Nadin kutak 79 - mini vrtovi u gajbicama i kako ih još iskoristiti

Upravo one su moj početak vrtlarenja -  gajbice. 

Dok sam bila djevojčica, živjela sam u kući koja je bila u izgradnji, okružena građevinskim materijalom i bez pogodnog mjesta za sadnju povrća i cvijeća. 

Tata je posadio kivi koji se lijepo kasnije razrastao, štitio nas od pogleda s ulice i dan danas još uvijek lijepo plodonosi. Vinova loza se plela po konstrukciji od stupova i mreže i svako ljeto nam pravila divnu hladovinu. 

Oko kuće su još bile dvije smokve i marelica, sasvim iza kuće nekoliko košnica s pčelama, velika višnja koju je  kasnije zamijenio orah, te maline i manji jagodnjak. Limun i mandarina su bili u posudama kako bi mogli prezimljavati u toplom podrumu. 

Ponekad bi se mama odvažila othraniti dvadesetak pataka ili pilića za naše potrebe. Pilićima smo nastojali dati dovoljno prostora za kretanje, a patkama mini jezerce s vodom. Sjećam se kakvo je to veselje bilo kada im je iz cijevi koja je stajala iznad jezerca, tekla svježa voda, a one bi se gurale pod to mjesto i lepršale krilima uživajući u najdražoj zabavi. Nakon toga je slijedila porcija nasjeckane koprive pomiješane s namočenim mljevenim kukuruzom. Uh, mogla bih danima pisati o tom lijepom vremenu svog djetinjstva. 

No, idemo dalje. Tati je redovito pristizao materijal za gradnju kuće. Sve to je zauzimalo puno prostora, a živjeli smo u prigradskom naselju gdje su kuće imale vrlo malo okućnice. 

Za cvijeće se našlo nešto mjesta na prozorskim daskama, ali ga za uzgoj povrća nije bilo. Tad nismo razmišljali o tome da se na prozorskoj dasci od metra umjesto cvijeća, može tokom godine uzgojiti 30-ak glavica salate i toliko pušleka mladog luka.

Često sam s mamom išla u kupovinu na obližnju tržnicu gdje su kumice svako proljeće u ponudi imale i viškove sadnica, a mama ih je nevoljko odbijala govoreći da nema gdje saditi. 

Kada se izgradila garaža kraj kuće, na njenom ravnom krovu, tzv. deki, stvorio se divan veliki prostor za sadnju. Tata je u stare gume posadio jagode i maline, a mama je počela donositi gajbicu po gajbicu s tržnice, (najčešće su bile drvene) i sijati u njih svoj omiljeni matovilac, pa salate i rajčice. Ne sjećam se da smo osim te tri kulture uzgajali nešto drugo od povrća u tim prvim godinama, a kasnije je tata improvizirao s većim posudama i drugim biljkama. To me je naučilo da se saditi može u sve i svašta. 

Prije dvadesetak godina sam s uzgoja na balkonu i terasi prešla na lijepi, veliki vrt i nisam imala problema sa smetalima poput puževa, stjenica, voluharica. Bilo je užitak uzeti sjeme, položiti ga u zemlju i uz uobičajene aktivnosti, bezbrižno čekati da biljka naraste do berbe. Sada je stvarnost drukčija i zahtijeva od mene da se tome prilagodim. 

U početku sam bila jako nesretna, gotovo očajna, ali nije mi opcija bila odustati, već sam smišljala kako se snaći i premostiti teškoću. Između ostalog, vratila sam se svojim gajbicama i u njima krenula uzgajati prvu proljetnu salatu, špinat, rotkvice i sve rasadnike tokom godine, tu puževi ne mogu napraviti štetu jer je gajbice lako izolirati.  

Bez obzira jesu li plastične ili drvene, one su lagane, raznih dubina i dužina, te razne čvrstoće. 

Nabavila sam ih na tržnicama jer ih prodavači voća i povrća ostavljaju kao otpad na mjestu koje svaka tržnica ima za tu svrhu.    

 

One su male pojedinačno, ali od njih desetak veličine 60x40 cm, može se dobiti širina 1,2 m i dužina  2 m, a to je već jedna ozbiljna gredica i to montažna, jer ju u slučaju potrebe možete lako premjestiti - trajno ili privremeno.

U gajbicama također držim čaše s presadnicama povrća i cvijeća koje čekaju presadnju na gredice. Lako ih je skloniti u slučaju nevremena ili prejakog sunca. Što se tiče zalijevanja svih tih čašica, rijetko ih pojedinačno zalijevam, već najčešće dno obložim najlonom, pa ulijem vodu do razine od par cm i biljke same upiju koliko im je potrebno kroz rupe na čašicama. 

Ako gajbica nema najlon na dnu, onda ju stavim u drugu veću gajbicu s vodom, da se čašice napiju dok ja radim drugi posao. Tako ne gubim puno vremena na zalijevanje velikog broja biljaka.

 

 

Ako držite gajbice ili druge posude s biljkama na balkonu i potrebni su vam podlošci protiv izlijevanja viška vode, preporučujem Ikeine BAGGMUCK otirače za obuću. Čvrsti su, trajni i izdržljivi, mogu stajati preko zime vani i neće postati krhki kao većina plastičnih podložaka za biljke. Ja svoje koristim već nekoliko godina. Mogu se nabaviti i rabljeni preko oglasnika. 

Osim plastičnih i drvenih gajbica, koristim i stiroporne kašete. Hvala našem Tomislavu iz zajednice Trag Biljke koji mi ih je nabavio. Imaju odličnu dubinu, lagane su i vrlo praktične. Može ih se naći u ribarnicama. 

U jednoj takvoj sam posijala 55 različitih sorti rajčica i sorte sam razdijelila kartonskim rolicama od toalet papira (Nadin kutak 76). Oni su u toj kašeti lijepo narasli i nije ih bio problem razdvojiti jer se rolice nisu do kraja razložile i samo sam zajedno s njima odvajala sortu po sortu i sadila u čaše. Ima ih puno, pa nisam stigla sve u jednom danu, ali sam prazan dio popunila sijenom da zaštitim ostatak biljaka od isušivanja. 

Ovo je prvi put da sam se za odvajanje sorti poslužila kartonskim rolicama, pa sam bila u neizvjesnosti hoće li se do presađivanja raspasti zbog vlage, ali odlično su se pokazale i sljedeći put radim opet ovako. 

Ubrzo će puno mojih gajbica biti popunjeno presadnicama rajčica, kao na slikama iz prošlih sezona:

Pošto su prozračne, u njima se vrlo dobro može osušiti pokošena trava. Često to radim kada je trava svježe pokošena, a najavljena je kiša.  Rahlo ju rasporedim u gajbice koje slažem jednu na drugu, pa ne zauzimaju puno prostora. Ako se loše vrijeme oduži, svaki dan jednom prevrnem sadržaj u gajbicama kako bi se ravnomjerno sušilo i ne bi krenulo pljesniviti. Taj sitni otkos mi je dragocijen za malčiranje biljaka koje su već na gredici jer nema bojazni da ću ih pri tom polomiti.

Sijeno kasnije iz gajbica odložim u neku veću kartonsku kutiju ili sabijem u čvršću vreću da ne zauzima puno prostora. 

 

Osim svih nabrojanih, najdraži način uporabe gajbica je berba i transport plodova. Najljepše ih je vidjeti kada su pune šarenog povrća i voća koje smo sami uzgojili i to je najljepša nagrada za svakog vrtlara. U njima mogu dozrijevati rajčice, kruške, jabuke i čuvati se preko zime svakojaki plodovi uzgojeni tijekom sezone. 

DRAGI ČITATELJI I PRATITELJI NADINOG KUTKA, 

ZBOG TEHNIČKIH RAZLOGA (KVAR NA KOMPJUTERU) NE MOGU OBJAVITI OSTATAK DANAŠNJEG SADRŽAJA, PA SE ISPRIČAVAM ČITATELJIMA NEDJELJNIKA U KOJEM SAM NAJAVILA TAJ SADRŽAJ. NADAM SE DA ĆE SE DO IDUĆEG BROJA PROBLEM RIJEŠITI I OSTATAK BITI OBJAVLJEN U SKLOPU SLJEDEĆEG NADINOG KUTKA.

HVALA VAM NA PODRŠCI I ČITANJU,

 nastavljamo druženje u komentarima!!!

💖

 "Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog ponedjeljka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼