznuto ili svježe: šumsko voće, borovnice, maline, jagode...)
6 žlica šećera
500 ml tekućine (vode ili nekog voćnog soka)
30 g (4 ravne čajne žlice) gustina ili praha za puding od vanilije

Kekse samljeti ili naribati na ribež ili dobro izdrobiti, pomiješati sa otopljenim maslacem, medom i cimetom.
Smjesu utisnuti na dno kalupa.
Sir, kiselo vrhnje i šećer dobro izmiješati. Slatko vrhnje izmiksati u šlag, spojiti sa smjesom sira i kiselog vrhnja, pa rasporediti po podlozi od keksa.
Par žlica tekućine za preljev pomiješati sa šećerom i gustinom da se dobije masa bez grudica. Ostatak staviti da zakuha, maknuti sa vatre, pa umiješati smjesu sa gustinom, miješati da postane glatko, pa vratiti na vatru miješajući još minutu dvije da se gustin skuha. Maknuti sa vatre pa umiješati voće. Ohlađeni preljev preliti na kremu i sve ohladiti u hladnjaku.

Vrtlarska retrospektiva: proljeće 2012.g., jedna vrijedna baka i Čudo od jednog jaja kao torta

Dok traje zima prave se planovi za povrtnjak u predstojećoj sezoni. Već svi jedva čekamo da dođe proljeće, da sunce zagrije zemlju, pa da polako možemo početi sijati prvo sjeme na otvorenom i presadnice posaditi na njihovo trajno mjesto u vrtu. 
Puno toga sam prošle godine zapisivala da bi mi bilo lakše planirati novu sezonu.   Prelistavam bilješke, pregledavam sjeme i već sam pomalo nestrpljiva. 

Pozivam vas na šetnju kroz prošlogodišnji povrtnjak, na samom početku, u proljeće, kad su sve biljke još mlade i tek se spremaju bujati u svoj svojoj snazi.
Plodored i dobrosusjedski odnosi biljaka su zastupljeni koliko je to moguće, ne u onoj mjeri kako bih ja to željela, ali i ovako smo uglavnom zadovoljni rezultatima.
Ovo su slike truda kojeg je u vrt najviše uložila naša "baka" (moja svekrva) koja se za vrt požrtvovno brine, mada je prije par dana ušla u 87-u godinu života. Ja se tu uklapam prema svojim mogućnostima, obično u stanu uzgojim nešto presadnica cherry rajčice, blitve, tikvica, paprike, brokule, ... tako da nam sezona što prije počne.
Baka vrijedno nadzire vrt i provodi u njemu veći dio dana i zato ipak njoj pripadaju najveće zasluge za zelene prizore koji slijede:

Baka i unuka na vrtu slikane prije dvije godine

Gredice zasijane, neke su već oživile izniklim sjemenom, a neke čekaju prve presadnice. Voćke pupaju ili već cvatu. Bijele trake od najlona služe da poplaše ptice:

(kliknite na sliku za veći prikaz):
 

 

 Jagode su bujne, treba ih prorijediti i okopati.

Vrt je već dosta oživio, sve su gredice zauzete. Sad je najljepše obilaziti povrtnjak, jer se čini da sve na očigled raste:

Povišena gredica koju sam zasijala pastrnjakom, nevenom i dragoljubom. Neven i dragoljub sam kasnije rasadila po vrtu.

 Mlada tikvica u cvatu, otrgla sam prekobrojne muške cvijetove za pohanje.

Ova je tikvica nikla sama iz sjemena koje je ostalo od neubrane tikvice od prošle godine, pa smo ju ostavili na njenom mjestu, a oko nje izviruje posijani grašak.

Visoki grah pod kolcima i desno - niski grah.

 Mlade biljčice paprike

 Tek stasala blitva u društvu sa tikvicom.

Do blitve su mlade brokule sa rijetko posijanom šarenom mrkvicom koja se jede samo sirova.

Brokuli ne odgovara toplo vrijeme, pa najprije ubirem samo listove koji maju jednaku vrijednost kao cvijetići, a kad u jesen zahladi, ona počne stvarati lijepe cvjetne rozete. Listove i dalje berem sve do prvih smrzavica i spremam u škrinju.

 Blitva na drugom kraju vrta u društvu sa pokojom salatom odlične sorte "Majska kraljica".

 

 Povrtnjak svojom sjenom štite voćke.

 

 Vojska mladih rajčica.

Lijevo od rajčica bili su luk i salata. U pozadini se vidi "ograda" od vinove loze.

 Salata "Majska kraljica" koju sam rijetko posijala,pa ju nisam trebala prorijeđivati, desno iznad se vidi zimski luk, šupljih stabljika kojem ću se malo više posvetiti ove godine, jer sam ga neplanski posijala, a bio mi je zanimljiv. Vrlo zanimljiva biljčica.

 U vrtu gdje ja imam svoje prste mora biti i matovilca. Jako ga volim. Lijepo je gusto nikao i na slici se vidi dio koji sam obrala.

 

Peršin i mrkva.

  

 Salata sredinom ljeta.

* * *

  
I na kraju, ono što nam uljepšava proljeće i jedva ih ćekamo da nam uljepšaju okućnicu i potjeraju zimsku depresiju: jaglaci, narcise, tulipani, forzicija i magnolija:

 

 

Pošto je baki prije par dana bio rođendan, napravili smo joj jednu malu tortu za njeno malo slavljeničko društvo. Biskvit i kremu sam radila po receptu za "Čudo od jednog jaja" jer sam htjela da torta ima mekani biskvit od oraha i žutu kremu od maslaca sa okusom vanilije. Bila je jako fina.

Čudo od jednog jaja (kao torta)

Biskvit

 1 šalica šećera
 1 jaje
 1 šalica mljevenih oraha
 1 šalica mlijeka
  pola šalice ulja
 1 šalica brašna pomiješanog sa  pola vrećice praška za pecivo

Krema

  2 pudinga od vanilije
 200 g maslaca
  6 žlica šećera
  7 dcl mlijeka

Za biskvit jaje i šećer malo izmiksati, pa redom dodavati ostale sastojke. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 180°C. Ja sam pekla u plehu veličine 30 x 30 cm, na pek papiru. Kad se biskvit ohladio, izrezala sam dva puna kruga promjera 18 cm i treći sam sastavila od ostatka biskvita. Tako sam imala tri kore za tortu promjera 18 cm.

Za kremu se od mlijeka oduzme pola šalice i pomiješa sa praškom za puding i šećerom, a ostatak mlijeka se stavi da zakuha. Kad mlijeko zakuha ulije se smjesa pudinga i miješa pjenjačom par minuta na vatri dok opet ne počne kuhati, pa još par minuta dok se ne zgusne. Posuda s pudingom se stavi u hladnu vodu i miješa se kuhačom dok se puding ne ohladi.

Maslac se mikserom pjenasto izradi da lijepo omekša, pa se umiksa u hladan puding.  

Kremom se maže biskvit i torta izvana. Ja sam za omazivanje i ukrašavanje torte dodala u polovicu preostale kreme jednu žlicu kakaa, pa sam umiješala u žutu polovicu, ali samo ovlaš, tako da krema bude mramoraste boje.