Jesen u povrtnjaku

U našem vrtu biljke nam na mnogo načina pokazuju kako im ova jesenska mješavina sunca i kiše posebno odgovara. Zemlja je stalno vlažna, sunca ima u dovoljnoj mjeri, pa su se brokule, paprike, blitva, zelje... razbujali i naočigled napreduju, mada je sezona na samom kraju.
Ljeto je bilo izuzetno sušno i vrt je mjesecima skapavao od žeđi, pa je urod bio puno slabiji nego obično. Blitva je stalno bila napola uvenula, brokula je imala rijetke i sitne cvijetiće, tikvice su prebrzo dozrijevale...
Zato je sad pravo zadovoljstvo prošetati povrtnjakom i fotićem zabilježiti kako se sve razbujalo.
Posebno mi je drago što salata odlično napreduje. Pokrili smo je agrofolijom kako bi imala stalnu vlažnost i toplinu, a to je ujedno i odlična zaštita od ptica. Lijepo je nakon duge sezone rajčica i krastavaca "na salatu" ponovo u tanjuru imati svoju zdravo uzgojenu salatu.
Ove godine od proljeća smo po prvi puta koristili agrofoliju i uvjerili smo se kako blagotvorno djeluje na povrće. Štiti od hladnoće, mraza, jakog sunca, propušta kišu jer je porozna, a sprječava pretjerani gubitak vlage i topline. Bijele je boje, pa za jakog sunca štiti od prevelike temperature.

Jučer sam prošetala vrtom i napravila puno zelenih slikica. Zimi se pomoću njih prisjećamo što smo sadili, na kojem mjestu, kakav je bio urod, pa uspoređujemo godine... tako se lakše dočeka slijedeća sezona :) .




Brokulu sam posadila malo prekasno ovog proljeća, pa je cijelo ljeto čekala bolje dane. No, ja sam brala listove i stavljala u jela, jer su i oni puni zdravlja, a sada napokon imam i lijepe cvjetove, pa višak  pobirem i spremam u zamrzivač. Naravno, oni izgledom nisu ravni konvencionalno uzgojenim, ali su zato višestruko zdraviji i hranjiviji.

Blitva je također tek sad živnula, lijepa je jedra i zelena, posijala sam dvije vrste: srebrnolisnu-rebrastu (na slici odmah ispod) i zelenolisnu. Srebrnolisna je najčešće uzgajana i to je vrsta koju najviše vidimo na placu i po dućanima. Otkad sam saznala da zelenolisna sadrži manje oksalne kiseline, a pod većim temperaturama ne odlazi u cvijet, postala je moja omiljena vrsta.

U povrtnjaku posvuda ima dragoljuba, posijala sam ga jer je koristan za ostale biljke, pomaže u zaštiti od crnih uši, čuva vlagu u tlu, dekorativan je i cvate jako dugo, a ima ga u mnogo boja. 

Ovo su zadnja dva ovogodišnja primjerka krastavca salatnika, koji me je oduševio urodom ove godine. Izuzetno je ukusan i sigurno ću ga posijati i sljedeće godine. Jako mu odgovara penjanje po mrežama, letvicama i slično, meni je lakše hodati po vrtu jer ne moram paziti dali ću stati na njega.
Kad krastavci slobodno pužu po zemlji, morate trošiti vrijeme tražeći ih ispod lišća, usput nehotice stanete na biljku, a pokoji krastavac ostane neubran, pa ga spazite tek kad prezori i više nije za jelo. Obično su prljavi od zemlje i tragova puževa. Zato ja zagovaram ovakav, vertikalan uzgoj, a na slici se penje uz žičanu ogradu.

Ljupčac ima posebno mjesto u mojoj kuhinji. Od kad ne kuham sa "Vegetom", a to je preko 5 godina, koristim puno više začina, a ljupčac ima okus i miris kao da ste zajedno izmiješali celer, peršin, pastrnjak i mrkvu. Nedjeljna juha mi je nezamisliva bez njega. Lako ga je uzgojiti, raste stalno vani na otvorenom, sam se razmnožava. Listove berem cijelu godinu i stavljam u zamrzivač kako bih imala dovoljno preko zime.
Matičnjak ili melisa kako ga neki zovu je predivna biljka koja ima divan miris, jako je koristan i ukusan kao čaj, u povrtnjaku ima korisnu ulogu, ali kod mene se širi izuzetno brzo i kad ga nebi držali pod kontrolom, za dvije sezone prekrio bi cijeli vrt. Najbolje ga je imati u velikoj posudi kako se nebi mogao širiti, jer ako negdje dospije samo komadić korijena, na tom mjestu za kratko vrijeme izraste veliki busen koji se opet brzo dalje širi. 

Jako volim cherry rajčice i kad bi bilo dovoljno mjesta, imala bih svakakvih sorti. One su jako ukusne, dekorativne i dozrijevaju sve do prvih mrazeva. Ove godine smo imali crvene i žute.

Prije par godina sestra mi je donijela par flanaca novozelandskog špinata. Kako je to super biljčica! Jednom posađen ili posijan u vrtu, ostaje stalno, jer se sam zasijava, pa makar i prekopali zemlju, njegovo sjeme bez problema nikne. Od kad sam ga donijela u vrt, on se stalno sam zasijava. Puno je zdraviji od običnog špinata, jer nema oksalne kiseline, a ima puno više željeza. Pobirem ga tako da otkinem grane, sa njih otkinem listove koje pripremam za jelo, a tamo gdje sam otkinula jednu stabljiku, naraste nekoliko novih.

Paprika je ove godine lijepo uspijevala, nije obolijevala i ima je još i sad za brati.

,

Kada sam kao djevojčica odlazila sa roditeljima u posjet maminoj rodbini u Sloveniju, obično smo se vraćali sa plodovima iz njihovog vrta među kojima je uvijek bilo i velikih, lijepih primjeraka pastrnjaka. Zato sam se odlučila da ga i ja probam uzgojiti, ali na povišenoj gredici, jer on ima jako dug korijen, a trebalo bi duboko prekopavati zemlju. Cijelu godinu lijepo napreduje, svojim lišćem sam sebi stvara hladovinu i osigurava vlagu za vrijeme suše. Nije zaštićen nikakvim insekticidima, pa je gdje-koji napadnut crvićima, ali to je u jako maloj mjeri. Možda mu je u zaštiti pomogao dragoljub koji s njim prijateljski dijeli gredicu. Ostaviti ću ga u zemlji i nakon mrazeva jer je on slađi što su temperature niže. Nadam se da to ne znaju voluharice koje ga za sada ne diraju.

Peršin je obavezan stanovnik ovog povrtnjaka.

Zimska salata je pokrivena agrofolijom. Ima par vrsta i sve jako lijepo napreduju. Uspjela sam napraviti nešto slika odignuvši foliju i slikajući "na slijepo".

 

 Bundeve:

I koke su znatiželjno gledale u moj fotić:

I još malo cvijeća s okućnice...

Astera pri kraju cvjetanja:

Cinije:

kraj rujna

kraj rujna

🌺  🌸  🌺