Jesen u povrtnjaku

U našem vrtu biljke nam na mnogo načina pokazuju kako im ova jesenska mješavina sunca i kiše posebno odgovara. Zemlja je stalno vlažna, sunca ima u dovoljnoj mjeri, pa su se brokule, paprike, blitva, zelje... razbujali i naočigled napreduju, mada je sezona na samom kraju.
Ljeto je bilo izuzetno sušno i vrt je mjesecima skapavao od žeđi, pa je urod bio puno slabiji nego obično. Blitva je stalno bila napola uvenula, brokula je imala rijetke i sitne cvijetiće, tikvice su prebrzo dozrijevale...
Zato je sad pravo zadovoljstvo prošetati povrtnjakom i fotićem zabilježiti kako se sve razbujalo.
Posebno mi je drago što salata odlično napreduje. Pokrili smo je agrofolijom kako bi imala stalnu vlažnost i toplinu, a to je ujedno i odlična zaštita od ptica. Lijepo je nakon duge sezone rajčica i krastavaca "na salatu" ponovo u tanjuru imati svoju zdravo uzgojenu salatu.
Ove godine od proljeća smo po prvi puta koristili agrofoliju i uvjerili smo se kako blagotvorno djeluje na povrće. Štiti od hladnoće, mraza, jakog sunca, propušta kišu jer je porozna, a sprječava pretjerani gubitak vlage i topline. Bijele je boje, pa za jakog sunca štiti od prevelike temperature.

Jučer sam prošetala vrtom i napravila puno zelenih slikica. Zimi se pomoću njih prisjećamo što smo sadili, na kojem mjestu, kakav je bio urod, pa uspoređujemo godine... tako se lakše dočeka slijedeća sezona :) .




Brokulu sam posadila malo prekasno ovog proljeća, pa je cijelo ljeto čekala bolje dane. No, ja sam brala listove i stavljala u jela, jer su i oni puni zdravlja, a sada napokon imam i lijepe cvjetove, pa višak  pobirem i spremam u zamrzivač. Naravno, oni izgledom nisu ravni konvencionalno uzgojenim, ali su zato višestruko zdraviji i hranjiviji.

Blitva je također tek sad živnula, lijepa je jedra i zelena, posijala sam dvije vrste: srebrnolisnu-rebrastu (na slici odmah ispod) i zelenolisnu. Srebrnolisna je najčešće uzgajana i to je vrsta koju najviše vidimo na placu i po dućanima. Otkad sam saznala da zelenolisna sadrži manje oksalne kiseline, a pod većim temperaturama ne odlazi u cvijet, postala je moja omiljena vrsta.

U povrtnjaku posvuda ima dragoljuba, posijala sam ga jer je koristan za ostale biljke, pomaže u zaštiti od crnih uši, čuva vlagu u tlu, dekorativan je i cvate jako dugo, a ima ga u mnogo boja. 

Ovo su zadnja dva ovogodišnja primjerka krastavca salatnika, koji me je oduševio urodom ove godine. Izuzetno je ukusan i sigurno ću ga posijati i sljedeće godine. Jako mu odgovara penjanje po mrežama, letvicama i slično, meni je lakše hodati po vrtu jer ne moram paziti dali ću stati na njega.
Kad krastavci slobodno pužu po zemlji, morate trošiti vrijeme tražeći ih ispod lišća, usput nehotice stanete na biljku, a pokoji krastavac ostane neubran, pa ga spazite tek kad prezori i više nije za jelo. Obično su prljavi od zemlje i tragova puževa. Zato ja zagovaram ovakav, vertikalan uzgoj, a na slici se penje uz žičanu ogradu.

Ljupčac ima posebno mjesto u mojoj kuhinji. Od kad ne kuham sa "Vegetom", a to je preko 5 godina, koristim puno više začina, a ljupčac ima okus i miris kao da ste zajedno izmiješali celer, peršin, pastrnjak i mrkvu. Nedjeljna juha mi je nezamisliva bez njega. Lako ga je uzgojiti, raste stalno vani na otvorenom, sam se razmnožava. Listove berem cijelu godinu i stavljam u zamrzivač kako bih imala dovoljno preko zime.
Matičnjak ili melisa kako ga neki zovu je predivna biljka koja ima divan miris, jako je koristan i ukusan kao čaj, u povrtnjaku ima korisnu ulogu, ali kod mene se širi izuzetno brzo i kad ga nebi držali pod kontrolom, za dvije sezone prekrio bi cijeli vrt. Najbolje ga je imati u velikoj posudi kako se nebi mogao širiti, jer ako negdje dospije samo komadić korijena, na tom mjestu za kratko vrijeme izraste veliki busen koji se opet brzo dalje širi. 

Jako volim cherry rajčice i kad bi bilo dovoljno mjesta, imala bih svakakvih sorti. One su jako ukusne, dekorativne i dozrijevaju sve do prvih mrazeva. Ove godine smo imali crvene i žute.

Prije par godina sestra mi je donijela par flanaca novozelandskog špinata. Kako je to super biljčica! Jednom posađen ili posijan u vrtu, ostaje stalno, jer se sam zasijava, pa makar i prekopali zemlju, njegovo sjeme bez problema nikne. Od kad sam ga donijela u vrt, on se stalno sam zasijava. Puno je zdraviji od običnog špinata, jer nema oksalne kiseline, a ima puno više željeza. Pobirem ga tako da otkinem grane, sa njih otkinem listove koje pripremam za jelo, a tamo gdje sam otkinula jednu stabljiku, naraste nekoliko novih.

Paprika je ove godine lijepo uspijevala, nije obolijevala i ima je još i sad za brati.

,

Kada sam kao djevojčica odlazila sa roditeljima u posjet maminoj rodbini u Sloveniju, obično smo se vraćali sa plodovima iz njihovog vrta među kojima je uvijek bilo i velikih, lijepih primjeraka pastrnjaka. Zato sam se odlučila da ga i ja probam uzgojiti, ali na povišenoj gredici, jer on ima jako dug korijen, a trebalo bi duboko prekopavati zemlju. Cijelu godinu lijepo napreduje, svojim lišćem sam sebi stvara hladovinu i osigurava vlagu za vrijeme suše. Nije zaštićen nikakvim insekticidima, pa je gdje-koji napadnut crvićima, ali to je u jako maloj mjeri. Možda mu je u zaštiti pomogao dragoljub koji s njim prijateljski dijeli gredicu. Ostaviti ću ga u zemlji i nakon mrazeva jer je on slađi što su temperature niže. Nadam se da to ne znaju voluharice koje ga za sada ne diraju.

Peršin je obavezan stanovnik ovog povrtnjaka.

Zimska salata je pokrivena agrofolijom. Ima par vrsta i sve jako lijepo napreduju. Uspjela sam napraviti nešto slika odignuvši foliju i slikajući "na slijepo".

 

 Bundeve:

I koke su znatiželjno gledale u moj fotić:

I još malo cvijeća s okućnice...

Astera pri kraju cvjetanja:

Cinije:

kraj rujna

kraj rujna

🌺  🌸  🌺

Slavili smo 5. rođendan...

Moja "mala mrvica" je navršila 5 godina. Tako se brzo nižu rođendani jedan za drugim, da ponekad imam osjećaj kako je godina prebrzo prošla, a nisam ju dovoljno izljubila, izgrlila, smijala se s njom, pjevala, plesala...
"Ovo mi je najljepši rođendan!"- rekla je kasno navečer, kad je skroz umorna, već jedva gledajući, legla u krevet pokraj mene. Nasmijala sam se, jer to kaže uvijek, za svaki svoj rođendan. I svakoj torti se jednako veseli, kao da je najljepša na svijetu.

Ovoj šniti je moja kćer dodala još cvjetića kad je vidjela da ju želim slikati :)

Torta je od lješnjaka, krema je kuhana - od mlijeka, jaja, pudinga od vanilije, lješnjaka i čokolade. 

Katin chutney (čatni) od rajčica 🍅 🍅 🍅

🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 

    Paprike kod nas na vrtu  još uvijek lijepo dozrijevaju na ovom jesenjem suncu, svaki dan se njih nekoliko zarumeni. Višak rajčica su moja svekrva i šogor vrijedno ubirali i spremali u zamrzivač, dok smo mi bezbrižno uživali u ljetovanju. Zato sad imam domaćih rajčica u izobilju.
Kada se rajčice odmrznu, ne zadrže svoj oblik, ali zadrže miris i okus, pa se i dalje mogu koristiti za mnoga jela. Pošto se u kožici nalazi najviše dragocjenog likopena, a on se povećava kuhanjem, uvijek nastojim što dulje kuhati rajčice prije nego uklanjam kožicu i koštice pasiranjem. 
Kod ovog čatnija uopće nema potrebe to raditi, jer se oboje odlično usitne štapnim mikserom i daju potrebnu gustoću. 

    Odlična prednost zamrzavanja rajčica je ta što se prilikom odmrzavanja odvoji sok od mesnatog dijela, pa mogu koristiti razne varijante za zimnicu i pripremu jela. Na ovaj način mogu skratiti kuhanje jer sam odmah na početku izdvojila sok i ostaje mi samo gusti dio, nešto kao koncentrat rajčice do kojeg dođem prečicom. Sok sačuvam jer je u njemu kiselina koja mi često treba u raznim jelima, a koje uvijek nedostaje u raznim industrijskim konzerviranim rajčicama.

🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅

Recept za čatni je od Katije Živković, blogerice, odlične kuharice i svestrane mlade žene.

7,5 kg svježe rajčice (ja sam radila sa zamrznutom, a može se umjesto toga koristiti već kuhana rajčica - oko 3, 5 litre, ovisno koliko je gusta)

4 glavice crvenog luka

4 manje glavice češnjaka

3-4 crvene paprike

3 jabuke

oko 2 čili papričice, ovisno koliko ljuto volite

1/2 žličice đumbira u prahu

2,5 žlice šećera
1 žlica soli
sok od 1 većeg limuna ili 1,5 žlice vinskog octa

1/2 žlice sušene majčine dušice

1/2 žličice sušenog ružmarina, usitnjenog u mrvice

Rajčice sam izblendala štapnim mikserom. Luk, češnjak, papriku i jabuke sam usitnila u sjeckalici. Kuham u "Zepterovom" velikom loncu i miješam povremeno ravnom drvenom kuhačom.
Nakon par sati kuhanja kad bude željene gustoće, vruće ulijem u vruće staklenke (zagrijane u pećnici), zatvorim poklopcima i vratim da se ohladi u pećnici ili zamotam sve u debele deke da se hladi polagano do sljedećeg dana. 

🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 🍅 

Kako skuhati ukusnu, hranjivu i zdravu domaću juhu (ili jušni temeljac)

Prava domaća juha kakva se kuhala dok još nije bilo umjetnih pojačivača okusa poput "Vegete" i njoj sličnih varijanti. 

Da bi juha bila ukusna, meso se mora na brzinu oprati u hladnoj vodi kako nebi pustilo puno od svojih sokova i mora se staviti kuhati u hladnu vodu, jer bi vruća voda zatvorila pore u mesu i sva bi sočnost i hranjivost ostala u mesu, a juha bi imala nedorečen okus.

Na ½ kg mesa ide oko 1 ½  litra vode.

Oprano meso staviti u lonac za kuhanje i zaliti hladnom vodom.

Dodati očišćeno i oprano zelenje (ne mora biti sve dolje navedeno, ali što je više vrsta povrća, to je okus bolji.)

Moje obavezno povrće je ovo:  

• glavica crvenog luka. Moja mama nije skidala svu ljusku sa luka, pa je zato juha imala tamniju boju, a glavicu je uvijek prepolovila i prerezanu stranu pritisnula na pola minute na vruću ploču od štednjaka da se zapeče do smeđkaste boje, to je juhi davalo predivan miris i lijepu aromu. Ja imam plinski štednjak, pa luk držim iznad plamena dok se ne zazlati. Svaku polovicu probodem čačkalicom, tako mi ih je lakše držati iznad plamena, a kasnije u juhi čačkalica pomaže da se luk ne raspadne i lakše se izvadi iz gotove juhe. Može se u svaku polovicu nabosti po jedan klinčić, ako želite probati i taj okus.
• korijen od peršina
• šnita od korijena celera
• mrkva

Još je poželjno dodati:

• poriluk (može umjesto crvenog luka, a može i oboje)
• list kelja ili dio od glavice
• listovi i drvenasti dijelovi brokule i cvjetače (cvjetiće tek na kraju jer se skuhaju za 5 minuta)
• listovi korabice (korijenasti dio pola sata prije kraja kuhanja)
• listovi zelja (kupusa) ili dio od glavice
• svježu papriku (ona skreće okus juhe u sasvim drugom smjeru, pa ju nekad zaobiđem) Na slici se vide kockice paprike koje sam izvadila iz zamrznutog povrća, jer drugačiju nisam imala. Dovoljna je mala količina da ostavi okus u juhi.
• par zrna papra
• češanj češnjaka
• stapke od peršinovog, celerovog i miloduhovog lišća (narezani listići se dodaju kad se ukuhavaju rezanci)
• malo muškatnog oraščića, majčine dušice, lovorov list... (ovo dodaju samo iskusne kuharice koje znaju sve raspone okusa juhe)

Kad se sve doda, juha se stavi kuhati. Najprije se kuha na jačem plamenu dok ne zakipi, a onda se odmah smanji vatra, tako da juha samo polagano kuha ispod poklopca. Ako bude prejako kuhala, ništa od ukusne juhe. Mora sasvim lagano kuhati, da pomalo "bučka" na površini, a da pritom bude poklopljena.

Tako neka kuha nekoliko sati ovisno o vrsti mesa, a najmanje:

• goveđa juha oko 5-6 sati
• kokošja juha 3-4 sata
• pileća  2-3 sata
• juhe od kostiju (goveđih, telećih, ...) što duže – to bolje, jer tako izlazi više hranjiva iz kosti, a to je od posebne važnosti za zdravlje crijeva.

Oko pola sata prije kraja dodajem povrće poput korabice, jer ne želim da se potpuno raspadne, a brokulu i cvjetaču stavljam u onaj dio juhe u koji ću zakuhati rezance, jer od velikog lonca jušnog temeljca odvojim količinu koju ćemo taj dan pojesti kao juhu, a ostatak ide u hladnjak ili zamrzivač (u manjim porcijama). Obično zamrznem u čašicama za jogurt ili manjim, pa dodajem u razna variva, gulaše, umake, rižota... tamo gdje mi je potreban temeljac. (čitaj: tamo gdje neki stavljaju Vegetu ili "kocke" da bi im jelo bilo ukusno)

Pjenu sa juhe nikada ne uklanjam, jer ona ionako kasnije padne na dno. Ta pjena iz mesa nije nikakva"nečistoća" ili nešto štetno, već koagulirani protein (bjelančevina) osobito koristan za zdravlje djece i starijih,  koji daje juhi puniji okus i jaču boju. Ako se želi dobiti bistra juha, onda je potrebno odstranjivati pjenu, ali ja to nikada ne radim, jer mi je bitnija hranjivost od bistrine juhe. U slučaju ribljeg temeljca (juhe od ribljeg mesa i kostiju) obiranje pjene neće učiniti juhu bistrom.

Kad je juha kuhana, treba je ostaviti da odstoji nekoliko minuta, pa ju tek onda procijediti.

Što se tiče soljenja, sol dodajem negdje na polovici kuhanja, mada je najzdravije dodati ju na samom kraju.

Eto, to je juha koja je ukusna, zdrava, okrepljujuća, a koju čak i ovisnici o pojačivačima okusa jedu sa osobitom slašću, uvjerila sam se puno puta.

Ako još k tome dodam i domaće rezance, od domaćih jaja koje nam nose svekrvine koke... eh...!

recept za rezance: klikni ovdje

Da još dodam: Ovako kuhano meso ispusti "dušu", ali primi okuse povrća sa kojim se kuha (osobito slatkoću iz mrkve), pa je opet na kraju fino i ukusno kad se izvadi iz juhe, nareže, polije sa malo te juhe i pokrije poklopcem. Može se staviti u toplu pećnicu kako bi zadržalo toplinu dok se ne iznese na stol.

Uz takvo meso obično radim špinat ili paradajz-sos, pire krumpir ili samo na zagrijani, vrući maslac stavim malo šećera, pa prelijem preko narezanog povrća iz juhe. K tome još salata po želji.

Za moja pametovanja o juhi zaslužni su, uz moju pokojnu mamu:

• "Praktična kuharica" iz 1957 g. autorica Paula Zakonjšek
• "Kuharica sestre Vendeline", autorica časna sestra Vendelina Ilc
• "Recepti sestre Nikoline" autorica časna sestra Nikolina Rop
• "Domaća kuhinja" autorica Ivanka Karačić
• vrlo, vrlo korisni tekstovi na blogu "Istine i laži o hrani" nutricionistice Anite Šupe, kliknite na link i uđite u jedan prirodan, zdrav, ne tako star, a gotovo zaboravljen način ishrane: Istine i laži o hrani (tekst o tome kako kuhati juhu od kostiju)

Tikvice ili patliđani pohani sa sezamom

Od proljeća do jeseni u našem vrtu ima finih tikvica. Patliđane volim jednako kao i tikvice, ali ove godine, na žalost ga nisam posadila, tako da mi preostaje samo kupovni.
Tikvice i patliđane jako volim pohane, mada potrošim dosta vremena dok ih pripremim.

Tikvice često ne gulim, naročito ako su jako mlade, a patliđane uvijek ogulim. Narežem ih na ploške ne tanje od pola cm debljine i posolim. Patliđane ostavim neko vrijeme dok ne puste vodu, pa po nekoliko ploški zajedno pritisnem među dlanovima da ocijedim višak vode.
1.) Napravim smjesu malo gušću nego za palačinke i dodam što više sezamovih sjemenki.
Ploške provaljam u oštro brašno, pa u smjesu za palačinke i pržim u zagrijanoj masti ili ulju.
ili:
2.) Ploške provaljam u oštro brašno, pa u razmućeno jaje, pa u krušne mrvice pomiješane sa puno sezama. Pržim u zagrijanoj masti ili ulju.

 (brašno, jaja, mrvice sa sezamom):

(brašno, smjesa za palačinke sa sezamom):

Ovo radi jako puno domačica jedino možda manje njih dodaje sezam pri pohanju, ali ja znam čije će oko virnuti ovamo, pa sam za nju ovaj jednostavni receptić napisala i šaljem joj veliku pusu u njen mali stančić u potkrovlju. <3

"Koliko - toliko" tijesto za slatke i slane kolače

Primjena ovog ultrajednostavnog i brzog tijesta je stvarno široka. Od njega se može raditi i slani i slatki kolači. Naziv mu je ujedno i recept, on ide ovako:

koliko brašna, toliko sira, toliko maslaca (ili margarina, ali ja ga izbjegavam koristiti)
k tome još malo praška za pecivo i To Je To!!!

Na primjer:  
250 g sira (svježeg kravljeg, izmiksanog da ne bude grudica)
250 g brašna (radila sam i sa glatkim i sa oštrim, dobro je i jedno i drugo)
250 g maslaca (malo omekšanog ili narezanog na listiće)
pola paketića praška za pecivo (cijeli paketić je za 500 g brašna)

Brašno pomiješati sa praškom za pecivo, dodati maslac (prstima udrobiti zajedno s brašnom), dodati sir i rukom izmiješati da masa bude homogena. Staviti u hladnjak na najmanje 30 minuta da se malo stisne, pa onda izvaditi na pobrašnjenu površinu, razvaljati i raditi s tim što ste naumili.  Pecite na tepsiji sa papirom za pečenje ili tepsiju samo pospite brašnom ako nemate papir.
To se tijesto jako lijepo digne prilikom pečenja, kao lisnato, a ima deset puta puniji okus od kupovnog lisnatog. Što god radila, obično odozgo namažem žumanjkom razmućenim sa malo ulja i pospem sezamom, pa pečem.

Za slane pogačice: razvaljati na debljinu oko 1 cm, izrezivati oblike kalupićima (okruglim, srcolikim, cvjetastim...).
Za školjkice ili trokutiće: izrezivati krugove ili kvadrate, puniti pekmezom, nutelom, sirom, salamom... preklopiti, rubove utisnuti vilicom ili prstima.
Za kiflice (slane, slatke): Tijesto razvaljati u krug, izrezati kao kad režete pizzu u trokute, svaki trokut od šire strane zamatati prema vršku.
Ovo tijesto je odlično umjesto lisnatog za kremšnite.
Može biti i podloga za razne pite, ali ga tada treba napola ispeći, pa tek onda staviti nadjev i ispeći do kraja.

Uglavnom, što god napravili s njim, to tijesto se topi u ustima :)
Ja imam slike samo od ovih "pogačica" kad sam izrezivala cvjetiće i zvjezdice, a radila sam ih stvarno u svim gore opisanim varijantama, ali tko će znati da će mi jednog dana trebati slike, uf!

Za jačanje imuniteta: Limunada sa češnjakom (bijelim lukom)

Sinoć sam ju pripremila svojoj djevojčici jer je počela šmrcati, a nadam se da će biti od pomoći i vama koji ste ovdje naišli na ovaj recept.

 

Zvuči malo čudno, kako kaže i sama autorica knjige "Priručnik za brižne roditelje" u kojoj sam prije par godina našla recept za ovaj napitak i radim ga svaki puta kada netko od nas doma počne šmrcati ili čim posumnjamo da nam prijeti neka viroza.

 

Jako je ukusno, češnjak daje malo pikantnosti, ali zato med ublaži okus, pa se može lijepo lagano ispijati gutljaj po gutljaj.

 

Citiram iz knjige:  
"Slatko je, kiselo i lagano pikantno, ali ne previše ako se pripremi kako treba.
3 nasjeckana češnja češnjaka srednje veličine
iscijeđeni sok od 1 limuna
javorov sirup ili med po želji
Stavite češnjak u staklenku od 1 litre, pa staklenku napunite vrelom vodom.

 

Neka se češnjak namače 20 minuta, a zatim procijedite. Dodajte sok od limuna i zasladite javorovim sirupom ili medom. Dajte djetetu od 125 ml do pola litre svaki dan.

 

Ako upotrebljavate napitak u preventivne svrhe ili dajete mlađoj djeci, smanjite dozu, a veću dozu primijenite kod starije djece kad postoji sumnja da će se razboljeti.

 

Ova limunada se ne pije svaki dan. Koristite ju samo povremeno kada se ukaže potreba."

 

Tako piše u knjizi, a ja bih još dodala: sok od limuna i med dodajte tek kad se voda sa češnjakom ohladi da bude topla, nikako ne u vruću, jer med iznad 40°C gubi ljekovitost, a C vitamin je također osjetljiv na više temperature.

 

U ljekovite svrhe uvijek koristim livadski med (u zadnje vrijeme ga deklariraju pod "cvjetni", mada je za moj pojam svaki med cvjetni, bio on bagremov, kaduljin, lipov... svi su oni od cvijeta). Ali, dobro, kako god bilo, livadski med u sebi ima puno vrsta livadskog cvijeća, pa mu je i ljekovitost raznovrsnija. Bagremov med je lakši za želudac, ali vrlo neutralnog i blagog okusa, pa ne bi baš uspješno prekrio miris i okus češnjaka u ovoj limunadi, a kestenov je pak jako gorak.

 

Što se tiče doziranja, autorica navodi da je najmanje doze odredila za djecu s navršenih godinu dana ili najmanje 8 kg težine (za njih bi bilo onih navedenih 125 ml, za veću djecu- do pola litre, a za školarce - do litre dnevno). Mi odrasli pijemo koliko nas volja 😀

Voćna torta s dvije kreme i dva voća

Ova je torta u velikoj mjeri ostvarila moja očekivanja. Kremasta, punog okusa, dvije vrste voća, lagana za pripremu... Neki ju zovu "Alžirska torta", neki "Torta od ananasa i banana"... Ima nekoliko recepata na netu, ja sam ih pažljivo proučila i ovdje pišem recept kako sam radila da meni bude savršeno fino...







Sastojci za jedan biskvit (treba ih ispeći 3):
3 bjelanjka
3 žlice šećera
1 žumanjak
4 žlice brašna  
Najprije sam izrezala tri podloge od papira za pečenje i jednu sam stavila na dno kalupa.
Bjelanjke sam umiksala u čvrsti snijeg, dodala šećer, miksala, dodala žumanjak, miksala, dodavala žlicu po žlicu brašna, miksajući. Biskvit sam izlila u kalup za pečenje na čije dno sam stavila papir za pečenje. Poravnala sam površinu kuhačom i stavila peći u zagrijanu pećnicu, oko 10 minuta na 180°C.
Dok se prvi biskvit pekao, miksala sam drugi. Pečeni biskvit sam odmah izvadila iz kalupa i zajedno s papirom stavila na rešetku za hlađenje. Stavila sam novi papir, izlila smjesu za drugi biskvit, stavila peći i miksala treći biskvit.Tako je sve išlo brzo jedno za drugim. Dok su se biskviti hladili, radila sam kreme.


Sastojci za kremu od ananasa:
250 ml vode
250 ml soka od ananasa (ja sam koristila Cappy 100 % ananas, a može se koristiti i sok iz konzerve, ali je on meni preblagog okusa)
4 žlice šećera
2 vrećice pudinga od vanilije
160 ml  slatkog vrhnja za šlag  
1 konzerva ananasa u kolutovima (koristila sam 10 kolutova izrezanih na kockice)
Puding od vanilije sam pomiješala sa šećerom i polovicom vode. Ostatak vode i soka sam stavila da zakuha, malo uklonila sa vatre samo da ulijem smjesu od pudinga i šećera, promiješala i vratila na vatru da još malo kuha, oko 3-4 minute. Sklonila sam sa vatre i stavila posudu s kremom u hladnu vodu, da se čim prije ohladi. Obično natočim hladnu vodu u sudoper, stavim posudu s kremom i miješam kuhačom dok se ne ohladi. Umutila sam čvrsti šlag od slatkog vrhnja ( mora biti barem 24 sata u hladnjaku ili pola sata u zamrzivaču, jer se samo jako rashlađeno vrhnje može utuči u čvrsti šlag) i umiješala u ohlađenu kremu. Na kraju sam kremi dodala nasjeckani ananas.

Sastojci za kremu od vanilije:
1/2 l mlijeka
4 žlice šećera
6 žumanjaka
1 1/2 vrećica pudinga od vanilije
200 g maslaca
150 g šećera u prahu
2-3 banane
sok od jednog limuna za poškropiti banane da ne pocrne 
Maslac sam izvagala i ostavila na sobnoj temperaturi da omekša. 
Prašak za puding i šećer sam izmiješala, dodala oko 1 dl mlijeka (pola šalice za čaj) da mogu zamiješati glatku smjesu bez grudica, tome sam dodala žumanjke, a ostatak mlijeka sam stavila da zakuha. Kada je mlijako zakuhalo, maknula sam s vatre i ulila smjesu od pudinga i žumanjaka. Izmiješala sam mikserom da smjesa postane glatka i vratila na vatru da kuha još nekih 5-6 minuta na laganoj vatri pri tom stalno miješajući. Dodala sam oko dvije žlice maslaca, da se na kremi ne stvori korica. Ponovo sam i ovu kremu ohladila u hladnoj vodi. Maslac sam umiksala da postane pjenast, dodala šećer u prahu još malo miksajući, pa umiješala maslac u kremu.
Banane sam narezala na ploškice, poškropila sokom od limuna, pa nježno rukama promiješala da se sok rasporedi jednolično. 

Slaganje torte:
Biskvit
Krema od ananasa
Krema od vanilije
Ploškice banana
Biskvit 
Krema od ananasa
Krema od vanilije
Ploškice banana
Biskvit
Pomiješani ostatak jedne i druge kreme zajedno
Šlag 

Prvi biskvit sam stavila na tanjur, poškropila sa 5 žlica soka, namazala sa trećinom kreme od ananasa, pa trećinom kreme od vanilije i poslagala polovicu količine banana, malo sam ih utisnula u kremu. Stavila sam drugi biskvit, poškropila...pa opet ispočetka .
Tortu sam stavila u hladnjak pokrivenu prozirnom folijom, pa sam ju slijedeći dan ukrašavala šlagom. Nisam vična tome i uvijek imam manjka vremena, pa na žalost to nikada ne izgleda "bjelosvjetski". 

Za ukrašavanje torte:
slatko vrhnje (340 ml) - Kupila sam pakiranje od 500 ml, 160 ml sam stavila u kremu, pa mi je 340 ml ostalo za ukrašavanje)
Slučajno sam kod kuće imala bijelu čokoladu, pa sam ju istopila u mikrovalnoj (može se i na sasvim laganoj vatri), usipala u vrećicu za zamrzavanje. Odrezala sam sasvim mali komadić vrha od vrećice, stavila papir za pečenje na tacnu i šarala čokoladom iz vrećice po papiru u svim smjerovima da napravim gustu nepravilnu mrežu na papiru. Stavila sam u zamrzivač (može i u hladnjak) da se stegne, pa sam nožem rezala nepravilne komade koje sam utiskivala po vrhu torte. Može se raditi i srca, leptiriće, pisati imena... net je pun šablona i ideja, ali eto - taj nesretni manjak vremena!

Biskvit uliven u kalup (26 cm):

Ispečena tri biskvita, na hlađenju:

 

Kuhanje prve kreme:

Kuhanje druge kreme:

Vesele palačinke

 Jutros sam htjela iznenaditi svoju malu izbirljivicu, pa sam joj za doručak uz šalicu "divke" s medom napravila ove vesele palačinke. Gledala je svoje jutarnje crtiće, a ja sam na brzinu ispekla leptirića i cvijet. Rekla sam joj: "Žmiri...., žmiri... (dok sam stavljala tanjurić ne njen mali stolić) - iznenađenje...! Dobar tek!" 
Ah, te male, sretne okice...  
Poslije smo zajedno ispekle još jednog leptirića, pa onda medu... baš nam je bilo veselo!

Radila sam smjesu kao za američke palačinke. Ovaj recept je dobro koristiti prvi puta, a onda više nije problem procijeniti gustoću tijesta. Omjer nije previše bitan, važno je da je tijesto puno gušće nego za naše klasične palačinke, da se može lijepo lijevati na teflon i da ne curi previše. Prašak za pecivo je važan da se tijesto može napuhnuti, pa su oblici ljepši.

140 g brašna (ja koristim glatko tip-550) pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo
1 šalica (2,5 dl) mlijeka
1 jaje
 2 žlice šećera
 malo (na vrh žličice) soli
 3 žlice rastopljenog maslaca
 1 vanilin šećer (po želji)

Brašno pomiješati sa praškom za pecivo, dodati mlijeko i jaje, umutiti pjenjačom, pa dodati šećer, vanilin šećer, sol i maslac. Ako ima vremena, može se ostaviti da stoji nekih 15 minuta, ali nije presudno.

Smjesu uliti u špricu, vrećicu ili nešto drugo čime će se iscrtavati oblici. Teflonsku tavu staviti da se zagrije, pa smanjiti na najmanju vatru i izliti najprije vanjske rubove željenih oblika. Kad se počnu raditi mjehurići, popuniti šupljine smjesom, pa peći dok se i na njima ne počnu praviti mjehurići.
Vilicom ili nožem oblik okrenuti da se ispeče i na drugoj strani, pa kad poprimi odozdo lijepu boju, prenijeti na tanjur.
Može se ukrasiti čokoladnim ili voćnim preljevom, voćem, marmeladom...

U tijesto se može dodati i jestiva boja, pa se onda može raditi cvijet sa raznim bojama latica itd. ali ne bih ipak time hranila svoje malo dijete, ionako se naguta takvih gluposti u slatkišima, ne moram ih još i ja dodavati. Pokušati ćemo drugi puta zdravije varijante sa sokom od cikle, mrkve, špinatom...

Bakin kolač ili bakine kocke

Spada među starije recepte, ima ga u raznim zbirkama hrvatskih kolača, rado ga pečem jer je izdašan i jako ukusan. Za slikanje mi je ostala samo ova "kockica".

3 jaja
1 šalica šećera
1 paketić vanilin šećera
1 šalica ulja
2 šalice brašna
1/2 paketića praška za pecivo
2 šalice mlijeka
2 šalice mljevenih oraha
1 rebro čokolade (20 g)

Jaja, šećer i vanilin šećer pjenasto umutiti, miksajući dodavati ulje, brašno prosijano sa praškom za pecivo, mlijeko, orahe i na kraju otopljenu čokoladu. Pleh veličine otprilike 25 x 30 cm namazati maslacem ili uljem i posuti krušnim mrvicama ili brašnom, pa uliti smjesu za kolač. Peći u zagrijanoj pećnici na 180°C oko 30 min.
Ostaviti u poluotvorenoj pećnici dok se na pola ne ohladi (da biskvit ne sjedne), pa izvaditi van na dalje hlađenje. Toplog ili skroz ohlađenog posuti šećerom u prahu ili preliti čokoladnom glazurom ( čokolada i malo maslaca ili ulja) i posuti mljevenim orasima.