Maslačak kao hrana i lijek

    💚Zahvaljujući mojoj pokojnoj mami, veliki sam ljubitelj radiča. Često smo ga zajedno brale na livadama pokraj našeg naselja. Zavoljela sam njegov okus i ostao mi je i dalje omiljena salata od proljeća do jeseni. Moja kćer ga jede od malih nogu. Izuzetno je zdrav, prepun željeza, prava blagodat organizmu nakon iscrpljujuće zime.
Najukusniji je u proljeće i jesen kad je mlad jer veće biljke, kad krenu sa cvatnjom, imaju manje ili više gorak okus, ovisno rastu li u hladu ili na suncu. Ja ga berem i kada cvate, ne smeta mi njegova ljekovita gorčina. Tko ju ne podnosi, može ga pomiješati s drugom salatom (matovilcem, zelenom salatom, crvenim radičem...) ili ga blago blanširati.

    🌿Na površinama koje se kose, uvijek ima mladog lišća, jer se on redovitim rezanjem stalno obnavlja. Tako je i na našem vrtu i voćnjaku, naročito u dijelu gdje je hladovina, pa mu listovi rastu u visinu, a ne položeno kao što je to slučaj kada je čitav dan izložen suncu. 

    

foto: cvijet maslačka 

i najdraže ručice na svijetu (2014.g.)

    💚Kad ga uberem (odrežem busen nožem, korijen ostaje u zemlji, pa se iz njega opet dalje razvija nova biljka), odmah odbacim žute, suhe i oštećene listove. Obično ga berem u najlonsku vrećicu jer ona zadržava vlagu, a radič brzo vene kad se odreže. Kod kuće ga operem u najmanje 4 vode, sve dok zadnja voda ne bude sasvim čista. Uzimam količinu koliko mi stane u šaku, stisnem na dasku za rezanje i narežem ga na sasvim sitno, kao na slici ispod. Tako ga je najljepše jesti. 

Očišćen i opran  može stajati zatvoren u plastičnoj ambalaži nekoliko dana. 

    

 

Od njega pripremam salate na razne načine: 

👉Prvi način: začiniti samo solju, octom i uljem i jesti kao zelenu salatu. (slika ispod)

👉Drugi način: pomiješati sa dobro kuhanim grahom kojeg se  malo zdrobi vilicom, začiniti solju, octom, uljem i malo vode u kojoj se kuhao grah. Može se koristiti i grah iz limenke. (slika ispod)

👉Treći način: pomiješati sa kuhanim krumpirom, začiniti solju, octom i uljem

👉Četvrti način: popržiti špek/pancetu/slaninu/kobasicu (jeger, domaću kobasicu, hrenovku...) narezane na kockice, zajedno sa masnoćom preliti preko radiča, dodati topli kuhani krumpir narezan na kocke, začiniti solju, octom i uljem i jesti dok je još toplo.

Može se dodati i kuhani ječam, neka druga žitarica, kukuruz šećerac..., puno je kombinacija!

Na slici ispod: radič sa krumpirom, pancetom/slaninom, jajima.

 

Na isti način radim i salatu od endivije, također dodajući krumpir, špek, jaja...

🌿   💚   🌿   💚

Endivija s kuhanim krumpirom (na slici ispod):

(kuhani krumpir, sol, ulje, ocat) Krumpir se dodaje dok je još vruć, kako bi zagrijao salatu i umanjio njenu gorčinu. Jede se toplo.

    Endivija sa kuhanim krumpirom i pancetom (na slici ispod):

(kuhani krumpir, panceta, sol, ulje, ocat) Krumpir i panceta se također kao i u prethodnom slučaju dodaju dok su još vrući.

    Sve navedene varijante su još ukusnije kad se koristi bučino ulje (ulje od koštica tikve golice).

🌿   💚   🌿   💚

    Autorica Maria Treben u svojoj vrlo popularnoj knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne" o maslačku piše sljedeće:
    "Sakupljamo listove prije cvjetanja, korijenje u proljeće ili jesen, stabljike za vrijeme cvjetanja. Cijela je biljka ljekovita. I ja sama sam se na nju navikla: u proljeće od cijele biljke pravim salatu ili uz večeru salatu pomiješam s krumpirom i ukrašenu s polutvrdo kuhanim jajima. 

    "Sakupljamo listove prije cvjetanja, korijenje u proljeće ili jesen, stabljike za vrijeme cvjetanja. Cijela je biljka ljekovita. I ja sama sam se na nju navikla: u proljeće od cijele biljke pravim salatu ili uz večeru salatu pomiješam s krumpirom i ukrašenu s polutvrdo kuhanim jajima. 

    Kada sam bila na liječenju u Sloveniji gosti u lječilištu su svaki dan uz ostale svježe salate dobivali na stol još tanjurić s maslačkovom salatom. Liječnik, poznati specijalist za bolesti jetre, na moje je pitanje odgovorio da maslačak najbolje djeluje na rad jetre. 

    Danas znam, da valja uzeti dnevno pet do šest svježih cvjetnih stabljika u sirovu stanju kod kronične upale jetre. Pomaže i kod šećerne bolesti. Šećeraši bi trebali svaki dan jesti do deset takvih stabljika dok je maslačak u cvatu. 

    Stabljiku operemo zajedno s cvijetom, zatim prvo odstranimo cvjetnu glavicu i polako sažvaćemo. Stabljika je u početku malo gorka, hrskava i sočna i jede se kao endivija. Stalno bolesni ljudi, koji se osjećaju slomljeni i umorni, trebali bi provesti 14-dnevnu kuru sa svježim stabljikama maslačka. Bit će iznenađeni s izvrsnim uspjehom. Dnevno dobro sažvačemo i pojedemo 5 do 10 svježih, opranih cvjetnih stabljika. 

    Stabljike pomažu i kod drugih tegoba. Otklanjaju kožni svrab, lišajeve i osipe, poboljšavaju želučane sokove i pročišćuju želudac od svih nepoželjnih tvari. Svježe stabljike mogu bezbolno rastvoriti žučne kamence, te podstiču rad jetre i žući. 

    Pored mineralnih tvari sadrži maslačak još i važne ljekovite i gradbene tvari koje su jako značajne za otklanjanje poremećaja u metabolizmu. Svojim pročišćavajućim djelovanjem pomaže kod gihta i reume; oteknuća žlijezda splasnu, ako tri do četiri tjedna provodimo kuru sa svježim stabljikama. 

    Maslačak s uspjehom koristimo i u liječenju žutice i kroničnih oboljenja slezene. Korijenje maslačka, sirovo, ali i osušeno, upotrijebljeno kao čajni iscjedak pročišćuje krv, pospješuje probavu, znojenje i mokrenje te djeluje okrepljujuće. Čini krv žitkom i odlično je sredstvo protiv grušanja krvi. U starim biljinarima piše da su žene nekada koristile oparak od biljke i korijena kao sredstvo za ljepotu. S tim su umivale oči i lice i "nadale se, da će tako imati  ljepšu put". 

    Maslačak se ubraja u one biljke za koje nema zimskog sna i čiji listovi tjeraju i u zimskom razdoblju Svake godine u proljeće napravim od maslačkovih cvjetova sirup izvrsna okusa, a istovremeno dobar za zdravlje. Moj božićni medenjak pripravljen je samo od maslačkova sirupa. 

    Majka je jednom susrela neku ženu koja je nosila punu pregaču maslačkovih cvjetova. Na upit, što će s tim, saznale smo recept za pripravljanje skupocjenoga sirupa od maslačkovih cvjetova koji ovdje navodim: Dvije vrhom pune pregršti maslačkovih cvjetova stavimo u jednu litru hladne vode i polako zagrijavamo do ključanja. Pustimo da zakipi, uklonimo lonac sa štednjaka i sve ostavimo da stoji preko noći. Sljedeći dan sve istresemo u cjediljku, pustimo da se okapa i s obje ruke dobro iscijedimo cvjetove. U sok pomiješamo 1 kg nerafiniranog šećera i dodamo polovicu limuna narezana na kriške (ako je prskan, bez kore). S više limuna sirup je kiselkast. Otvoren lonac stavimo na ploču štednjaka. Kako bi sačuvali sve vitamine uključimo štednjak samo na 1. Tako se tekućina isparava bez kuhanja. Masu jednom do dva puta ohladimo da postignemo odgovarajuću gustoću sirupa. On ne smije biti pregust, jer se nakon dužeg stajanja kristalizira, ali ni prerijedak jer nakon nekog vremena prokisne. To mora biti pravi, gust sirup koji namazan na jutarnje pecivo ili kruh s maslacem izvrsno prija. 

    Jednom je kod nas radio neki stolar, kojem sam za večeru priredila hladan narezak, dok se istodobno moja obitelj naslađivala s divnim, svježe pripravljenim maslačkovim "medom" namazanim na kruh s maslacem. I naš je stolar dobio apetit na to. Kao pčelar nije vjerovao da sam sama napravila taj "med". Bio je oduševljen i kazao je da se sirup jedva može razlikovati od pravoga meda. K tome bih još dodala, da bubrežni bolesnici ne podnose dobro kiselinu pravoga meda, dok im je maslačkov sirup koristan. 

    Ta dragocjena ljekovita biljka zauzima u narodnoj medicini značajno mjesto. Nažalost najveći dio stanovništva to ne shvaća i smatra ju dosadnim korovom. 

    U procesiji na Tijelovo upao mi je u oči jedan mladi momak, stjegonoša, čije je lice bilo puno bubuljica. Upozorila sam njegovu majku na koprivu i maslačak kao biljke koje pročišćuju krv. Majka nije poznavala maslačka, iako nipošto nije bila iz velegrada nego stanovnica našega maloga gradića. Kada sam joj opisala biljku, ogorčena mi je odgovorila da takav korov ipak ne može dati svojem sinu. 

Priprema čaja od korijena maslačka: 1 vrhom punu čajnu žličicu korijenja ostavimo tijekom noći u 1/4 litre hladne vode, sljedeći dan zagrijemo do ključanja i procijedimo. Tu količinu podijelimo i popijemo gutljaj po gutljaj pola sata prije i pola sata nakon doručka."

Dodajem još pojašnjenje riječi pregršt kojeg sam našla u "Vijencu" Matice Hrvatske:

Koliko je to "pregršt" nečega? To je onoliko koliko može stati u sastavljene dlanove i do vrha ih ispunja. Dlanovi skupljeni u oblik posude čine pregršt. 

KNJIGU MOŽETE Pregledati OVDJE: Zdravlje iz Božje ljekarne

i ako vam se svidi, kupiti u mnogim knjižarama. 

                                             🌿   💚   🌿   💚

Listove maslačka možete ubaciti i u ovu mješavinu povrća pa napraviti uštipke kako to radi Biljana u ovom videu na YouTube kanalu Trag Biljke:

Salata od kuhane govedine

Nakon kuhanja goveđe juhe, ostane fini komad mesa od kojeg se može napraviti još nekoliko ukusnih jela. Jedno od njih je govedina na salatu. 

Govedina je u sebe upila sve okuse povrća s kojim se prethodno kuhala u juhi sad ju samo treba ohladiti, narezati na manje komadiće, dodati joj luka narezanog na listiće, još je bolje pomiješati mladi i stari luk. Dobro popapriti, posoliti, pouljiti i nakapati sa malo octa. 

Sve treba prilagoditi sebi i svom ukusu. 

Odlična je s bučinim uljem. Neki ovu salatu rade sa još toplom govedinom iz juhe, no meni je najukusnija kada se radi od ohlađenog mesa, tada upije i manje masnoće, a nakon pola sata stajanja u hladnjaku je pravi osvježavajući i zasitni obrok. 

Uz to odlično idu kuhana jaja (ili samo žumanjci) koji se mogu umiješati u samu salatu ili servirati pokraj. Moj izbor je najčešće samo fini domaći kruh i pokoja svježa crvena rotkvica jer u kombinaciji sa lukom odlično pomaže probavljivosti masnoće iz ove salate.

Džem od šljiva za zimnicu

Klasični džem od šljiva (kuhan na štednjaku)

1. Šljive operem, očistim od koštica i stavim u lonac u kojem ću ih kuhati.

2. Izdrobim ih rukama i stavim na štednjak, na slabiju vatru.

3. Povremeno promiješam – otprilike svakih 5 minuta. Kako šljive počinju krčkati i puštati sok, a smjesa se sve više raskuhava i odvaja od kožica, potrebno je i češće miješanje.

4. Nakon otprilike 2 sata kuhanja, probam džem i procijenim slatkoću. Ako su šljive jako zrele, mekane i slatke – šećer uopće nije potreban. Ako je među njima bilo više napola zrelih (kao što je bilo u mom slučaju), dodam šećera po želji.

5. Vrući džem ulijem u vruće staklenke koje sam zagrijala u pećnici, zatvorim i ostavim u pećnici dok se ne ohlade.

Džem od šljiva iz pećnice

1. Oprane i očišćene šljive stavim u prikladnu posudu (veći lonac, tepsiju i slično).

2. Po želji ih posipam šećerom – ako su šljive jako zrele i slatke, šećer nije nužan.

3. Sve stavim u pećnicu zagrijanu na 180 °C.

4. Pečem oko 2 sata, povremeno promiješam, a pred kraj i češće. Džem je gotov kada se zgusne i dobije lijepu tamnu boju.

5. Vrući džem ulijem u vruće staklenke, zatvorim i ostavim da se ohlade u pećnici..

Za finu, glatku teksturu, prije punjenja u staklenke može se džem usitniti štapnim mikserom. Meni je draži rustikalni, s kožicama.

Tradicionalni kolač: Orahnjača i makovnjača

Orahnjače i makovnjače moje mame izgledale su kao "iz žurnala". Precizno razvaljane, jednakim slojem file namazane, jednoliko ispečene, ma... divota!

Mom tati je to omiljeni kolač, posebice od oraha, pa ju zato uvijek radim po receptu koji je koristila moja mama. Čak ju i pečem u istom plehu. Ne mogu se oteti nostalgiji i uspomenama. A i ne želim.

Tijesto :
za dvije štruce koje se peku u tepsiji 20 x 30 cm

1 vrećica suhog kvasca ili 3 dag svježeg kvasca
40 dag brašna (glatko tip 550 ili namjensko za dizana tijesta)
8 dag maslaca ili ulja (moja je mama radila s margarinom, tad nismo znali koliko je štetan)
8 dag šećera
2 žutanjka (moraju biti sobne temperature)
sol
limunova korica (samo ako je domaći, nešpricani limun)
2,5 dl mlijeka


Nadjev za jednu štrucu:

20 dag mljevenih oraha ili 15 dag mljevenog maka
15 dag šećera
1 vanilin-šećer
5 dag – grožđica
1 dl mlijeka za orahe, a za mak treba 1,5 dl
1 ravna čajna žličica cimeta
3 pune jušne žlice ruma


Tijesto:
Kad nekome pokazujem precizan postupak onda radim ovako:
Najprije iz hladnjaka izvadim jaja, odvojim žutanjke, bjelanjke vratim u hladnjak, a žutanjke ostavim da se ugriju na sobnoj (kuhinjskoj, jelte) temperaturi. Odvagnem potrebnu količinu maslaca, pa i njega ostavim na sobnoj temperaturi da omekša.
Brašno vagnem i stavim u veliku posudu gdje ću kasnije mijesiti tijesto. Mlijeko odmjerim u nekoj drugoj posudi. Šećer odmjerim u trećoj.
Nakon toga napravim kvas (bez obzira što na suhom kvascu piše da se može umiješati direktno u tijesto, ovo je najbolji način da se provjeri jeli kvasac ispravan, jer ako se ne digne, neću baciti sastojke za cijeli kolač).
Od količine brašna uzmem oko 4 žlice (nije bitno - može i 5, može i 3...), od šećera 1 žlicu, a od mlijeka oko polovicu količine. Sve to ovlaš promiješam u manjoj plastičnoj ili metalnoj posudici, pokrijem krpom i stavim u mlaku, odškrinutu pećnicu (50°C) ili na radijator ako nije baš jako vruć jer bi se kvas u protivnom skuhao.
Žumanjke i ostatak šećera tučem oko pola minute pjenjačom da se sjedine, pa umiješam ostatak mlakog mlijeka, omekšali maslac ili ulje, sol i struganu limunovu koricu.
Kad je kvas na toplom udvostručio volumen, uspem ga u posudu sa brašnom, ovlaš promiješam kuhačom da se kvas i brašno malo izmiješaju, dodam smjesu žutanjaka, šećera, mlijeka... i rukom zamijesim tijesto dok ne postane glatko. To se može raditi i mikserom, sa spiralnim nastavcima. Nastavke treba nauljiti da se tijesto ne bi podizalo do samih utora za metlice. Tijesto bi trebalo tako mijesiti oko 15 minuta, ali za to treba imati jaki mikser. (Tako sam radila dok nisam imala pekač kruha. Sada samo sve sastojke ubacim u pekač, on mijesi tijesto 15 minuta i diže ga 1 sat.)

Naše bake su tijesto tukle ručno uz pomoć kuhače i to je dosta naporno: zdjela se stavi na krilo, obuhvati jednom rukom, a u drugu ruku se uzme kuhača okrenuta prema sebi i kuhačom se od dna zdjele nabada tijesto i podiže prema gore, tako da se tijesto napuni zrakom. Nakon toga obično tri dana boli ruka.
Umjesto toga može i ovako, ali to dugo traje: tijesto izmijesiti, pa ostaviti da se udvostruči na toplom, pa tako nekoliko puta. To traje obično pola dana.

Uglavnom, kad je tijesto gotovo za filanje, istresem na dobro pobrašnjenu veliku platnenu krpu (staru čistu plahtu ili stolnjak nekoliko puta presavinem, jer bi se samo jedan sloj klizao po stolu prilikom rada). Malo još rukama promijesim, pa oblikujem dvije kugle. Jednu po jednu valjkom razvaljam na dužinu tepsije, da tijesto ne bude tanje od 1 cm. Tada nježno uz pomoć žlice, na prvo tijesto ravnomjerno nanesem nadjev, pa ga uz pomoć krpe zarolam u štrucu, te brzim pokretom prenesem u namašćenu i pobrašnjenu tepsiju da se štruca pod vlastitom težinom ne izdeformira. Maslacem namažem dio štruce gdje će se dodirivati sa drugom, pa sve ponovim sa drugim dijelom tijesta.
Pećnicu ukljućim na 50°C, pa stavim kolač u pećnicu da se kolač još 15-20 minuta diže.
Kada se dignuo do ruba tepsije, povećam temperaturu na 200°C, pokrijem kolač pek papirom da se nebi prebrzo zapekao odozgo, stavim na dno pećnice metalnu pliticu sa vrućom vodom (para pomaže dizanju i rahlosti tijesta) i pečem dok ne dobije lijepu smeđu boju. Tada je i odozdo dovoljno pečen. Čačkalicu zabodem u najdeblji dio kolača, odmah izvadim, pa ako na njoj nema tragova sirovog tijesta, kolač je pečen.
To se može više puta provjeriti, ali uvijek sa novom, suhom čačkalicom. Kolač ostavim u iskljućenoj pećnici sa širom otvorenim vratima. Kada se ohladi do mlakog, posipam ga šećerom u prahu i tad se već može rezati i jesti. Najljepše se reže kada je potpuno hladan.

Moja mama je pečeni kolač zajedno sa tepsijom, naopačke okretala na dasku ili ravnu površinu da se nebi gornja korica odvajala od file što se zna dogoditi ako prevrući kolač izvadimo iz pećnice. Ja sam ovaj puta tako napravila i nakratko podigla tepsiju da bih mogla slikati koricu cijelog kolača.

Nadjev:
Mljevene orahe ili mak izmiješam sa šećerima, opranim i očišćenim grožđicama, cimetom i rumom. Sve prelijem kipućim mlijekom, dobro izmiješam i ostavim da se ohladi.

Ovako tijesto izgleda kada se za njega pobrine pekač kruha. Tada sam radila osinje gnijezdo, također dizano tijesto, od 1 kg brašna: 

nakon 1 sat dizanja:

dignuto tijesto istreseno iz pekača:

Pravi zimski, doMAći ručak

Pečene krvavice sa restanim krumpirom i pirjanim kiselim zeljem.

Kada sam živjela s roditeljima, to nam je bio uobičajeni zimski ručak i često nam ga je mama pripremala. Sada rijetko imam priliku jesti domaće krvavice. 
Nakon napornog  kolinja, iscrpljujuće obrade mesa, topljenja masti, kobasica, među kojima i krvavica koje je moja mama radila najbolje na svijetu (sa ječmenom kašom), ovakav ručak je došao kao dostatna nagrada za sav uloženi trud. Toga se prisjetim svaki puta kad i ja, kao nekad moja mama, iznesem ovakav ručak na stol.

Dinstani grah

Ovo brzinsko jelo je često radila moja mama kad joj je ostalo kuhanog graha. 

Sastojci: kuhani grah, luk, mrkva, peršin, masnoća, sol, papar, mljevena paprika.

Za ovo jelo treba najprije na masnoći izdinstati luk narezan na kockice (idealna je masnoća od mesnog pečenja, ja je nikada ne bacim, već ulijem u neku malu staklenku i koristim za paradajz juhe, umake, variva...)
Treba dinstati poklopljeno. Luk daje ovom jelu okus po gljivama. Što ga više ima, to je  bolje. 
Kad luk omekša, dodati mrkvu naribanu na skroz sitne rezančiće, pa kad i ona sasvim omekša i raskaši se, dodati malo nasjeckanog češnjaka i nasjeckanog lista peršina. Peršin je također obavezan u ovom jelu.
Staviti kuhani grah, ali obavezno i tekućinu od kuhanja (ako kupujete konzerve, uzmite onu iz koje se čuje mućkanje kad ju protresete - to znači da unutra nije samo grah, već da ima i tekućine).
Posoliti, popapriti, po želji može ići i malo mljevene crvene paprike, ako mislite da je pregusto (meni nikad nije) podliti sa vodom ili najbolje - jušnim temeljcem (ostatkom kuhane juhe) i još malo pirjati dok se okusi ne povežu.

Može se ovom dodati i popržene pancete (špeka), kobasice... može biti i kao prilog nekom mesu..., ali ja u ovome guštam samo uz šnitu domaćeg kruha i puuuuuuunnnnnu zdjelu salate (jel moram reći: iz mog vrta?).

Ako na kraju jela niste koricom kruha pokupili sve tragove na tanjuru i ostavili potpuno čist tanjur za sobom, onda ste negdje zeznuli. Pročitajte ponovo recept. :)

Pečene jabuke

Mirišljave, tople jabučice za hladne večeri. Brzi desert koje su djeci prije često pripremale bake i mame... Ovo se radi samo sa prirodno uzgojenim jabukama kojima se smije pojesti kora.

Neka jabuke budu podjednake veličine kako bi se se sve jednako ispekle.

Jabuke oprati i poslagati u tepsiju jednu do druge.

U tepsiju uliti malo vode, toliko da pokrije dno, da se jabuke ne zalijepe za dno.

Staviti u toplu pećnicu da se peku oko 25 minuta, na 180°C.

Prilikom pečenja jabuke se napuhnu, pa im onda koža popuca i to je znak da su pečene.

Mogu se prije pečenja izbosti vilicom, pa neće popucati, ali tada izgube sokove i postanu suhe.

Mogu se još vruće posuti šećerom u prahu i cimetom.

Najbolje su dok se jedu tople, ali su fine i kad su potpuno hladne.

Domaći rezanci

Od jednog jaja i malo brašna ispadne rezanaca za nekih 12-14 tanjura juhe. Pa zašto onda nebi imali kod kuće uvijek spremne domaće rezance za juhu? Potrebno je malo vremena, oštar nož, jaje, brašno i dobre volje.

Čiji god recept da uzmete, omjer je uvijek više manje isti: jedno jaje na 10 dkg brašna. Neki dodaju i malo ulja, ali ja ne. Ne volim koristiti mašinu za rezance, jer mi onda nemaju onaj rustikalni izgled i umanjunju mi tek. Nikad mi ih nije teško napraviti, jer to ide dosta brzo i nije naporno, pa uživam dok ih radim. Zato sam ih radila i ove godine na ljetovanju. Na slikama su moji "apartmanski" rezanci nastali od navedene količine brašna i jaja:

100 g brašna

1 jaje

Brašno pomiješati sa jajem, pa zamijesiti sasvim glatko tijesto. Ponekad je možda potrebno dodati još 10-20 g brašna ako je jaje veće, ali uglavnom važno je da tijesto bude glatke strukture i da se ne lijepi za prste.

Tada ga se razvalja valjkom na pobrašnjenoj površini, na kocku dužine dva dlana. Nožem se narežu trake širine dva prsta i svaku se prereže na pola. Tada se valjkom svaku traku razvalja u dužinu što tanje, oko 1-2 mm. Trake se malo pobrašni da se ne slijepe, pa se 4-5 komada slažu jedna na drugu i nožem režu taaaanki rezančići. Prstima jedne ruke radite "graničnik", a nožem u drugoj rezuckate do prstiju. Svako malo uzmete nastalu hrpicu u ruku, pa ju rasipate na pobrašnjeni stolnjak ili plahtu. Kad sve narežete i raspete na stolnjak, ostavite da se suši nekih sat-dva vremena. 

 

Ako ih ne sušite, možete ih odmah staviti u vrećicu u zamrzivač, pa zamrznute stavljati u kipuću juhu. Da bi sa njih otresli višak brašna, možete ih protresti u cjediljki za čaj. Sumnjam da nas puno ima doma pravo sito za prosijavanje brašna.

Suhi se spremaju u papirnate vrećice ili limenke za kolače i mogu jako dugo stajati, ali oprez kad počne sezona moljaca na jesen.

Pileća jetrica sa češnjakom

Moja mama je pileća jetrica radila samo na ovaj način. Svi smo bili rado za

stolom kada bi to pripremila. Moj brat nikada nije volio jetrica, ali je zato

pojeo puno kruha umakajući ga u ulje i češnjak na kojem se jetrica peku.

 

500 g pilećih jetrica (obično su sa srcem)

oko 10 režnjeva češnjaka (što više, to bolje)

1 dcl ulja

soli i papra prema ukusu

Priprema

1. Jetrica sa srcem narežite na manje komadiće (netko voli krupnije, netko sitnije). Ja

sam od onih koji režu na sitnije komade, jer jetrica tako izgube svoj karakterističan

okus koji ja baš ne volim. Neki kuhari uopće ne režu, već ostave u komadu kakva jesu,

no meni to nije oku privlačno niti ukusno.

2. Češnjak očistiti i narezati na ploškice, pa ga preliti sa malo ulja da ne oksidira dok čeka

na red.

3. Ulje zagrijati na tavi, probati sa čačkalicom. (Ako uronite suhu čačkalicu u ulje, morali

bi se odmah stvoriti mjehurići od prženja okolo. Možete ubaciti i mrvicu kruha, isto je

kao sa čačkalicom)

4. Na dovoljno zagrijano ulje stavite jetrica i srca, te odmah miješajte tako da se jetrica

zapeku sa svih strana (oko 3 minute). Poklopac vam kod pripreme ovog jela nije

potreban.

5. Kada su jetrica izgubila svoju "sirovu" crvenu boju dodajte češnjak, posolite, popaprite,

te pržite povremeno miješajući još koju minutu dok češnjak ne omekša i požuti. Ne

smijete pretjerati jer jetrica brzo postanu prepečena.

 

Meni je najdraže ovo jelo jesti samo sa kruhom umakanim u ulje od prženja koje je ukusno

od puno češnjaka, uz prilog zelene salate ili kisele paprike. Ako volite, pripremite si

prethodno palentu, ta je kombinacija također fina (kao na mojoj slici).

Mamin sataraš s krumpirom – domaći recept iz djetinjstva

 

Sataraš je jedno od onih jela koje nas odvodi u djetinjstvo i podsjeća na domaću kuhinju. Ovaj domaći sataraš priprema se od luka, paprike, rajčice i krumpira, a recept je toliko jednostavan da ga svatko može napraviti. Moja mama ga je često kuhala ljeti, kada povrća ima u izobilju, i uvijek je govorila da je pravi trik u tome kada se dodaje rajčica.

Sataraš s krumpirom je lagano, povrtno jelo koje može biti glavno jelo uz komad svježeg kruha, ali i odličan prilog mesu. Ako tražite tradicionalni recept iz mamine kuhinje, ovaj sataraš je savršen izbor – zdrav, zasitan i pun okusa.

Ovo jelo radim odokativno i to je otprilike ovako:

2  glavice luka

3 češnja češnjaka (bijelog luka), ali može i bez njega

4-6  paprika

3  krumpira

2  rajčice 

po želji, malo svježeg lista peršina ili vlasca

par žlica masnoće

sol, papar

Glavice luka narezati na pola, pa na tanje šnitice.

Papriku narezati na trake ili kocke.

Češnjak narezati što sitnije.

 

Sve staviti u posudu sa masnoćom, pa na laganu vatru da se pirja nekih 10-15 minuta i povremeno promiješati da ne zagori.
Krumpir narezati na manje ploškice, pa dodati u posudu i začiniti solju i paprom.

 

Pirjati još nekih desetak minuta dok krumpir ne omekša.

Za to vrijeme rajčici ukloniti kožicu, narezati na kockice i dodati jelu, pa pirjati još oko 3-4 minute.
!!! Važno je rajčicu dodati tek kada krumpir sasvim omekša jer će u protivnom krumpir ostati tvrd.
Kožicu sa rajčice se može ukloniti tako da se rajčica na par minuta potopi u vruću vodu, pa se kožica onda može lijepo odvojiti.
Ima i drugi način, kada u jelo ide usitnjena rajčica kao u ovom slučaju ili kad rajčicu spremamo za zimnicu. Taj brzi i jednostavan način sam opisala ovdje: 

uklanjanje-kozice-sa-rajcice-paradajza

dodatak 10. srpnja, 2024.

Ako imate svoj vrt, pa sve sastojke za ovo jelo uberete na svojim gredicama, tada spadate u prave sretnike. Ali, svatko može vrlo lako u taj krug. Već 20-ak godina vrtlarim i uzgoj vlastite hrane mi je prioritet u koji ulažem sve svoje slobodno vrijeme. To mi donosi mnoge blagodati: zadovoljstvo, ispunjenost, smirenost, prijateljstvo s prirodom, zdravlje...

Ako vas srce vuče, pridružite se svijetu vrtlara, barem s jednom posudom na balkonu. I sa sasvim malim vrtom vi ćete biti veliki vrtlar! Krenite u divnu avanturu klikom na ovaj link:

oformite-svoj-vrt-iz-bajke

plodovi iz mog vrta, sezona 2024.