Da bi juha bila
ukusna, meso se mora na brzinu oprati u hladnoj vodi kako nebi pustilo puno od
svojih sokova i mora se staviti kuhati u hladnu vodu, jer bi vruća voda
zatvorila pore u mesu i sva bi sočnost i hranjivost ostala u mesu, a juha bi
imala nedorečen okus.
Na ½ kg mesa ide
oko 1 ½ litra vode.
Oprano meso staviti
u lonac za kuhanje i zaliti hladnom vodom.
Dodati očišćeno i
oprano zelenje (ne mora biti sve dolje navedeno, ali što je više vrsta povrća,
to je okus bolji.)
Moje obavezno
povrće je ovo:
- glavica crvenog luka. Moja mama nije skidala svu ljusku sa luka, pa je zato juha imala tamniju boju, a glavicu je uvijek prepolovila i prerezanu stranu pritisnula na pola minute na vruću ploču od štednjaka da se zapeče do smeđkaste boje, to je juhi davalo predivan miris i lijepu aromu. Ja imam plinski štednjak, pa luk držim iznad plamena dok se ne zazlati. Svaku polovicu probodem čačkalicom, tako mi ih je lakše držati iznad plamena, a kasnije u juhi čačkalica pomaže da se luk ne raspadne i lakše se izvadi iz gotove juhe. Može se u svaku polovicu nabosti po jedan klinčić, ako želite probati i taj okus.
- korijen od peršina
- šnita od korijena celera
- mrkva
Još je poželjno
dodati:
- poriluk (može umjesto crvenog luka, a može i oboje)
- list kelja ili dio od glavice
- listovi i drvenasti dijelovi brokule i cvjetače (cvjetiće tek na kraju jer se skuhaju za 5 minuta)
- listovi korabice (korijenasti dio pola sata prije kraja kuhanja)
- listovi zelja (kupusa) ili dio od glavice
- svježu papriku (ona skreće okus juhe u sasvim drugom smjeru, pa ju nekad zaobiđem) Na slici se vide kockice paprike koje sam izvadila iz zamrznutog povrća, jer drugačiju nisam imala. Dovoljna je mala količina da ostavi okus u juhi.
- par zrna papra
- češanj češnjaka
- stapke od peršinovog, celerovog i miloduhovog lišća (narezani listići se dodaju kad se ukuhavaju rezanci)
- malo muškatnog oraščića, majčine dušice, lovorov list... (ovo dodaju samo iskusne kuharice koje znaju sve raspone okusa juhe)
Kad se sve doda,
juha se stavi kuhati. Najprije se kuha na jačem plamenu dok ne zakipi, a onda
se odmah smanji vatra, tako da juha samo polagano kuha ispod poklopca. Ako bude
prejako kuhala, ništa od ukusne juhe. Mora sasvim lagano kuhati, da pomalo
"bučka" na površini, a da pritom bude poklopljena.
Tako neka kuha
nekoliko sati ovisno o vrsti mesa, a najmanje:
- goveđa juha oko 5-6 sati
- kokošja juha 3-4 sata
- pileća 2-3 sata
- juhe od kostiju (goveđih, telećih, ...) što duže – to bolje, jer tako izlazi više hranjiva iz kosti, a to je od posebne važnosti za zdravlje crijeva.
Oko pola sata
prije kraja dodajem povrće poput korabice, jer ne želim da se potpuno raspadne,
a brokulu i cvjetaču stavljam u onaj dio juhe u koji ću zakuhati rezance, jer
od velikog lonca jušnog temeljca odvojim količinu koju ćemo taj dan pojesti kao
juhu, a ostatak ide u hladnjak ili zamrzivač (u manjim porcijama). Obično
zamrznem u čašicama za jogurt ili manjim, pa dodajem u razna variva, gulaše,
umake, rižota... tamo gdje mi je potreban temeljac. (čitaj: tamo gdje neki
stavljaju Vegetu ili "kocke" da bi im jelo bilo ukusno)
Pjenu sa juhe
nikada ne uklanjam, jer ona ionako kasnije padne na dno. Ta pjena iz mesa nije
nikakva"nečistoća" ili nešto štetno, već koagulirani protein
(bjelančevina) osobito koristan za zdravlje djece i starijih, koji daje juhi puniji okus i jaču boju. Ako se
želi dobiti bistra juha, onda je potrebno odstranjivati pjenu, ali ja to nikada
ne radim, jer mi je bitnija hranjivost od bistrine juhe. U slučaju ribljeg
temeljca (juhe od ribljeg mesa i kostiju) obiranje pjene neće učiniti juhu
bistrom.
Kad je juha
kuhana, treba je ostaviti da odstoji nekoliko minuta, pa ju tek onda
procijediti.
Što se tiče
soljenja, sol dodajem negdje na polovici kuhanja, mada je najzdravije dodati ju
na samom kraju.
Eto, to je juha koja je ukusna, zdrava, okrepljujuća, a koju čak i ovisnici o pojačivačima okusa jedu sa osobitom slašću, uvjerila sam se puno puta.
Ako još k tome
dodam i domaće rezance, od domaćih jaja koje nam nose svekrvine koke... eh...!
recept za
rezance: klikni ovdje
Da još dodam: Ovako
kuhano meso ispusti "dušu", ali primi okuse povrća sa kojim se kuha
(osobito slatkoću iz mrkve), pa je opet na kraju fino i ukusno kad se izvadi iz
juhe, nareže, polije sa malo te juhe i pokrije poklopcem. Može se staviti u
toplu pećnicu kako bi zadržalo toplinu dok se ne iznese na stol.
Uz takvo meso
obično radim špinat ili paradajz-sos, pire krumpir ili samo na zagrijani, vrući
maslac stavim malo šećera, pa prelijem preko narezanog povrća iz juhe. K tome
još salata po želji.
Za moja
pametovanja o juhi zaslužni su, uz moju pokojnu mamu:
- "Praktična kuharica" iz 1957 g. autorica Paula Zakonjšek
- "Kuharica sestre Vendeline", autorica časna sestra Vendelina Ilc
- "Recepti sestre Nikoline" autorica časna sestra Nikolina Rop
- "Domaća kuhinja" autorica Ivanka Karačić
- vrlo, vrlo korisni tekstovi na blogu "Istine i laži o hrani" nutricionistice Anite Šupe, kliknite na link i uđite u jedan prirodan, zdrav, ne tako star, a gotovo zaboravljen način ishrane: Istine i laži o hrani (tekst o tome kako kuhati juhu od kostiju)
Svaka čast i hvala Vam, jedva nađoh recept za juhu bez vegete.
OdgovoriIzbrišihvala i vama na komentaru! Inače, neki Vegetu nazivaju začinom siromašnih, što zapravo govori da punoću okusa svakog jela možemo dobiti uz dovoljnu količinu povrća, mesa i masnoće. To je prividno skuplja varijanta od žlice Vegete, ali se na duge staze višestruko isplati jer je izgubljeno zdravlje najskuplje vratiti.
Izbriši