Nadin kutak 98 - Što nas je ova suša naučila?

Nakon vrućeg i sušnog ljeta koje još uvijek traje i koje me je dosta iscrpilo, veselim se jeseni i zimskom vrtu. Ljeto je na mene i moj vrt odjednom sručilo sve svoje loše strane. Vrućina, suša, neki novi nametnici koji su se po prvi put pojavili u vrtu, obiteljske prilike koje su mi ograničavale da se bavim vrtom kada me je najviše trebao, sve to je ostavilo manji ili veći pečat na svakoj pojedinoj gredici, od perma modela do gole gredice i biljaka u posudama na dvorištu i terasi. 

Što se voćaka tiče, one velike i starije poput ove jabuke na gornjoj slici još nekako izdržavaju, ali mlađe voćke, unatoč povremenom zalijevanju pokazuju ozbiljnu ugroženost i nisam sigurna u povoljan ishod. Breskve vinogradarke, kojih imamo nekoliko su dale dobar urod i pokazale zašto su uvijek bile sastavni dio svakog starinskog vinograda.

Smokve su također otporne na sušu i daju odličan urod. Svatko bi trebao imati barem jedno stablo smokve. Sada bez problema uspijevaju na kontinetu.

Ako je istina da će svaka sljedeća godina biti sve toplija i sušnija, potrebno je tome pristupiti krajnje ozbiljno i nakon ovog ljetnog udarca prestrojiti redove i dobro iskoristiti ovo iskustvo za planiranje strategije u sljedećoj godini. 

Vrt ne završava ljetom, a jesenja i zimska sezona se počinje planirati i pripremati već u travnju. Dok se uobičajena slika povrtnjaka često vrti oko rajčica, paprika, krastavaca, tikvica i obilja tijekom ljeta, veliki dio naše hrane dolazi upravo iz jesenskog i zimskog vrta. Zima u vrtu nije prazna. Ona je prava smočnica svježe hrane i ima jedan fini, usporen i sasvim drugačiji ritam. Hrana ne dolazi sva od jednom, ne mora se juriti sa staklenkama i na brzinu spremati zimnicu prije nego plodovi propadnu.

Poriluk, kelj, raštika, zimske salate, blitva, pastrnjak, mrkva, cikla, kupusnjače i mnoge druge kulture mogu ostati u vrtu i nastaviti nas hraniti onda kada je ljetna sezona već odavno završila.

Ovakve godine nisu lake. Mislim da zapravo ni ne pamtim puno potpuno lakih sezona. Uvijek se pojavi nešto neočekivano. Jedne godine previše kiše, druge premalo, treće neki poremećaji ili novi štetnici. Možemo planirati, pripremati tlo, birati sjeme i sadnice, malčirati, zalijevati, štititi biljke, ali ne možemo unaprijed znati kakva će biti sljedeća godina. Zato uvijek razmišljam o tome kako svoj vrt učiniti spremnijim za različite mogućnosti.

Voda se čuva prije nego što nam zatreba. Kada nastupi suša, svi odjednom počnemo razmišljati o vodi. Koliko je imamo, koliko je trošimo, koje biljke moramo zaliti i koliko dugo možemo tako. Ali, tada je već pomalo kasno za neke stvari. Vodu je puno lakše čuvati u vrtu prije nego što nastupi problem. Tu se odmah vidi koliko je važno tlo koje u sebi može zadržati vlagu, organska tvar, malč i način na koji je gredica napravljena.

Ove godine još sam jednom vidjela koliko različiti dijelovi istog vrta mogu različito reagirati na iste vremenske uvjete. Moj vrt je kombinacija raznih načina uzgoja i mogu uspoređivati što se događa kada isti problem dođe na različita mjesta. Tuđa iskustva su dragocjena, ali najbolje se uči iz onoga što se događa pred našim očima.

U ekstremnim uvjetima jasnije vidimo širu sliku. Zbog toga se nadam da će mnogi vrtlari promijeniti način vrtlarenja i sa prekopanih, golih gredica prijeći barem na malčirane, a to će ih možda dovesti do perma modela kao najbolje opcije.

Dobro tlo mora biti sposobno zadržati vodu, omogućiti korijenju da se razvija, imati dovoljno organske tvari i biti živo. Kada u njega stalno vraćamo organski materijal, ne hranimo samo biljku koja trenutno raste. Gradimo sustav koji će biljci pomoći i onda kada uvjeti više nisu idealni.

Ono što ostane nakon berbe, košnje ili pripreme hrane još uvijek ima veliku vrijednost. Biljni ostaci mogu postati malč, mogu završiti u kompostu, mogu se vratiti u gredicu ili poslužiti na neki drugi način. Opalo lišće, pokošena trava, ostaci biljaka, sijeno i drugi materijali koje imamo pri ruci trebaju postati dio sustava koji dugoročno poboljšava tlo. 

Sezone poput ove pokažu nam koliko je važno čuvanje površine tla. Malč usporava isušivanje i štiti tlo od izravnog zagrijavanja. Istodobno se s vremenom razgrađuje i vraća organsku tvar u tlo. Kada vode nema, razlika postaje vrlo očita. Ne mora uvijek biti riječ o savršenom materijalu. Koristimo ono što imamo. Sijeno, lišće, biljni ostaci, sve je to dragocijeni resurs za svaku gredicu.

Zalijevanje vrta je također veliki izazov. U dugoj suši lako je upasti u zamku stalnog zalijevanja svega pomalo. Ali kada vode nema dovoljno, treba početi razlikovati ono što biljci stvarno treba od onoga što bismo joj željeli pružiti. Zato sam  kod ove suše dala prioritet mladim biljkama tj. tek posađenim sadnicama i biljkama u posudama. Prvima korijenov sustav još nije dovoljno razvijen, a druge imaju ograničen prostor sa dostupnom vlagom. Zatim dolaze biljke čiji mi je urod posebno važan. A neke druge jednostavno moram pustiti da se same snađu i moram priznati da sam se opet  iznenadila koliko otpornih heroja imamo među povrtnim kulturama. Za rajčice već znamo. Također i za začinsko bilje. Patlidžani i paprike mogu bez stalnog zalijevanja, ali kod njih će se to odraziti na urod i plodovi će biti manji i lošijeg okusa. Bamije,  pastrnjak, suncokret, amarant i tikve su mi kroz nekoliko godina pokazali dobru otpornost. Takve podatke vrijedi zapamtiti.

Osim vrsta, važno je i dobro odabrati sorte. Ako neka sorta u savršenim uvjetima daje dobar urod, a u prvoj ozbiljnoj suši potpuno posustane, možda nije najbolji izbor za moj vrt. S druge strane, biljka koja daje nešto manje plodova, ali nastavlja rasti i donositi urod kada uvjeti postanu teški, može na kraju biti puno vrjednija. Zato mi je zanimljiva raznolikost.

Ne želim imati samo jednu sortu neke kulture. Ako uzgajam više različitih sorti, povećavam mogućnost da će barem neke dobro reagirati na ono što nam određena godina donese. To je zapravo neki oblik osiguranja. Ne stavljam sve na jednu kartu.

Ne biram samo stare sorte niti samo moderne hibride. U mom vrtu ima i jednih i drugih. Ono što želim jest promatrati kako se ponašaju u mojim uvjetima. Neka će me sorta ugodno iznenaditi, druga razočarati, treća će biti odlična jedne godine, a prosječna druge. Zbog toga vrijedi bilježiti vlastita iskustva. Nakon nekoliko godina počinjemo stvarati vlastitu malu zbirku znanja o tome što zaista uspijeva kod nas.

Nadalje, pošto unutar jednog vrta mogu postojati potpuno različiti mikroklimatski uvjeti, vrt može biti kombinacija različitih rješenja. Ova ekstremno topla sezona mi je vrlo brzo pokazala vrijednost sjene. Ljetni vrt često promatramo kao prostor u kojem sve treba imati što više sunca. To je za mnoge biljke točno, ali ne za sve i ne u svim uvjetima.

Lisnato povrće, salate i neke začinske biljke mogu imati velike koristi od dijela dana provedenog u sjeni. Sjena smanjuje zagrijavanje tla i isparavanje vode, a može pomoći i biljkama koje na velikoj vrućini prerano odlaze u cvat. Zato je dobro pažljivije gledati gdje je tijekom dana sunce, a gdje nastaje prirodna sjena. Kod planiranja sadnje treba uzeti u obzir i da se vrt stalno mijenja. Ono što je sunčano u proljeće ne mora biti jednako sunčano usred ljeta.

Što više razmišljam o ovom ljetu i suši, to me više opušta pomisao na jesen i zimu. Veliki je pritisak na ljetni dio godine jer većina vrtlara veći dio hrane pokušava proizvesti u najtoplijem dijelu sezone, kada su uvjeti često najteži. 

Zimsko povrće ima jednu veliku prednost: mnoge kulture možemo pustiti da rastu polako i čekaju svoj trenutak. Ne moramo sve ubrati čim sazrije. Neke mogu ostati u vrtu i nastaviti koristiti jesensku vlagu i niže temperature. Zato vrt treba iskoristiti kroz cijelu godinu. Ljetni vrt može biti obilniji, ali zimski vrt nas također obilno hrani, a k tome donosi i jednu lijepu promjenu ritma. Umjesto velikog vala hrane koji moramo odjednom ubrati, imamo puno ravnomjerniju opskrbu.

Vrijeme ne možemo promijeniti, ali možemo ga promatrati i prilagođavati se. 

Također treba gledati svoj vrt, jer ono što je odlično na jednom mjestu ne mora biti najbolje na drugom. Ono što je nekome savršeno rješenje možda u mom vrtu neće funkcionirati i obrnuto. Zato volim isprobavati. Ako imam dvije slične biljke, mogu jednoj dati drugačije uvjete i promatrati što će se dogoditi. Mogu usporediti malčiranu i nemalčiranu površinu (naročito kada su puževi u pitanju). Mogu isprobati dvije različite sorte. 

Nakon nekoliko sezona takvih malih pokusa počinjemo upoznavati vlastiti vrt puno bolje. 

Neću nakon jedne teške godine preokrenuti cijeli vrt naglavačke. Više ću razmišljati o vodi prije nego što je bude premalo, čuvati tlo od isušivanja, pažljivije gledati koje biljke i sorte dobro podnose teške uvjete, kombinirati načine uzgoja, bolje iskoristiti mikroklimate u vrtu, sjenu i prirodne resurse koje već imam. I svakako, pristupiti zimskom vrtu kao jednako važnom dijelu godine.

Ali najviše od svega želim zapamtiti ono što me vrt već toliko puta naučio: ne moram imati savršen plan da bih imala dobar vrt. Treba prihvatiti da nešto nije uspjelo, pomoći tamo gdje mogu i pustiti biljke da me iznenade. Treba graditi vrt koji može podnijeti različitu budućnost.

 

Nakon svake teške sezone ostaje nešto što nije moguće ubrati u košaru niti izmjeriti vagom, a to je iskustvo. Njega, srećom, možemo ponijeti sa sobom u sljedeću sezonu.

HVALA NA ČITANJU!

💖

"Nadin kutak" je sastavni dio besplatnog newslettera 

edukativne platforme Trag Biljke 

koji izlazi svakog četvrtka prije podne 

i dolazi na više od 30 tisuća e-mail adresa.

🍓🍒🌼

Za primanje newslettera 

se možete prijaviti putem ovog linka:

PRIJAVA

🍓🍒🌼